Kacušika Hokusai (葛飾北斎, Katsushika Hokusai; vjerovatno 31. oktobar 1760, Edohttps://books.google.ba/books Hokusai autor Edmond de Goncourt (en) - današnji Tokio - 10. maj 1849) bio je japanski slikar i drvorezac, jedan od najznačajnijih japanskih ukiyo umjetnika iz Edo period, aktivan kao slikar i grafičar. Najpoznatiji je po seriji štampe na drvetu Trideset i šest pogleda na planinu Fudži, koja uključuje kultni otisak Veliki talas kod Kanagave. Bio je ključan u razvoju ukiyo-ea od stila portreta koji se uglavnom fokusirao na kurtizane i glumce na mnogo širi stil umjetnosti koji se fokusirao na pejzaže, biljke i životinje. Smatra se da su njegova djela imala značajan utjecaj na Vincenta van Gogha i Claudea Moneta tokom vala japonizma koji se proširio Evropom krajem 19. stoljeća.
Hokusai je stvorio monumentalnih Trideset šest pogleda na planinu Fuji kao odgovor na bum domaćih putovanja u Japanu i kao dio ličnog interesa za planinu Fuji.Smith, Henry D. II (1988). Hokusai: One Hundred Views of Mt. Fuji. New York: George Braziller, Inc., Publishers. ISBN 978-0-8076-1195-1 Upravo je ova serija, tačnije, Veliki talas od Kanagave i Fini vjetar, jasno jutro, obezbjedila njegovu slavu kako u Japanu tako i u inostranstvu.
Najpoznatiji je po svojim grafikama ukijo-e na drvetu, ali je radio na raznim medijima, uključujući slikarstvo i ilustraciju knjiga. Počevši kao dijete, nastavio je raditi i usavršavati svoj stil sve do svoje smrti, u 88. godini. U dugoj i uspješnoj karijeri, Hokusai je ukupno proizveo preko 30.000 slika, skica, grafika i slika za slikovnice. Inovativan u svojim kompozicijama i izuzetan u tehnici crtanja, Hokusai se smatra jednim od najvećih majstora u historiji umjetnosti.
Biografija Rani život
Hokusaijev datum rođenja nije poznat, ali se često navodi kao 23. dan 9. mjeseca 10. godine Hōreki ere (po starom kalendaru, ili 31. oktobar 1760). Roden je u zanatskoj porodici, u okrugu Katsushika u Edi, glavnog grada vladajućeg Tokugawa šogunata.Weston, Mark (1999). Giants of Japan: The Lives of Japan's Most Influential Men and Women. New York: Kodansha International.ISBN 978-1-56836-286-1, str. 116. Njegovo ime iz djetinjstva bilo je Tokitarō.Nagata, Seiji (1995). Hokusai: Genius of the Japanese Ukiyo-e. Tokyo: Kodansha International. Vjeruje se da je njegov otac bio Nakajima Ise, proizvođač ogledala za shōgun. Njegov otac nikada nije učinio Hokusaija nasljednikom, pa je moguće da mu je majka bila konkubina. Hokusai je počeo slikati oko šeste godine, možda je učio od svog oca, čiji je rad uključivao slikanje dizajna oko ogledala.
Hokusai je bio poznat pod najmanje trideset imena tokom svog života. Dok je upotreba više imena bila uobičajena praksa japanskih umjetnika tog vremena, njegov broj pseudonima premašuje broj bilo kojeg drugog velikog japanskog umjetnika. Njegove promjene imena su toliko česte, i tako često vezane za promjene u njegovoj umjetničkoj produkciji i stilu, da se koriste za razbijanje njegovog života na periode.
Kada je imao 12 godina, otac ga je poslao da radi u knjižari i biblioteci za pozajmice, popularnoj instituciji u japanskim gradovima, gdje je čitanje knjiga napravljenih od drvorezanih blokova bilo popularna zabava srednje i više klase.Weston, Mark (1999). Giants of Japan: The Lives of Japan's Most Influential Men and Women. New York: Kodansha International.ISBN 978-1-56836-286-1, str. 116-117. Sa 14 je radio kao šegrt kod drvorezbara, sve do 18. godine, kada je ušao u atelje Katsukawa Shunshōa. Shunshō je bio umjetnik ukiyo-ea, stila grafika i slika koje je Hokusai savladao, i šef takozvane Katsukawa škole. Ukiyo, kako ga praktikuju umjetnici poput Shunshōa, fokusirao se na slike kurtizana (bijin-ga) i kabuki glumaca (yakusha-e) koji su bili popularni u japanskim gradovima u to vrijeme.Weston, Mark (1999). Giants of Japan: The Lives of Japan's Most Influential Men and Women. New York: Kodansha International.ISBN 978-1-56836-286-1, str. 117.
Nakon godinu dana, Hokusai je prvi put promijenio ime, kada ga je gospodar nazvao Shunrō. Pod tim imenom je objavio svoje prve grafike, seriju slika kabuki glumaca objavljenih 1779. Tokom decenije dok je radio u Shunshōovom studiju, Hokusai je bio oženjen svojom prvom suprugom, o kojoj se vrlo malo zna osim da je umrla. ranih 1790-ih. Ponovo se oženio 1797, iako je i ova druga žena umrla nakon kratkog vremena. Rodio je dva sina i tri kćeri sa ove dvije žene, a njegova najmlađa kćerka Ei, također poznata kao Ōi, na kraju je postala umjetnica i njegova asistentica. Vatromet u hladu večeri na mostu Ryogoku u Edi (oko 1788–89) datira iz ovog perioda Hokusaijevog života.Calza (2003), str. 426
Nakon smrti Shunshōa, 1793, Hokusai je počeo da istražuje druge stilove umjetnosti, uključujući evropske stilove kojima je bio izložen kroz francuske i holandske bakroreze koje je uspio dobiti. Shunkō, glavni učenik Shunshōa, ubrzo ga je izbacio iz škole, vjerovatno zbog studija u konkurentskoj školi Kanō. Ovaj događaj je, prema njegovim vlastitim riječima, bio inspirativan: "Ono što je zaista motivisalo razvoj mog umjetničkog stila je sramota koju sam pretrpio od Shunkōa".Nagata, Seiji. Hokusai: Genius of the Japanese Ukiyo-e. Kodansha, Tokyo, 1999
Hokusai je također promijenio teme svojih djela, udaljavajući se od slika kurtizana i glumaca koji su bili tradicionalni subjekti ukiyo-ea. Umjesto toga, njegov rad se fokusirao na pejzaže i slike svakodnevnog života Japanaca sa različitih društvenih nivoa. Ova promjena teme bila je proboj u ukiyo pravcu i Hokusaijevoj karijeri.
Srednje godine
Sljedeći period je obilježilo Hokusaijevo povezivanje sa školom Tawaraya i vise promjena umjetničkog imena, od koji je prvo bilo "Tawaraya Sōri". Za to vrijeme izradio je mnoge privatne grafike za posebne prilike (surimono) i ilustracije za knjige humorističkih pjesama (kyōka ehon). Godine 1798. Hokusai je prenio svoje ime na učenika i krenuo kao samostalni umjetnik, po prvi put oslobođen veza sa školom, usvajajući ime "Hokusai Tomisa".
Do 1800. Hokusai je i dalje razvijao svoju upotrebu ukiyo-ea u druge svrhe osim portretiranja. Također je usvojio ime po kojem će biti najpoznatije, Katsushika Hokusai, prijašnje ime koje se odnosi na dio Edoa u kojem je rođen, a drugo znači 'sjeverni studio', u čast Sjevernjače, simbola božanstva, važne u religiji Nichiren budizma.Ime "Hokusai" (北斎 "North Studio") je skraćenica od "Hokushinsai" (北辰際 "North Star Studio"). U Nichiren budizmu zvijezda Sjevernjača se poštuje kao božanstvo poznato kao Myōken . Te godine je objavio dvije zbirke pejzaža, Poznate znamenitosti istočne prijestonice i Osam pogleda na Edo (moderni Tokio). Počeo je da privlači studente, tokom svog života podučavao je 50 učenika.
Postao je sve poznatiji tokom sljedeće decenije, kako zbog svog umjetničkog rada, tako i zbog talenta za samopromociju. Tokom Edo festivala 1804, stvorio je ogroman portret budističkog prelata Darume, za koji se tvrdi da je bio 200 m2, koristeći metlu i kante pune tinte.Calza (2003), str. 128 Druga teorija ga stavlja na dvor šoguna Tokugawe Ienarija, pozvanog da se takmiči sa drugim umjetnikom koji je praktikovao tradicionalnije slikanje potezima kista. Hokusai je naslikao plavu krivulju na papiru, a zatim je jurio za kokoškom čije su noge bile umočene u crvenu boju preko slike. Opisao je sliku shōgunu kao pejzaž koji prikazuje rijeku Tatsuta s crvenim javorovim lišćem koji pluta u njoj, pobjeđujući na takmičenju.Weston, Mark (1999). Giants of Japan: The Lives of Japan's Most Influential Men and Women. New York: Kodansha International.ISBN 978-1-56836-286-1, str. 117-118.
Između 1804. i 1815. Hokusai je sarađivao sa popularnim romanopiscem Takizawom Bakinom na seriji ilustrovanih knjiga. Posebno je popularan bio fantastični roman Chinsetsu Yumiharizuki (Čudne priče o polumjesecu, 1807–1811) s "Minamoto no Tametomom" kao glavnim likom, a Hokusai je slavu stekao svojim kreativnim i moćnim ilustracijama, ali je saradnja prekinuta nakon trinaest djela. Postoje različite teorije o tome zašto su prekinuli saradnju, kao što su neskladne ličnosti i oprečna mišljenja o tome kako crtati ilustracije.日美ブログ 第86回 深川・両国・九段へ 北斎と馬琴の面影を探す旅. NHK. February 17, 2019曲亭馬琴と葛飾北斎 Hokusai Museum. Hokusai je također kreirao nekoliko albuma erotske umjetnosti (shunga). Njegova najpoznatija slika u ovom žanru je San ribarove žene, koji prikazuje mladu ženu seksualno isprepletenu sa parom hobotnica, iz Kinoe no Komatsu, trotomne knjige šunge iz 1814.Calza (2003), str. 455
Hokusai je posvećivao veliku pažnju produkciji svih djela. U pismima tokom svog angažmana u Toshisen Ehon, japanskom izdanju antologije kineske poezije, Hokusai je pisao izdavaču da je kamenorezac Egawa Tomekichi, s kojim je Hokusai ranije radio i kojeg je poštovao, odstupio od Hokusaijevog stila u rezanju određene glave. Također je direktno pisao drugom kamenorescu uključenom u projekat, Sugiti Kinsukeu, navodeći da mu se ne sviđa stil škole Utagawa u kojoj je Kinsuke izrezao oči i nosove figure i da su potrebne izmjene da bi konačni otisci bili vjerni njegovom stilu. U svom pismu, Hokusai je uključio primjere kako svog stila ilustriranja očiju i nosova, tako i stila škole Utagawa.
Godine 1811, u dobi od 51 godine, Hokusai je promijenio ime u Taito i ušao u period u kojem je stvorio Hokusai Mangu i razne etehone, ili umjetničke priručnike. Ovi priručnici koji počinju 1812. s Brzim lekcijama u pojednostavljenom crtanju, bili su zamišljeni kao zgodan način da zaradite novac i privučete više učenika. Prvi tom Manga (što znači nasumični crteži) objavljen je 1814. i odmah je postigao uspjeh.Hillier, Jack R. (1980). The Art of Hokusai in Book Illustration. London: Sotheby Parke Bernet; Berkeley, Calif.: University of California Press. Str. 107 Do 1820. proizveo je dvanaest tomova (s još tri objavljena posthumno) koji uključuju hiljade crteža objekata, biljaka, životinja, religioznih ličnosti i običnih ljudi, često sa humorističnim prizvukom.Weston, Mark (1999). Giants of Japan: The Lives of Japan's Most Influential Men and Women. New York: Kodansha International.ISBN 978-1-56836-286-1, str. 118.
5. oktobra 1817. naslikao je Veliku darumu ispred Hongan-ji Nagoya Betsuina u Nagoji. Ovaj portret tintom na papiru imao je dimenzije 18 × 10,8 m, a događaj je privukao veliki broj ljudi. Taj podvig je opisan u popularnoj pjesmi i dobio je ime "Darusen" ili "Daruma Master"Skraćeno od Daruma Sensei.Calza (2003), str. 192 Iako je original uništen 1945, Hokusaijevi promotivni priručnici iz tog vremena su preživjeli i čuvaju se u Gradskom muzeju Nagoya .
Godine 1820. Hokusai je ponovo promijenio ime, ovog puta u "Iitsu", promjenu koja je označila početak perioda u kojem je osigurao slavu kao umjetnik u cijelom Japanu. Njegovo najslavnije delo, Trideset i šest pogleda na planinu Fuji, uključujući čuveni Veliki talas kod Kanagave i Crveni Fuji, nastalo je početkom 1830-ih. Rezultati Hokusaijevih perspektivnih studija u Mangi mogu se vidjeti ovdje u Velikom talasu gdje on koristi ono što bi se smatralo zapadnjačkom perspektivom da predstavi dubinu i volumen. Pokazalo se toliko popularnim da je kasnije u seriju dodano još deset grafika. Među ostalim popularnim serijama grafika koje je napravio u to vrijeme su Obilazak vodopada pokraji a, Okeani mudrosti i Neobični pogledi na proslavljene mostove u pokrajinama.Weston, Mark (1999). Giants of Japan: The Lives of Japan's Most Influential Men and Women. New York: Kodansha International.ISBN 978-1-56836-286-1, str. 118-119. Također je počeo proizvoditi brojne detaljne pojedinačne slike cvijeća i ptica (kachō-e), uključujući izuzetno detaljne makove i jato kokoši.
Kasni život