Cetacea (, "ogromna riba", "morsko čudovište") je red sisara u koji spadaju kitovi, delfini i pliskavice i broji više od 80 vrsta. Ključne karakteristike su njihov potpuno vodeni način života, aerodinamičan oblik tijela, često velika veličina i isključivo mesožderska prehrana. Pokreću se kroz vodu snažnim pokretima gore-dolje repom koji završava metiljem nalik veslu, koristeći svoje prednje udove u obliku peraja za manevrirsanje.
Dok većina kitova živi u morskim sredinama, mali broj živi isključivo u slatkoj vodi. Imajući kosmopolitsku distribuciju, mogu se naći u nekim rijekama i svim Zemljinim okeanima, a mnoge vrste naseljavaju široka područja gdje migriraju s promjenom godišnjih doba.
Kitovi su poznati po svojoj visokoj inteligenciji, složenom društvenom ponašanju i ogromnoj veličini nekih članova grupe. Na primjer, plavi kit dostiže maksimalnu potvrđenu dužinu od 29,9 m i težinu od 173 t, što ga čini najvećom životinjom za koju se zna da je ikada postojala.Wood, Gerald The Guinness Book of Animal Facts and Feats (1983)
Postoji otprilike 89 živih vrsta podijeljenih u dva parvordera: Odontoceti ili zubati kitovi (koji sadrže morske pliskavice, delfine, druge grabežljive kitove poput beluge i kitova spermatozoida, i slabo istražene kljunaste kitove) i Mysticeti ili kitove bale (što uključuje vrste kao što su plavi kit, grbavi kit i grlasti kit). Uprkos njihovim visoko modificiranim tijelima i mesožderskom načinu života, genetski i fosilni dokazi stavljaju kitove u među kopitarima, koji su najbliži nilskim konjima unutar klade Whippomorpha.
Kitovi su intenzivno lovljeni zbog njihovog mesa, loja i ulja. Iako se Međunarodna komisija za kitolov složila da obustavi komercijalni kitolov, lov na kitove i dalje traje, bilo u okviru kvota IWC-a za pomoć u preživljavanju domorodaca Arktika ili u ime naučnog istraživanja, iako je sada dostupan širok spektar nesmrtonosnih metoda za proučavanje morskih sisara u divljini. Kitovi se također suočavaju s ozbiljnim opasnostima po životnu sredinu od zagađenja podvodnom bukom, zaplitanja u napuštene užad i mreže, sudara s brodovima, nakupljanja plastike i teških metala, do ubrzanja klimatskih promjena, ali koliko su pogođeni uveliko varira od vrste do vrste, od minimalno u slučaju južnog dobrog kita do baiji (ili kineskog riječnog delfina) koji se smatra funkcionalno izumrlim zbog ljudske aktivnosti.
Kitovi, kao viši sisari, su neuobičajeno dugovječni. Neke vrste, kao npr. grenlandski kit, mogu doživjeti i više od 200 godina. Do sada najstariji poznati primjerak, mužjak, je uginuo u dobi od 211 godina.Mead J. G., Brownell R. L., Jr. (2005): Order Cetacea. In: Wilson D. E., Reeder D. M. Mammal Species of the World (3rd ed.). Johns Hopkins University Press: 723–743. . OCLC 62265494.Whale Evolution.
Osobine Općenito Kitovi su, pored morskih krava, jedini sisari potpuno prilagođeni životu u vodi. Oni čitav svoj život provode u vodi, a na kopnu ne mogu preživjeti. Na kopnu bi ih ugušila vlastita težina, osušili bi se ili bi zbog jako dobre toplotne izolacije uginuli od toplotnog udara. Čitava građa tijela kao i sve tjelesne funkcije su primjerene životu u vodi. A uprkos tome, imaju sve najvažnije osobine zajedničke svim sisarima:
Kitovi, umjesto škrga imaju pluća i moraju disati zrak. Kako je njihov disajni sistem izvrsno prilagođen životu u vodi, dugo vremena mogu provesti ispod površine. Udisanje kiseonika je dosta ekonomičnije od njegova preuzimanja iz vode. Neke vrste kitova mogu s jednim udisajem roniti i do dva sata Imaju srce čije su radne sposobnosti izvrsne. Za razliku od ribljeg srca, srce kita je podijeljeno na više komora. To pomaže da se kiseonik, apsorbovan u krvi, puno efikasnije rasporedi u tijelu. Kitovi su toplokrvne, a ne životinje promjenljive topline kao ribe. Svi kitovi rađaju živu mladunčad i doje ih krajnje masnim majčinim mlijekom iz posebnih mlječnih žljezda. Čitav razvoj embriona se odvija u tijelu majke, i za to vrijeme embrion se hrani preko placente.
Najveće životinje koje su ikada živjele na zemlji su iz reda kitova. Plavi kit (Balaenoptera musculus) je sa svojih 33 metra i 190 tona najveća vrsta na Zemlji živih životinja, ali i veća od svih svojih fosilnih predaka, dok je ulješura (Physeter catodon) najveći mesožder koji je ikada živio na Zemlji.Gatesy J. (1997): More DNA support for a Cetacea/Hippopotamidae clade: the blood-clotting protein gene gamma-fibrinogen" (PDF). Molecular Biology and Evolution 14 (5): 537–543. doi:10.1093/oxfordjournals.molbev.a025790. PMID 9159931.Boisserie, J-R., Lihoreau F., Brunet M. (2005): The position of Hippopotamidae within Cetartiodactyla". Proceedings of the National Academy of Sciences 102 (5): 1537–1541. Bibcode:2005PNAS..102.1537B. doi:10.1073/pnas.0409518102. PMC 547867. PMID 15677331.Thewissen J. G. M. (2002): Hearing. In: Perrin W. R., Wiirsig B., Thewissen J. G. M. Encyclopedia of Marine Mammals. Academic Press. pp. 570–2. . Vanjski izgled mini|200p|desno|Repna peraja grbavog kita Kontura kitovog tijela jako je slična onoj velikih riba, što govori o njihovoj prilagođenosti uslovima u životnom okolišu. Tijelo im je izrazito "aerodinamično", a prednji udovi su poprimili izgled peraja. Na leđima imaju leđnu peraju koja je kod različitih vrsta različitog izgleda, a neke vrste je uopće nemaju. U suštini, leđna peraja uopće i ne zaslužuje taj naziv, jer kod onih koji je i imaju to je ustvari samo nakupljeno masno tkivo. I leđno i prednje peraje kitu služe isključivo za stabilizaciju i upravljanje u vodi. Rep završava velikom repnom perajom u kojoj nema dijelova kostiju nego je hrskavičasta. Repna peraja je postavljena vodoravno u odnosu na tijelo, i to je lako prepoznatljiva razlika u odnosu na ribe čiji rep je uvijek okomit. Kitovi plivaju vertikalnim udarcima repnom perajom.
Kitovi uopće nemaju zadnje udove, kao ni druge tjelesne izrasline koje bi mogle narušavati aerodinamičnost tijela, kao što su uši ili dlaka. Muški spolni organi kao i mliječne žlijezde uronjeni su u nabore kože.
Svi kitovi imaju izdužene glave, što posebno kod kitova usana poprima ekstremne razmjere zbog njihovih izduženih čeljusti. Otvori za disanje su postali svojevrsne "mlaznice". Kitovi zubani imaju samo jednu takvu mlaznicu, a kitovi usani dvije. One su smještene na gornjem dijelu glave tako da kit ne treba izroniti da bi disao. Dovoljno je da iz vode izroni gornji dio glave s disajnim otvorom. Kod izdisanja vlaga sadržana u izdahnutom zraku se kondenzira i stvara tzv. "mlaz".
Tijelo im je obloženo debelim slojem sala. Salo im služi kao toplotni izolator i daje im glatku tjelesnu površinu. Naročita građa kože i način kako je povezana sa salom omogućuje sitnim nabiranjem smanjenje otpora vode kod brzog plivanja. Naročito brzi plivači, recimo delfini, imaju znatno bolje aerodinamične osobine od mehaničkog tijela potpuno jednakog oblika upravo zahvaljujući takvoj funkciji kože, što je eksperimentalno dokazano.
Kostur mini|Kostur plavog kita Kitov kostur uglavnom nema kompaktnih kostiju, jer ga voda stabilizira. Zbog toga su uobičajene kompaktne kosti kopnenih sisara kod kitova zamijenje lakšim i elastičnijim. Osim toga, na mnogim mjestima su koštani elementi zamijenjeni hrskavicom a ponegdje čak masnim tkivom što dodatno poboljšava hidrostatične osobine kitovog tijela. Kod kitova se samo u uhu i na ustima nalazi jedna vrsta kostiju izuzetne gustoće tako da podsjeća na porculan. Ta kost ima naročita akustična svojstva i provodi zvuk bolje od svih drugih kostiju.
Broj kičmenih pršljenova zavisi od vrste i ima ih od 40 pa do 93. Kao kod svih sisavaca i kit u vratnom dijelu kičme ima sedam pršljenova ali su oni, osim kod rijetkih vrsta, srasli. Time je na štetu pokretljivosti dobiveno na stabilnosti glave kod plivanja. Na području rebara ima od devet do sedamnaest pršljenova, a sama rebra povezana su hrskavičastom zamjenom prsne kosti. Zadnja dva ili tri para rebara uopće nisu pričvršćeni uz kičmu nego slobodno leže uz vanjski rub tijela.
Prednji udovi kitova oblikom podsjećaju na vesla. Građeni su od skraćene podlaktice i izduženih kostiju prstiju radi stabilizacije i pomoći pri kretanju, a međusobno su povezani hrskavicom. Jedini pokretni zglob je rameni dok su svi drugi nepokretni. Kako kretanje kitova kopnom više nije potrebno, a kod velikih kitova zbog težine ne bi ni bilo moguće, zadnji udovi su potpuno zakržljali i postoje još samo kao kosturni rudiment.
Način života
mini|Opservacija Većina kitova su izraženo druželjubive životinje s visoko razvijenim društvenim međuodnosima. Samo nekoliko vrsta žive u parovima ili kao samci.
Grupe kitova, koje se često zovu "škole", sastoje se najčešće od 10 do 50 životinja. U određenim okolnostima (u slučaju masovne pojave hrane ili u razdoblju parenja) u grupe može biti i daleko više od 1.000 članova. Pri tome je moguće i druženje s drugim vrstama kitova.
Pojedine "škole" imaju čvrsto utvrđenu hijerarhiju, pri čemu se mjesto u hijerarhiji utvrđuje ugrizima, guranjem ili sudaranjem. Ponašanje u grupi postaje agresivno samo u krajnje stresnim situacijama kao što su nedostatak hrane ili ako se nađu u zarobljeništvu. U normalnim okolnostima kontakti se uspostavljaju vrlo miroljubivo i ljubazno. Veliku ulogu pri tome igra kontaktno plivanje, međusobno glađenje perajama i dodirivanje nosova odnosno vrhova usta. Isto tako, poznata su i razigrana ponašanja, iskakanje iz vode, izvođenje salta i udaranje perajama po površini vode. Takvom su ponašanju sklone i odrasle životinje.
Za sporazumijevanje kitovi ispuštaju glasove slične pjevanju koji se šire stotinama kilometara daleko. Novija istraživanja su pokazala, da svaka grupa kitova razvija svoju tipičnu "pjesmu". Ponekad se neki kit može prepoznati po svojoj specifičnoj nezamjenjivoj pjesmi. Kako grupe ili pojedini kit iz sezone u sezonu mijenja samo jedan manji dio svoje pjesme, neki stručnjaci smatraju da je moguće po sličnosti pjesme raspoznati međusobnu krvnu povezanost pojedinih grupa kitova.
I love u grupi, a često se pri tome udružuju i s drugim vrstama. Tako mnoge vrste delfina idu u lovačke pohode na velika jata ribe zajedno s velikim tunama. Čitave "škole" orki (Orcinus orca) zajedno love druge, čak i veće kitove. Grbavi kitovi zaokruže jato manjih riba pa ispuštanjem mjehurića naprave "zavjesu" oko njih što izbezumljenu lovinu navede da se zbije u svojevrsnu kuglu na koju se oni onda sruče otvorenih usta i tako ih love.
Razmnožavanje
Kod većine vrsta kitova je utvrđeno da im je vrijeme razmnožavanja povezano sa godišnjim dobima, a sazrijevanje jajašaca se vremenski podudara s razdobljem intenzivne aktivnosti testisa mužjaka. To razdoblje se kod velikog broja vrsta podudara s njihovim sezonskim selidbama. Većina kitova zubana ne zasniva za vrijeme parenja trajne veze, a kod velikog broja vrsta ženke se u jednoj sezoni pare s više mužjaka. Za razliku od njih, kitovi usani su uglavnom monogamni tokom jedne sezone parenja, ali niti oni ne zasnivaju trajne veze.
Ženke nose mladunce od devet do šesnaest mjeseci, a dužina skotnosti ne ovisi o veličini vrste. Pliskavice koje su velike do 2,5 metara nose jednako dugo kao i plavi kitovi, najveće životinje na svijetu, oko jedanaest mjeseci. Kitovi u pravilu donose na svijet jedno mladunče, a ako se rode blizanci, jedan mladunac uglavnom ugine, jer majka nema dovoljno mlijeka da podigne oba mladunca. Porođaj uglavnom počinje s izlaskom repa. Na taj se način opasnost od utapanja novorođenčeta svodi na minimum. Nakon rođenja se mladunče brzo gura na površinu radi prvog udisaja zraka. Snimljene su scene prave pomoći "babica", drugih ženki koje se okupe oko ženke koja rađa i koje uzrujano plivaju oko rodilje i one gurkanjem dovode mladunca do prvog udisaja na površinu. Taj proces je dokumentovan kod nekih vrsta delfina, pa se vjeruje da je slično i kod drugih vrsta kitova. Dojenje se razlikuje od dojenja sisavaca. Majka doslovno štrca mlijeko u usta mladunca jer kitovi nemaju usnice pa nisu u stanju sisati.