mini|Al-Farabi Al Farabi (Muhammad ibn Muhammad ibn Tarkhan ibn Uzalagh al-Farabioko; 870.- 14. decembar 950. ili 12. januar 951.),Gutas, D. (January 24, 2012a). Ehsan Yarshater (ed.). "Fārābī i. Biography". Encyclopædia Iranica. Encyclopædia Iranica Foundation p. 551b. poznat na Zapadu pod latinskim nazivom Alpharabius,Weber, Michael C. (2017) . "Farabi". In Thomas F. Glick; Steven J. Livesey; Faith Wallis (eds.). Medieval Science, Technology and Medicine, An Encyclopedia. Routledge Revivals. London & New York: Routledge. pp. 169a–172a. ISBN 978-1-138-05670-1. p. 169a) je osnivač arapske skolastike. Nazvan je "ocem islamskog neoplatonizma",Fakhry, M. (2002). Fārābī, Founder of Islamic Neoplatonism: His Life, Works, and Influence. Great Islamic Thinkers. Oxford: Oneworld. ISBN 1-85168-302-X, summary. i "osnivačem islamske političke filozofije".Butterworth, C.E. (2015). "Alfarabi (870–950)". In Michael T. Gibbons (ed.). The Encyclopedia of Political Thought. Hoboken, New Jersey: John Wiley & Sons, Ltd. ISBN 978-1-405-19129-6. p. 2a; Daiber 1996, p. 848; Galston 1990, p. 5; Mahdi 2010, passim.
Njegova područja filozofskog interesa uključivala su - ali nisu bila ograničena na - filozofiju društva i religije;Germann, Nadja (Spring 2021). "Farabi's Philosophy of Society and Religion". In Zalta, Edward N. (ed.). Stanford Encyclopedia of Philosophy. ISSN 1095-5054. OCLC 429049174. filozofiju jezika i logike;Hodges, Wilfrid; Thérèse-Anne Druart (Winter 2020). "Farabi's Philosophy of Logic and Language". In Zalta, Edward N. (ed.). Stanford Encyclopedia of Philosophy. ISSN 1095-5054. OCLC 429049174. psihologiju i epistemologiju; metafiziku,Menn, Stephen (Winter 2021). "Farabi's Metaphysics". In Zalta, Edward N. (ed.). Stanford Encyclopedia of Philosophy. ISSN 1095-5054. OCLC 429049174. političku filozofiju, i etiku. Bio je stručnjak i za praktično muziciranje i za muzičku teoriju, i iako po prirodi nije bio naučnik, njegova djela uključuju astronomiju, matematiku,Shamsi, F. A. (1984). "Farabi's Treatise on Certain Obscurities in Books I and V of Euclid's Elements". Journal for the History of Arabic Science. VIII (1–2): 31–42. ISSN 0379-2927. kosmologiju,Janos, Damien (2012). Method, Structure, and Development in Fārābī's Cosmology. Islamic Philosophy, Theology and Science. Texts and Studies. Volume 85. Leiden: Brill. doi:10.1163/9789004217324. ISBN 978-90-04-20615-1. ISSN 0169-8729. S2CID 118794688. i fiziku.
Bio je jedan od prvih filozofa koji su prenijeli Aristotelovu logiku u islamski svijet. Iscrpno je pisao o logici, i razvio Aristotelov opis intelekta. Njegovo djelo "Grad vrlina" predstavlja verziju Platonove "Države", koja je opis idealnog društva gdje cvjetaju sve vrline. Smatra se prvim muslimanom koji je predstavio filozofiju kao koherentan sistem u islamskom svijetu, i stvorio vlastiti filozofski sistem, koji je daleko nadilazio scholastičke interese njegovih grčko-rimskog neoplatonizma i sirijskih aristotelovskih prethodnika.
Zbog svojih komentara i rasprava, Al-Farabi je postao veoma poznat među srednjovjekovnim muslimanskim intelektualcima kao "Drugi učitelj", što znači nasljednik Aristotela, "Prvog učitelja".Corbin, Henry; Hossein Nasr and Utman Yahya (2001). History of Islamic Philosophy. Kegan Paul. .
Filozofi na koje je uticao uključuju Jahju ibn Adija, Ebu Sulejman Sidžistanija, Ebu Al-Hassan Al-Amirija i Ebu Hajjan Al-Tevhidija; Ibn-Sinu, Suhravardija i Mula Sadra; Avempaca, Ibn-Tufejla i Ibn-Rušda (Averroes); Majmonida,Pessin, Sarah (Spring 2007). "The Influence of Islamic Thought on Maimonides". In Zalta, Edward N. (ed.). Stanford Encyclopedia of Philosophy. ISSN 1095-5054. OCLC 429049174. Alberta Velikog (Albertus Magnus), i Leo Štrausa.Brague, Rémi (1998). "Athens, Jerusalem, Mecca: Leo Strauss's "Muslim" Understanding of Greek Philosophy". Poetics Today. 19 (2): 235–259. doi:10.2307/1773441. ISSN 0333-5372. JSTOR 1773441. Bio je poznat na latinskom Zapadu, kao i u islamskom svijetu.
Biografija thumbnail|200px|Poštanska marka SSSR-a, izdata povodom 1100. godišnjice rođenja Al-Farabija (1975.) Postojeće varijacije u osnovnim izvještajima o Al-Farabijevom porijeklu i rodoslovlju ukazuju na to da niko nije zabilježio takve konkretne informacije tokom njegovog života ili ubrzo nakon toga, već se podaci zasnivaju na glasinama ili nagađanjima (kao što je slučaj i sa drugim Al-Farabijevim savremenicima). Malo se zna o njegovom životu. Rani izvori uključuju autobiografski odlomak u kojem Al-Farabi prati historiju logike i filozofije do svog vremena, te kratke spomene Al-Masudija, Ibn al-Nadima i Ibn Hauqala. Said Al-Andaluzi napisao je biografiju Al-Farabija. Arapski biografi iz XII i XIII stoljeća stoga su imali malo činjenica pri ruci i nekad su koristili izmišljene priče o njegovom životu.
Iz sporednih zapisa poznato je da je proveo značajno vrijeme (većinu svog akademskog života) u Bagdadu sa sirijskim kršćanskim učenjacima, uključujući klerika Yuhannu ibn Haylana, Jahju ibn Adija i Abu Ishaqa Ibrahima Al-Bagdadija. Kasnije je proveo neko vrijeme u Damasku i Egiptu prije nego što se vratio u Damask gdje je umro 950-951. godine.
Zvao se Ebu Nasr Muhamed ibn Muhamed Al-Farabi, ponekad s porodičnim prezimenom Al-Tarkhani, tj. element Tarkhan pojavljuje se u nisbi. Njegov djed nije bio poznat među njegovim savremenicima, ali ime Avzalagh, na arapskom, iznenada se pojavljuje kasnije u spisima Ibn Abi Usajbi'e, a njegovog pradjeda u spisima Ibn Khallikana.
Rodno mjesto bilo je jedno od mnogih mjesta u Centralnoj Aziji - tada poznatom pod imenom Horasan. Riječ farab je perzijski termin za područje koje se navodnjava otpadnim izvorima ili tokovima iz obližnje rijeke. Stoga postoje mnoga mjesta koja nose ime (ili različite evolucije tog toponima) u tom općem području, kao što su Farab (Otrar) na rijeci Jaksartes (Sir Darja) u modernom Kazahstanu; Farab, još uvijek postojeće selo u predgrađu grada Šahardžuj/Amul (moderni Türkmenabat) na rijeci Oxus Amu Darja u Turkmenistanu, na Putu svile, koji povezuje Merv s Buharom, ili Farjab u Velikom Horasanu (moderni Afganistan). Stariji perzijski Parab (u Hudud ul-'alamu) ili Farjab (također Parjab), uobičajeni je perzijski toponim koji znači "zemljište navodnjavano preusmjeravanjem riječne vode".Daniel Balland, "Fāryāb" in Encyclopædia Iranica. excerpt: "Fāryāb (also Pāryāb), common Persian toponym meaning “lands irrigated by diversion of river water"
Pozadina thumb|upright=0.6|lijevo|Iranska poštanska marka sa zamišljenim likom Al-Farabija Dok neki naučnici tvrde da njegovo etničko porijeklo nije poznato,F. Abiola Irele/Biodun Jeyifo, "Farabi", in The Oxford Encyclopedia of African Thought, Vol. 1, p. 379. drugi ga opisuju kao perzijskog ili turskog porijekla. Srednjovjekovni arapski historičar Ibn Abi Usaibia (umro 1270.) - jedan od najstarijih al-Farabijevih biografa - spominje u svom djelu Ujun da je Al-Farabijev otac bio perzijskog porijekla. Al-Šahrazuri, koji je živio oko 1288. i napisao ranu biografiju, također navodi da je Al-Farabi potekao iz perzijske porodice.eyyed Hossein Nasr, Mehdi Aminrazavi. "An Anthology of Philosophy in Persia, Vol. 1: From Zoroaster to Umar Khayyam", I.B. Tauris in association with The Institute of Ismaili Studies, 2007. Pg 134. Prema Majidu Fakhriju, profesoru emeritusu filozofije na Univerzitetu Georgetown, Al-Farabijev otac "bio je vojni kapetan perzijskog porijekla". Perzijsko porijeklo navode i mnogi drugi izvori. Dimitri Gutas, profesor emeritus na Univerzitetu Yale, napominje da Farabijeva djela sadrže reference i komentare na perzijskom, sogdijskom, pa čak i grčkom jeziku, ali ne i na turskom. Sogdijanski je također predložen kao njegov maternji jezik i jezik stanovnika Faraba.Joep Lameer, "Al-Fārābī and Aristotelian syllogistics: Greek theory and Islamic practice", E.J. Brill, 1994. ISBN 90-04-09884-4 pg 22: "..Islamic world of that time, an area whose inhabitants must have spoken Soghdian or maybe a Turkish dialect..." Muhamed Džavad Maškoor tvrdi da je porijeklom iz srednje Azije, a govori iranski jezik. Prema Christophu Baumeru, vjerovatno je bio Sogdijanac.Baumer, Christoph (2016). The History of Central Asia The Age of Islam and the Mongols. Bloomsbury Publishing. p. 42. ISBN 9781838609405.
Prema Thérèse-Anne Druart, koja je 2020. godine napisala: „Naučnici su osporili njegovo etničko porijeklo. Neki su tvrdili da je bio Turčin, ali novija istraživanja ukazuju na to da je bio Perzijanac.“
Najstariji poznati spomen turkijskog porijekla daje srednjovjekovni historičar Ibn Khallikan (umro 1282. godine), koji u svom djelu Vafajat (završenom 669/1271. godine) navodi da je Al-Farabi rođen u malom selu Vasij blizu Faraba (u današnjem Otraru, Kazahstan) od turkijskih roditelja. Na osnovu ovog izvještaja, neki naučnici kažu da je turkijskog porijekla.B.G. Gafurov, Central Asia:Pre-Historic to Pre-Modern Times, (Shipra Publications, 2005), 124; "Abu Nasr El-Farabi hailed from around ancient Farabi which was situated on the bank of Syr Daria and was the son of a Turk military commander". Dimitri Gutas, američki arabista, kritikuje ovo, rekavši da je Ibn Khallikanov izvještaj usmjeren na ranije historijske izvještaje Ibn Abi Usajbi'e i služi svrsi da "dokaže" turkijsko porijeklo Al-Farabija, na primjer spominjanjem dodatnog nisbe (prezime) "Al-Turk" (arap. "Turčin") - nisbe koju Al-Farabi nikada nije imao. Međutim, Abu al-Feda, koji je kopirao Ibn Khallekana, promijenio je Al-Torkī u frazu "va-kana radžolan torkijan", što znači "bio je Turčin". U tom smislu, budući da djela takvih navodnih Turaka ne sadrže tragove turske nomadske kulture, profesor oksfordskog porijekla C.E. Bosworth primjećuje da su "velike ličnosti [kao što su] Farabi, Biruni i Avicena bile pripisane od strane previše entuzijastičnih turskih naučnika njihovoj rasi".C. Edmund Bosworth (15 May 2017). The Turks in the Early Islamic World. Taylor & Francis. p. 381. ISBN 978-1-351-88087-9.
Život i obrazovanje Veći dio svog akademskog života proveo je u Bagdadu. U autobiografskom odlomku koji je sačuvao Ibn Abi Usajbi'a, al-Farabi je naveo da je studirao logiku, medicinu i sociologiju kod Juhanne ibn Hajlana , uključujući i Aristotelovu "Posteriornu analitiku", tj. prema redoslijedu knjiga koje se proučavaju u nastavnom planu i programu, Al-Farabi je tvrdio da je studirao Porfirijevu "Eisagogu" i Aristotelove "Kategorije", "De Interpretatione", "Priornu i Posteriornu analitiku". Ibn Hajlan, njegov učitelj, , bio je nestorijanski klerik. Ovaj period studija vjerovatno je protekao u Bagdadu, gdje Masudi bilježi da je Juhanna umro za vrijeme vladavine al-Muqtadira (295-320/908-32). U svom djelu "Izgled filozofije" (Fī Ẓuhūr al-Falsafa), al-Farabi nam kaže: