Osman Nuri Hadžić (Mostar, 28. juni 1869 – Beograd, 23. decembar 1937) bio je bosanskohercegovački intelektualac i pisac koji je krajem 19. i početkom 20. vijeka počeo djelovati među bosanskim muslimanima.
Biografija Mekteb, ruždiju i medresu Hadžić je završio u svom rodnom Mostaru, a šerijatsku sudačku školu u Sarajevu, nakon čega se upisao na pravo u Beču a diplomirao je u Zagrebu.Zlatko Hasanbegović, Islam i Bošnjaci muslimani u Zagrebu 1878–1941. Pravni položaj vjere i oblikovanje zajednice , u: Hrvati i manjine u Hrvatskoj: moderni identiteti , Agencija za odgoj i obrazovanje, Zagreb, 2014.,, pristupljeno 24. 1. 2015.
Počeo je pisati vrlo rano, i to u zajednici sa svojim dobrim prijateljem Ivanom Miličevićem objavljujući veliki broj pripovjedaka po raznim književnim časopisima (njihovi radovi su objavljivani pod pseudonimom Aziz Osman). U saradnji sa Miličevićem, Osman Nuri Hadžić je objavio dugi niz pripovjedaka i jednu dugu pripovjetku: "Pogibija i osveta Smailage Čengića'', "Bez nade'' (1895.), te ,"Pripovijest iz mostarskog života'' (1896.). Objavili su i ,"Na pragu novoga doba'' (1896.); ,"Bez svrhe'' (1896.) i još mnogo drugih. Hadžić se pored pisanja romana i pripovjetki bavio i kulturnom historijom, vjersko-prosvjetnim pitanjima i polemikom. Pisao je i objavljivao priče, pripovijetke, kratke eseje i romane u književnim časopisima. Nekoliko godina uređivao je Mearif, narodni kalendar za muslimane. Kao izvrstan poznavalac mnogih pitanja postigao je na tom polju zapažen uspjeh. Naročito mu je značajno djelo "Muhamed a.s. i Kur'an - Kulturna historija Islama".
Zajedno sa Safvet-begom Bašagićem i Edhemom Mulabdićem pokreće list Behar 1. maja 1900, čija je kulturna uloga u životu Bošnjaka bila neosporno značajna. Službovao je u Okružnom sudu u Sarajevu, a poslije toga stalno boravi u Sarajevu sve do prvog svijetskog rata i tu istovremeno radi u Zemaljskoj vladi i Šerijatskoj sudačkoj školi, kao profesor i jedno vrijeme kao upravnik škole. Za vrijeme rata je kotarski predstojnik u Bosanskoj Dubici, a zatim u Banjoj Luci. Poslije rata bio je niz godina viši upravni činovnik, da kao član Državnog savjeta u Kraljevini ”SHS” umire u šezdesetosmoj godini života u Beogradu.
Djela "Islam i kultura", Zagreb 1894. "Muslimansko pitanje u Bosni i Hercegovini", Zagreb 1902. "Muhamed a.s. i Kuran", Beograd 1931. "Borba muslimana za vjersko-prosvjetnu autonomiju", "Pripovjesti iz Bosne i Pripovjesti", "Na pragu novoga doba", Naklada "Matice Hrvatske", Zagreb,1896. "Bez nade", "Bez svrhe"
Reference
Kategorija:Rođeni 1869. Kategorija:Umrli 1937. Hadžić, Osman Nuri Hadžić, Osman Nuri Kategorija:Bošnjački književnici