mini|200px|Ivan Zakmardi Ivan Zakmardi (mađ. Szakmárdi János), (Križevci, početkom 17. vijeka - Banska Bistrica, 25. april 1667) bio je protonotar (čuvar kraljevskog pečata) Hrvatskog Kraljevstva.

Školovao se kod Isusovaca u Zagrebu i Olomoucu gdje je 1625. završio filozofiju. Nakon povratka u Hrvatsku postao je odvjetnik Zagrebačke biskupije te je obavljao različite javne službe. Godine 1641. hrvatski sabor ga je izabrao u komisiju koja je imala pregledati i popisati sve privilegije Hrvatske. U tom radu, Zakmardi je udario temelje Hrvatskom zemaljskom arhivu. Od 1642. godine, Zakmardi je gotovo redovno biran za nuncija u Ugarski sabor. Od 1662. do smrti bio je dopremijer Varaždinske županije. God. 1666. dobio je barunsku titulu te je imenovan kraljevskim namjesnikom u sudskim poslovima. Za sukoba s Osmanlijama sudjelovao je u obrani Hrvatske radeći na opskrbi vojske oružjem i hranom. Pred Čazmanskim je kaptolom 1666. osnovao pavlinski samostan u Križevcima. Bio je i poznati dobrotvor, pomagao siromašne učenike, a u oporuci je ostavio velik broj posjeda isusovačkomu sjemeništu u Varaždinu te pavlinima u Lepoglavi i Križevcima. Napisao je djelo Apologija kneza Nikole Erdődyja (Apologia comitis Nicolai Erdődy) te pjesmu Ja sam ona Slavonija i već rečena zemlja Hrvatska (Illa ego Sclavonia, ac iam dicta Croatia tellus). Stekao je mnoge posjede u Križevačkoj županiji, među njima 1632. i Dijankovčinu.

Kategorija:Biografije, Križevci Kategorija:Hrvatsko plemstvo Kategorija:Historija Hrvatske Kategorija:Umrli 1667.