alt=|mini|Simbol ateizma koji podržava Međunarodna ateistička alijansa Ateizam je, u širem smislu, odbacivanje vjerovanja u postojanje jednog ili više božanstava. U užem smislu, to je stav da ne postoje božanstva. Suprotan je teizmu, koji u svom najširem obliku, zastupa uvjerenje u postojanje bar jednog božanstva.
Termin "ateizam" potječe od grčke riječi θεος (odnosno "atheos"), koja u prijevodu znači "bezbožništvo". Prvobitno se koristio kao pežorativan termin za osobe koje su odbacivale vjerovanje u božanstva u odnosu na tadašnje opće vjerovanje u njihova postojanja. Uže značenje termina javilo se pojavom slobodoumlja, naučnog skepticizma i sve veće kritike religije. Prve osobe koje su se izjasnile riječju "ateist", živjele su u renesansnom periodu 18. stoljeća. Francuska revolucija poznata je po svom "nezabilježenom ateizmu", te je ovo bio prvi veći politički pokret u historiji koji je zagovarao vrhovnu vlast ljudskog razuma.
Razlozi za nevjerovanje su mnogobrojni i zavise od toga je li kritika religije filozofske, društvene ili historijske prirode. Među njima su nedostatak materijalnih dokaza, problem zla, argument nedosljednih otkrivenja, odbijanje pojmova koji se ne mogu falsificirati i argument nevjerovanja. Iako pojedini ateisti koriste sekularnu filozofiju, u . ne postoji jedna ideologija ili princip ponašanja koji svi ateisti (treba da) slijede.. Za pogled na svijet, mnogi se ateisti oslanjaju na teoriju Ockhamove oštrice prema kojoj filozoški teret dokazivanja ne pripada ateistima i oni ne trebaju opovrgnuti božanstva, već je do teističara da pruže racionalne činjenice i argumente za vjerovanje., citing
Budući da postoje poprilično različite vrste ateizma, teško je definirati koliko je tačno ljudi ateistično. Organizacija Gallup International sprovela je nekoliko međunarodnih istraživanja po ovom pitanju. Njihova anketa iz 2015. ispitala je 64.000 osoba od kojih je 11% njih naglasilo da su "uvjereni ateisti", dok je anketa iz 2012. ukazala na znatno veći postotak od 13% osoba koji su bili "uvjereni ateisti", tj. osobe koje nemaju sumnje o nepostojanju božanstava. Starija BBC-jeva anketa iz 2004. navela je da je 8% svjetskog stanovništva ateistično. Drugi prosjeci pokazali su da ateisti čine 2% svjetskog stanovništva, dok se taj broj povećava na 12% ako se uvrste i ireligiozne osobe. Sudeći po drugim anketama, stopa ateizma najveća je u zapadnom svijetu, mada i tu cifre mogu znatno varirati. Naprimjer, stopa ateizma u SAD-u je 4%, dok je u Kanadi 28%. Prema nizu istraživanja Eurobarometra u Evropskoj uniji, ustanovljeno je da 20% stanovnika Evropske unije ne vjeruje u "bilo kakvu duhovnu silu ili Boga".
Definicije i razlike mini|Dijagram prikazuje odnose između slabog/jakog i implicitnog/eksplicitnog ateizma.
Eksplicitno jaki/pozitivni/tvrdi ateisti ( desno) tvrde da je izjava da "postoji bar jedan Bog" netačna.
Eksplicitno slabi/negativni ateisti ( desno) odbijaju ili izbjegavaju tvrdnju da bilo kakva božanstva postoje bez izričitog upotrebljavanja da je izjava "postoji bar jedno božanstvo" netačna.
Implicitno slabi/negativni ateisti ( lijevo) sadrži osobe (najčešće malu djecu i neke agnostike) koji ne vjeruju u božanstvo, ali nisu izričito potvrdili takav način razmišljanja.
(Veličina dijagrama ne prikazuje relativan broj osoba unutar određene grupe.) Pisci se ne mogu složiti oko ispravnog načina definiranja i svrstavanja ateizma, govoreći da se ne može tačno znati na koja se natprirodna lica odnosi i je li sama tvrdnja dovoljna za klasifikaciju ateizma ili se zahtijeva svjesno i izričito odbacivanje božanstava. Za ateizam se smatra da je dijelom kompatibilan s agnosticizmom, mada se po nekim klasifikacijama djelomično suprotstavlja s njim. Za razlikovanje vrsta ateizma, koristi se nekoliko kategorija.
Spektar Dobar dio dvosmislenosti i kontroverze oko definiranja ateizma leži u činjenici da se ne može doći do konsenzusa oko toga na šta se tačno odnose riječi božanstvo i bog. Mnoštvo drastično različitih definicija i zamisli božanstava dovodi do različitih ideja o tome na šta se ateizam tačno može odnositi. Stari Rimljani su, naprimjer, optuživali kršćane da su ateisti zato što nisu vjerovali u paganska božanstva. Ovaj termin se s vremenom prestao koristiti nakon što je utvrđeno da se definicija teizma odnosi na vjerovanje u bilo koje božanstvo.
Kad se govori o opsegu odbacivanja božanstava, ateizam je moguće definirati kao odbacivanje svih mogućih božanstava: duhovnih, natprirodnih, pa i prevazilazećih ideja koje se javljaju u budizmu, hinduizmu, džainizmu i taoizmu.
Implicitni i eksplicitni
Definicija ateizam također varira od stepena razmišljanja koje neka osoba mora posvetiti o konceptu bogova da bi se smatrala ateistom. Ponekad se definira kao jednostavni nedostatak vjerovanja u bilo koja božanstva. Ova definicija sadržala bi novorođenčad i ostale osobe koje nisu bile izložene bilo kakvim teističkim idejama. Baron d'Holbach je, 1772, izjavio da su "sva djeca rođena kao ateisti; nemaju ideju Boga". Slično ovome, George H. Smith predložio je da je "ateist onaj čovjek koji nije upućen u religiju jer ne vjeruje u Boga. Ova kategorija sadrži djecu koja imaju mentalni kapacitet da razumiju sve probleme, ali su i dalje nesvjesna tih problema. Činjenica da to dijete ne vjeruje u Boga čini ga ateistom." Smith je upotrijebio termine "implicitnog ateizma" za označavanje "nedostatka teističkog vjerovanja bez svjesnog odbacivanja istog" i "eksplicitnog ateizma" za češću definiciju svjesnog odbacivanja božanstava. Ernest Nagel proturiječi Smithovoj definiciji ateizma kao "nedostatka teizma" i jedino priznaje eksplicitni ateizam kao "istiniti" ateizam.ponovo oštampano u djelu Critiques of God, koga je uredio Peter A. Angeles za Prometheus Books, 1997. godine.
Pozitivni i negativni
Filozofi poput Antonyja Flewa: "In this interpretation an atheist becomes: not someone who positively asserts the non-existence of God; but someone who is simply not a theist. Let us, for future ready reference, introduce the labels 'positive atheist' for the former and 'negative atheist' for the latter." i Michaela Martina suprostavili su pozitivni (jaki) ateizam i negativni (slabi) ateizam. Pozitivni ateizam isključivo tvrdi da nijedno božanstvo ne postoji. Negativni ateizam uključuje sve ostale vrste ne-teizma. Prema ovom svrstavanju, bilo koja osoba koja nije teist negativan je ili pozitivan ateist. Termini "slabi" i "jaki ateizam" relativno su novi, dok su se termini "negativni" i "pozitivni ateizam" koristili već duže vrijeme (mada uz drugačije konotacije) u filozofskoj literaturi i katoličkoj apologetici. Prema ovakvom razgraničavanju ateizma, većina agnostika spada u negativne ateiste.
Dok Martin, naprimjer, smatra da agnosticizam podrazumijeva negativni ateizam, mnoštvo agnostičara smatra da je njihov pogled različit od ateizma i da nije ništa više opravdan od teizma ili zahtijevanja jednakog ubjeđenja. Tvrdnja nedostižnosti znanja za ili protiv postojanja božanstva ponekad se smatra naznakom da ateizam ipak zahtijeva skok vjere (vjerovanje u nešto bez empirijskih dokaza). Česti ateistički protuargumenti su da nedokazane religijske prijedloge treba razmotriti s jednakim nivoom skepticizma i nevjerovanja poput bilo kojeg drugog prijedloga. "Who seriously claims we should say 'I neither believe nor disbelieve that the Pope is a robot', or 'As to whether or not eating this piece of chocolate will turn me into an elephant I am completely agnostic'. In the absence of any good reasons to believe these outlandish claims, we rightly disbelieve them, we don't just suspend judgement." i da nemogućnost dokazivanja postojanja Boga ne znači da je jednaka vjerovatnoća da Bog postoji ili ne postoji.. "A lack of proof is no grounds for the suspension of belief. This is because when we have a lack of absolute proof we can still have overwhelming evidence or one explanation which is far superior to the alternatives." Škotski filozof J. J. C. Smart čak govori da će se "osoba koja je zapravo ateist, ponekad, čak strasno, izjasniti da je agnostik jer ga nerazumni filozofski skepticizam dovodi do toga da se zapita da li išta zapravo zna, osim možda općih činjenica matematičke i formalne logike." Stoga neki ateistički autori poput Richarda Dawkinsa više vole razlikovati teizam, agnosticizam i ateizam koristeći spektar teističke mogućnosti, prema kojem se ove tri vrste razlikuju po tumačenju izjave "Bog postoji".
Definicija nemogućeg i nepostojanog Prije 18. stoljeća, postojanje Boga bilo je toliko općeprihvaćeno u zapadnom svijetu da je bila upitna čak i mogućnost postojanja istinitog ateizma. Ovo se nazivalo teistički inatizam, tj. smatranje da sve osobe vjeruju u Boga od svog rođenja; ono je također navodilo da su ateisti zapravo vjernici u samoporicanju.
Također postoji stav da će ateisti veoma brzo vjerovati u Boga u kriznim vremenima, odnosno da se ateisti pretvaraju u vjernike na samrti i da nema ateista u rovovima.Vidjeti: Međutim, postoji nekolicina primjera koji govore baš suprotno, a među njima se nalaze i doslovni slučajevi "ateista u rovovima".
Neki ateisti iskazali su sumnje same potrebe termina ateizma. Sam Harris, u svojoj knjizi Letter to a Christian Nation () piše:
"Ateizam" je, zapravo, termin koji uopće ne bi trebao postojati. Niko za sebe ne treba navoditi da "nije astrolog" ili da "nije alhemičar". Nemamo termina za osobe koje vjeruju da je Elvis i dalje živ ili koji vjeruju da su vanzemaljci putovali širom galaksije samo da bi zlostavljali rančere i njihovu stoku. Ateizam nije ništa više nego zvukovi koje razumne osobe prave u prisustvu neopravdanih religijskih vjerovanja."
Koncepti mini|Baron d'Holbach, pristalica ateizma 18. stoljeća. "Izvor nesreće čovjeka je njegova nepoznanost prirode. Istrajnost kojom je vezan za slijepa mišljenja kojima je zadojen u svom djetinjstvu, koja su isprepletana sa njegovim postojanjem, posljednična predrasuda koja izopačava njegov um, koga spriječava njegovo razvijanje, koja ga čini robom izmišljotine, čini se da ga osuđuje na trajnu grešku."Paul Henri Thiry, Baron d'Holbach, System of Nature; or, the Laws of the Moral and Physical World (London, 1797), Vol. 1, p. 25 Najšira podjela ateističkih argumenata jest na praktični i teoretski ateizam.
Praktički ateizam
U praktičnom ili pragmatičnom ateizmu (koji se još naziva apateizam), osobe žive kao da nema bogova i objašnjavaju prirodne fenomene bez ikakvih pripisivanja tih događaja nekim božanstvima. Postojanje božanstava se ne odbacuje, mada se može smatrati nepotrebnim ili beskorisnim; prema ovom pogledu, bogovi ne pružaju svrhu životu niti utječu na svakodnevnicu. Vrsta praktičnog ateizma koji se oslanja na naučnu zajednicu naziva se metodološki naturalizam – "šutljivo usvajanje ili pretpostavka filozofskog naturalizma unutar naučnih metoda bez ili sa potpunim prihvaćanjem ili vjerovanjem u iste".
Praktični ateizam može imati nekoliko oblika: Nedostajanje religijske motivacije – vjerovanje u bogove ne motivira moralne, religijske ili bilo kakve druge radnje; Aktivno isključivanje problema bogova i religije iz intelektualnih težnji i praktičkih radnji; Ravnodušnost – nedostatak interesa za probleme bogova i religije; ili Nesvjesnost mogućnosti samog koncepta božanstava.
Teoretski ateizam
Ontološki argumenti
Teoretski ateizam eksplicitno postavlja argumente protiv postojanja bogova, odgovarajući na česte teističke argumente postojanja boga poput argumenta o dizajnu ili Pascalove opklade. Teoretski ateizam uglavnom je ontologija, i to filozofska ontologija.
Epistemološki argumenti