mini|250px|Logo JRT - Evrovizija Jugovizija je naziv jugoslavenskog nacionalnog izbora za Pjesmu Eurovizije na kojem se birala pjesma predstavnica Jugoslavije na Euroviziji. Nacionalno natjecanje organizirala je Jugoslavenska radiotelevizija, nacionalna radiotelevizijska korporacija osam regionalnih RTV centara. Izbor se održavao svake godine u proljeće, prvi put 1961, a posljednji 1992. godine. Nacionalna natjecanja izostala su 1977, 1978, 1979 i 1980. godine zbog nezadovoljstva Jugoslavenske radiotelevizije ovim festivalom i nepravilnostima u glasanju, a 1985. godine zbog godišnjice smrti predsjednika Tita. Tako je Jugoslavija na Euroviziji učestvovala ukupno 27 puta, prvi put u francuskom Cannesu 1961, a zadnji put u švedskom Malmöeu 1992. godine.
Izvođači mini|desno|Kemal Monteno Tokom 30 godina jugoslavenskog učešća na ovom natjecanju, predstavnici su birani iz svih šest socijalističkih republika bivše Jugoslavije. Na Jugoviziji su svoje pjesme izvodili pjevači i grupe iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Makedonije, Slovenije, Crne Gore i Srbije. Najuspješniji su bili izvođači iz Hrvatske, koji su Jugoslaviju na Euroviziji predstavljali 12 puta, dok izvođači iz Makedonije do 1992. nisu imali tu prednost.
U trideset godina eurovizijskog natjecanja na Jugoviziji redovno se pojavljivala sama "krema" jugoslavenske zabavne muzike, a svoje prve muzičke korake ovdje su napravile i brojne kasnije zvijezde. Tako su se za eurovizijsku ulaznicu s više ili manje uspjeha borili: Tereza Kesovija, Vice Vukov, Gabi Novak, Dragan Stojnić, Lola Novaković, Ivo Robić, Lado Leskovar, Oliver Dragojević, Kemal Monteno, Radojka Šverko, Bisera Veletanlić, Jadranka Stojaković, Neda Ukraden, Zdravko Čolić, Ismeta Krvavac, Fadil Toskić, Meri Cetinić, Seid Memić Vajta, Zorica Kondža, Jasna Zlokić i drugi, kao i čitav niz vokalno-instrumentalnih sastava: "Dubrovački trubaduri", "Pro arte", "Ambasadori", "Indexi", "Teška industrija", "Pepel in kri", "Korni grupa", "Novi fosili", "Srebrna krila", "777", "Hari Mata Hari", "Makadam" i druge.
Uspjesi Najveći uspjeh Jugoslavija je doživjela pobjedom na Pjesmi Eurovizije 1989. u švicarskom gradu Lausannei s pjesmom "Rock me", koju je izvela zadarska grupa "Riva" i njihova pjevačica Emilija Kokić. Time je Jugoslavija dobila organizaciju 35. izbora za Pjesmu Eurovizije 1990. godine, koji je održan u Zagrebu. Visoke uspjehe ostvarili su i: Lola Novaković (4. mjesto, Luksemburg, 1962. godine), Daniel Popović (4. mjesto, München, 1983. godine) i "Novi fosili" (4. mjesto, Brisel, 1987. godine). Najveći internacionalni uspjeh imala je pjesma "Džuli" (Julie), koju je 1983. godine u Münchenu izveo Daniel Popović i koja je objavljena u nekoliko zemalja Evrope.
1961-1962. mini|desno|Ljubljana, Jugovizija 1961. mini|Zagreb, Jugovizija 1962. Prvi jugoslavenski izbori za Pjesmu Eurovizije bili su socijalistički skromni i odražavali su uglavnom prilično jednostavnu i pomalo sumornu sliku domaće diskografije. Održavani su ili u prohladnim radiotelevizijskim studijima glavnih republičkih centara ili u radničkim domovima potkraj zime ili početkom proljeća. To stanje zadržalo se sve do jugoslavenskog izbora 1972. u Sarajevu, nakon kojeg izbor prelazi u Kristalnu dvoranu hotela "Kvarner" u Opatiji.
Prvih godina jugoslavenskih izbora za Pjesmu Eurovizije nije bilo hitova, a čak ni pobjedničke pjesme uglavnom ne ostaju u kolektivnom sjećanju tadašnjeg veoma malog jugoslavenskog slušateljstva. Tek singlice s pobjedničkom melodijom spašavaju pomalo situaciju, ali je i to bio tek privilegij tradicionalnog građanstva koje je posjedovalo gramofon.
Prvi jugoslavenski izbor za Pjesmu Eurovizije održan je 16. februara 1961. u Ljubljani. Izvedeno je devet kompozicija iz tri RTV centra: Zagreb, Ljubljana i Beograd. Pobjedila je Ljiljana Petrović s pjesmom "Neke davne zvezde". Među izvođačima su bili i: Gabi Novak, Ivo Robić, Marjana Deržaj, Đorđe Marjanović, Anica Zubović i drugi.
Drugi jugoslavenski izbor za Pjesmu Eurovizije održan je 1962. u studiju RTV Zagreb u Zagrebu. Izvedeno je 12 kompozicija iz četiri RTV centra, a među njima su se po prvi put našli i predstavnici RTV Sarajevo. O pobjedniku je odlučivao osmočlani žiri sastavljen od po jednog člana iz svake republike i pokrajine. Pobijedila je Lola Novaković s pjesmom "Ne pali svetla u sumrak", a među izvođačima su se pojavili i: Gabi Novak, Ivo Robić, Majda Sepe, Sabahudin Kurt, Anica Zubović i drugi. Lola Novaković je u Luksemburgu osvojila tada visoko 4. mjesto, koje Jugoslavija nije ponovila dugi niz godina.
1963-1965. mini|desno|Beograd, Jugovizija 1963. Pjesme s prvih jugoslavenskih izbora za Pjesmu Eurovizije uglavnom nisu imale nekog značajnijeg komercijalnog uspjeha u zemlji, a nije ih pratio ni internacionalni uspjeh na eurovizijskim pozornicama od Londona 1963. do Napulja 1965. Najveći dio pjesama jugoslavenskih izvođača na Euroviziji nije uopće ni bio snimljen, a predstavnici su se kući vraćali ili sa minimalnim brojem poena ili bez njih.
Treći jugoslavenski izbor za Pjesmu Eurovizije održan je 1963. u Beogradu. Izvedeno je osam kompozicija predstavnika iz osam republika i pokrajina SFRJ. O pobjedniku je odlučivao osmočlani žiri sastavljen od po jednog člana iz svake republike i pokrajine. Pobijedio je Vice Vukov s pjesmom "Brodovi", a među izvođačima su se pojavili i: Ljiljana Petrović, Majda Sepe, Sabahudin Kurt, Đorđe Marjanović, Anica Zubović i drugi.
Domaćin 4. jugoslavenskog izbora za Pjesmu Eurovizije 1964. bilo je Trbovlje u Sloveniji. O pobjedniku su odlučivali žiriji 4 RTV centra JRT (Sarajevo, Zagreb, Ljubljana i Beograd). Stihovi pobjedničke pjesme „Život je sklopio krug“ uzeti su iz posljednje objavljene zbirke pjesama Stevana Raičkovića, bez znanja i odobrenja autora. Marjana Deržaj i Sabahudin Kurt imali su isti broj poena (21), međutim zemlju u Kopenhagenu predstavljao je mladi sarajevski pjevač šansona Sabahudin Kurt. Na izboru su nastupili i: Arsen Dedić, Lola Novaković, Ivo Robić i drugi.
Peti jugoslavenski izbor za Pjesmu Eurovizije 1965. ponovo je održan u Zagrebu, ovaj put u Radničkom domu. Izvedeno je 14 kompozicija iz pet RTV centra Jugoslavenske radiotelevizije. Svoju drugu pobjedu odnio je predstavnik RTV Sarajevo Vice Vukov s pjesmom "Čežnja", koja je tog proljeća predstavljala zemlju u Napulju. Među ostalim izvođačima pojavili su se: Gabi Novak, Đorđe Marjanović, Lado Leskovar, Marjana Deržaj i drugi. Veliki hit jugoslavenske diskografije tog vremena bila je drugoplasirana pjesma "Prvi snijeg", koju je pjevala Gabi Novak.
1966-1968. Godina 1966. i 1967. SFRJ su predstavljali pjevači iz Slovenije, ali zbog jezične barijere njihove pjesme u ostalim dijelovima Jugoslavije nikad nisu postale naročito popularne. Izuzetak je jedino pjesma grupe "Pepel in kri" "Dan ljubezni", koja je bila pjesma predstavnica 1975. godine. S druge strane, pobjednička kompozicija jugoslavenskog izbora 1968. bila je jedan od prvih velikih hitova u zemlji, možda zahvaljujući i samom šarmu i muzikalnošću tada veoma popularnog sastava "Dubrovački trubaduri".
Šesti jugoslavenski izbor za Pjesmu Eurovizije 1966. održao se u Beogradu, u Domu sindikata. Voditelj je bio Mića Orlović. Izvedeno je 13 kompozicija, a o pobjedniku je odlučio žiri od 10 članova. Pobijedila je Berta Ambrož s pjesmom "Brez besed". Među ostalim izvođačima pojavili su se: Gabi Novak, Dragan Stojnić, Lado Leskovar, Zdenka Vučković, Nina Spirova i drugi.
Ljubljana je bila domaćin sedmog jugoslavenskog izbor za Pjesmu Eurovizije 1967. Izvedeno je 15 kompozicija, a o pobjedniku je odlučio žiri od 9 članova. Pobijedio je Lado Leskovar s pjesmom "Vse rože sveta". Među izvođačima su bili i po prvi put Kemal Monteno (drugo mjesto) i „Indexi“ s hitom "Pružam ruke" (peto mjesto), a nastupili su i: Zdenka Vučković i Ivica Šerfezi, Dragan Stojnić, Zafir Hadžimanov, Nada Knežević, Milan Bačić i drugi.
Jugoslavenski izbor za 13. Pjesmu Eurovizije 1968. u Londonu održan je po prvi put u Skopju. Voditeljice su bile spikerice jugoslavenskih RTV centara: Vesna Nestorović, Kristina Remskar, Dubravka Čečez, Snežana Lipkovska, Rosanda Kovijanić i Helga Vlahović. Žiri od 9 članova (6 predstavnika RTV centara JRT i 3 predstavnika publike) odlučio je da Jugoslaviju u Londonu predstavlja pjesma "Jedan dan" tada veoma popularnog sastava "Dubrovački trubaduri" iz Dubrovnika, kojeg je predvodio Đelo Jusić. Na osmom jugoslavenskom izboru za Pjesmu Eurovizije 1968. nastupili su i: Kemal Monteno, Lola Novaković, Đorđe Marjanović, Zvonko Špišić, Nina Spirova, Žarko Dančuo i drugi.
1969-1972. Prije definitivnog prelaska jugoslavenskog izbora za Pjesmu Eurovizije u Opatiju na natjecanju je vidljiv koncepcijski sukob između tradicionalnog zvuka 1960-ih i novijih muzičkih pravaca ranih 1970-ih godina. Ipak, sve pjesme iz tih godina njeguju tradicionalni prizvuk, govoreći u svojim tekstovima o lagahnim, vedrim i neangažiranim temama.
Deveti jugoslavenski izbor za Pjesmu Eurovizije 1969. ponovo je održan u Zagrebu. Izvedeno je 17 kompozicija, koje je najavljivao Oliver Mlakar. Žiri od 9 članova odlučio je da zemlju na Euroviziji u Madridu predstavlja kvartet "4M", za tu priliku preimenovan u "Ivan i 3M", s pjesmom "Pozdrav svijetu". Svojevrsni hitovi jugoslavenskog izbora bile su pjesme "Na, na, na" (Najljepši dan), u izvedbi Josipe Lisac, te "Cigu, cigu-ligu" „Korni grupe“. Među ostalim izvođačima pojavili su se: „Indexi“, Vice Vukov, Lola Novaković, Majda Sepe, te po prvi put Neda Ukraden s pjesmom "Dilema", kao i niz drugih izvođača.
Beograd je bio domaćin 10. jubilarnog jugoslavenskog izbora za Pjesmu Eurovizije 1970. godine. Na natjecanju je izvedeno 15 melodija, koje su pjevale brojne nove, mlade zvijezde domaće estrade, a među njima su se prvi put pojavili: Bisera Veletanlić, Radojka Šverko, Ljupka Dimitrovska, Josipa Lisac, Mišo Kovač, Krunoslav Slabinac i Nedžad Salković. Pobjedu odnosi do tada nepoznata slovenska pjevačica Eva Sršen s pjesmom "Pridi, dala ti bom cvet".
Godine 1971. Domžale je domaćin nacionalnog izbora za Euroviziju. Voditeljski par Helena Koder i Ljubo Jelčić predstavljao je devet kompozicija jugoslavenskog izbora, a 30 regionalnih žirija iz gradova odlučilo je o pobjedniku. Prema nekim izvorima, RTV Sarajevo nije imala svog predstavnika te 1971. godine, mada je u konkurenciji nastupila i sarajevska grupa "Pro arte". Pobijedio je Krunoslav Slabinac s pjesmom "Tvoj dječak je tužan", s kojom je u Dublinu Jugoslavija završila na 14 mjestu. Zanimljivo je da se i te 1971, kao i prethodne 1970. pojavio još jedan izvođač tradicionalne muzike, Esma Redžepova s pjesmom "Malo, malo", koja je na kraju osvojila 3. mjesto.
Godine 1972. Eurovizija je stigla i u Bosnu i Hercegovinu, tačnije u njen glavni grad Sarajevo, barem kao domaći izbor za Pjesmu Eurovizije. Bilo je to prvi put u deset godina da je BiH domaćin jugoslavenskog izbora za Pjesmu Eurovizije, što je bila svojevrsna potvrda nove bosanske emancipacije i dobijenog samopouzdanja u tadašnjoj jugoslavenskoj federaciji. Izbor se održavao u novootvorenoj dvorani centra "Skenderija" 12. februara 1972, a voditeljica nacionalnog izbora bila je Mirjana Jančić. Izvedeno je 12 kompozicija u interpretaciji uglavnom mladih i tada veoma popularnih izvođača zabavne muzike (Bisera Veletanlić, Radojka Šverko, Dalibor Brun, Jadranka Stojaković, Leo Martin, Azra Halilović, Dragan Antić), a uvjerljivu pobjedu odnijela je eurovizijska veteranka Tereza Kesovija s pjesmom "Muzika i ti", kojoj je ovo bio drugi nastup na Euroviziji (Prvi je imala za Monako 1966. godine).
1973-1976. mini|desno|Opatija, mjesto održavanja DJZM