Biblioteka je sređena zbirka knjiga po autoru, predmetu ili katalogu, koja pripada privatnim licima, državnim institucijama, ili kompanijama u kojima se čuvaju zbirke knjiga. U biblioteci se čuvaju i drugi materijali i mediji, koja su dostupni za korištenje njenim članovima i članovima srodnih institucija.
Biblioteke obezbjeđuju materijale za fizički (tvrde kopije) ili digitalni pristup (digitalne kopije), a mogu biti fizička lokacija ili virtuelni prostor, ili oboje. Bibliotečka zbirka obično uključuje štampani materijal koji se može posuditi i referentni dio publikacija kojie nije dozvoljeno iznositi iz biblioteke i koje se mogu pogledati samo u njenim prostorijama. Mogu postojati i drugi fizički resursi u mnogim formatima, kao što su komercijalna izdanja filmova, televizijskih programa, drugih video zapisa, radija, muzike i audio zapisa na DVD-u, Blu-rayu, CD-u i kasetama, osim pristupa informacijama, muzici ili drugom sadržaju koji se nalaze u bibliografskim bazama podataka.
Biblioteke mogu biti različitih veličina i mogu biti organizovane i održavane od strane javnog tijela kao što je vlada, institucija kao što je škola ili muzej, korporacija ili privatno lice. Pored obezbjeđivanja građe, biblioteke pružaju i usluge bibliotekara koji su obučeni stručnjaci u pronalaženju, odabiru, kruženju i organiziranju informacija, te u tumačenju potreba za informacijama, navigaciji i analizi veoma velikih količina informacija sa različitih resursa.
mini|Biblioteka
Zgrade biblioteka često obezbjeđuju mirne prostore za učenje, kao i zajedničke prostore za grupno učenje i saradnju, i mogu da obezbede javne objekte za pristup njihovim elektronskim izvorima, kao što su računari i pristup Internetu. Korisnici biblioteke i ponuđenih usluge variraju u zavisnosti od njenog tipa: korisnici javne biblioteke imaju različite potrebe od potreba specijalne biblioteke ili univerzitetske biblioteke. Biblioteke mogu biti i središta zajednice, gdje su dostupni programi i gdje se ljudi uključuju u cjeloživotno učenje. Moderne biblioteke proširuju svoje usluge izvan fizičkih zidova zgrade pružajući materijal dostupan elektronskim putem, uključujući i od kuće putem interneta.
Usluge koje biblioteke nude različito se opisuju kao bibliotečke usluge, informacione usluge ili kombinacija „bibliotečko-informacionih usluga“, iako različite institucije i izvori različito definišu tu terminologiju.
Bibliotekarstvo je nauka koja se bavi potrebama biblioteka. U današnje vrijeme raširena je upotreba računara u bibliotekama, a knjige se klasifikuju koristeći neki od raspoloživih decimalnih sistema klasifikacije.
Historija
Historija biblioteka počinje sa prvim pokušajima da se organizuju zbirke dokumenata. Prve biblioteke sastojale su se od arhiva najranijeg oblika pisanja — glinenih ploča klinastog pisma otkrivenih u Sumeru, od kojih neke datiraju iz 2600. p. n. e.. Privatne ili lične biblioteke sastavljene od pisanih knjiga pojavile su se u klasičnoj Grčkoj u 5. vijeku p. n. e.. U 6. vijeku, na samom kraju klasičnog perioda, velike biblioteke svijeta Mediterana ostale su one u Konstantinopolju i Aleksandriji.
Fatimidi (909–1171) su također posjedovali mnoge velike biblioteke unutar svojih domena. Historičar Ibn Abi Tayyi’ opisuje njihovu biblioteku u palati, koja je vjerovatno sadržavala najveću zbirku literature na svijetu u to vrijeme, kao "svjetsko čudo". Kroz historiju, zajedno sa krvavim masakrima, uništavanje biblioteka bilo je kritično za osvajače koji žele da unište svaki trag zabilježenog sjećanja pobjeđene zajednice. Istaknuti primjer ovoga može se naći u mongolskom masakru nizarija u Alamutu 1256. i paljenju njihove biblioteke, čija se "slava", hvali se osvajač Juwayni, "proširila cijelim svijetom".
Biblioteke Timbuktua su osnovane u četrnaestom vijeku i privlačile su naučnike iz celog svijeta.
Pri iskopavanju starog grada Ura, u Mezopotamiji, naučnici su otkrili glineni pečat. Bio je cilindričnog oblika s natpisima, i pripadao je prvoj biblioteci.
Već oko 700. godine prije nove ere, narod Mezopotamije je imao dobro uređene biblioteke po svojim hramovima i palačama. Knjige su u tim bibliotekama bile glinene pločice ispisane klinastim pismom. Hiljade takvih pločica raspoređenih prema područjima nauke, sačinjavale su zbirke koje su predstavljale prve prave biblioteke. Jedna od njih tzv. Asurbanipalova biblioteka, s oko 22000 glinenih pločica, danas se čuva u Britanskom muzeju u Londonu.
I Egipćani su imali biblioteke koje su čuvali svećenici po hramovima. Knjige su bile napravljene u obliku svitaka od papirusa. Najčuvenija biblioteka svih vremena bila je u Aleksandriji, osnovana 300. p. n. e. Imala je najmanje 70.000 svitaka od papirusa.
Funkcije biblioteke
Biblioteke mogu pružati fizički ili digitalni pristup građi, mogu biti fizička lokacija ili virtuelni prostor, ili oboje. Zbirka biblioteke može uključivati knjige, periodične publikacije, novine, rukopise, filmove, karte, grafike, dokumente, mikroforme, CD-ove, kasete, videokasete, DVD-ove, Blu-ray diskove, e-knjige, audioknjige, baze podataka, stone igre, videoigre i druge formate. Biblioteke mogu biti različitih veličina, s milionima jedinica.
Biblioteke često pružaju mirne prostore za učenje, a često nude i zajedničke prostore kako bi olakšali grupno učenje i saradnju. Biblioteke često pružaju javne objekte za pristup svojim elektronskim izvorima i Internetu. Javne i institucionalne zbirke i usluge mogu biti namijenjene za korištenje od strane ljudi koji odluče da sami ne kupe – ili si ne mogu priuštiti – da kupe obimnu kolekciju, kojima je potreban materijal koji se ne može razumno očekivati od pojedinca, ili kojima je potrebna stručna pomoć u istraživanju.
Usluge koje nudi biblioteka različito se opisuju kao bibliotečke usluge, informacijske usluge ili kombinacija "bibliotečko-informacijskih usluga", iako različite institucije i izvori različito definišu takvu terminologiju. Organizacije ili odjeli se često nazivaju jednim od ovih imena.
Organizacija
Većina biblioteka ima građu raspoređenu po određenom redoslijedu prema bibliotečkom klasifikacijskom sistemu, tako da se predmeti mogu brzo locirati i zbirke mogu efikasno pregledati. Neke biblioteke imaju dodatne galerije osim javnih, u kojima se čuvaju referentni materijali. Te referentne grupe mogu biti otvorene za odabrane članove javnosti. Druge biblioteke zahtijevaju od korisnika da podnesu "zahtjev“, da pomoćnik preuzme materijal iz zatvorenih polica.
Veće biblioteke često se dijele na odjeljenja u kojima rade paraprofesionalci i profesionalni bibliotekari.
Osnovni zadaci u upravljanju bibliotekom uključuju planiranje nabavke (koji materijal biblioteka treba nabaviti, kupovinom ili na drugi način), bibliotečku klasifikaciju nabavljene građe, očuvanje građe (posebno rijetke i krhke arhivske građe kao što su rukopisi), prestanak prijema određene građe, pokroviteljsko posuđivanje građe, te razvoj i administriranje bibliotečkih računarskih sistema. Dugoročnija pitanja uključuju planiranje izgradnje novih biblioteka ili proširenja postojećih te razvoj i primjenu usluga na terenu i usluga za poboljšanje čitanja (kao što su opismenjavanje odraslih i program za djecu). Bibliotečkom građom kao što su knjige, časopisi, periodična literatura, CD-ovi itd. upravlja se Deweyjevom teorijom decimalne klasifikacije, a modificirana Deweyjeva teorija decimalne klasifikacije praktičniji je i pouzdaniji sistem za upravljanje bibliotečkom građom.
Upotreba
Do pojave digitalnih kataloga, katalozi sa karticama bili su tradicionalna metoda organiziranja popisa izvora i njihove lokacije u velikoj biblioteci.
Neki korisnici možda ne znaju kako da u potpunosti koriste resurse biblioteke. To može biti zbog nelagode pojedinaca u pristupu članu osoblja. Načini na koje se sadržaj biblioteke prikazuje ili pristupa može imati najveći utjecaj na korištenje. Zastario ili nespretan sistem pretraživanja, ili osoblje koje nije voljno ili je neobučeno da animira svoje korisnike, ograničit će korisnost biblioteke. U javnim bibliotekama Sjedinjenih Država, počevši od 19. stoljeća, ovi problemi su doveli do pojave pokreta bibliotečkih instrukcija, koji je zagovarao obrazovanje korisnika biblioteka. Jedan od prvih vođa bio je John Cotton Dana. Osnovni oblik bibliotečke nastave ponekad je poznat kao informatička pismenost.
Biblioteke treba da informišu svoje korisnike o tome koja je građa dostupna u njihovim zbirkama i kako da pristupe tim informacijama. Prije računarskog doba, to se radilo katalogom kartica — ormarićem (ili više ormarića) koji je sadržavao mnogo ladica ispunjenih indeksnim karticama koje su identificirale knjige i druge materijale. U velikoj biblioteci, katalog kartica često je ispunjavao veliku prostoriju.
Pojava Interneta je, međutim, dovela do usvajanja elektronskih kataloških baza podataka (često se nazivaju "webcats“ ili kao onlajn katalozi sa javnim pristupom, OPAC), koji omogućavaju korisnicima da pretražuju fondove biblioteke s bilo koje lokacije sa pristupom Internetu. Ovaj stil održavanja kataloga kompatibilan je sa novim tipovima biblioteka, kao što su digitalne biblioteke i distribuirane biblioteke, kao i sa starijim bibliotekama koje su naknadno opremljene. Velike biblioteke mogu biti raštrkane u više zgrada širom grada, od kojih svaka ima više spratova, sa više prostorija koje smještaju njihove resurse na niz polica. Jednom kada korisnik locira resurs unutar kataloga, mora koristiti navigacijsko navođenje kako bi fizički dohvatio resurs, što je proces koji može biti potpomognut putem oznaka, mapa, GPS sistema ili RFID označavanja.
Finska ima najveći broj registrovanih pozajmljivača knjiga po glavi stanovnika u svijetu. Više od polovine stanovništva Finske su registrovani korisnici. U SAD-u, korisnici javnih biblioteka su u prosjeku posuđivali otprilike 15 knjiga po korisniku godišnje od 1856. do 1978. Od 1978. do 2004, tiraž knjiga po korisniku je opao za otprilike 50%. Rast tiraža audiovizuelnih materijala, koji se procjenjuje na 25% ukupnog tiraža u 2004, čini otprilike polovinu ovog pada.
Odnos sa internetom
Biblioteka može koristiti Internet na više načina, od kreiranja vlastite bibliotečke web stranice do omogućavanja pretraživanja sadržaja svojih kataloga na internetu. Neki specijalizovani pretraživači kao što je Google Scholar nude način da se olakša traženje akademskih resursa kao što su članci iz časopisa i istraživački radovi. Online kompjuterski bibliotečki centar omogućava svakome da pretražuje najveći svjetski repozitorijum bibliotečkih zapisa preko njegove WorldCat online baze podataka. Web stranice kao što su LibraryThing i Amazon pružaju sažetke, recenzije i preporuke knjiga. Biblioteke obezbjeđuju računare i pristup internetu kako bi omogućili ljudima da traže informacije na mreži. Online pristup informacijama posebno je privlačan mlađim korisnicima biblioteke.
Digitalizacija knjiga, posebno onih koje su više od štampe, u projektima kao što je Google Books pruža resurse za biblioteku i druge online korisnike. Zbog svojih fondova vrijedne građe, neke biblioteke su važni partneri pretraživačima kao što je Google u realizaciji potencijala takvih projekata i primile su recipročne koristi u slučajevima kada su uspješno pregovarale. Kako je rasla važnost i oslanjanje na Internet, bibliotečke usluge su pomjerile naglasak sa uglavnom obezbjeđivanja izvora za štampanje na obezbjeđivanje više računara i većeg pristupa Internetu. Biblioteke se suočavaju s brojnim izazovima u prilagođavanju novim načinima traženja informacija koji mogu staviti naglasak na praktičnost u odnosu na kvalitet, smanjujući prioritet vještina informatičke pismenosti. Potencijalni pad korištenja biblioteka, posebno referentnih usluga, dovodi u sumnju potrebu za ovim uslugama.