Arapska književnost je najbogatija i najraširenija semitska književnost koja je uticala na pismenost svih arapskih naroda.
Predislamska književnost (oko 500.-622.) Period predislamske arapske književnosti je period književnosti koji obuhvata nekoliko generacija prije pojave islama. Uglavnom je zastupljena poezija, i to u formi kaside. Pjesnici nomadi (beduini) pjevaju kaside po tačno utvrđenom obliku. Ti metri su se sačuvali i u kasnijim vijekovima, a da nisu pretrpjeli skoro nikakve promjene. Pjesnikova uloga u društvu je bila izrazito velika. Pjesnik je imao zadatak da slavi svoje pleme, veliča njegove podvige u bitkama u kojima i sam učestvuje, da ismijava neprijatelja ili da miri zaraćena plemena. Glavne karakteristike ove poezije su stereotipnost i artizam. To je usmena poezija koju su sa generacije na generaciju prenosili recitatori (ravi), a filolozi će je zapisivati tek u 8. stoljeću.
Mnogi pjesnici su djelovali u ovom periodu, a među najznačajnijima su pjesnici ˝Sedam zlatnih arabljanskih oda˝, Imruu-l-Kajs, Tarafa ibn Abd al-Bakri, Zuhejr Ibn Abi Sulma, Labid ibn Rabia al-Amiri, Amr ibn Kulsum, Antara ibn Šeddad i Al-Haris ibn Hilizza.
mini|Kur'an je jedan od najutjecajnijih primjera arapske književnosti
Književnici Antara ibn Šedad Abu Nuvas Jabra Ibrahim Jabra
Djela Hiljadu i jedna noć, Antara ibn Šedad, Djeca mahdžera - američko-arapska književnost
Također pogledajte Zlatno doba islama
Reference
Vanjski linkovi
Cornell University link to Arabic Literature The original Arabic manuscript of Tawq Alhamama
*