Richard Feynman

Richard Phillips Feynman (11. maj 1918 – 15. februar 1988) bio je američki teorijski fizičar.

Jedan od najutjecajnih američkih fizičara 20. vijeka i jedan od 10 najvećih fizičara. Za svoj rad na kvantnoj elektrodinamici, Feynman je dobio Nobelovu nagradu za fiziku 1965. godine, zajedno s Julianom Schwingerom and Shin-Ichirom Tomonagom, za njihov fundamentalni rad na polju kvantne elektrodinamike (QED), s dubokim posljedicama za fiziku elementarnih čestica"."The Nobel Prize in Physics 1965". Nobel Foundation. Također je poznat po svom radu na formulaciji putnog integrala kvantne mehanike, teoriji fizike superfluidnosti pothlađenog tekućeg helija i partonskom modelu. Feynman je razvio slikovnu shemu za matematičke izraze koji opisuju ponašanje subatomskih čestica, koja je kasnije postala poznata kao Feynmanovi dijagrami i još uvijek se široko koristi.

Pored toga što je bio nadatnuti predavač i amaterski muzičar, učestvovao je u razvoju atomske bombe, a bio je kasnije i član odbora koji je istraživao nesreću Space Shuttlea Challenger. Uz svoj rad u teorijskoj fizici, Feynmanu se pripisuje pionirska uloga u oblasti kvantnog računarstva i uvođenje koncepta nanotehnologije. Bio je profesor teorijske fizike na Kalifornijskom institutu za tehnologiju (California Institute of Technology) na katedri Richarda C. Tolmana. U anketi koju je 1999. godine britanski časopis Physics World proveo među 130 vodećih fizičara širom svijeta, rangiran je kao sedmi najveći fizičar svih vremena."Physics: past, present, future". Physics World.

Također je poznat kroz zbirke svojih anegdota Ralpha Leightona, opisanim u knjigama Surely You're Joking, Mr. Feynman!, What Do You Care What Other People Think? i Tuva or Bust!. Richard Feynman je bio u mnogim stvarima ekscentrik i slobodni duh. Bio je tema nekoliko biografija, počevši s Genius: The Life and Science of Richard Feynman autora Jamesa Gleicka.

Feynman je bio vatreni popularizator fizike kroz knjige i predavanja, uključujući predavanje o nanotehnologiji „There's Plenty of Room at the Bottom“ (Mnogo je prostora na dnu) održano na sastanku Američkog fizičkog društva na Caltechu, 29. decembra 1959. godine, gdje razmotra mogućnost neposredne manipulacije pojedinačnih atoma, kao mnogo snažnijeg oblika sintetičke hemije, nego one korištene do tada. Držao je dodiplomska predavanja, "Feynmanova predavanja o fizici" (1961–1964), kao i predavanja za laiku, zabilježena u knjigama Karakter fizičkog zakona (1965) i QED: Čudna teorija svjetlosti i materije (1985).

K. Eric Drexler kasnije uzima Feynmanov koncept milijarde malih fabrika, i dodaje ideju da one mogu kopirati same sebe, kontrolisane računarom, umjesto ljudske kontrole. Ovo je Drexler iznio u svojoj knjizi iz 1986: Engines of Creation: The Coming Era of Nanotechnology.

Rani život Rođen je 11. maja 1918. godine u Queensu, New York City, kao sin Lucille (rođene Phillips), domaćice, i Melvillea Arthura Feynmana, menadžera prodaje uniformi.O'Connor, J. J.; Robertson, E. F. (August 2002). "Richard Feynman (1918–1988) – Biography – MacTutor History of Mathematics". University of St. Andrews. Feynmanov otac je rođen u jevrejskoj porodici u Minsku, Rusko Carstvo,Oakes, Elizabeth H. (2007). Encyclopedia of World Scientists, Revised edition. New York: Facts on File. ISBN 978-1-4381-1882-6. OCLC 466364697. p. 231. i imigrirao je sa roditeljima u Sjedinjene Američke Države u dobi od pet godina. Feynmanova majka je rođena u Sjedinjenim Američkim Državama u jevrejskoj porodici. Lucillein otac je emigrirao iz Poljske, a njena majka je također poticala iz porodice poljskih imigranata. Školovala se za učiteljicu u osnovnoj školi, ali se udala za Melvillea 1917. godine, prije nego što je imala priliku da počne raditi kao učiteljica. Richard je kasno počeo pričati i nije progovorio sve do svog trećeg rođendana. Kao odrasla osoba, govorio je s njujorškim naglaskomChown, Marcus (May 2, 1985). "Strangeness and Charm". New Scientist: 34. ISSN 0262-4079. p. 34. dovoljno jakim da se shvati kao pretjeranost ili afektacija,Friedman, Jerome (2004). "A Student's View of Fermi". In Cronin, James W. (ed.). Fermi Remembered. Chicago, Illinois: University of Chicago Press. ISBN 978-0-226-12111-6. OCLC 835230762. p. 231. toliko da su njegovi prijatelji Wolfgang Pauli i Hans Bethe jednom komentirali da Feynman govori kao "klošar".

Mladi Feynman bio je pod snažnim očevim uticajem, koji ga je ohrabrivao da postavlja pitanja kako bi osporio ortodoksno razmišljanje i koji je uvijek bio spreman da Feynmana nauči nečemu novom. Od majke je naslijedio smisao za humor po kojem je bio prepoznatljiv. Kao dijete, imao je talenat za inženjerstvo, održavao je eksperimentalnu laboratoriju u svom domu i uživao je u popravljanju radio-aparata. Popravljanje radio-aparata vjerovatno je bio njegov prvi posao. Kada je bio u osnovnoj školi, napravio je kućni alarmni sistem protiv provale.Henderson, Harry (2011). Richard Feynman: Quarks, Bombs, and Bongos. Chelsea House Publishers. ISBN 978-0-8160-6176-1. OCLC 751114185. p. 8.

Kada je imao pet godina, njegova majka je rodila mlađeg brata, Henryja Phillipsa, koji je umro u dobi od četiri sedmice. Četiri godine kasnije, rodila se Richardova sestra Joan i porodica se preselila u Far Rockaway, Queens. Iako su bili razdvojeni devet godina, Joan i Richard su bili bliski. Iako je njihova majka mislila da žene nemaju sposobnost da razumiju složenije naučne stvari, Joan je postala astrofizičarka i pomogla da se nađe objašnjenje šta uzrokuje polarnu svjetlost.Hirshberg, Charles (April 18, 2002). "My Mother, the Scientist". Popular Science.

Religija Feynmanovi roditelji su bili iz jevrejskih porodica, i svakog petka su išli u sinagogu. Međutim, u mladosti se Feynman opisao kao "zakleti ateista". Mnogo godina kasnije, u pismu Tini Levitan, odbijajući zahtjev za informacijama za njenu knjigu o jevrejskim dobitnicima Nobelove nagrade, izjavio je: "Odabrati na odobrenje neobične elemente koji potiču od nekog navodno jevrejskog nasljeđa znači otvoriti vrata svim vrstama besmislica o rasnoj teoriji", dodajući: "Sa trinaest godina ne samo da sam preobraćen u druge vjerske stavove, već sam i prestao vjerovati da je jevrejski narod na bilo koji način 'izabrani narod'".Harrison, John. "Physics, bongos and the art of the nude". The Daily Telegraph.

Kasnije u životu, tokom posjete Jevrejskom teološkom sjemeništu, Feynman se prvi put susreo s Talmudom. Vidio je da sadrži originalni tekst u malom kvadratu na svakoj stranici, a oko njega su bili komentari koje su tokom vremena pisali različiti ljudi. Na taj način, Talmud se razvijao i sve o čemu se raspravljalo pažljivo je zabilježeno. Uprkos tome što je bio impresioniran, Feynman je bio razočaran nedostatkom interesa za prirodu i vanjski svijet koji su izražavali rabini, koji su marili samo za ona pitanja koja proizlaze iz Talmuda.

Obrazovanje Feynman je pohađao srednju školu Far Rockaway, koju su pohađali i drugi dobitnici Nobelove nagrade Burton Richter i Baruch Samuel Blumberg. Na početku srednje škole, Feynman je brzo prebačen da pohađa naprednije časove matematike. Test inteligencije proveden u srednjoj školi procijenio je njegov IQ na 125 - visok, ali "samo pristojan", prema biografu Jamesu Gleicku.Gleick, James (1992). Genius: The Life and Science of Richard Feynman. Pantheon Books. ISBN 0-679-40836-3. OCLC 243743850, p. 30. Njegova sestra Joan, koja je postigla jedan bod više, kasnije je u šali tvrdila novinaru da je pametnija. Godinama kasnije odbio je da se pridruži Mensi International, rekavši da mu je IQ prenizak.

Sa 15 godina sam je podučavao trigonometriju, naprednu algebru, beskonačne redove, analitičku geometriju, te diferencijalni i integralni račun. Prije upisa na fakultet, eksperimentisao je s matematičkim temama poput poluderivacije koristeći vlastitu notaciju. Kreirao je posebne simbole za logaritam, sinus, kosinus i tangentne funkcije kako ne bi izgledale kao tri varijable pomnožene zajedno. Kao član Društva časti Arista, u posljednjoj godini srednje škole osvojio je prvenstvo Univerziteta New York u matematici. Njegova navika direktne karakterizacije ponekad je uznemirila konvencionalnije mislioce; na primjer, jedno od njegovih pitanja, kada je učio anatomiju mačaka, bilo je "Imate li mapu mačke?" (odnoseći se na anatomsku tabelu).

thumb|desno|upright=0.5|Portret iz godišnjaka MIT-a (1939.) Prijavio se na Univerzitet Columbia, ali nije primljen zbog kvote određene za broj primljenih Jevreja. Umjesto toga, pohađao je Massachusetts Institute of Technology, gdje se pridružio bratstvu Pi Lambda Phi. Iako je prvobitno studirao matematiku, kasnije je prešao na elektrotehniku, jer je matematiku smatrao previše apstraktnom. Primijetivši da je "otišao predaleko", prešao je na fiziku, za koju je tvrdio da je "negdje između".Feynman, Richard (March 5, 1966). "Richard Feynman – Session II" (Interview). Interviewed by Charles Weiner. American Institute of Physics. Kao student dodiplomskog studija objavio je dva rada u Physical Reviewu. Jedan od njih, koji je napisao zajedno s Manuelom Vallartom, nosio je naslov "Raspršenje kosmičkih zraka na zvijezdama galaksije".Vallarta, M. S.; Feynman, Richard P. (March 1939). "The Scattering of Cosmic Rays by the Stars of a Galaxy" (PDF). Physical Review. 55 (5). American Physical Society: 506–507. Bibcode:1939PhRv...55..506V. doi:10.1103/PhysRev.55.506.2. ISSN 0031-899X.

Vallarta je otkrio svom studentu tajnu izdavaštva mentora-štićenika: ime starijeg naučnika je prvo. Feynman se osvetio nekoliko godina kasnije, kada je Heisenberg završio cijelu knjigu o kosmičkim zracima frazom: "Takav efekat se ne može očekivati ​​prema Vallarti i Feynmanu". Kada su se sljedeći put sreli, Feynman je radosno pitao Vallartu da li je vidio Heisenbergovu knjigu. Vallarta je znao zašto se Feynman smiješi. "Da", odgovorio je. "Vi ste posljednja riječ u kosmičkim zracima."

Druga je bila njegova diplomska teza, na temu "Sile u molekulima",Feynman, R. P. (August 1939). "Forces in Molecules". Physical Review. 56 (4). American Physical Society: 340–343. Bibcode:1939PhRv...56..340F. doi:10.1103/PhysRev.56.340. S2CID 121972425. zasnovana na temi koju je zadao John C. Slater, koji je bio dovoljno impresioniran radom da ga objavi. Njen glavni rezultat poznat je kao Hellmann-Feynmanov teorem.

Godine 1939. Feynman je stekao diplomu i imenovan je Putnamovim stipendistom. Postigao je savršen rezultat na prijemnim ispitima za postdiplomski studij fizike na Univerzitetu Princeton, izvanredan rezultat iz matematike, ali je loše prošao na historiji i engleskom jeziku. Šef odsjeka za fiziku, Henry D. Smyth, imao je još jednu zabrinutost, pišući Philipu M. Morseu pitajući: "Je li Feynman Jevrej? Nemamo definitivno pravilo protiv Jevreja, ali moramo održavati njihov udio u našem odsjeku razumno malim zbog teškoće njihovog smještaja." Morse je priznao da je Feynman zaista Jevrej, ali je uvjerio Smytha da Feynmanova "fizionomija i ponašanje, međutim, ne pokazuju tragove ove karakteristike".