mini|260px|Šema anatomije kukaca A – Glava (Caput) B – Prsište (Toraks) C – Zadak (Abdomen)
1. Antena 2. Ocellus (prednji) 3. Ocellus (gornji) 4. Kompleksno oko 5. Mozak 6. Prothorax 7. Leđna (dorsalna) arterija 8. trahea 9. Mesothorax 10. Metathorax 11. Prvi par krila 12. Drugi par krila 13. Srednje crijevo, želudac 14. Srce 15. Ovarij, jajnici 16. Stražnje crijevo, rektum 17. Anus 18. Vagina 19. Trbušni (abdomenalni) živčani sistem s ganglijama 20. Malpighian žlijezda 21. Jastuk 22. kandže 23. Tarsus 24. Tibia 25. Femur 26. Trochanter 27. Prednje crijevo 28. Thoraxganglion 29. Coxa 30. Žlijezda slinavka 31. Subesophageal ganglion 32. Usni aparat
Insekti (Insecta) su u vrstama najbrojniji razred kopnene (rijetko slatkovodne) grupe člankonožaca (Arthropoda) a s daleko više od milion poznatih vrsta istovremeno i vrstama najbrojnija grupa životinja uopće. Prema raznim procjenama računa se da je stvarni broj postojećih vrsta višestruko veći, pri čemu se naslućuje, da samo u tropskim kišnim šumama žive još milioni neotkrivenih vrsta insekata. Njihovo naučno ime se izvodi od latinskog insectare, "zarezati", "urezati", što se odnosi na izraženo jedno od drugog odvojene dijelove tijela. Ukupni broj postojećih vrsta procjenjuje se na između šest i deset miliona; u: potencijalno preko 90% oblika životinjskog svijeta na Zemlji čine insekti.
Nauka koja se bavi insektima naziva se entomologija.
Insekti se mogu naći u gotovo svim prirodnom okruženjima, mada okeane naseljava samo mali broj vrsta, kojima dominira druga skupina člankonožaca, rakovi.
Skoro svi insekti izlijegaju se iz jaja. Rast im je ograničen neelastičnim egzoskeletom], a razvoj uključuje niz presvlačenje. Nezreli stadiji često se razlikuju od odraslih po strukturi, navikama i staništima, i mogu uključivati pasivni stadij u onim grupama koje prolaze metamorfoza u četiri faze. Insekti koji se razvijaju u trostepenoj metamorfozi nemaju fazu lutke, a odrasli se razvijaju u nizu nimfnih stadija."insect physiology" McGraw-Hill Encyclopedia of Science and Technology, 2007, pog. 9, str. 233. Odnos insekata na višim taksonomskim rangovima nejasan je. Fosilizirani insekti ogromne veličine pronađeni su iz paleozojske ere, uključujući divovske zmajeve, s rasponom krila od 55 do 70 cm. Čini se da najrazličitije grupe insekata imaju koevoluciju s cvjetnicama.
Odrasli insekti obično se kreću hodanjem, letenjem ili ponekad plivanjem. Kako omogućuje brzo, ali stabilno kretanje, mnogi insekti imaju trouglasti hod u kojem hodaju s nogama dodirujući zemlju u naizmjeničnim trokutima, sastavljenim od prednje i zadnje strane s jedne strane i srednje na drugoj strani. Insekti su jedini beskričmenjaci koji su evoluirali sposoblost letenja, a svi leteći insekti potiču od jednog zajedničkog pretka. Mnogi insekti provode barem dio života pod vodom, uz prilgodbe larvi koje uključuju škrge, a neki odrasli insekti su vodeni i imaju prilagodbe za plivanje. Neke vrste, poput onih iz porodice Gerridae, sposobne su hodati površinom vode. Insekti su uglavnom samotni, ali neki, poput određenih pčela, mrava i termita, društveni su i žive u velikim, dobro organiziranim kolonijama. Neki insekti, poput uholadže, ispoljavaju roditeljsku brigi, tj. majčinsku njegu, koja čuva jajašca i mlade. Insekti mogu međusobno komunicirati na različite načine. Mužjak moljaca može osjetiti feromone ženke moljaca na velikim udaljenostima. Ostale vrste komuniciraju zvucima: cvrčci striduliraju, ili trljaju krila jedno o drugo, kako bi privukli partnericu i odvratili druge mužjake. Lampyridae, svici komuniciraju svetlošću.
Određeni insekti smatraju se štetočinama i pokušavaju se kontrolirati koristeći insekticide i niz drugih tehnika. Neki insekti oštećuju usjeve hraneći se sokom, lišćem, plodom ili drvetom. Neke vrste su parazitske, a mogu biti i vektori mnogih bolesti. Neki insekti obavljaju složene ekološke uloge; muha, naprimjer, pomažu u konzumiranju truleži, ali i širenju bolesti. Insekt su oprašivači, ključni za životni ciklus mnogih cvjetnica, biljnih vrsta o kojima većina drugih organizama, uključujući i ljude, dijelom ovise; bez njih bi kopneni dio biosfere bio devastiran. U ekološkom smislu, mnogi se smatraju grabljivicama, a nekoliko njih pruža izravnu ekonomsku korist. Svilena buba proizvodi svilu, a pčele medarice proizvode med i obje su pripitomljene. Kao hranu, insekte konzumira kao hranu 80% svjetskih nacija, u otprilike 3.000 etničkih grupa.Damian Carrington. "Insects could be the key to meeting food needs of growing global population ", The Guardian 1 August 2010. Retrieved 27 February 2011. Na bioraznolikost insekata, također utiču i ljudske aktivnosti.
Definicije Precizna definicija taksona Insecta i ekvivalentnog imena "insekt" varira; u tabeli prikazane su tri alternativne definicije.
+ Definicija insekata Grupa Alternativne definicije Collembola (tvrdokrilci) Insecta sensu lato=Hexapoda Entognatha(paraphyletic) Apterygota(besklini heksapodi)(parafiletski) Protura Diplura ArchaeognathaInsecta sensu stricto=Ectognatha Zygentoma Pterygota (krilati insekti) Insecta sensu strictissimo
U najširem smisku, Insecta sensu lato sastoji se od svih heksapoda. Uobičajeno, insekti definirani na ovaj način bili su podijeljeni u „Apterygota“ (prvih pet grupa u tabeli) – insekti bez krila – i Pterygota – krilati insekti. Međutim, savremena filogenetska istraživanja pokazala su da "Apterygota" nisu monofiletske, pa zato ne formiraju dobar takson. Uži pristup ograničava insekte na heksapode s vanjskim ustima i sadrži samo posljednje tri skupine u tabeli. U tom smislu, Insecta sensu stricto ekvivalentan je Ectognatha. U najužem opisu insekti su ograničeni na krilate heksapode i one koje potiču od krilatih predaka. Insecta sensu strictissimo tada su ekvivalent Pterygota. Za potrebe ovog članka koristi se srednja definicija; insekti se sastoje od dvija taksona, bez krila, Archaeognatha i Zygentoma, plus krilati ili drugotno bez krila, Pterygota.
Diverzitet thumb|Tabla opisanih eukariotskih vrsta, koja prikazuje da su to nešto više od polovine insekti Procjene o ukupnom broju vrsta insekata ili onih u određenom redu često se znatno razlikuju. Prosječno, na globalnoj razini, te procjene govore da postoji oko 1,5 miliona vrsta tvrdokrilaca i ukupno 5,5 miliona vrsta insekata, a da ih je pronađeno i opisano oko milion vrsta.
Između 950.000–1,000.000 svih opisanih vrsta su insekti, što je preko 50% svih opisanih eukariota (1,8 miliona) su insekti (vidi ilustraciju). Sa samo 950.000 poznatih neinsekata, ako je stvarni broj insekata 5,5 miliona, oni mogu predstavljati preko 80% ukupnog broja vrsta. Kako se svake godine opisuje samo oko 20.000 novih vrsta svih organizama, većina vrsta insekata može ostati neopisana, osim ako se stopa opisa vrsta ne poveća. Od 24 reda insekata, četiri dominiraju u pogledu broja opisanih vrsta; najmanje (670.000) identificiranih vrsta pripada redovima Coleoptera, Diptera, Hymenoptera ili Lepidoptera.
thumb|right| Insekti s populacijskim trendovima koje je dokumentirala Međunarodna unija za zaštitu prirode, za redove Collembola, Hymenoptera, Lepidoptera, Odonata, i Orthoptera. Od 203 vrste insekata koje su u 2013. godini imale tako dokumentovane trendove populacije, 33% je u opadanju. Od 2017. godine zabilježeno je najmanje 66 izumiranja vrsta insekata u prethodnih 500 godina, a što se uglavnom događalo na okeanskim otocima. > Smanjenje broja insekata pripisano je vještačkojj rasvjeti, promjeni u korištenju zemljišta kao što su urbanizacija ili poljoprivreda, upotreba pesticida, i i invaziijske vrste. Studije sažete u pregledu za 2019. godinu sugeriraju da je velikom broju vrsta insekata prijeti izumiranje u 21. stoljeću. Iako ekolog Manu Sanders napominje da je pregled za 2019. godinu bio pristran uglavnom isključivanjem podataka koji pokazuju povećanje ili stabilnost populacije insekata, a studije su bile ograničene na specifična geografska područja i određene grupe vrsta. Sumnje o očekivanom masovnom izumiranju insekata ili „apokalipsi insekata“ zasnovane na podskupini ovih studija popularizirane su u vijestima, ali često ekstrapolirane izvan podataka studije ili putem naučnih konferencija za novinare, koji hiperboliziraju rezultate istraživanja. Za neke grupe insekata kao što su leptiri, pčele i tvrdokrilce, u evropskim studijama, bilježe se veća brojnost i raznolikost. Ostala područja pokazala su porast nekih vrsta insekata, iako su trendovi u većini regija trenutno nepoznati. Teško je procijeniti dugoročne trendove u bogatstvu ili raznolikosti insekata, jer dugoročna mjerenja uglavnom nisu poznata za mnoge vrste. Čvrsti podaci za procjenu područja ili vrsta ugroženih posebno nedostaju za arktičke i tropske regije i veći dio Južne hemisfere. + Estimates of total extant insect speciesRed Procjena ukupnog broja vrsta Archaeognatha 513 Zygentoma 560 Ephemeroptera 3.240 Odonata 5.899 Orthoptera 23.855 Neuroptera 5.868 Phasmida 3.014 Embioptera 463 Grylloblattodea 34 Mantophasmatodea 20 Plecoptera 3.743 Dermaptera 1.978 Zoraptera 37 Mantodea 2.400 Blattodea 7.314 Psocoptera 5.720 Phthiraptera 5.102 Thysanoptera 5.864 Hemiptera 103.590 Hymenoptera 116.861 Strepsiptera 609 Coleoptera 386.500 Megaloptera 354 Raphidioptera 254 Trichoptera 14.391 Lepidoptera 157.338 Diptera 155.477 Siphonaptera 2.075 Mecoptera 757
Morfologija Morfologija insekata, ovdje je opisana za odrasle, spolno zrele jedinke zvane imago, a ne na larve.
Veličina pojedinih vrsta i tjelesni omjeri jako variraju; većina je duge oko jedan do 20 mm.Međutim, postoje i vrste sa prosjećnom dužinom od 0,2 mm ali i duge 16 cm, a široke 6 cm (Titanus giganteus) ili čak do 33 cm dugih jedinki (Phasmatodea). Tijelo može biti izduženo, spljošteno ili manje-više loptasto.
Tijelo svih prožeto je hitinom, koji može biti krut (čvrsti dijelovi) ili elastičan (povezivanje čvrstih dijelova). Jasno je podijeljeno na: glavu (caput), grudi (thorax) i zadak (abdomen). Na hitinskom pokrovu se razlikuje leđna strana (dorzalna), trbušna strana (ventralna), te bočne strane (pleure). Svaki dio hitinskog egzoskeleta sastoji se od pojedinačnih sraslih elemenata: leđnih pločica (tergiti), trbušnih (sterniti) i bočnih (pleuriti). Otvori kroz koje dišu (stigme) otvaraju se bočno, te u tijelu prelaze u gusti kapilarni splet dišnih cjevčica traheja pomoću kojih kukci dišu, a broj traheja jako varira, zavisno od reda, pa čak i vrste.
Glava, oči, antene i usni aparat thumb|lijevo|Tipska morfologija glave insekta Glava insekata nastaje spajanjem 6 embrionskih segmenata, što je vidljivo na vanjskim i unutrašnjim strukturama. Na gornjoj strani je jedan par antena s čulima za miris), a sa svake strane glave ima po jedno složeno oko, koje se može sastojati i od hiljadu manjih ocela. Mnoge vrste (cvrčci, ose, pčele, mravi) imaju i dodatne jednostavne, tjemene oči, koje služe za lakše snalaženje u mraku. Mnoge pećinske vrste uopće nemaju oči. Na donjoj strani hitinske glavebne čahure su po tri para usnog aparata: gornja usna (odozgo zatvara usta), gornja i donja vilica i donja usna, sa pipalama. Usni aparat insekata, prilagođen je mnogim načinima uzimanja hrene, tj imaju prilagodbe za: grickanje (termiti), bodenje (komarci), lizanje (pčele) i sisanje (leptiri). Način ishrane u uskoj je vezi s načinom kretanja, pa su neki predatorski mesožderi, npr. gusjenica trčuljka, brzi, a neki razlagači, npr. balegari, dobro kopaju. Tu su i razne kombinacije s letenjem i bez letenja, specijalizacije građe čeljusti predatora za veći i manji plijen, ili građe rila biljoždera (npr. dužina rila za lizanje hod leptira ili bumbara) za posebne biljke.
Toraks right|250px|thumb|Prikaz rada letnih mišića. Istezanjem i stiskanjem tijela unutarnje hvatište krila mijenja položaj (gore-dolje) u odnosu na vanjsko hvatište i krila se pomiču. a krila b hvatišta krila c leđnotrbušni (dorsoventralni) mišići d uzdužni mišići.