Geografija Hrvatske vrlo je raznovrsna sa krajolikom koji se proteže od prostranih ravnica Panonske nizije preko uskog područja visokih Dinarida do impresivne obale Jadranskog mora, jedne od najrazvedenijih na svijetu. Navedeni položaj pruža ugodne uvjete vlažne kontinentske klime u unutrašnjosti i sredozemne klime na primorskoj obali. Hrvatska se polovinom svoje teritorije nalazi u panonsko-peripanonskom prostoru, trećinom u primorskom ili jadranskom dijelu, dok ostatak čini gorski ili dinarski prostor. Obalu dužine 5.835 km sačinjavaju na moru 1246 ostrva, ostrvca, hridi i grebena, a na kopnu brojne uvale, prevlake, zalivi i dva poluostrva, Pelješac i Istra.
Plodna Panonska nizija pruža bogatstvo i mogućnosti za razvoj poljoprivrede, dok jadranska obala omogućuje razvitak ribarstva, brodogradnje, a posebno turizma. Gorska Hrvatska nema toliko razvijene mogućnosti poput nizijske ili primorske Hrvatske, ali u posljednje vrijeme se tamo razvija zimski i seoski turizam. Najviša planina koja dijelom čini prirodnu granicu s Bosnom i Hercegovinom jeste Dinara sa istoimenim najvišim vrhom od 1831 m.
Hrvatska graniči sa Bosnom i Hercegovinom, Mađarskom, Slovenijom te Srbijom i Crnom Gorom. Hrvatska je politički podijeljena na 21 županiju (uključujući Grad Zagreb sa istim statusom) čije granice slijede kulturno i geografski. Historijskih regija, koje čine Hrvatsku, ima nekoliko, ali se značenjem ističu Slavonija, sjevero-zapadna Hrvatska, Istra i Dalmacija.
Položaj Hrvatska se nalazi na sjevernoj zemljinoj polulopti između 42° 23′ i 46° 33′ sjeverne geografske širine, te 13° 30′ i 19° 27′ istočne geografske dužine. Hrvatska sa površinom od 56.542 km2 pripada donjem dijelu ljestvice srednje velikih država Evrope, tj. u svijetu se nalazi na 124. mjestu. Udaljenost od Štrigove (krajnje sjeverne tačke) do hrta Oštro (krajnje južne tačke na kopnu) iznosi 490 kilometara, a od Savudrije (krajnje zapadne tačke) do Iloka (krajnje istočne tačke) iznosi 464 kilometara. Krajnja južna tačka Hrvatske je ostrvo Galijula.
Ukupna dužina kopnenih granica je 2.028 km, a obalne linije 5.835 km. Udaljenost od Savudrije do rta Oštro iznosi 527 km, pa stoga koeficijent razuđenosti hrvatskog dijela jadranske obale iznosi vrlo visokih 11,1, što svrstava hrvatsku obalu među najrazvedenije na svijetu. 1233 jadranskih ostrva, ostrvca, hridi i grebena nalazi se u Hrvatskoj. Od tolikog broja njih 718 su ostrva od kojih je 66 naseljeno. Najveća ostrva su Cres i Krk, oba sa površinom od 405,8 km2.
Politička geografija
Republika Hrvatska članica je Evropske Unije od 1. jula 2013. Nastala je nestankom socijalističkih sistema u Evropi, kada se bivša Jugoslavija raspala se nekoliko samostalnih država tokom 1990. i 1991. godine. Hrvatska je proglasila nezavisnost 25. juna 1991. godine, istog dana kad i Slovenija, dok je međunarodno priznata 15. januara 1992. godine. Hrvatski sabor je "božićnim" Ustavom iz 1990. godine organizirao Republiku Hrvatsku u 21 teritorijalno-upravnu jedinicu nazvanu "županija". Novim Zakonom o područjima županija, gradova i općina u RH (od 30. januara 1997. godine) status grada dobilo je 47 općina, 63 naselja status općine, a 13 općina postalo je naseljima. Tako danas Hrvatska ima 122 grada i 416 općina. Grad Zagreb, kojem se organizacija uređuje Zakonom o Gradu Zagrebu, postao je posebna jedinstvena teritorijalna i upravna jedinica, odvojena od "zagrebačkog prstena" koji je postao zasebna Zagrebačka županija.
Županije: Zagrebačka Krapinsko-zagorska Sisačko-moslavačka Karlovačka Varaždinska Koprivničko-križevačka Bjelovarsko-bilogorska Primorsko-goranska Ličko-senjska Virovitičko-podravska Požeško-slavonska Brodsko-posavska Zadarska Osječko-baranjska Šibensko-kninska Vukovarsko-srijemska Splitsko-dalmatinska Istarska Dubrovačko-neretvanska Međimurska
Od stjecanja nezavisnosti i međunarodnog priznanja u granicama nekadašnje jugoslavenske republike, Hrvatskoj je preostalo dogovoriti neke manje granične sporove sa Slovenijom, Bosnom i Hercegovinom, Srbijom i Crnom Gorom.
Geopolitički i geostrateški položaj Hrvatske je vrlo složen, pogotovo nakon raspada bivše Jugoslavije i nestanka bipolarnog geopolitičkog sistema između kapitalističkog Zapada pod vodstvom SAD-a i komunističkog Istoka pod vodstvom bivšeg SSSR-a koji su u Evropi bili podijeljeni "željeznom zavjesom". Od kraja 1990-ih Hrvatska prolazi kroz proces tranzicije i približava se novom monocentričnom svjetskom geopolitičkom sistemu. Ubrzano prestrukturiranje iz djelomično zatvorenog socijalističkog u otvoreno kapitalističko tržište zahtijeva integriranost Hrvatske u svjetskom tržištu.
Najbliže središte svjetske privredne moći, čiji je dio Hrvatska postala, je Evropska unija, koja učestvuje sa 29% u ukupnom svjetskom BDP-u. Hrvatska slijedi procese globalizacije i stvaranja globalnog sela. Hrvatska je članica brojnih međunarodnih organizacija poput Ujedinjenih naroda, Međunarodnog monetarnog fonda, Svjetske banke, Svjetske trgovačke organizacije i drugih. Među najvažnijim su euroatlantske integracije (Članica NATO) a Hrvatska je nekoliko godina bila i članica Partnerstva za mir i CEFTA-e.
Regionalizacija Hrvatske
Hrvatska se dijeli na tri osnovne prirodne cjeline koje se međusobno nadopunjuju, tj. čine komplementarnost prostora.
Nizijska ili panonska prirodna regija (obuhvata 55% teritorije i 66% stanovništva) Primorska ili jadranska prirodna regija (obuhvata 31% teritorije i 31% stanovništva) Gorska ili dinarska prirodna regija (obuhvata 14% teritorije i 3% stanovništva)
Također, različita prirodna, društveno - geografska i druga obilježja pojedinih njenih dijelova, razlog su podjele Hrvatske na nekoliko manjih regionalnih cjelina: Centralna Hrvatska Istočna Hrvatska Gorska Hrvatska Sjeverno hrvatsko primorje Južno hrvatsko primorje (Dalmacija)
Svaka od njih, osim Gorske Hrvatske, gravitacijski je usmjerena vlastitom makroregionalnom središtu, pa se u funkcionalnom smislu mogu izdvojiti četiri makroregije: Zagrebačka makroregija - obuhvata Centralnu Hrvatsku Osječka makroregija - obuhvata Istočnu Hrvatsku Riječka makroregija - obuhvata Sjeverno hrvatsko primorje Splitska makroregija - obuhvata Južno hrvatsko primorje
Jedino Gorska Hrvatska nema vlastito makroregionalno središte pa se pojedini njeni dijelovi gravitacijski orjentiraju prema Rijeci, Zagrebu ili Splitu.
Reljef Geologija i geomorfologija Građa i sastav reljefa Hrvatske određeni su dugom geološkom prošlošću. Od najranijeg prekambrija do sadašnjeg kenozoika (tj. holocena) na reljef Hrvatske uticale su endogene i egzogene sile i procesi u prostoru trokuta Azija - Evropa - Afrika.
mini|200px|Ostrva Brusnik, Svetac i Jabuka U reljefu Hrvatske zastupljene su sve tri osnovne grupe stijena: taložne ili sedimentne stijene (čine 95% reljefa Hrvatske), preobrazne ili metamorfne stijene (čine 2-4% reljefa Hrvatske) i magmatske stijene (čine oko 1% reljefa Hrvatske).
Od sedimentnih stijena najzastupljenije su klastične (pješčenjaci, konglomerati, lapori, breče) i organogene stijene (vapnenci i dolomiti). Od metamorfnih stijena najčešći su mramori, škriljavci, gnajsovi, dok su to kod magmatskih andenziti i graniti.
Prema rasprostranjenosti i starosti stijena, najstarije stijene nalaze se u jezgrama "ostrvskih" planina Papuka, Psunja i Moslavačke gore. Iz mezozoika prevladavaju karbonatne stijene (dolomiti i vapnenci) u kršu i to najviše na Banovini, Kordunu, Gorskom kotaru, Velebitu, Lici i Dalmaciji. Najmlađe stijene su kenozojske starosti (klastični sedimenti) na području panonskog i peripanonskog prostora.
Planine mini|200px|Najduža hrvatska planina – Velebit. Veliki planinski lanci Hrvatske izdigli su se pod uticajem konvergencije (podvlačenja) dviju velikih svjetskih litosfernih ploča. Sa juga je to sjeveroafrička, a sa sjevera i istoka euroazijska litosferna ploča. Tercijarnom ili alpskom orogenezom nastali su tako Dinaridi, najznačajniji planinski lanac u Hrvatskoj. Prostori iznad 1500 metara čine tek 0,11 posto ukupnog hrvatske teritorije. Među tim planinama nalaze se: Dinara (Dinara 1831 m) Kamešnica (Kamešnica 1810 m) Biokovo (Sv. Jure 1762 m) Velebit (Vaganski vrh 1758 m) Plješevica (Ozeblin 1657 m) Velika Kapela (Bjelolasica 1533 m) Risnjak (Risnjak 1528 m) Svilaja (Svilaja 1508 m) Snježnik (Snježnik 1506 m)
Nizije Hrvatska je uglavnom nizijski prostor (do 200 m nalazi se 54% ukupne teritorije). Najveći dio niske Hrvatske nalazi se u ravničarskom panonskom i brežuljkastom peripanonskom prostoru. Ostatak niske Hrvatske čine krške zaravni i flišne doline u Istri, Ravnim kotarima i na nekim ostrvima.
Jadransko more i obala Obala Jadranskog mora nastala je transgresijom (izdizanjem) morske razine za gotovo 100 metara. Tako su sinklinale (udubljenja) postale morski kanali, a antiklinale (uzvišenja) ostrva. Jedinstvenost oblika tako nastale obalne crte naziva se, stručnom terminologijom, dalmatinski tip obale.
Hrvatska je poznata po svojoj pomorskoj tradiciji koju duguje Jadranskom moru. Hrvatska je međuostalom poznata po moru, turizmu, brodogradnji, ribarstvu i pomorstvu.
Površina Jadranskog mora iznosi 135.595 km2, a od toga 31.067 km2 čini obalno more pod upravom Hrvatske (po Hrvatskoj). Hrvatskim nastojanjima da proglasi tzv. privredni pojas (dio epikontinentalnog mora) protivi se Slovenija. Dužina Jadranskog mora iznosi 783 km, a prosječna širina 248 km.
mini|220px|Hrvatska obala Jadranskog mora jedna je od najrazvedenijih u svijetu Jadransko more se pruža longitudinalno sa smjerom Dinarida, tj. u smjeru sjeverozapad-sjeveroistok. Jadransko more zapravo je veliki zaliv mnogo većeg Sredozemnog mora. Dvije trećine Jadranskog mora nije dublje od 200 metara, te predstavlja područje plićaka ili šelfa. Prosječna dubina mu je 173 metra, a najveća dubina od 1233 m izmjerena je u južnojadranskoj zavali. Jadransko more dijeli se u četiri regije: Sjeverozapadni plićak (dubine do 50 metara) Jabučka morska udolina (do 243 m) Palagruški poprečni prag (do 130 m) Duboka južnojadranska zavala (najveća dubina 1233 m)
Temperatura jadranskog mora kreće se od 22 i 25 °C ljeti i 5 do 15 °C zimi. Prozirnost i modrina daleko su veće od drugih mora, te prozirnost iznosi i do 56 metara. Morske mijene su pojačane zbog plimnog vala iz Sredozemnog mora kojem treba 12 sati da obiđe cijeli Jadran. Morske struje su slabog intenziteta i kreću se uz grčku, albansku, crnogorsku, bosansku i hrvatsku obalu, a vraćaju se uz italijansku. Na svom ulasku u Jadran morske su struje duž hrvatske obale tople, dok su uz italijansku hladne. Slanoća ili salinitet Jadranskog mora iznosi 38‰ što je više od svjetskog prosjeka. Jadran je bogat brojnim hemijskim sastojcima od kojih su neki korisni (silikati, nitrati, fosfati, magnezij, kalij ...), a neki ekološki štetni (deterdženti, amonijak, ulja, masnoće ...). Za život u moru najvažnija je koncentracija kisika koja je veća od prosjeka.
Jadransko more obiluje biljnim i životinjskim svijetom. Brojne vrste riba, sisara, mekušaca, planktona, algi, rakova, spužvi i brojnih drugih vrsta. Zbog svega toga Jadransko more pruža mogućnosti za razvoj turizma i ribarstva.
Ostrva mini|180px|Plaža u Brelima Hrvatska sa pravom nosi naziv "zemlja hiljadu ostrva." Od 1233 jadranskih ostrva, ostrvca, hridi i grebena u hrvatskom dijelu jadranske obale nalazi se njih 1185. Od tih 1185 ostrva, ostrvca, hridi i grebena njih 718 su ostrva od kojih je 66 nastanjeno. Najveća ostrva su: Krk (405,78 km2) Cres (405,78 km2) Brač (394,57 km2) Hvar (299,66 km2) Pag (284,56 km2) Korčula (276,03 km2) Dugi otok (114,44 km2) Mljet (100,41 km2) Vis (90,84 km2) Rab (90,26 km2)
mini|180px|Krčki most spaja kopno i najveće hrvatsko ostrvo Ostrvo sa najvišom nadmorskom visinom je Brač sa Vidovom gorom visokom 780 m, a nakon njega slijede Cres (639 m) i Hvar (628 m). Najdužu obalu imaju Pag (269,2 km), Hvar (254,2 km) i Cres (247,7 km).
Rijeke i jezera