Jean Gabin (17. maj 1904 – 15. novembar 1976) bio je francuski glumac i pjevač. Od 1928. do smrti, 1976, snimio je gotovo stotinu filmova, a najpoznatiji su mu "Obala u magli" Marcela Carnea te "Dan se rađa" iz 1939, "Ne dirajte u lovu" i "Francuski cancan" Jeana Renoira iz 1954. godine.
Mnogi ga pamte i po ulozi Jeana Valjeana u ekranizaciji romana "Jadnici" 1958, te kao inspektora Maigreta u nekoliko filmova. Na vrhuncu slave uspoređivali su ga sa Spencerom Tracyjem i zvali u Hollywood, međutim tamo nije dugo izdržao, jer mu je previše nedostajala domovina, pa se brzo vratio i nikad više nije ni pomišljao da napusti Francusku.
Biografija
Rani život
Jean Gabin, pravim imenom Jean Alexis Gabin Moncorge, rođen je 17. maja 1904. kao najmlađe dijete u porodici Ferdinanda i Helene Moncorge. Njegov otac bio je glumac i zabavljač u operetama, revijama i bulevarskim komedijama, koji je nastupao pod prezimenom Gabin. Kad mu je bilo 19 godina, u pozorištu je upoznao i zaljubio se u tri godine stariju pjevačicu i glumicu Madeleine Petit, zvanu Helene. Započeli su vezu i nastupali zajedno širom Francuske. Helene je rodila sedmero djece, od kojih je preživjelo samo četvoro. Tokom jedne od trudnoća izgubila je glas, a s njim i nadu da će, kad djeca odrastu, ponovno stati na pozorišnu scenu. U to doba porodica se već preselila iz Pariza u seosko trgovište Meriel, blizu gradića Išle-Adam, dvadesetak kilometara sjeverozapadno od metropole.
Mali Jean nije bio discipliniran ni kod kuće niti u školi, pa ga je majka nazivala malim divljakom. Međutim, iako je bio loš učenik, volio je sport. Od desete do sedamnaeste godine trenirao je boks i u lokalnom klubu igrao nogomet. Roditelji mu nisu pružali dovoljno nježnosti i pažnje, ali je zato obožavao četrnaest godina stariju sestru Madeleine. Ona se poslije udala za francuskog bokserskog prvaka Jeana Poesyja, s kojim se Jean izvrsno slagao. Nije čudno što je bio nesretan kad su se roditelji 1915. preselili u Pariz i poveli ga sa sobom, dok je Madeleine ostala u Merielu.
Kad mu je bilo 14 godina, majka se razboljela i umrla, pa je ostao živjeti s ocem, koji se poslije Prvog svjetskog rata vratio u pozorište, a kako nije imao ni vremena, a ni previše volje brinuti se za djecu, upisao je sina u internat Janson. Međutim, dječak je mrzio stroga pravila ponašanja u Jansonu, pa je u proljeće 1919. pobjegao i vratio se u Meriel te u početku živio sa sestrom i njenim mužem.
Prvi poslovi
Neko je vrijeme radio u cementari i u skladištu automobila, a potom bio radnik u ljevaonici. Otac, kojem se u međuvremenu vratio, odlučio mu je pomoći da pronađe bolji posao, a kako je imao veza jedino u pozorištu, vodio je sina svuda sa sobom. Međutim, Jean Gabin je prezirao očevo zanimanje. Najviše mu je smetalo što se neki muškarci odijevaju i šminkaju poput žena. To mu je bilo odvratno, pa je maštao o tome da postane mehaničar ili mašinovođa. U pozorištu ga je zanimalo jedino ono što se događalo iza kulisa: uživao je posmatrati djevojke u pozorišnim družinama, koje se pred njim nisu ustručavale svlačiti i odijevati kostime.
Pozorište
Međutim, kako nije završio nikakav zanat, popustio je ocu i u 18. godini pristao se zaposliti u pozorištu. Otac ga je odveo u poznati pariski varijete Folies Bergere i predstavio ga direktoru, rekavši za njega: Ovo je moj beskorisni sin, koji bi želio raditi u pozorištu.
Primili su ga, a iako se ispočetka opirao, vrlo je brzo shvatio da posao u pozorištu ima mnogo prednosti. Nije bio težak, a plaća je bila dvostruko veća u usporedbi s njegovim prijašnjim zaposlenjima. Nastupao je u malim ulogama u večernjim predstavama, a slobodna jutra provodio je vozeći se biciklom po Bulonjskoj šumi i kartajući s prijateljima. Kad se u proljeće 1923. u Folies Bergereu prestala izvoditi predstava u kojoj je nastupao, našao je novi angažman u pozorištu Bouffes Parisiennes u opereti "Lahaut", u kojoj je kasnije pjevao i poznati šansonijer i zabavljač Maurice Chevalier.
U decembru iste godine Gabin je nastupio u reviji "La Dame en decollete" s Marthom Davelli, jednom od najljepših žena Pariza. Međutim, njegovu pažnju je privukla 22-godišnja Gaby Basset, pjevačica u jednom drugom pozorištu, koja je počela dolaziti na predstavu samo radi Gabina. Poslije jedne predstave joj je prišao i upoznao je. Nedugo potom počeo je živjeti s njom, a vjenčali su se 1925, dok je on služio vojsku, tokom jednog njegovog dopusta. Kad se sljedeće godine vratio iz vojske, našao je novi glumački angažman, a neko vrijeme je zajedno sa suprugom nastupao u reviji "Trois jeunes filles nues". Potom je dobio angažman kao pjevač u revijama po provinciji, a kad se prijavio na audiciju za reviju s kojom je trebao otputovati u Brazil, primijetila ga je tada velika zvijezda pariskih varijetea Mistinguett i pozvala ga da u proljeće 1928. s njom nastupi u reviji "Paris qui tourne" u Moulin Rougeu. Dok je Gabin pjevao i plesao u duetu s Mistinguett, Gaby je kao pjevačica uspješno nastupala u pariskim kabaretima i kao glumica u pozorištu.
Međutim, iako se sviđao 30 godina starijoj Mistinguett, Gabin se zaljubio u drugu, glumicu i pjevačicu Jacqueline Francell, s kojom je 1929. igrao u komičnoj opereti "Flossie", pa se razveo od Gaby Basset. Nikad te neću ostaviti na cjedilu - rekao joj je tada na rastanku. I doista, u godinama koje su slijedile, svaki put kad je mogao, našao bi neku ulogu u svojim filmovima i za nju. Ali, premda je radi Jacqueline Francell ostavio suprugu, pa je i zaprosio, njeni roditelji su se usprotivili braku, pa ga je ona napustila.
Slava U to doba već je počeo nastupati i kao filmski glumac, pa mu je popularnost sve više rasla, a zamijetili su ga i poznati režiseri, poput Juliena Duviviera, Jeana Gremillona, Marcela Carnea i Jeana Renoira, te scenaristi Charles Spaak i Jacques Prevert, koji su mu kasnije povjerili značajne uloge.
U jesen 1933. na večeri kod nekih prijatelja upoznao je 33-godišnju plesačicu Doriane, pravim imenom Jeanne Mauchain. Za njom su ludovali mnogi muškarci, ali je ona odabrala Gabina. Nije prošlo mnogo vremena i njih dvoje su se vjenčali, a nedugo potom ona je preuzela sve njegove poslove. To mu je neko vrijeme odgovaralo, ali se kasnije počeo opirati njenom upletanju u izbor uloga i donošenju poslovnih odluka, pa su se počeli sve više svađati.
Nije ni čudno što je Gabin sve češće nalazio utjehu u drugim ženama. Tada je već, zahvaljujući filmovima "Pepe le Moko" i "Velika iluzija", koji su snimljeni 1937, postao velika zvijezda, a kako je bio beskrajno šarmantan, malo koja djevojka mu je mogla odoljeti. Na snimanju filma "Čovjek zvijer" osvojio je partnericu Simone Simon, potom imao kratku avanturu s glumicom Brigitte Helm, a dok je snimao "Neodoljivog zavodnika", pred njegovim je šarmom popustila i Mireille Balin, jedna od najljepših francuskih glumica tridesetih godina, te 18-godišnja Michele Morgan s kojom je glumio u "Obali u magli". Jeanu Gabinu su tada bile 33 godine.
Njih dvoje su proglašeni "idealnim parom francuskog filma", međutim prava romansa započela je tek u ljeto 1939, prije početka snimanja njihovog drugog zajedničkog filma, "Kapetan remorkera". Nastavila se i tokom snimanja, ali je prekinuta jer je Gabin, zbog izbijanja Drugog svjetskog rata, bio pozvan u vojnu luku Cherbourg. Ona je odlučila otići u Ameriku, pa su oboje shvatili da njihova veza nema budućnosti. Prije odlaska proveli su još dva dana u Cannesu. Rastali su se sa suzama u očima na željezničkoj stanici u Marseilleu, a kasnije su se sreli još nekoliko puta u Hollywoodu, ali samo kao prijatelji. Gabin se trebao vratiti u Cherbourg, ali su Nijemci već bili ušli u Francusku i prekinuli saobraćaj, pa se jedino mogao vratiti u Pariz. Ondje je pronašao Doriane, s kojom je još formalno bio u braku, a kako je bilo očito da će Nijemci brzo ući u Pariz, odlučili su se pridružiti hiljadama izbjeglica i otići na francuski jug. Međutim, tokom puta su se žestoko posvađali, pa je u jednom trenutku Gabin rekao da mu je dosta i nje i braka i ostavio je samu u automobilu.
Drugi svjetski rat i egzil u SAD
Sa sobom je uzeo samo harmoniku i krenuo pješke prema Toulouseu. Onamo je stigao 14. juna 1940, na dan kad su Nijemci ušli u Pariz. U to vrijeme mnogi francuski umjetnici i intelektualci, među njima režiseri Rene Clair, Julien Duvivier i Jean Renoir, glumac Jean-Pierre Aumont i pisac Joseph Kessel, našli su utočište najprije u slobodnoj zoni na jugu Francuske, a potom su preko Španije izbjegli u SAD ili u Englesku.
Ni Jean Gabin nije se htio vratiti u Pariz i staviti u službu okupacijskih snaga, pa je krajem 1940. i on odlučio napustiti Francusku, Uspio je doći do New Yorka, ali ondje nije gotovo nikog poznavao, a uz to je slabo govorio engleski, pa je brzo otišao u Hollywood, u nadi da će naći nekakav glumački angažman. Uspio je snimiti tek dva osrednja filma, ali mu se ni Hollywood, a ni američki način života nikad nisu svidjeli, pa se sve češće vraćao u New York koji je smatrao više evropskim gradom od Los Angelesa. U to se doba ponovno i zaljubio. U Hollywoodu je imao kratku aferu s Ginger Rogers, partnericom Freda Astaira, a u New Yorku je njegovo srce osvojila jedna druga glumica, Njemica Marlene Dietrich, koju je otprije poznavao. Sreli su se jedne večeri u restoranu La vie parisienne, a kako je ona dobro govorila francuski, a imali su još mnogo toga zajedničkog, vrlo brzo su postali nerazdvojni, a potom su se i zaljubili, pa se on u ljeto 1941. preselio k njoj.
Potpuno izgubljen, Gabin se prilijepio za mene poput siročeta za majku koja ga je posvojila. Uživala sam njegujući ga danju i noću. Njegov muževni, grubi imidž bio je samo fasada. On je najosjećajniji muškarac kojeg sam ikada upoznala. Bio je ideal za kojim čeznu mnoge žene. U njemu nije bilo ničeg lažnog, ali je istovremeno bio krajnje posesivan i ljubomoran - napisala je u autobiografiji objavljenoj osam godina poslije Gabinove smrti.
Uprkos tome što se zaljubio, Gabin se u Americi osjećao nesretno. Mučilo ga je to što on, kako je rekao, "glumata u Hollywoodu", dok u njegovoj domovini bjesni rat, ljudi stradavaju i bore se protiv okupatora. Nakon što je 1942. snimio propagandni film "Varalica" u režiji Juliena Duviviera, u New Yorku se priključio snagama Slobodne Francuske.
Želim se bez srama vratiti u domovinu i mirne savjesti stegnuti ruku onima koji su bili prisiljeni ondje ostati - objasnio je poslije.
Učestvovanje u ratu i povratak u Francusku
Sredinom aprila 1943, kao Jean Moncorge s činom pomoćnika kapetana u Norfolku se ukrcao na Elorn, brod-pratilac tankera koji je za saveznike prevozio naftu do Alžira. Odlazeći u ratnu neizvjesnost, Marlene Dietrich je na rastanku darovao po jednu sliku Renoira, Sisleya i Vlamincka koje je bio kupio u SAD-u, te dijamantnu ogrlicu. U Alžiru ga je vojska angažirala da bude instruktor u školi francuske ratne mornarice Centre Sirocco. Za to vrijeme se Marlene Dietrich prijavila u američku vojsku, u pomoćne jedinice, te se na putu za italijanski front s njim sastala u Alžiru.
I nakon oslobođenja Francuske, za Gabina rat nije završio. Završio je kurs za vozača tenka i od jeseni 1944. učestvovao u ratnim operacijama. U februaru 1945. je prvi put nakon pet godina, posjetio porodicu i prijatelje u Parizu. Bio je šokiran koliko se Pariz promijenio tokom okupacije, a kad je vidio ruševine svoje kuće u Saint-Gemmeu, koju su Nijemci kao odmazdu za njegovo učestvovanje u ratu bili spalili do temelja, gotovo preko noći je potpuno posijedio.