Ebu Hāmid Muhammad ibn Muhammad el-Gazālī (5. juli 1057 – 19. decembar 1111) (), poznat i kao Algazel u srednjevjekovnoj Evropi; bio je sunitski polimatičar.The Spirit of Creativity: Basic Mechanisms of Creative Achievements "Persian polymath Al-Ghazali published several treatises...."http://www.ibe.unesco.org/sites/default/files/ghazalie.pdf « Al-Ghazali was born in A.D. 1058 (A.H. 450) in or near the city of Tus in Khurasan to a Persian family of modest means... »The Ethics of Suicide: Historical Sources "A native of Khorassan, of Persian origin, the Muslim theologian, sufi mystic, and philosopher Abu Hamid Muhammad al-Ghazali is one of the great figures of Islamic religious thought...." Rodio se u Tusu, perzijskoj proviniciji (današnji Iran).
Jedan je od najistaknutijih i najuticajnijih pravnika, pravnih teoretičara, muftija, filozofa, teologa, logičara i mistika u islamskoj historiji.
Smatra se mudžadidom iz 11. stoljeća,William Montgomery Watt, Al-Ghazali: The Muslim Intellectual, p. 180. Edinburgh: Edinburgh University Press, 1963. obnoviteljem vjere koji se, prema proročkom hadisu, pojavljuje jednom u 100 godina da bi obnovio vjeru muslimanske zajednice.Dhahabi, Siyar, 4.566 El-Gazalijeva djela su bila toliko cijenjena od strane njegovih savremenika da mu je dodijeljena počasna titula "Dokaz islama" (Ḥujjat al-Islām). El-Gazali je bio istaknuti mudžtehid u šafijskoj školi prava.
Veliki dio El-Gazalijevog rada proizašao je iz njegovih duhovnih kriza nakon njegovog imenovanja za šefa Univerziteta Nizzamiyya u Bagdadu – što je bila najprestižnija akademska pozicija u muslimanskom svijetu u to vrijeme.Joseph E. B. Lumbard, Islam, Fundamentalism, and the Betrayal of Tradition: Essays by Western Muslim Scholars p90. George Makdisi, The Rise of Colleges, p27 To je dovelo do njegovog konačnog nestanka iz muslimanskog svijeta na više od 10 godina, shvativši da je izabrao put statusa i ega umjesto Boga.Nasr, Seyyed Hossein (2014). "Happiness and the Attainment of Happiness: An Islamic Perspective". Journal of Law and Religion. 29 (1): 76–91 . doi:10.1017/jlr.2013.18. JSTOR 24739088. U tom periodu napisana su mnoga njegova najveća djela. Vjerovao je da je islamska duhovna tradicija zamrla i da su duhovne nauke koje je podučavala prva generacija muslimana zaboravljene. Ovo vjerovanje ga je navelo da napiše svoj magnum opus pod naslovom Iḥyā’ ‘ulūm ad-dīn ("Oživljavanje religijske nauke"). Među njegovim drugim djelima, Tahāfut al-Falāsifa ("Nekoherentnost filozofa") je orijentir u historiji filozofije, jer unapređuje kritiku aristotelovske nauke razvijene kasnije u Evropi u 14. vijeku.
Biografija El-Gazali je rođen oko 1058. u Tusu, tada u sastavu Seldžučkog carstva. Bio je muslimanski učenjak, stručnjak za pravo, racionalista i spiritualista perzijskog porijekla. Rođen je u Tabaranu, gradu u okrugu Tus, Horasan (danas dio Irana), nedugo nakon što su Seldžuci ušli u Bagdad i okončali šiitsku vlast. Ovo je označilo početak uticaja Seldžuka na halifat. Dok je uticaj dinastije Seldžuka rastao, Čagri beg je 1056. godine udao je svoju kćer Arslan Hatun Hatidžu za halifu al-Qa'ima.
Posthumna tradicija, čija je autentičnost dovedena u pitanje u nedavnim studijama, je da je njegov otac umro u siromaštvu i ostavio mladog El-Gazalija i njegovog brata Ahmada na brigu sufiji. El-Gazalijev savremenik i prvi biograf, 'Abd al-Ghafir al-Farisi, samo bilježi da je El-Gazali počeo primati instrukcije iz fikha (islamske jurisprudencije) od Ahmada al-Radhakanija, lokalnog učitelja i Abu ali Farmadija, nakšibendijskog sufije. iz Tusa. Kasnije je studirao kod El-Juwaynija, istaknutog pravnika i teologa i "najistaknutijeg muslimanskog učenjaka svog vremena", u Nišapuru, možda nakon nekog perioda studiranja u Gurganu. Nakon El-Juwaynijeve smrti 1085, El-Gazali je otišao iz Nišapura i pridružio se dvoru Nizama al-Mulka, moćnog vezira Seldžučkog Carstva, čije je središte vjerovatno bilo u Isfahanu. Nakon što mu je dodijelio titule "Briljant religije" i "Eminencija među vjerskim vođama", Nizam al-Mulk je u julu 1091. unaprijedio El-Gazalija do "najprestižnijeg i najizazovnijeg" profesorskog položaja u to vrijeme: Nizamiyya medresa u Bagdadu.
Doživio je duhovnu krizu 1095, za koju neki spekulišu da je izazvana kliničkom histerijom,Abū Ḥāmid b. Muḥammad b. Muḥammad b. Muḥammad al-Ghazzālī, "al-Munqidh min al-Ḍalāl" in Majmūʿa Rasāʾil al-Imām al-Ghazzālī. Ed. by Aḥmad Shams al-Dīn (Beirut: Dār al-Kutub al-ʿIlmiyya, 1988), 29, 60Jacques Lacan, "Some Reflections on the Ego" in The International Journal of Psychoanalysis, 1953, No. 34, 13. (presentation, the British Psycho-Analytical Society, London, May 2nd, 1951)Ovidio Salazar, Al-Ghazali: The Alchemist of Happiness (2004; London: Matmedia Productions, 2006), DVD. te je napustio svoju karijeru i Bagdad pod izgovorom da ide na hodočašće u Mekku. Organizujući svoju porodicu, oslobodio se svog bogatstva i preuzeo asketski način života. Prema biografu Duncanu B. Macdonaldu, svrha uzdržavanja od naučnog rada bila je suočavanje s duhovnim iskustvom i uobičajenijim razumijevanjem "Riječi i tradicije".Nicholson, Reynold Alleyne. (1966). "A literary history of the Arabs." London: Cambridge University Press. p. 382. Nakon nekog vremena u Damasku i Jerusalemu, uz posjetu Medini i Mekki 1096, vratio se u Tus da bi narednih nekoliko godina proveo u izolaciji. Osamljenost se sastojala u uzdržavanju od podučavanja u institucijama koje je sponzorisala država, ali je nastavio da objavljuje, prima posjetioce i podučava u zaviji (privatnoj medresi) i kanaki (sufijskoj loži) koju je izgradio.
Fakhr el-Mulk, veliki vezir Ahmeda Sanjara, pritisnuo je El-Gazalija da se vrati u Nizamiju u Nišapuru. El-Gazali je nevoljko pristao 1106, strahujući s pravom da će on i njegova učenja naići na otpor i kontroverze. Kasnije se vratio u Tus i 1110. odbio poziv velikog vezira seldžučkog sultana Muhameda I da se vrati u Bagdad. Umro je 19. decembra 1111. Prema 'Abdul-Ghafir el-Farisiju, imao je nekoliko kćerki, ali nijednog sina.
mini|desno|200px|Gazalijeva autobiografija, zadnja stranica
Pripadnost školi El-Gazali je značajno doprinio razvoju sistematskog pogleda na sufizam i njegovu integraciju i prihvatanje u glavni tok islama. Kao učenjak islama, pripadao je šafijskoj školi islamske jurisprudencije i ašaritskoj školi teologije.R.M. Frank, Al-Ghazali and the Ashʿarite School, Duke University Press, London 1994 El-Gazali je dobio mnoge titule kao što su Zayn al-Dīn (زين الدين) i Ḥujjat al-Islām (حجة الإسلام).
Smatra se ključnim članom uticajne ašaritske škole rane muslimanske filozofije i najvažnijim opovrgačem mu'tezilija. Međutim, on je odabrao nešto drugačiju poziciju u poređenju s Ašaritima. Njegova vjerovanja i misli se u nekim aspektima razlikuju od ortodoksne ašaritske škole.
Djela Teologija al-Munqidh min al-dalal Hujjat al-Haq (Dokazi istine ) al-Iqtisad fil-i`tiqad (Median in Belief) al-Risala al-Qudsiyya (Jerusalemska poslanica) al-maqsad al-asna fi sharah asma' Allahu al-husna (Najbolji načini za korištenje Allahovih lijepih imena) Jawahir al-Qur'an wa duraruh (Blago Kur'ana i njegovi biseri) Mishkat al-Anwar Kitab al-arba'in fi usul al-din
Tesavvuf Mizan al-'amal (Kriterij postupaka) Ihya'ul ulum al-din, "Oživljavanje religijske nauke", Ghazalijev najznačajniji rad Kimiya-ye sa'ādat Bidayat al-hidayah (Početak vodstva) Nasihat al-muluk (Kralj savjetodavac) al-Munqidh min al-dalal (Spasioc od grešaka) Sir al-'alamian wa kashf ma' fi al-darian (Tajana dvaju svjetova i otkriće dvaju stanova)
Filozofija Maqasid al falasifa (Ciljevi filozofa) [napisano na početku njegove karijere u slavu filozofije i kao prikaz osnovnih teorija filozofije; većinom pod uticajem Ibn-Sine] Tahafut al-Falasifa (Nekoherentnost filozofa), [u ovoj knjizi pobija greške filozofe, posebno ciljajući na muslimanskog učenjaka Al-Farabija; o ovome je Ibn Rušd napisao svoju knjigu Tahafut al-tahafut (Nekoherentnost nekoherentnosti) u kojoj Ibn Rušd nastoji pobiti Gazalijevo pobijanje filozofije. Ibn Rušdova knjiga nije naišla na veće prihvatanje u muslimanskoj zajednici. al-Qistas al-mustaqim (Pravilan balans)
Islamsko pravo al-Mustasfa fi 'ilm al-isul (Pojašnjenja u teoriji prava) Al-wasit fi al-mathab (Mediji u jurisprudencijskoj školi) Kitab tahzib al-Isul (Teorija prava) Fatawy al-Ghazali (Gazalijeve fetve) Asas al-Qiyas (Osnovi analognog mišljenja)
Logika Miyar al-Ilm fi fan al-mantiq (Kriterij logičkog znanja) Mihakk al-nazar f'l-mantiq (Osnova logičkih dokaza) al-Qistas al-mustaqim (Pravilan balans)
Reference
Izvori
Dodatna literatura
Macdonald, Duncan B. (1899). "The life of al-Ghazzali", in Journal of the American Oriental Society. 20, p. 122 sqq. Laoust, H: La politique de Gazali, Paris 1970 Campanini, M.: Al-Ghazzali, in Seyyed Hossein Nasr and Oliver Leaman, History of Islamic Philosophy 1996 Campanini, Massimo, Ghazali, in Muhammad in History, Thought, and Culture: An Encyclopedia of the Prophet of God (2 vols.), Edited by C. Fitzpatrick and A. Walker, Santa Barbara, ABC-CLIO, 2014. Watt, W. M.: Muslim Intellectual: A Study of al-Ghazali, Edinburgh 1963 Zwemer, S. M. A Moslem Seeker after God, New York 1920 Nakamura, K. "Al-Ghazali", Encyclopedia of Philosophy Dougan, A. The Glimpse: The Inner teaching of Abu Hamid Muhammad al-Ghazzali's Mishkat al-Anwar (The Niche for Lights) by Abdullah Dougan A comparison between the philosophy of Ghazali and the Copenhagen Interpretation:
Vanjski linkovi
El-Ghazali sajt Prijevod Ihya'ul ulum al-din (Oživljavanje religijske nauke), Tom 1, Tom 2, Tom 3, Tom 4
Puni tekst na francuskom Spasioc od grešaka, Préservatif contre l'erreur Ghazali Series page na Islamic Texts Society
Detaljna biografija imama Ghazzali (450-505H) الغزَّالِي
Gazali i islamska reforma Gazali i oživljavanje islamskog učenja Puni tekst Nekoherentnost filozofa, s El-Ghazali sajta kratki komentar djela Alhemija sreće Alhemija sreće, prijevod Henry A. Homes (Albany, N.Y.: Munsell, 1873). Pogledajte orginalni tekst na Online biblioteka slobode . "el-Ghazali kontra Aristotela: Nepredviđena uvertura u nauku u Bagdadu 11og stoljeća". Richard P. Aulie. PSCF 45. mart 1994. str. 26–46. Abu Hamid el-Ghazali, na Profession de Foi de l'Imam Al Ghazali
Kategorija:Islam Kategorija:Filozofi Kategorija:Epistemolozi