Paracetamol ili Acetaminofen (u SAD) je često korišteni analgetik i antipiretik. On je efektivna zamjena za aspirin, često se koristi za smanjenje tjelesne temperature, ublažavanje glavobolje i drugih slabijih tegoba i bolova. Međutim, za razliku od aspirina nije dobar antiupalni lijek. Jedan je od osnovnih sastojaka za brojna farmaceutska sredstva koja služe za prehladu i gripu. U kombinaciji sa opioidnim analgeticima, paracetamol se može koristiti i za ublažavanje jačih bolova poput postoperativnih bolova te za pružanje palijativne njege kod pacijenata sa uznapredovalim rakom. Njegovo analgetičko djelovanje počinje otprilike 11 minuta nakon oralnog uzimanja., a njegovo biološko poluvrijeme eliminacije iznosi od 1 do 4 sata. Iako se paracetamol koristi za ublažavanje upalnih procesa, on općenito nije svrstan u porodicu NSAID jer pokazuje samo vrlo slabe antiupalne aktivnosti.
Mada je općenito siguran za korištenje u preporučenim dozama (od 1.000 mg po dozi do najviše 4.000 mg dnevno za odrasle osobe),Acetaminophen Drugs.com akutno predoziranje paracetamolom može uzrokovati potencijalno smrtonosno oštećenje jetre, a kod rijetkih slučajeva, i normalna doza može učiniti isto; rizik se povećava učestalom i prekomjernom konzumacijom alkohola. Otrovnost paracetamola je najčešći razlog akutnog zatajenja jetre u Zapadnim zemljama, i uzrok je najvećeg broja predoziranja lijekovima u SAD, Velikoj Britaniji, Australiji i Novom Zelandu.
Paracetamol je aktivni metabolit fenacetina, nekad popularnog kao analgetik i antipiretik, ali za razliku od fenacetina i njegovih kombinacija, paracetamol se ne smatra kancerogenim u terapeutskim dozama. Pojmovi acetaminofen (koristi se u SAD, Kanadi, Japanu, Južnoj Koreji, Hong Kongu i Iranu) i paracetamol (u ostalim zemljama) su nastali iz hemijskog naziva za ovaj lijek: para-acetilaminofenol i para-acetilaminofenol. U nekim kontekstima, koristi se i skraćenica kao APAP za acetil-para-aminopfenol.
Medicinska upotreba Groznica Paracetamol je potvrđeni lijek za ublažavanje groznice kod osoba svih uzrasta. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) preporučuje da se paracetamol koristi samo za ublažavanje groznice kod djece ako je njihova tjelesna temperatura veća od 38,5 °C. Efikasnost paracetamola samog po sebi kod djece sa groznicom je upitna, a meta-analiza je pokazala da je manje efikasan od ibuprofena. Uloga paracetamola u pedijatrijskoj medicini je izrazito izražajna kao efektivan analgetik i antipiretik.
Bolovi Paracetamol se koristi za ublažavanje bolova povezanih sa mnogim dijelovima tijela. On posjeduje analgetičke osobine usporedive onima kod aspirina, dok su njegovi antiupalni efekti daleko slabiji. Općenito se bolje podnosi od aspirina kod pacijenata kod kojih je utvrđena obilna sekrecija gastritične kiseline ili se strahuje od produženja krvarenja. Pošto je dostupan u prodaji bez liječničkog recepta, sve više je postao uobičajeni lijek u brojnim domaćinstvima. Paracetamol može ublažiti bolove pri blagom artritisu ali nema efekt na upalu, crvenilo i nateknuće zgloba koji su povezani s artritisom. Za ublažavanje bolova pri osteoartritisu koljena, on je efektivan poput ibuprofena.
U vezi komparativne farmakološke efikasnosti, studije su pokazale zbunjujuće i suprotne rezultate kada se paracetamol usporedi sa nesteroidnim antiupalnim lijekovima (NSAID). Slučajne kontrolirane studije hroničnog bola prouzrokovanog osteoartritisom kod odraslih su pokazale slične koristi od paracetamola i ibuprofena.
Efikasnost paracetamola kada se koristi u kombinaciji sa slabim opioidima (poput kodeina) je upitna zbog podataka iz nedavnih studija; zbog male količine podataka koji su dostupni teško je donijeti bilo kakav zaključak. Kombinacijski lijekovi paracetamola i snažnih opioida poput morfina su pokazali da smanjuju korištenu količinu opioida i poboljšavaju analgetski efekt kao i da sputavaju predoziranje opioidima zbog potencijalno otrovnog efekta paracetamola. Slučajne kontrolirane studije akutnog muskuloskeletalnog bola kod djece su pokazale da obični tržišni ibuprofen u normalnoj dozi bolje smanjuje bol od standardne doze paracetamola.
Neželjeni efekti U preporučenim dozama, neželjeni efekti paracetamola su blagi ili ih nema. Za razliku od aspirina, on nema antikoagulacijske osobine (ne razrjeđuje krv) pa ga zbog toga mogu koristiti pacijenti koji imaju problema sa koagulacijom. Pored toga, paracetamol ne vrši iritaciju želučane sluznice. U usporedbi sa ibuprofenom - koji ima neželjene efekte poput dijareje, povraćanja i abdominalnih bolova - paracetamol se relativno dobro toleriše sa manje popratnih efekata. Produženo dnevno korištenje povećava rizik od komplikacija na gornjim probavnim organima poput krvarenja u želucu, a može prouzrokovati i oštećenje bubrega ili jetre. Paracetamol se metabolizira u jetri i hepatotoksičan je; neželjeni efekti mogu biti slični kao kod hroničnog alkoholizma ili kao kod pacijenata sa oštećenjem jetre.
Sve do 2010. godine, za paracetamol se vjerovalo da je siguran za korištenje u trudnoći (da ne utiče na zatvaranje ductus arteriosus kod fetusa kao što je to slučaj kod NSAID lijekova). Međutim, u studiji objavljenoj u oktobru 2010, povezan je sa neplodnošću u odrasloj dobi kod još nerođenih beba. Poput NSAID lijekova a za razliku od opioidnih analgetika, za paracetamol nije pronađeno da prouzrokuje euforiju ili mijenja raspoloženje mada su nedavna istraživanja dale određene dokaze da paracetamol može umanjiti psihološku bol. Za razliku od aspirina, siguran je za korištenje kod djece, pošto on nije povezan sa rizikom od Reyeovog sindroma kod djece s virusnim bolestima. Paracetamol koji se koristi za ublažavanje groznice u prvim godinama života je bio povezan sa povećanom pojavom simptoma astme u uzrastu od 6 do 7 godina, i takva upotreba paracetamola, kod djece u prvim godinama života kao i kod djece od 6-7 godina, je također povezana i sa povećanom opasnošću od rinokonjunktivitisa i ekcema. Autori studije priznaju da je na njihovo "otkriće uticali usputni i drugi pokazatelji", odnosno da ta povezanost ne može biti uzročna nego zbog činjenice da je bolest tretirana paracetamolom te potom naglašavaju da je neophodno dodatno istraživanje. Pored toga, objavljeni su brojni komentari, dopisi, odgovori i kritike u časopisu The Lancet koji se odnose na metodologiju i zaključke te studije. Britanska agencija za regulaciju lijekova (Medicines and Healthcare products Regulatory Agency) također je ispitala ovo istraživanje i objavila brojne kritike o načinu interpretacije dobijenih podataka te ponudila savjet za farmaceute, roditelje i širu javnost: "Rezultati ove nove studije nužnu ne mijenjaju bilo koje trenutne upute za upotrebu paracetamola kod djece. Paracetamol ostaje siguran i pogodan izbor analgetika kod djece. Nema dovoljnih dokaza iz ovog istraživanja za promjenu uputstava u vezi korištenja antipiretika kod djece." Hronični korisnici paracetamola mogu biti izloženi riziku razvoja leukemije.
Predoziranje Hepatotoksičnost paracetamola je daleko najčešći uzrok akutnog zatajenja jetre u SAD kao i u Velikoj Britaniji. Podaci pokazuju da predoziranje paracetamolom može dovesti do brojnih poziva u kontrolne centre za zaštitu od trovanja u SAD, više nego trovanje bilo kojom drugom farmakološkom supstancom. Znaci i simptomi otrovnosti paracetamola mogu isprva biti vrlo blagi ili nikakvi. Netretirano predoziranje može dovesti do zatajenja jetre i smrti u toku nekoliko dana. Tretman takvih slučajeva je usmjeren ka uklanjanju paracetamola iz tijela i zamjenom glutationa. Aktivni ugalj se može koristiti za povećanje adsorpcije paracetamola ako se pacijent javi na tretman u kratkom vremenu nakon predoziranja. Dok protivotrov acetilcistein (poznat i kao N-acetilcisteil ili NAC) djeluje kao prekursor za glutation, on pomaže tijelu da se regenerira u dovoljnoj mjeri da spriječi oštećenje jetre, mada ukoliko dođe do ozbiljnijih oštećenja jetre, nužno je sprovesti i njenu transplantaciju. Na tržištu postoje i tablete (u UK poznate pod nazivom Paradote) koje kombiniraju paracetamol sa protivotrovom (metionin) radi zaštite jetre u slučaju predoziranja.
U junu 2009. godine, savjetodavni komitet Američke agencije za kontrolu hrane i lijekova (FDA) dao je preporuku da se na upotrebu paracetamola izda novo ograničenje unutar SAD koje će pomoći ljudima upozoravajući ih na potencijalne otrovne efekte. Najveća doza u bilo koje vrijeme smanjena je sa 1000 mg na 650 mg, dok je istovremeno zabranjena kombinacija paracetamola i narkotičkih analgetika. Članovi komiteta su naročito bili zabrinuti sa činjenicom da je trenutno najveće ograničenje doze paracetamola pokazalo da može načiniti izmjene u hepatičkoj funkciji. Dana 13. januara 2011. godine, FDA je zatražila od proizvođača kombinacijskih lijekova u kojima je sadržan paracetamol, da ograniče količinu paracetamola u takvim lijekovima na ne više od 325 mg po tableti ili kapsuli i počela da traži od proizvođača da ažuriraju oznake na tim proizvodima kako bi upozorili na potencijalni rizik od teškog oštećenja jetre. Proizvođači će imati rok od tri godine da ograniče količinu paracetamola na 325 mg po dozi.
U novembru 2011. godine Britanska regulatorna agencija za lijekove i medicinsku njegu je također revidirala doziranje tekućeg paracetamola za djecu.
Klasifikacija Paracetamol je dio grupe lijekova poznatijih kao "anilin analgetici"; on je jedini takav lijek koji je i danas još uvijek u upotrebi. On se ne smatra NSAID jer ne ispoljava antiupalnu aktivnost u značajnijoj mjeri (ali jeste slabi inhibitor ciklooksigenaze). Usprkos tome, paracetamol i lijekovi iz grupe NSAID imaju neke slične farmakološke osobine.
Mehanizam djelovanja mini|AM404 – metabolit paracetamola mini|Anandamid – endogeni kanabinoid
Do danas, mehanizam djelovanja paracetamola još uvijek nije u potpunosti razjašnjen. Smatra se da je osnovno djelovanje putem inhibicije ciklooksigenaze (COX) a nedavna otkrića sugeriraju da je visoko selektivan za ciklooksigenazu-2 (COX-2). Dok su njegove analgetičke i antipiretičke osobine uporedive sa onim kod aspirina i drugih NSAID lijekova, njegove periferalne antiupalne osobine i aktivnosti su obično ograničene brojim faktorima, jedan od njih je i visok nivo peroksida koji su prisutni u upalnim lezijama. Međutim, u nekim slučajevima, posmatrane su i neke periferalne antiupalne aktivnosti koje se mogu porediti sa ostalim NSAID lijekovima. Članak u časopisu Nature Communications koji su objavili naučnici iz Londona i Lunda (Švedska) novembra 2011. godine ukazuje na analgetičke mehanizme paracetamola (acetaminofena), tako što metaboliti acetaminofena poput NAPQI djeluju na TRPA1-receptore u kičmenoj moždini da onemoguće provođenje signala iz najviših vanjskih slojeva kičmene moždine što dovodi do neosjetljivosti na bol.
Zbog svoje selektivnosti za COX-2, on ne inhibira u značajnijoj mjeri proizvodnju tromboksana koji podstiče zgrušavanje krvi.
COX porodica enzima je odgovorna za metabolizam arahidonske kiseline do prostaglandina H2, nestabilne molekule koja se pretvara u brojne proupalne spojeve. Klasični antiupalni preparati poput NSAID lijekova blokiraju ovaj korak. Samo kada je odgovarajuće oksidiran, COX enzim je tada izuzetno reaktivan. Paracetamol smanjuje oksidirani oblik COX enzima, onemogućavajući mu da gradi proupalne spojeve.Roberts, L.J. II. & Marrow, J.D. "Analgesic-antipyretic and Antiinflammatory Agents and Drugs Employed in the Treatment of Gout" u: "Goodman & Gilman's The Pharmacological Basis of Therapeutics 10. izdanje" Hardman, J.G. & Limbird, L.E. Izdanje McGraw Hill, 2001, str.687–731 Ovo dovodi do smanjene količine prostaglandina E2 u centralnom nervnom sistemu i time smanjujući hipotalamsku tačku u centru za reguliranje tjelesne temperature.