Anne Boleyn, 1. markiza od Pembrokea (Ana Bolen; 1501/1507 – 19. maj 1536) bila je engleska kraljica kao druga supruga engleskog kralja Henrika VIII i žena koja se danas smatra odgovornom za odvajanje engleskog katoličanstva od Katoličanstva te za kasnije uspostavljanje protestantizma u tudorskoj Engleskoj.
Anne je bila prva Engleskinja koju je plemkinjom učinio sam kralj; kao njegova ljubavnica i savjetnica u Francuskoj nosila je titulu markize od Pembrokea. Boleyinino oplemenjivanje je bilo samo korak ka njenom krunisanju za kraljicu Engleske 1. juna 1533, nakon što se 25. januara tajno, a 28. maja iste godine javno udala za kralja koji je poništio svoj brak s infantom Katarinom od Aragona. Javno vjenčanje je bilo neophodno budući da je Anne bila trudna, te je Henrik želio da njihov sin bude rođen u zakonitom braku kako bi naslijedio krunu. U septembru 1533. Anne je rodila djevojčicu, buduću englesku monarhinju Elizabetu I. Uprkos brojnim trudnoćama, Anne, kao ni njena prethodnica, nisu uspjele Henriku podariti sina, zbog čega je on 19. maja 1536. njihov brak poništio, a Anne dao pogubiti u tvrđavi Tower of London pod optužbom za preljub, incest i veleizdaju.
Henrikov brak s Annom i njeno kasnije smaknuće bili su dio početka složenog političkog i religijskog ustanka zvanog reformacija. Iako je njen brak na kraju doveo do uspostave protestantizma u Engleskoj, Anne nikada nije postala protestantkinja. Kao kraljica držala je stav da papstvo kvari kršćanstvo, ali njena posvećenost katoličanstvu ogledala se u veličanju Djevice Marije tokom ceremonije njenog krunisanja.Ives, Eric; 2004, The Life and Death of Anne Boleyn Zbog svoje umiješanosti u crkvene reforme smatra se jednom od najutjecajnijih supruga engleskih vladara.
Život prije upoznavanja Henrika VIII Porodica mini|100px|desno|Grb porodice Boleyn Annini roditelji bili su Thomas Boleyn, vikont Rochford, i ledi Elizabeth Howard. Godina njenog rođenja nije poznata; historičari su do danas iznosili teorije prema kojima je mogla biti rođena između 1499. i 1512. godine, dok se savremeni historičari koncentriraju na razdbolje između 1501. i 1507. godine. Tačno mjesto njenog rođenja kao ni godina nisu poznati, ali se prepostavlja da je, ako je rođena prije 1505, njeno mjesto rođenja Blickling Hall u Norfolku, a ako je rođena poslije 1505, onda je to Hever Castleu u Kentu.
Anne je imala jednu sestru, Mary Boleyn i jednog brata, Georgea Boleyna, rođenog oko 1504. godine. Nije sigurno ko je od njih bio najstariji, niti ko je bio najmlađi; Maryina djeca i ostatak porodice Boleyn bili su sigurni da je Mary bila najstarija.Fraser, Antonia; 1992; The Wives of Henry VIII
Porodica Boleyn je u trenutku Anninog rođenja bila jedna od najviiših aristokratskih porodica u Engleskoj. Iako se tradicionalno smatralo da se Annin pradjed, prije nego što je postao lord gradonačelnik Londona, bavio prodajom vune Weir, Alison; 1991; The Six Wives of Henry VIII, Anne je bila mnogo višeg roda od Jane Seymour i Katherine Parr, kasnijih supruga Henrika VIII.
Djetinjstvo u Holandiji mini|lijevo|Mary Boleyn, Annina sestra i Henrikova kratkotrajna ljubavnica Annin otac bio je cijenjen diplomata koji je poznavao veliki broj evropskih jezika. Bio je miljenik Henrika VII, a karijeru je nastavio za vrijeme vladavine Henrika VIII, za razliku od mnoštva političara koje je Henrik smijenio po dolasku na tron. Thomasov šarm i profesionalnost osvojili su mnoge ljude u Evropi, uključujući nadvojvotkinju Margaretu Austrijsku. Ona je tada upravljala Holandijom u ime svoga oca kao regent i bila je toliko oduševljena Thomasom da je njegovoj mlađoj kćerki ponudila da živi na njenom dvoru. Djevojčica je inače morala imati najmanje 12 godina da bi dobila tu čast, ali Anne je, izgleda, bila malo mlađa, s obirom na to da joj je nadvojvotkinja tepala obraćajući joj se sa "La Petite Boleyn".Warnicke, Retha ; 1989, The Rise and Fall of Anne Boleyn: Family politics at the court Svojim manirima i učenošću ostavila je dobar dojam u Holandiji, gdje je živjela od proljeća 1513. do zime 1514. godine, kada ju je otac poslao u Pariz radi daljenjeg školovanja.
Život u Francuskoj mini|200px|desno|Portret naslikan u 17. vijeku koji Anne prikazuje kao djevojčicu na francuskom dvoru obučenu u francusku odjeću iz 17. vijeka. U Parizu, na francuskom dvoru, već je bila njena sestra Mary. Thomas Boleyn je povukao veze kako bi osigurao da njegove kćeri budu dvorske dame Mariji Tudor, mlađoj sestri kralja Henrika VIII, koja je tada bila kraljica Francuske kao supruga Luja XII.
Dva mjeseca nakon dolaska sestara Boleyn na francuski dvor umro je kralj Luj XII, čime je njihova zemljakinja prestala biti kraljica. Marija Tudor se vratila u Englesku, a Anne i njena sestra su ostale služiti kao dvorske dame nove kraljice, bretonske vojvotkinje Klaudije. Radila je i kao prevoditeljica kad god bi neki ugledni Englezi odsjedali na francuskom dvoru. Pod skrbništvom kraljice Klaudije usavršila je svoje poznavanje francuskog jezika, naučila mnoge francuske običaje, te razvila istančan modni ukus koji ju je proslavio. U Francuskoj se upoznala sa kraljevom sestrom, Margaretom Angulemskom, poetom i sponozoricom humanista, koja je poticala Annin interes za poeziju i literaturu. Margaretino kontroverzno djelo zvano Ogledalo grešne duše, kojeg su rimokatolički teolozi proglasili herezom, Anne Boleyn je donijela u Englesku, gdje ga je nakon njene smrti na engleski jezik prevela njena kćerka.
Annino obrazovanje u Francuskoj veoma joj je pomoglo na engleskom dvoru. Njen modni stil i ukus inspirirao je nove trendove u visokom društvu. Englezi su hvalili i njeno plesno umijeće. Anne nije bila iznimno lijepa, te su joj stoga ove vještine i šarm bile od velike koristi. Za vrijeme boravka u Francuskoj posvetila se vjeri i počela zanimati za renesansni humanizam.
Njeno školovanje u Parizu završilo je u zimu 1521. godine, kada se po očevoj naredbi vratila u Englesku isplovivši iz francuskog grada Calaisa, koji je tada još uvijek bio u posjedu Engleza.Williams, Neville; 1972, Henry VIII and His Court
Pregovori za brak s grofom od Ormonda
Anne se vratila u Englesku po očevom naredbi, kako bi se udala za svog rođaka u Irskoj, Jamesa Butlera. Njihov brak predstavljao je moguće rješenje prepirke porodice Boleyn i James Butlera oko titule i zemlje koja je pripadala grofoviji Ormonde. Sedmi grof od Ormonda umro je 1515. godine, ostavivši svoje dvije kćerke, Margaret Boleyn i Anne St. Leger, za nasljednice.Kada su u pitanju engleske i irske plemićke titule koje žene mogu naslijediti, sve kćerke u nedostatku sinova naslijeđuju jednako pravo na titulu bez obzira koja je starija, ali nijedna tu titulu ne nosi sve dok linija jedne od njih ne izumre ili dok kralj ne da jednoj od njih prednost. U Irskoj je Piers Butler, dalji rođak 7. grofa od Ormonda, zatražio titulu za sebe. Annin otac, sin starije kćerke Margaret, tome se usprotivio i žalio bratu svoje žene, vojvodi od Norfolka. Vojvoda od Norfolka je o sporu obavjestio kralja, koji je, plašeći se izbijanja građanskog rata u Irskoj, aranžirao brak između Piersovog sina i Anne; ona bi svoje pravo na grofoviju donijela kao miraz i time okončala spor. Plan je završio neuspjehom iz nepoznatih razloga.
Uspon na engleskom dvoru 200px|mini|lijevo|Anna Bullen Anne se prvi put pojavila na Henrikovom dvoru u martu 1522. godine, kada je na maskembalu bila u pratnji kraljeve mlađe sestre Marije, tada vojvotkinje od Suffolka, nekoliko drugih uglednih dama i svoje sestre Mary, koja je tada bila Henrikova ljubavnica. Annina sestra Mary se udala nedugo nakon Anninog dolaska na dvor. Henrik se nije potrudio naći bolju priliku za udaju Mary; oženio ju je plemić niskog ranga, a nedugo zatim rođen je sin Henry za kojeg se sumnjalo da je kraljev.
Anne je nedugo po dolasku na Englesku dobila prvog udvarača: Henry Percya, sina 5. grofa od Northumberlanda. Vrsta njihovog odnosa je ostala nepoznata. Svećenik po imenu George Cavendish, prijatelj Henrya Percya kojem je Anne bila antipatična, bio je uvjeren da Percy i Boleyn nisu bili ljubavnici i da njihova veza nije bila seksualna. Njihova veza prekinuta je 1523. nakon što je Percyev otac odbio podržati njihove zaruke. Prema Cavendishu, Anne je nakon prekida veze sa lordom Percyem nakratko napustila dvor i neko vrijeme provela na svom porodičnom imanju. Po povratku na dvor oko sebe je okupila veći broj prijateljica i udvarača. Anne je postala poznata po svojoj sposobnosti da muškarce drži dovoljno blizu da održi svoju popularnost, a dovoljno daleko da ne bude predmet tračeva. Njen rođak ju je u tom periodu opisao kao naizgled tihu i umjerenu, a zapravo nepokorivu i tvrdoglavu.
Henrik je Anne počeo primjećivati 1525. Poučena sestrinim gorkim iskustvom odbačene ljubavnice, Anne je odbijala Henrika i odupirala se njegovim pokušajima da je zavede, što je njega još više privlačilo. Njegove pokušaje ona je obarala govoreći mu da će radije izgubiti svoj život nego svoje principe.
Predbračna veza sa Henrikom Kraljeva ljubavnica 200px|mini|desno|Henrik VIII Prije nego što je kralj Henrik VII, otac Henrika VIII, preuzeo englesku krunu, u Engleskoj se vodio dug i iscrpljujući građanski ratovi zvani Ratovi dviju ruža, u kojima su se za englesku krunu borile dvije dinastije. Henrik, čija su sva djeca sa Katarinom Aragonskom osim ledi Marije umrla u djetinjstvu, želio je izbjeći takav scenarij.Lacey, Robert; 1972, The Life and Times of Henry VIII Anne je vidjela svoju priliku u Henrikvoj opsesiji sinom, te postala odlučna u svojoj namjeri da mu se preda tek kada je oženi i učini kraljicom.
U međuvremenu Londonom je harala misteriozna bolest koja se manifestirala iznenadnim znojenjem i čije bi žrtve umirale nekoliko sati nakon pojave simptoma. Henrik je napustio opustošeni dvor na vrijeme, ali Anne se zarazila i preživjela bolest u junu 1528. Anne je tada liječio jedan od najboljih kraljevih liječnika. U početku je Anne držana u pozadini, ali do 1528. znalo se za Henrikove namjere da je oženi. Anne je podržavavala njena koristoljubljiva rodbina, ali do tada je našla pristalice i među velikim brojem dvorjana. Kraljeva ljubavnica je uživala u svom novom tretmanu - Henrik je plaćao, a ona gomilala haljine, krzna i nakit. Henrik je običavao ručati sa njom privatno, a plaćao je i njene kockarske dugove. Anne je pratila Henrika na raznim svečanostima, a Katarina je često bila potpuno ignorirana.
Henrikova rastava Henrik je ubrzo nakon povlačenja bolesti počeo tražiti razlog da se rastavi od Katarine i oženi Anne, za koju je vjerovao da će mu roditi sina. Od Pape je zatražio poništenje braka, tvrdeći da je Katarina lagala kada je izjavila da njen prvi brak nije bio konzumiran. Pošto je Katarina kratko vrijeme bila udata za Henrikovog starijeg brata Artura, morala je dokazati da je ostala djevica. U protivnom, njen brak sa Henrikom bi se smatrao incestom. Papa, međutim, nije bio u mogućnosti Henriku dati poništenje braka budući da je Karlo V, car Svetog Rimskog Carstva, kome je Katarina bila tetka, tada držao Rim u svojoj šaci. Henrik tada zadatak traženja poništenja braka povjerava Thomasu Wolseyu, nadbiskupu od Yorka. mini|200px|desno|Katarina Aragonska, prva supruga Henrika VIII