Parkinsonova bolest je neurodegenerativna bolest prvenstveno centralnog nervnog sistema, koja utiče i na motorne i na nemotorne sisteme. Motorni simptomi, zajednički nazvani parkinsonizam, uključuju tremor, sporost u započinjanju pokreta (bradikinezija), ukočenost i poteškoće u održavanju ravnoteže (posturalna nestabilnost). Nemotorni simptomi poput poremećaja autonomnog nervnog sistema (disautonomija), poremećaja sna, smanjene sposobnosti čula mirisa (anosmija) i promjena u ponašanju ili neuropsihijatrijski problemi, poput kognitivnog oštećenja, psihoze i anksioznosti, mogu se pojaviti u bilo kojoj fazi bolesti. Simptomi se obično razvijaju postepeno, a nemotorni problemi postaju sve češći kako bolest napreduje.
Parkinsonova bolest nema jedan uzrok; već genetski i okolišni faktori međusobno djeluju kako bi utjecali na kritične ćelijske procese. Parkinsonova bolest uključuje postepeno propadanje i gubitak neurona koji proizvode dopamin u području mozga koje se naziva Supstancija nigra i drugim srodnim ćelijskim grupama u moždanom deblu. Pogrešno savijeni proteini, poput alfa-sinukleina, agregiraju se i formiraju nakupine koje se nazivaju Lewyjeva tijela, ako se ne uklone iz ćelija putem sistema ćelijske degradacije. Akumulacija proteina stimuliše oslobađanje proinflamatornih molekula od strane mikroglije, zaštitni odgovor koji može uzrokovati neuroinflamaciju, daljnje oštećenje neurona i poremećaj metaboličkih sistema, ako ostane hroničan.
Dijagnoza se prvenstveno zasniva na znakovima i simptomima, obično povezanim s motorikom, koji se identificiraju neurološkim pregledom. Medicinske tehnike snimanja poput PET skeniranja mogu podržati dijagnozu. Bolest se obično manifestuje kod osoba starijih od 60 godina, sa oko jednim posto pogođenih. Kod osoba mlađih od 50 godina, stanje se naziva "Parkinsonova bolest s ranim početkom".
Nije poznat lijek za Parkinsonovu bolest, a liječenje se fokusira na ublažavanje simptoma. Početni tretman obično uključuje levodopu, MAO-B inhibitore ili dopaminske agoniste. Kako bolest napreduje, ovi lijekovi postaju manje efikasni i mogu uzrokovati nevoljne pokrete mišića. Dijeta i rehabilitacijske terapije mogu pomoći u poboljšanju simptoma. Duboka stimulacija mozga se koristi za upravljanje teškim motoričkim simptomima kada su lijekovi neefikasni. Malo je dokaza o tretmanima koji se bave nemotoričkim simptomima, poput poremećaja spavanja i nestabilnosti raspoloženja. Očekivano trajanje života za osobe s Parkinsonovom bolešću je gotovo normalno, ali je smanjeno kod ranog početka.
Bolest je nazvana po liječniku iz Londona dr. Jamesu Parkinsonu, koji je 1817. prvi opisao simptome bolesti.
Opis bolesti Primarni simptomi Tremor (drhtanje) Rigor (ukočenost) Bradikinezija (usporenost pokreta) Posturalna nestabilnost (slaba ravnoteža) Smetnje u kretanju
Sekundarni simptomi Depresija Konstipacija (zatvor) Inkontinencija Disfagija (problemi gutanja) Demencija Mikrografija Seboreja kože i vlasišta Smetnje u govoru Hipotenzija (niski krvni tlak) Poremećaji u spavanju
Od nje boluju i neke slavne ličnosti bokser Muhammad Ali i glumac Michael J. Fox koji godišnje izdvaja milione na istraživanje matičnih ćelija kako bi se našao lijek za ovu bolest. Od nje je bolovao i pokojni Papa Ivan Pavao II.
Reference
Izvori Knjige
Članci
Veb izvori
Novine
Dodatna literatura
Kategorija:Neurologija Kategorija:Bolesti povezane sa starenjem Kategorija:Parkinsonova bolest Kategorija:Bolesti nepoznate etiologije Kategorija:Citoskeletni defekti Kategorija:Gerijatrija Kategorija:Neurodegenerativni poremećaji