thumb| Garrulus glandarius
Evroazijska šojka ili kreja () jest vrsta vrapčarki iz porodice vrana Corvidae. Ima ružičasto-smeđe perje s crnom prugom sa svake strane bjelkastog grla, jarkoplavi panel na gornjem krilu i crni rep. Evroazijska šojka je šumska ptica koja se javlja na prostranom području od zapadne Evrope i sjeverozapadne Afrike do Indijskog potkontinenta i dalje do istočne obale Azije i do jugoistočne Azije. Preko ovog prostranog areala, razvilo se nekoliko različitih rasnih oblika koji se međusobno razlikuju, posebno kada se upoređuju oblici na krajnjim dijelovima njenog areala.
Taksonomija i sistematika Evroazijska šojka je formalno opisana od strane švedskog prirodnjaka Carla Linnéa 1758. u 10. izdanju njegove Systema Naturae pod binomnim nazivom Corvus glandarius. Linné je specificirao lokalitet kao "Evropa", ali je Ernst Hartert to ograničio na Švedsku u 1903. Šojka je sada jedna od tri vrste svrstane u rod Garrulus koji je 1760. ustanovio francuski zoolog Mathurin Jacques Brisson. Naziv roda Garrulus je latinska riječ koja znači "brbljanje", "trućanjanje" ili "bučan". Specifični epitet glandarius je latinski i znači "od žira".
Osam rasnih grupa (ukupno 33 podvrste) prepoznali su Steve Madge i Hilary Burn 1994: (although the text accompanying plate 11 states "some 35 races", the species account on page 95 states that 33 are recognised, and the sum of the numbers of races listed for each group is 33, indicating that the figure accompanying the plate is an error) nominatna grupa (devet evropskih rasa), sa prugastom krunom. cervicalis grupa (tri rase u Sjevernoj Africi), sa riđim potiljkom, sivim {plaštom, vrlo blijedim stranama glave i prugastom ili crnom krunom. atricapillus grupa (četiri rase na Bliskom istoku, Krimu i Turskoj), sa ujednačenim plaštom i potiljkom, crnom krunom i vrlo blijedim licem. rasa hyrcanus (Kaspijske hirkanske mješovite šume iz Irana), mala sa crnom prednjom krunom i široko prugastom zadnjom krunom. grupa brandtii (četiri rase u Sibiru i sjevernom Japanu), sa prugastom krunom, crvenkastom glavom, tamnom šarenicom i sivim plaštom. grupa leucotis (dvije rase u jugoistočnoj Aziji), bez bijele boje na krilima, s bijelom prednjom krunom, crnom zadnjom krunom i mnogo bijele boje sa strane glave. grupa bispecularis (šest rasa u regiji Himalaja), sa neprugastom riđom krunom i bez bijele mrlje na krilima. grupa japonicus (četiri rase na južnim japanskim ostrvima), sa velikom bijelom mrljom na krilima, crnkastim licem i ljuskavom krunom.
Međunarodna unija za očuvanje prirode (IUCN) i Birdlife International podijelili su evroazijsku šojku na tri vrste. Podvrsta G. g. leucotis postaje bjelolika šojka (Garrulus leucotis) a grupa bispecularis koja sadrži šest podvrsta postaje obična krunasta šojka (Garrulus bispecularis).
Opis thumb|Šojka na drvetu
Šojka je relativno mala vrapčarska vrsta, slične veličine kao zapadna čavka (Coloeus monedula) dužine i raspona krila . Nominirana rasa ima svijetlo riđosmeđe do ružičastosmeđe perje tijela. Bjelkasto grlo je sa svake strane omeđeno istaknutom crnom prugom brkova. Čelo i tjeme su bjelkasti s crnim prugama. Sapi su bijele. Složena boja na gornjoj površini krila uključuje crne i bijele pruge i istaknutu jarko plavu mrlju s finim crnim prugama. Rep je uglavnom crn.
Glas right| Pjevanje šojke, Pariz. Najkarakterističniji zvuk je oštar, hrapav krik koji se koristi pri uočavanju raznih predatora i kao reklamni zvuk. Šojjka je dobro poznata po svojoj mimikriji, često zvučeći toliko slično drugoj vrsti da je teško razlikovati njen pravi identitet osim ako se ptica ne vidi. Imitira zvukove ptica grabljivica kao što su mijaukanje običnog mišara i kreketanje jastreba kokošara.
Rasprostranjenost i stanište Kao pripadnik široko rasprostranjene grupe šojki, nastanjuje mješovite šume, posebno hrastove, i uobičajeno sakuplja žir. Posljednjih godina, ptica je počela migrirati u urbana područja, moguće kao rezultat kontinuirane erozije njenog šumskog staništa. Prije nego što su ljudi počeli komercijalno saditi drveće u velikim razmjerima, šojke su bile glavni izvor kretanja i razmnožavanja crnog hrasta (Quercus robur), a svaka ptica je imala sposobnost da širi više od hiljadu žireva svake godine. Šojke će također zakopati žireve drugih vrsta hrasta, a Nacionalni fond ih je naveo kao glavnog prenositelja najveće populacije hrasta crnike (Quercus ilex) u sjevernoj Evropi, smještene u Ventnoru na ostrvu Wight. Zabilježeno je da šojke nose pojedinačne žireve i do 20 km udaljenosti, a pripisuje im se brzo širenje hrastova prema sjeveru nakon posljednjeg ledenog doba.
Ponašanje i ekologija Razmnožavanje Evroazijske šojke se obično prvi put pare kada napune dvije godine, iako se povremeno pare i kada napune samo jednu godinu. Oba spola grade gnijezdo koje se obično postavlja u račvanje ili na granu drveta blizu glavnog debla na visini od 2–5 m iznad tla. Vrlo rijetko se gnijezdo nalazi na zgradi. Gnijezdo ima bazu od grančica promjera 3–15 mm i oblogu od tanjih grančica, korijenja, trave, mahovine i lišća. Jaja se polažu svakodnevno, obično rano ujutro. Leglo se sastoji od 3–6 jaja koja su blijedozelene do blijedomaslinastosmeđe boje i prekrivena su finim tamnijim mrljama. Ponekad imaju smeđe ili crne pruge koncentrirane na širem kraju. Jaja su veličine 31,3 x 23,0 mm i teže oko 8,5 g. Ženka ih inkubira, a mladi se izlegu nakon 16–19 dana. Dok je ženka na gnijezdu, mužjak joj donosi hranu. Oba roditelja hrane i brinu se o mladima koji se izlijeću nakon 19–23 dana. Roditelji nastavljaju hraniti ptiće dok ne napune 6–8 sedmica. Svake godine se podigne samo jedno leglo. Maksimalna zabilježena starost je 16 godina i 9 mjeseci za pticu u Skeltonu, York, Ujedinjeno Kraljevstvo, koja je prstenovana 1966. i pronađena mrtva u 1983.
Ishrana thumb|Šojka jede orah Hrani se i na drveću i na tlu, uzimajući širok spektar beskičmenjaka, uključujući mnoge insekte, žireve, koje zakopava za upotrebu tokom zime; jede bukove i druge sjemenke, plodova poput kupina i bobica jarebike, mlade ptice i jaja, šišmiše i male glodare. Kao i većina vrsta, ishrana šojke se mijenja sa godišnjim dobima, ali je značajna po obilnom sakupljanju hrane – posebno hrastovih i bukovih žirova – za zimu i proljeće. Iako se sakupljanje hrane odvija tokom cijele godine, najintenzivnije je u jesen.
Inteligencija Slično drugim vranama, zabilježeno je da šojke planiraju buduće potrebe. Mužjaci šojki također uzimaju u obzir želje svoje partnerice kada s njom dijele hranu kao ritual udvaranja i kada štite hranu od krađa drugih vrsta.
Reference
Citirani izvori
Dpdatni izvori
Vanjski linkovi
The Royal Society for the Protection of Birds (RSPB) - Birds & Wildlife - Jay Ageing and sexing by Javier Blasco-Zumeta & Gerd-Michael Heinze (PDF; 1.1 MB) Feathers of Eurasian jay (Garrulus glandarius) Jay photos and information Eurasian jay media from ARKive
Kategorija:Garrulus Kategorija:Ptice Evroazije Kategorija:Ptice Evroazije Kategorija:Bosanskohercegovačka fauna Kategorija:Ptice Kategorija:Taksoni koje je opisao Carl von Linné