Dolar (The United States Dollar) je prema Ustavu Sjedinjenih Američkih Država zvanična valuta Sjedinjenih Američkih Država od 1792, a rasprostranjen je kao rezervna valuta u nekim drugim zemljama u svijetu. Trenutno izdavanje dolara kontrolišu Federalne Rezerve (eng. Federal Reserve Banking system). Simbol koji je najčešće u upotrebi za američki dolar je znak dolara ($). ISO 4217 kod za američki dolar je USD; američki dolar je također označen kao US $ od strane Međunarodnog monetarnog fonda. Novčanice u opticaju se sastoje od bankovnih nota Federalnih rezervi koje su denominirane u američkim dolarima. Od suspenzije konvertibilnosti papirne američke valute u bilo koji plemeniti metal 1971, američki dolar je de facto fiat novac. Sjedinjene Države su jedna od nekoliko zemalja koje koriste naziv dolar za svoju valutu. Nekoliko zemalja koriste američki dolar kao svoju zvaničnu valutu, a u mnogima se dolar upotrebljava kao dozvoljeno sredstvo plaćanja. Od 27. juna 2018. u opticaju je oko 1,67 triliona dolara, od čega 1,62 triliona dolara u notama Federalnih rezervi (preostalih 50 milijardi je u obliku kovanica).
Porijeklo imena dolar
Američki dolar je dobio ime po španskom dolaru (a ova riječ vuče porijeklo od riječi talir). Španski dolar iz tog vremena, srebrni novčić, bio je široko rasprostranjen u u Sjevernoj Americi za vrijeme Američke revolucije. Iako su privatne banke izdavale valute kojima je podlogu činio španski dolar, federalna vlada nije to činila sve do Američkog građanskog rata.
Simbol dolara mini|desno|250p|Evolucija simbola dolara Porijeklo simbola "$" objašnjavano je na različite načine. Najčešće prihvaćena teorija (prema Birou za graviranje i printanje) je da je znak rezultat prelaza od meksičkog ili španskog "P's", znaka za pezos, ili pjasters, ili djelimični znak za osmicu. Teorija izvedena iz proučavanja starih rukopisa objašnjava da je "S" postepeno počelo biti pisano preko "P", čime se dobio znak koji je sličan današnjem "$". Bio je široko korišten prije uvođenja američkog dolara 1785. godine. Simbol dolara sa dvije vertikalne linije je povremeno u upotrebi. Ovim se pokušava ojačati tvrdnja da su slova "U" i "S", simbol za Sjedinjene Država, ustvari kreirala znak dolara. Međutim, zagovornici te tvrdnje zaboravljaju da je taj znak bio široko rasprostranjen još u doba dok su trinaest kolonija bile u sastavu Britanskog Carstva.
Podjela
Američki Dolar se sastoji od 100 centi (cents, simbol-¢), a dalje se dalje dijeli na:
Kovanice (eng. coins):
nikl (nickle) = 5 centi, daim (dime) = 10 centi, kvorter (quarter, tj. četvrt dolara) = 25 centa, dolar kovanica (dollar coin) = 1 dollar
Novčanice (bills):
1 dolar 2 dolara (vrlo rijedak ali još uvijek u opticaju) 5 dolara 10 dolara 20 dolara 50 dolara 100 dolara thumb|300px|desno|Srebrni dollar. Ostale podjele dolara su na 1000 mila (milles); a pored toga postojao je naziv orao (eagle) za novčanicu od deset dolara. Međutim, samo su centi u svakodnevnoj upotrebi kao dijelovi dolara. "Dime" se odnose na novčić iste denominacije (10 centi), a "orao" i "mila" su nepoznati većini Amerikanaca. "Mile" se ponekad spominju prilikom obračunavanja poreza. Kod novca koji je trenutno u opticaju, denominacije vrijednosti jednog dolara ili manje se emituju kao U.S. novčići (U.S. coins), dok se denominacije jednake ili veće vrijednosti od jednog dolara emituju kao novčanice Federalnih rezervi (Federal Reserve notes). I novčić i novčanica od jednog dolara su danas u opticaju, ali je novčanica u većoj upotrebi. U prošlosti papirne novčanice su povremeno izdavane i za vrijednosti manje od dolara (frakciona valuta– fractional currency), dok su zlatni novčići biti upotrebljavani i za vrijednosti od 20 dolara. Kovnica Sjedinjenih Država proizvodi metalne novčiće (eng. United States Mint). Dolarske novčanice SAD-a se štampaju u Birou za graviranje i štampanje (Bureau of Engraving and Printing) za Federalne rezerve, jos od 1914. godine. U početku su to bile novčanice velikih dimenzija. Od 1928. počeli su ih štampati kao novčanice malih dimenzija iz razloga koji će biti navedeni nešto kasnije.
Novčanice vrijednosti preko 100$ su se prestale štampati od 1946, a zvanično su povučene iz opticaja 1969. godine. One su uglavnom bile korištene ili u međubankarskim transakcijama ili od strane organizovanog kriminala. I posljednja njihova upotreba je zaustavljena naredbom Predsjednika Richarda Nixona 1969. godine. Sa prednostima koje pruža elektronsko bankarstvo prestale su biti neophodne. Novčanice u vrijednosti od 500$, 1000$ , 5000$, 10000$ i 100000 $ su sve bile proizvedene u jedno vrijeme.
Novčići ili kovanice SAD-a mini|250p| Novčići iz 1855. godine. U normalnoj upotrebi su novčići denominacije 1¢ (penny), 5¢ (nickel), 10¢ (dime), 25¢ (quarter), 50¢ (pola dolara, rjeđe se koristi), i $1 (rjeđe se koristi). Novčanice su denominacije $1, $2 (rjeđe se koristi), $5, $10, $20, $50, i $100. Dolarski novčići nikada nisu bili naročito popularni u Sjedinjenim Državama. Srebrni dolar se koristio od 1794. pa sve do 1935. uz par kraćih perioda nekorištenja. Nikl-bakarni dolar iste veličine kao prethodni kovan je u periodu od 1971. - 1978. Dolarski novčić Entoni Suzan (Susan B. Anthony) je predstavljen 1979. godine. Pokazao se kao nepopularan jer je često bio brkan sa novčićem od 25¢, zbog približne veličine, izglodane ivice i slične boje. Kovanje ovog novčića je brzo obustavljeno, ali je kao i svi prethodni U.S. novčići, ostao u upotrebi kao zakonsko sredstvo plaćanja. U 2000. godini novi novčić od $1 sa likom Sacagawea je predstavljen i na ovom novčiću su ispravljene neke od grešaka Entonijinih dolara, pa su tako novčići dobili glatke ivice i zlatnu boju. Ni ovaj novčić nije uspio dostići popularnost novčanice od $1 i rijetko se koristi.
U prošlosti su Sjedinjene Države kovale i novčiće drugih denominacija od 1793. godine: 0,5¢, 2¢, 3¢, 20¢, zatim $2.50, $3.00, $5.00, $10.00, i $20.00. Tehnički, ovi novčići se još uvijek mogu koristiti kao legalno sredstvo plaćanja u nominalnom iznosu (iznosu koji je naznačen na samom novčiću), ali oni ipak vrijede mnogo više onima koji se bave numizmatikom (sakupljanjem novčića).
Mane novčića SAD-a
Za razliku od većine valuta vrijednost na novčićima SAD-a nije ispisana brojem. Umjesto toga vrijednost je napisana na engleskom jeziku, što predstavlja potencijalni problem za strane posjetioce koji lošije govore engleski jezik. Pored toga, ovi natpisi ne slijede pravilno obrazac opisa vrijednosti u centima. Poslije "jednog centa" i "pet centi" dolazi "jedan dajm" (vrijedi 10 centi), "četvrt dolara" (25 centi), i "pola dolara" (neuobičajeno ali se javlja, vrijedi 50 centi). Ovo sve zahtijeva poznavanje ovih pojmova, a posjetioci moraju naučiti i kolokvijalne nazive penija, novčića napravljenog od nikla u vrijednosti od 5 centi i četvrtine ("kvorter") od 25 c. Iz historijskih razloga, veličina ovih novčića ne raste u skladu s porastom njihove vrijednosti. I jedan cent (peni) i pet centi (nickel), su veći od novčića od deset centi (dajm), a novčić od pola dolara je veći od trenutnih novčića vrijednosti jednog dolara (onih sa likom Entoni Suzan i likom Sacagawea).
Historija
Dolar je jednoglasno izabran za valutu Sjedinjenih Država 6. jula 1785. godine. Ovo je bilo prvi put da je nacija prihvatila decimalni sistem valute. Do 1974. vrijednost U.S. dolara je povezivana sa zlatom, srebrom, ili kombinacijom ovo dvoje. Od 1792. do 1873. U.S. dolar je bio slobodno vezan za zlato i srebro ujihovom međusobnom odnosu od 15:1, u sistemu poznatijem kao bimetalizam. Kroz više zakonskih izmjena od 1873. do 1900. srebro je gubilo na značaju, sve dok 1900. kada je formalno usvojen zlatni standard. Zlatni standard, uz par izmjena, opstao je do 1971. godine.
Bimetalizam
Zakon Sjedinjenih Država o kovanju novca iz 1792. uspostavio je Kovnicu Sjedinjenih Država i postavio sljedeću definiciju dolara. Dolari ili jedinice – svaki pojedinačno će da budu vrijednosti Španskog dolara, i sadržavaće 24,06 grama čistog, ili 26,96 grama standardnog srebra.
Također je određen kurs po kojem će se razmjenjivati čisto srebro i čisto zlato i on je iznosio 15:1. Na osnovu ovoga vrijednost dolara je bila definisana kao količina od 24,06 grama čistog srebra ili 1,6 grama čistog zlata i sam novac je mogao biti razmijenjen u kovnici za srebro ili za zlato i to u odnosu od 15:1. Ovaj standard, poznatiji kao bimetalizam, bio je na snazi kroz veći dio 19-tog vijeka.
U 1834. godini usljed pada vrijednosti srebra odnos od 15:1 je promijenjen na odnos 16:1. Ovo je dovelo do toga da je novi U.S. dolar imao podlogu od 1,5 grama zlata, dok je prethodni kurs iznosio 1,6 grama za dolar. Ova promjena vrijednosti je izazvala pad vrijednosti dolara, prvi u historiji i smanjila je njegovu vrijednosnu podloge u zlatu za oko 6%.
Otkriće velikih nalazišta rude srebra u zapadnom dijelu SAD krajem 19. vijeka, izazvalo je političke kontroverze. S jedne strane su stajali interesi zemljoradnika čije stavove je zastupala U.S. Greenback Party (Partija Zelene pozadine – doslovno prevedeno). Oni su se zalagali za zadržavanje bimetalizma, uz inflaciju, što bi olakšalo vraćanje dugova zemljoradnicima. Na drugoj strani bili su bankarski i komercijalni interesi iz istočnih dijelova SAD, koji su se zalagali za jaki novac i prelazak na zlatni standard. Ova debata podijelila je Demokratsku Stranku u 1896. Dovela je i do čuvenog "prelaz na zlato" govor koji je održao William Jennings Bryan, gdje je izjavio na sastanku Demokrake Stranke u Čikagu ("Necemo dozvoliti da nas razapnu na krst od zlata").
1878. donesen je Bland-Allison zakon da obezbijedi slobodno kovanje srebra. Ovaj zakon zahtijevao je od vlade da mjesečno obezbijedi srebrnih poluga u vrijednosti između 2 i 4 miliona dolara po tržišnim cijenama i da od tog srebra iskuju srebrni dolari. Ovo je bio poticaj za politički uticajne proizvođače srebra.
Zlatni standard
Bimetalizam, kao standard, postojao je do 14. marta 1900. godine. Tada je donesen Zakon o zlatnom standardu koji je određivao da će dolarska vrijednost iznositi 1,67 grama zlata i da će to biti standardna jedinica vrijednosti, a da će sve novčanice ili novčići izdavani od strane Sjedinjenih Država održavati vrijednost ovog tečaja.
Ovo je uvelo Sjedinjene Države u doba zlatnog standarda, napravilo zlato jedinim legalnim sredstvom obračuna vrijednosti novca i postavilo vrijednost dolara na $20,67 za uncu zlata. Ovo je dalo mogućnost zamjene dolara u iznosu od $1,5 (otprilike) za jedan gram zlata – istu mogućnost zamjene koju je dolar imao i u bimetalizmu.
Za vrijeme velike privredne krize poznate kao Velika depresija, predsjednik Franklin Delano Roosevelt promijenio je vrijednost dolara i tada se dolar mogao zamijeniti u iznosu od $1,125 za gram zlata. To je predstavljalo pad vrijednosti dolara i on je odlukom vlade bio devalviran za gotovo 41%. Godine 1928. dolarska novčanica je identifikovana kao "Novčanica Sjedinjenih Država" i na njoj je stajalo odštampano "Plaća se donosiocu po zahtjevu", što ne stoji na današnjim novčanicama.
Poslije Drugog svjetskog rata Bretton Woods ugovorom određeno je da će vrijednost svih ostalih valuta biti mjerena vrijednošću U.S. dolara i na taj način su i ostale valute indirektno bile povezane sa zlatnim standardom. Pokušaji američke vlade da održi oboje, utvrđenu vrijednost dolara prema zlatu, kao i razmjenjivost dolara s drugim valutama, stvorili su pritiske na trgovinu i ekonomiju. Do ranih 1960-ih pritisci su postajali sve veći i sve je teže bilo održavati taj sistem.