Jusuf-pašina (Kuršumlija) džamija nalazi se u Maglaju. Izgrađena je 1560.
Gradnja Džamiju je izgradio Ali-paša Kalauz, koji je na carskom dvoru imao titulu begler-bega. U Budimu je pašovao 1578, a u Bosni 1584. Kasnije je imenovan vezirom i pozvan u Carigrad, oženio se udovicom Sokolovića, Ismihan-sultanijom. Kad je ova umrla, po drugi je put imenovan u Budimu, gdje je umro 1586. Njegova džamija poznata je u narodu pod imenom Kuršumlija, jer je pokrivena olovom. Nalazi se u središtu starog Maglaja, koji je do danas sačuvao svoje istočnjačko obilježje. Kako piše Ćiro Truhelka:
Arhitektura Džamija je četvrtastog oblika, pokrivena visokim kubetom, a pred njom je prostran trijem s tankim kamenim stupovima, koji nose svodovlje arkada i manjih kupola, što pokrivaju trijem. Sazidana je od vrlo pomno otesanih kamenica. Zanimljivija od same džamije je munara s prekrasnim vijencem stalaktita, koji nose šerefe, s koje mujezin zove muslimane na namaz. Tu munaru pokrio je šiljati olovni krov.
Proporcije te munare tako su skladne i vitke, kakve se rijetko nalaze u Bosni, a ornamentalni motivi stalaktita i ograde na šerefi spadaju među najbolje proizvode orijentalne skulpture. Hamdija Kreševljaković pišući o Aladži džamiji u Foči, kaže:
Po svemu je slična Ali-pašinoj džamiji u Sarajevu, ali je nešto većih dimenzija: unutrašnji prostor iznosi 12,55 × 12,55, a debljina zidova 1,15 m. Od poda do tjemena kupole ima 22 m.Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika u BiH II, Sarajevo-Publishing, Sarajevo, 1998, str. 236.
Po veličini ona je jedna od najvećih bosansko-hercegovačkih jedno-prostornih potkupolnih džamija, a po načinu obrade kamena i zidanju Kuršumlija se ubraja među najvrjednije. Molitveni prostor, pod glavnom kupolom zbog uspjelih proporcija izgleda mnogo prostraniji nego što je ustvari. Trijem "sofe", je po načinu konstruiranja lukova jedinstven u Bosni i Hercegovini. Centralni su lukovi podignuti znatno iznad kapitela, na povišenu podnicu, što je lukovima dalo izrazitu dinamičnost. Sofe Kuršumlije džamije u Maglaju u odnosu na sve druge sofe bosanskohercegovačkih potkupolnih džamija imaju najveću arhitektonsku vrijednost i predstavljaju zasebno umjetničko djelo. Vrijeme njenog nastajanja vremenski se poklapa s djelovanjem škole mimara Sinana, koja nosi obilježje klasičnog stila osmanske arhitekture. Nema sumnje da je neko od Sinanovih učenika bio neimar ove džamije.Ferid Čičkušić, Kuršumlija džamija u Maglaju, "Preporod", Sarajevo, 1972, str. 16. Arhitektura džamije, kao i umjetnosti koje ona sabire u svom svetom prostoru izražava nadmoćnu misao po kojoj "su prostori za molitvu, rad, obrazovanje, kulturne aktivnosti, harmonično međusobno povezane i integrirane u jednu cjelinu."
Centralni tip džamije je Kaba. Glavna tema je kupolna džamija pravougaone osnove što bitno izražava odnos Zemlje i neba, mnoštva i jednosti, ona uvijek ima simbolično značenje. Temeljno obilježje ovih djela je njihova iznimna jezgrovitost i očitovanje osjećaja jedinstva, zadivljujući sklad i odvažnost. Ma koliki stvarno bio uticaj konstruktivnog sistema Aje Sofije na umjetnost džamije on, očito, ničim nije mogao dovesti u pitanje fundamentalni duhovno-religijski, kulturni i estetsko-umjetnički značaj islama u oblikovanju osmanskog arhitektonskog stilskog izraza. Primjer osmanske džamije, također, nedvojbeno pokazuje da Islam od drugih umjetnosti uzima samo ono što odgovara njegovoj monoteističkoj naravi. Nikako se nije moglo dogoditi, kao npr. u slučaju kršćanstva, da u svoju sakralnu umjetnost preuzme ikonu ili skulpturu, ma koliki bili njihovi umjetnički dosezi. Imajući rečeno na umu nije se teško složiti sa tvrdnjom da "ni najlošiji poznavalac arhitektonskih stilova neće zamijeniti vizantijsku građevinu sa turskom, ni tursku sa vizantijskom."
Kuršumlija je također, građena po osnovnim principima u kojima je osnova kvadrat, oktogon i krug, također se osjeti sklad enterijera i eksterijera.
U klasičnom razdoblju, u Bosni i Hercegovini je izgrađeno više džamija koje pripadaju ovom tipu. O njima Husref Redžić piše:
Karakteristično je za ovu džamiju i da je ona ozidana od tesanog kamena; koliko je bio visok jedan kamen u jednom pasu ili sloju, toliko je bio visok svaki kamen u tom pasu. Sa sjeverne strane harema ove džamije ozidana je i napravljena česma, da se tu može uzimati abdest. Ova česma prozvana je Hadžina voda. Vjerojatno je ona podignuta na inicijativu nekog hadžije, o čemu ništa preciznije nije poznato. Godine 1697. vojnici princa Eugena Savojskog skinuli su tarih iznad vrata i odnijeli ga. Isto tako skinuta je i odnesena pozlata ispod šerefa kao i zlatni alem s munare. Tom prilikom su uništena i tri mramorna stuba. Za vlade sultana Abdul-Aziza (1861–1876) na džamiji su izvršeni popravci od sredstava koja je za tu svrhu dodijelio sultan (18.000 groša), o čemu je sačuvan natpis.
Natpis na ulazu Na kamenoj ploči, veličine 55 x 70 cm, uzidanoj nad ulazom u džamiju, isklesan je ovaj natpis u prozi na arapskom jeziku. Pismo: obični nesh.
Autor hronograma je godinu obnove džamije izrazio samo u ebdžedu, u četiri sljedeća slova: g-1000 + r-200+ f-80+ d-4, a čija brojna vrijednost iznosi 1284. Prema tome je Kuršumlija obnovljena hidžretske 1284, što odgovara 1867/68. godini.Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika u BiH II, Sarajevo-Publishing, Sarajevo.
Opis objekta Po veličini Kuršumlija džamija je jedna od najvećih bosanskohercegovačkih jednoprostornih potkupolnih džamija sa prostranim natkrivenim trijemom (sofom) s tankim kamenim stubovima koji nose tri manje kupolice koje pokrivaju trijem. Po načinu obrade kamena i zidanju, spada među najreprezentativnije primjere arhitekture klasičnog osmanskog stila na širim prostorima osim Bosne i Hercegovine. Po svemu je slična Ali-pašinoj džamiji u Sarajevu, ali je od ove nešto većih dimenzija. Molitveni prostor pod glavnom kupolom je dimenzija 14,9 × 14,9. Zbog uspjelih proporcija izgleda mnogo prostranije nego što ustvari jest. Tjeme kupole je na visini od 22 m od poda. Džamija je četvrtastog oblika, pokrivena visokim kubetom, a prijelaz iz kvadratne osnove centralnog dijela u kružni tambur je riješen pomoću trompi, pandatifa i sfernih trouglova. Osmougaoni tambur na uglovima sa vanjske strane je ojačan pilastrima. Vanjske konture određuju enterijer kao centralni potkupolni prostor (dimenzije 12,55 × 12,55 m).
Vodila se velika pažnja o izboru mjesta, dimenzijama, vrsti materijala, čak i na unutrašnje uređenje želeći da zadivi sve koji dođu i posjete je. Sam izbor mjesta je interesantan. Izgrađena je na jednoj blagoj tvrdoj zaravni, odmah uz rijeku Bosnu, gdje joj se širi pogled i gdje svi stanovnici Maglaja mogu da vide munaru, kandilje i čuju ezan odnosno poziv za namaz u džamiji. Kada je šezdesetih godina vršena restauracija maglajske tvrđave jedan arhitekta iz Slovenije tvrdio je da je temelj ove džamije u obliku polovice jajeta, tako da se opterećenje i težina prenose na centar (osu) i da je samo tako mogla opstati sve ove godine, bez pokazivanja napuklina iako je odmah pored rijeke Bosne. Da bi se potvrdilo ovo mišljenje neophodno je izvršiti nekoliko bušotina. Dakle, računato je i traženo koji su njeni najbolji elementi za poziciju i lokaciju i ono što čini džamiju važnom, za jednu gradsku džamiju u kojoj se po starim pravilima klanja džuma namaz. Upotreba kamena koja je tada bila vrlo značajna govori o graditeljskom umijeću i o graditeljskim mogućnostima majstora na ovom području. Džamija je građena od četiri vrste kamena pješčara koji je vađen iz kamenoloma koji se nalazio na području Bočinje. To znači da je lokalnog porijekla i bio je kvalitetniji sto je vađen iz veće dubine. Objekt je zidan od pravilno tesanih kamenih blokova pješčara, svjetlosmeđe do zelenkaste boje. Koliko je bio visok jedan kamen u jednom pasu ili sloju, toliko je bio visok svaki kamen u tom pasu. Majstori koji su rezali, odnosno klesali kamen imali su modele za koju stranu, koji red, ugao, veličinu (visinu) klešu, tako da se ništa nije prepuštalo slučaju. To govori o visokom nivou organizacije gradnje za jedan ovakav objekt i može se navesti da takva preciznost u klesanju svih blokova je jedinstvena u Bosni i Hercegovini. Debljina zida u donjem dijelu iznosi 1,15m. Primjećujemo da u novije vrijeme sve više stradaju i ljušte se kameni blokovi, što je najvjerovatnije posljedica kiselih kiša i zagađenosti zraka.
lijevo|mini|300px|Slobodne zidne površine sa dva reda prozora
Dijelovi čeone fasade su dekorisane i oslikavane, samim tim u određenim historijskim periodima malterisani i krečeni (pripremani za dekorisanje). Kod Kuršumlije treba istaći usklađeni odnos glavnih dijelova, visinsku izduženost volumena, gdje se dobija utisak piramidalnog stepenovanja ka centralnoj kupoli. Prozorski otvori u prizemnoj zoni imaju pravougaoni oblik sa zastakljenom lunetom, bez dekoracija (izuzev prozorskih otvora na trijemu sa lunetom iznad otvora, koje su izrađene od kamenih ploča, koje su kasnije dekorisane).
U pravougaonom prozoru, prozorska klupica, doprozornici i nadprozornici, izrađeni su od precizno obrađenog kamena sa profilacijama. Ostali prozori, uključujući i one u tamburu, završavaju se prelomljenim lukom. Unutrašnjost džamije, posebno odlikuje, od kamena izrađeni mihrab, minber i mahfil, koji djeluju kao mobilijar a ne kao čvrsti sastavni dio unutrašnje arhitekture. Umjetnička vrijednost ove kompozicije izvana i unutra proizilazi iz njene jasnoće, jednostavnosti, osjećanja mjere, iskrenosti i proporcijskih vrijednosti. Vrijednost ove kompozicije ostala bi ista i kad bi joj uklonili svu dekoraciju. Prvobitna unutrašnja dekoracija nije sačuvana. Kako je poznato džamija je renovirana kada je sultan Abdul-Aziz dao sredstva da se obnovi džamija, kako stoji na tarihu iznad ulaznih vrata, kako bi dobra djela brisala hrđava. Drugi dio dekoracije ostaci su ranog Austro-ugarskog perioda. Najnovija istraživanja koja se rade u 2008. godini otkrila su postojanje četvrtog sloja za koji se nije znalo.Esad Vesković, Istraživačko konzervatorski radovi na objektu Kuršumlije džamije u Maglaju, Medžlis islamske zajednice Maglaj, Maglaj, 2008., str. 6.-67
Minber Dio je mobilijara u enterijeru ovog objekta i kao što je to uobičajeno, u najvećoj mjeri izrađen je od kamena. Čine ga elementi: portal sa stepeništem, kamena ograda i gornji piramidalni dio koji nose četiri stuba. Bočna strana mimbera sadrži slikane, rijetko koncipirane dekoracije, čiji motivi još više ističu geometrijske oblike; kao što su trokuti, pravougaonici, lukovi i drugo. Nešto je drugačije sa kamenim završetkom kamene ograde koja prati stepenište jer je njena centralna zona friz koji sadrži gusto isprepletenu ornamentiku sa zvjezdastim i poligonalnim motivima. Prisutne su boje: svijetlosiva-oker, tamnosiva, boja zlata i druge. Sondažna ispitivanja dala su određene rezultate koji ukazuju na prisustvo starijeg bojenog sloja na skoro svim pozicijama mimbera ali nisu otkrili tragove prvom bojenom sloju.
Mihrab Mihrab posjeduje izvanrednu kamenu plastiku s bogato profilisanim okvirima. Cjelokupne površine mihraba su dekorisane, slikarski obrađene, osim niše koja je premazana na način koji možemo opisati kao molerski rad.
Stalaktiti dekorisani u svijetlosivom tonu, oivičeni bojom zlata. Uglovi lijevo i desno od stalaktita u predstavama stilizovanih biljnih i geometrijskih motiva. Plitkoreljefna kamena plastika sa prepletenim geometrijskim motivima, kružnih i poligonalnih oblika također je u svijetlosivom tonu i boji zlata. Krajnje pozicije mihraba u vidu vertikalnog friza izvedene su, odnosno dekorisane motivima stilizovane pretežno floralne ornamentike (boje: oker, smeđa, svjetlosiva i crna).
Ako postoje pozicije na mihrabu koje su autentične, onda bi to mogli biti uokvirena kriškasta polja u okviru stalaktita sa centralnim reljefnim dijelom u obliku romba. Ovdje se radi o slikanoj dekoraciji, tačnije pozlati na polimentu (mikstion i šelak).
Munara