Holodomor često i Gladomor (prema ukr. Голодомор, голод (holod) – glad i морити (moryty) - ubiti ; Holodomor (Gladomor) – smrt umjetno izazvana glađu)
Glad koja je pogodila Ukrajinu, sjeverni Kavkaz te područje oko donjeg toka rijeke Volge između 1932-1933. godine, bila je rezultat Staljinove politike prisilne kolektivizacije. Najveći gubici su bili upravo u Ukrajini koja je bila najplodnije poljoprivredno područje Sovjetskog Saveza. Josif Staljin je bio odlučan u svojoj namjeri da u korijenu sasiječe i najmanji trag ukrajinskog nacionalizma. Zapravo, umjetna glad je bila još samo jedan u nizu načina kako napraviti čistku i riješiti se nepogodnih ljudi u redovima ukrajinske inteligencije pa čak i u redovima ukrajinskih komunista. Glad je slomila seljake u njihovom ustrajnom neprihvaćanju novog modela kolektivizacije a Ukrajinu ostavila u stanju političke, socijalne i psihološke traume.
Razlozi izazivanja umjetne gladi
Politika sveopće kolektivizacije koju je 1929. uveo Staljin ne bi li tako potpomogao financiranje industrijalizacije zemlje, imala je katastrofalan učinak za poljoprivredu. Pored toga, 1932. Staljin je za 44% podigao obaveznu kvotu ukrajinskog dijela u doprinosu žita, što je značilo da ga neće biti dovoljno da bi se seljaci prehranili, jer po tadašnjem zakonu, žito iz kolhoza se nije smjelo dijeliti među seljacima sve dok se nije napunila državna kvota koju je postavila Vlada.
Staljinova odluka i metode koje je koristio kako bi je izvršio, osudila je milione seljaka na smrt glađu. Rukovodstvo Partije, uz pomoć regularnih snaga i jedinica tajne policije, vodilo je nemilosrdan iscrpljujući rat protiv seljaka koji su odbijali predati žito. Čak je i bezvrijedno zrno žita nasilu bilo konfiscirano u seoskim domaćinstvima. Bilo koji muškarac, žena ili dijete kojeg su uhvatili kako uzima makar šaku žita s kolektivne farme, mogao je, a najčešće je i bio, na mjestu strijeljan ili preseljen negdje na daleki Istok. One, koji nisu izgledali dovoljno izgladnjeno, sumnjičili su da skrivaju zalihe. Seljake su zadržavali i sprječavali ih da se domognu grada putem posebnih «unutarnjih pasoša», koje su im zabranjivale da napuste svoje selo, a kamoli da krenu u grad. U gradovima gladi nije bilo jer je u jeku bila rusifikacija, i mnogi su gradovi na početku tridesetih godina već bili naseljeni ruskim stanovništvom.
lijevo|mini|300px|Ljudi su padali od gladi mrtvi na ulicama
Kada se danas govori o «Holodomoru» 1932. - 1933., misli se na period od marta 1932. do novembra 1933. godine. Upravo je kroz tih 17 mjeseci, približno oko 500 dana, u Ukrajini umrlo na milione ljudi. Vrhunac Holodomora je bio u proljeće 1933. U Ukrajini je tada od gladi umiralo 17-ero ljudi svake minute, 1000 svakog sata, a gotovo 25 hiljada svakog dana…
Najviše je ljudi umrlo na području tadašnje Kijevske i Harkivske oblasti. Zapravo je glad obuhvatila cijelu današnju Središnju, Južnu, Sjevernu i Istočnu Ukrajinu (današnja Zapadna Ukrajina (Galicija) je bila pošteđena gladi jer se nije nalazila u Sovjetskoj Ukrajini, već je bila dio Poljske). Glad sličnih razmjera bila je prisutna i na Kubanu, sjevernom Kavkazu te područje uz donji tok rijeke Volge, gdje su također živjeli Ukrajinci.
Od 1 i pol, pa sve do 10 miliona ljudi. Zahvaljujući novootvorenim dosijeima SSSR-a sada se zna da je broj žrtava bio između 3 i 3.5 miliona.
Američki Kongres je 1988. godine službeno priznao «Holodomor» 1932./1933. genocidom nad ukrajinskim narodom. Godinu dana kasnije to će učiniti i Međunarodna komisija pravnika. Sveukupno do sada 15 parlamenata ili vlada svijeta je ocjenilo kako je Holodomor bio genocid. Osim bivših republika Sovjetskog Saveza na ovome popisu se nalaze još Argentina, Australija, Azerbejdžan, Belgija, Estonija, Gruzija, Letonija, Litva, Mađarska, Moldavija, Poljska, Sjedinjene Američke Države, Ukrajina, SAD i Vatikan.
Pitanje priznavanja Holodomora kao zločina protiv čovječnosti bila je i jedna od tema 58. zasjedanja Opće skupštine Ujedinjenih Naroda.
Dana 15. maja 2003. godine Verhovna Rada Ukrajine (ime ukrajinskog parlamenta) u službenom obraćanju narodu, priznala je Holodomor 1932./1933.g. genocidom i zločinom protiv čovječnosti.
Države koje su Holodomor priznale genocidom mini|centar|450px|Karta zemalja koje su priznale Holodomor genocidom. 20px Andora 20px Argentina 20px Australija 20px Azerbejdžan 20px Brazil 20px Češka 20px Čile 20px Gruzija 20px Ekvador 20px Estonija 20px Italija 20px Kanada 20px Kolumbija 20px Latvija 20px Litvanija 20px Mađarska 20px Meksiko 20px Moldova 20px Holandija 20px Paragvaj 20px Peru 20px Poljska 20px SAD 20px Slovačka 20px Španija 20px Ukrajina 20px Ujedinjeno Kraljevstvo 20px Vatikan
Knjige Robert Conquest, The Harvest of Sorrow: Soviet Collectivization and the Terror-Famine (1986) Robert Konkvest, Cemerna zetva:Sovjetska kolektivizacija i teror gladi, Filip Visnjic, Beograd,1988 The Harvest of Sorrow (ukrajinska i ruska verzija) by Robert Conquest Fraud, Famine, and Fascism: The Ukrainian Genocide Myth from Hitler to Harvard by Douglas Tottle
Vanjski linkovi
Popis Internet poveznica o Holodomoru (na ukrajinskom) Povijesna lekcija o Holodomoru 1932-33 (na ukrajinskom) 1932-34 Great Famine: documented view by Dr. Dana Dalrymple Lies concerning the history of the USSR Holodomor 1932/1933
Kategorija:Historija Sovjetskog Saveza Kategorija:Historija Ukrajine Kategorija:Glad Kategorija:Genocid