mini|300px|Demosten Demosten (, 384 – 322. godine p. n. e.) bio je najveći govornik antičke Grčke i istaknuti atinski državnik. Njegovi govori odlikuju se visokom književno-umjetničkom vrijednošću i istovremeno pružaju temeljit uvid u politička i kulturna zbivanja u antičkoj Grčkoj tokom IV stoljeća p. n. e. Demosten je govornički vještinu naučio proučavajući govore svojih velikih prethodnika. Prve sudske govore izrekao je kada je imao dvadeset godina kada je uspješno dobio parnicu protiv svojih staratelja koji su pronevjerili njegovo nasljedstvo. Jedno vrijeme Demosten je zarađivao za život kao profesionalni pisac govora za druge - logograf, te se i sam bavio pravom.
Upravo za vrijeme rada kao logograf, Demosten je pokazao interes za politiku a 354. godine p. n. e. izgovorio je svoje prve političke govore. Najveći dio svog plodnog radnog vijeka uložio je protiveći se ekspanziji antičke Makedonije. Svoj grad, Atinu, veoma je volio i idealizovao i cijeli se život borio da ona ponovo bude nadmoćna nad ostalim i istovremeno je insistirao kod svojih sugrađana da se odupru Filipu II Makedonskom. Mogućnost za ostvarenje tih ciljeva vidio je u očuvanju slobode Atine i sklapanju saveza sa drugim gradovima protiv Makedonije. Ipak, nije uspio preduprijediti Filipove planove, širenje njegovog uticaja na jug i osvajanje grčkih polisa.
Nakon Filipove smrti, Demosten je odigrao vodeću ulogu i u atinskom ustanku protiv novog makedonskog kralja, Aleksandra Velikog, Filipovog sina. Ipak, njegovi napori nisu uspjeli i ustanak je provocirao žestoku reakciju Makedonaca. Kako bi spriječio slične probleme, Antipater, Aleksandrov general, poslao je potjeru za Demostenom. Demosten nije dozvolio da ga uhvate oduzevši sebi život.
Aristofan iz Bizantije (oko 257-185. godine p. n. e., grčki učenjak, kritičar i gramatičar) i njegov učenik, Aristarh sa Samotrake (oko 220–143. godine p. n. e., smatra se za najutjecajnijeg poznavaoca Homerovih djela, bio je bibliotekar u Aleksandriji) uvrstili su Demostena među deset najvećih atičkih govornika i logografa. Longinus (I-III? stoljeće n. e., grčki učitelj retorike ili književni kritičar) za Demostena je rekao da je usavršio sve karakteristike odličnog govoraLonginus, On the Sublime, 34.4. A Ciceron ga je smatrao savršenim govornikom kome ništa ne nedostajeCicero, Brutus, 35.
Mladost
Demosten je rođen 384. godine p. n. e. u atičkom selu Peaniji, posljednje godine 98. olimpijade ili prve godine 99. olimpijade.H. Weil, Biography of Demosthenes, 5–6. Otac mu je bio dobrostojeći trgovac i vlasnik radionice oružja (μαχαιροποιός) u kojoj je pravio mačeveH. T. Peck, Harpers Dictionary of Classical Antiquities. U sedmoj godini života izgubio je oca (376. godine p. n. e.) i tako ostao sam sa majkom i šestogodišnjom sestrom. Brigu za njih i za znatnu imovinu od 14 talenata (mjera vrijednost određena u težini zlata ili češće srebra, oko 26 kg) otac je bio povjerio trojici staralaca; Afobusu, Demofonu i Teripidu. Umjesto da taj imetak povećaju, nesavjesni staraoci upropastili su Demostenu gotovo cijelo nasljedstvoO. Thomsen, The Looting of the Estate of the Elder Demosthenes, 61. Demosten se morao braniti da spasi ono malo što mu je ostalo od nasljedstva i bio je prisiljen da sudskim putem od staralaca traži da vrate sve što su mu oteli. Tvrdio je da mu staraoci nisu sačuvali ništa osim kuće, četrnaest robova i 30 srebrnih mina (30 mina = ½ talenta)Demosthenes, Against Aphobus 1, 6. Naravno, za uspješno učešće u parnici bilo je neophodno da dobro savlada vještinu govorništva, inače potrebnu svakome ko je htio da se posveti sudskim i/ili političkim aktivnostima. Govornička vještina je bila veoma cijenjena u antičkom svijetu ne samo kao sredstvo putem kojeg se prenosilo i širilo znanje, ostvarivale namjere i štitila prava već i kao sredstvo lične ili tuđe promocije u javnom životu a i kao sredstvo upereno protiv nekoga ili nečega.
Premda neki antički izvori pominju Izokrata kao Demostenovog učitelja govorništva, to je malo vjerovatno, a u ovaj podatak se sumnjalo još u antici. Naime, Izokratova škola bila je sigurno preskupa za Demostenovo finansijsko stanje, s obzirom da mu je od nasljedstva preostalo svega nekoliko mina. Osim toga, Izokratovi politički stavovi bili au skoro su potpunosti suprotni kasnijim Demostenovim: Izokrat je smatrao da Grci po svaku cijenu treba da se ujedine protiv Persijanaca a u Filipu II Makedonskom je vidio tu ujediniteljsku snagu. Takođe, u samom govorništvu ne može se govoriti o neposrednom uticaju Izokrata na Demostena. Vjerovatniji je drugi podatak – da je Demosten za učitelja uzeo Iseja, također poznatog govornika i logografa tog doba. On je predavao i građansko i nasljedno pravo, a Demosten je morao misliti na povraćaj sredstava koja su njegovi staraoci potrošili. Takođe, Isejeva škola nije bila tako skupa kao Izokratova. Na kraju, dok se Izokrat prevashodno bavio teorijom govorništva, Isej je bio orator-praktičar.
Govori o staralaštvu
Pošto je postao punoljetan, Demosten je 364. godine p. n. e. optužio svoje staraoce i dobio parnicu. To mu, međutim, nije bilo od naročite koristi, s obzirom na to da su oni znali na svakakve načine prolongirati povraćaj sredstava, te je Demosten poslije pet godina konačno digao ruke. Tokom cijelog ovog sudskog postupka održao je pet govora, koji su sačuvani pod zajedničkim nazivom govori o staralaštvu (λόγοι ἐπιτροπικοί): dva govora Protiv Afoba o stvaralaštvu (Κατ' Ἀφόβου ἐπιτροπῆς α' β', tužba i replika, tj. odgovor na odbranu tuženoga), Afobu za Fana o lažnom svjedočenju (Πρὸς Ἄφοβον ὑπὲρ Φάνου ψευδομαρτυριῶν) i dva govora Onetoru o ometanju posjeda (Πρὸς Ὀνήτορα ἐξούλης α' β', tužba i replika). Iako je sud bio odredio da se Demostenu plati šteta od deset talenataDemosthenes, Against Aphobus 3, 59 kada su se sve rasprave i pretresi i odgađanja okončali uspio je povratiti samo manji dio nasljedstva.Demosthenes, Encyclopaedia, The Helios, 1952..
Logografija
mini|250px|Demosten vježba govorništvo, Jean Lecomte du Nouÿ (1842–1923), Demosten je imao običaj da uči u jednom malom podrumu koji je sam uredio. Također je vježbao izgovor dok je u ustima držao kamenčiće, te je recitovao stihove dok bi trčao. Da bi osnažio svoj glas, vježbao je pored obale mora nadjačavajući šum talasa.
Da bi sebi obezbijedio sredstva za pristojan život, Demosten je postao logograf, tj. za novac je pisao govore za druge – i za tužioce i za tužene. Od njegove logografske prakse sačuvalo se oko trideset govora pod naslovom sudski govori u privatnim parnicama (λόγοι δικανικοὶ ἰδιωτικοί), među kojima je najznačajniji govor Za Formiona (Παραγραφὴ ὑπὲρ Φορμίωνος) protiv Apolodora, s kojim su u vezi dva govora Protiv Stefana o lažnom svjedočenju (Κατὰ Στεφάνου ψευδομαρτυριῶν, tužba i replika).
Iako je logografskim radom popravio svoje finansijsko stanje, Demosten se nije zadovoljio ovim zanimanjem. On je htio, kao i njegov uzor Perikle, da izađe pred narod i bavi se političkim poslovima. Istupanje u parnici protiv njegovih staralaca Demostenu je, svakako, pribavilo dragocjeno iskustvo, i pružilo mu priliku da se uvjeri kako je teško izbjeći da se postane samo osrednji govornik, pogotovo što atinskoj raji nije bilo dovoljno da čuje lijep govor - on je morao biti i lijepo izgovoren. Kada je držao svoj prvi govor publika ga je, navodno, često prekidala i rugala se neiskusnom novajliji: slušaoci su smatrali da je govor zamršen, a navedeni dokazi vještački, neprirodni i preopširni; osim toga, govornik je imao slab glas, kratak dah i nejasan izgovor.
Demosten je navodno patio i od mucavosti pa je ta mana bila jedan od razloga zbog kojih se odlučno prihvatio disciplinovanog programa vježbi kako bi otklonio svoje nedostatke i poboljšao izgovor. Naročito je radio na dikciji, glasu i pokretimaPlutarch, Demosthenes, 6–7. Žar i upornost s kojom se bio posvetio ovim ciljevima su postali poslovični. Ipak, nije sa sigurnošću utvrđeno da li su ovi detalji zaista tačni ili samo (izmišljene) anegdote koje ilustruju Demostenovu upornost i odlučnostDemosthenes, Encyclopaedia, The Helios, 1952,
Političke parnice
Privatne političke parnice bile su prvi korak koji je Demostena približio položaju uticajnog državnika. Prije nego što se u Atinskoj skupštini pojavio pred suverenim demosom, pojavljivao se on u sudnici i u Vijeću pet stotina, u političkim parnicama. Prvi takav govor bio je O trijerarhijskom vijencu (Περὶ τοῦ στεφάνου τῆς τριηραρχίας), održan 359. godine p. n. e. u prilog nekom čovjeku koji je od Vijeća tražio da bude ovjenčan trijerarhijskim vijencem.
Svoj politički rad Demosten je započeo 355. godine p. n. e. tužbama protiv štetnih/nezakonitih prijedloga zakona (γραφαὶ παρανόμων). Te godine napisao je za Diodora govor Protiv Androtiona o nezakonitom prijedlogu (Κατ' Ἀνδροτίωνος παρανόμων): Androtion je bio predložio da se Vijeću kad je odstupilo dekretuje vijenac, a Demosten dokazuje da Vijeće nije ni zaslužilo vijenac, jer nije sagradilo propisani broj trijera (vrsta broda).
Godine 353. p. n. e. napisao je za istog Diodora govor Protiv Timokrata (Κατὰ Τιμοκράτους παρανόμων): Timokrat, nagovoren od svog prijatelja – već pomenutog Androtiona – predložio je da se dužnicima odloži plaćanje duga. Demosten ovaj predlog naziva νόμος ἐπ' ἀνδρί (zakon za jednog čovjeka), odnosno on dokazuje da je čitav zakon predložen samo da bi se Androtion oslobodio svog duga.
Godine 356. p. n. e. Demosten je održao govor O ateliji Leptinu. Leptin je predložio zakon po kojem bi se ukinula ἀτέλεια, tj. oslobađanje od poreza, za svakoga osim za potomke tiranoubica – Harmodija i Aristogitona. Ova mjera bila je usmjerena na poboljšanje državnih finansija, do čega je i Demostenu svakako bilo stalo. No, on je ustao u odbranu privilegija zaslužnih ljudi, smatrajući da se oni moraju nagrađivati, kako bi i drugi građani bili podsticani da čine državi dobra djela.
Na ove govore naslanja se govor Protiv Midije o šamaru (Κατὰ Μειδίου περὶ τοῦ κονδύλου), kojim je Demosten 347. godine p. n. e. htio pozvati na sud Midiju, koji ga je ranije uvrijedio opalivši mu šamar pred gledaocima. Do parnice nije ni došlo, pa ni govor nije održan, jer se Demosten nagodio s Midijom tako da mu je ovaj platio 30 mina.
Prvi spoljnopolitički govori
Demosten je prvi put nastupio kao državnički govornik 354. godine p. n. e., kada je predlagao reformu u opremanju brodova, i to govorom O simorijama (Περὶ συμμοριῶν – συμμοριαί: dvadeset razreda na koje se u Atini dijelilo 1.200 bogataša za opremanje brodova, τριηραρχία - trijerarhija). U ovom govoru on je odvraćao svoje sugrađane od nepromišljenog i naglog poduhvata kakav bi bio rat protiv persijskog kralja Artakserksa III od koga uopšte nije trebalo strahovati: Atina i cijela Grčka imali su drugog neprijatelja, a to je Filip II Makedonski.
Svoj već razvijeni politički stav Demosten je pokazao i u govoru Za Megalopoljane, koji je izgovorio 353. godine p. n. e., kada su se Spartanci bili spremali da zauzmu Megalopolj u Arkadiji, a Megalopoljani zatražili pomoć od Atine, s obzirom da je njihova metropola, Teba, bila zauzeta ratovanjem sa Fokiđanima. Istovremeno, i Spartanci su bili poslali svoje poslanike u Atinu. Demosten je isticao da stari savezi ne mogu, i ne treba da traju vječno, već da se oni mogu raskidati i sklapati novi, u skladu sa realnim interesima i stanjem države. Stoga je Demosten u Atinskoj skupštini savjetovao da se pošalje pomoć Megalopoljanima, jer su slabiji, što bi bilo i u interesu Atine, ali, u tome nije uspio.