Snuker () jest igra iz porodice bilijarskih igara. Igra se na stolu prekrivenom zelenom čohom (tačnije, posebnom vrstom čohe), koji ima šest rupa i koji je znatno veći od bilijarskog: dimenzije su mu 3,7 × 1,8 m (12 × 6 stopa). U igri se koriste štap i 22 kugle: bijela, zatim 15 crvenih (koje su manje i lakše od bilijarskih) te još šest tzv. obojenih, iste veličine kao i crvene. Svaka crvena kugla vrijedi jedan poen, a vrijednost obojenih iznosi (redom): žuta = dva poena, zelena = tri, smeđa = četiri, plava = pet, ružičasta = šest i crna = sedam. Igrač (ili tim) koji osvoji najviše poena u jednom segmentu partije (meča), a koji se naziva frejm ( = "runda", "tura"), osvaja taj frejm. Partiju dobija igrač koji osvoji unaprijed određeni broj frejmova. Većina amaterskih dvoboja igra se na mali broj frejmova, dok profesionalci na najjačim turnirima igraju i do više desetaka frejmova. Finale svjetskog prvenstva sastoji se od maksimalno 35 frejmova (best of 35), što znači da je pobjednik igrač koji prvi osvoji 18 frejmova. Taj i slični mečevi igraju se tokom dva dana, u maksimalno četiri sesije ().
Snuker, za koji se generalno smatra da su ga izumili britanski oficiri u Indiji, popularan je u mnogim zemljama engleskog govornog područja i zemljama Komonvelta, a najbolji profesionalni igrači ostvaruju višemilionske zarade (u funtama) tokom karijera. Također je popularan i u Kini i ta je popularnost u sve većem porastu.
Historija Općenito je prihvaćeno da je snuker nastao u drugoj polovini 19. stoljeća. Bilijar je bio naročito popularan među britanskim oficirima u Indiji, pa su malo-pomalo razvijane nove varijante tradicionalne igre. U jednoj od njih, koja je izumljena u oficirskoj kantini u Jabalpuru 1874. ili 1875, već postojećim crvenim kuglama (i crnoj) dodane su tzv. obojene. Riječ snooker ima i vojno porijeklo: njome su se u vojnom slengu označavali kadeti prve godine ili neiskusno osoblje. U jednoj verziji tvrdi se da je pukovnik sir Neville Chamberlain iz devonširske regimente jednom prilikom igrao ovu novu igru i kad njegov protivnik nije uspio ubaciti jednu kuglu, nazvao ga je snookerom (tj. "gušterom", u našem vojnom žargonu; inače, riječ snooker znači "postaviti prepreku", što je čest potez u samoj igri). Tako je riječ ostala vezana za ovu igru, prerastavši kasnije i u njeno službeno ime.
mini|desno|200px|Joe Davis Snuker se razvio i proširio u drugoj polovini 19. i prvim decenijama 20. stoljeća, pa je 1927. Joe Davis, inače profesionalni igrač bilijara i snukera, organizirao prvo svjetsko prvenstvo. Davis je igru iz onoga što je bilo hobi podigao na viši nivo i uveo u profesionalnu sferu. Osvojio je svako svjetsko prvenstvo do 1946, kada se povukao. Igra je doživjela i veći pad u 50-ima i 60-ima, kada je bila zanimljiva samo rijetkima izvan kruga onih koji su se njom bavili. Davis je 1959. pokušao uvesti novu varijantu, tzv. snuker plus (sa dvije dodatne obojene kugle), ali to nikad nije uspjelo. Prekretnica se desila deset godina kasnije, 1969, kada je David Attenborough, koji je tada bio na visokom položaju u BBC-ju, "naručio" snukerski turnir Pot Black kako bi demonstrirao potencijal televizije u boji (koja tada još nije bila dovoljno zaživjela) jer su zeleni stol i raznobojne kugle bile idealne da se pokažu prednosti prenošenja slike u boji. To se pokazalo prilično uspješnim, pa je jedno vrijeme turnir bio drugi najpopularniji TV-događaj na BBC Two. Interes za igru znatno je porastao, pa je svjetsko prvenstvo 1978. bilo prvo koje je u cijelosti televizijski prenošeno. Snuker je ubrzo postao tradicionalni sport u Ujedinjenom Kraljevstvu, Irskoj i većini zemalja Komonvelta i doživio je dosta uspjeha u posljednjih 30 godina, a većina rangirajućih turnira prenošena je televizijski. Posljednji frejm legendarnog finala Svjetskog prvenstva 1985. između Stevea Davisa (nije u rodu sa Joeom) i Dennisa Taylora gledalo je 18,5 miliona ljudi. Posljednjih godina mnoge duhanske kompanije povukle se iz sponzorstva profesionalnih turnira, što je dovelo do smanjenja njihovog broja, iako su pronađeni neki novi sponzori (uglavnom kladioničarske kuće), a i sve veća popularnost snukera u Kini i na Dalekom istoku, s novim talentima, kao što je Liang Wenbo, i uz već afirmirane igrače (Ding Junhui, Marco Fu) nagovještava dobre dane za budućnost ove igre u tom dijelu svijeta.
Opis igre mini|desno|200px|Upotreba pomoćnog štapa Cilj igre jeste ostvariti više poena od protivnika ubacivanjem kugli zadanim redoslijedom. Igrači igraju naizmjenično sve dok neki od igrača ubaci crvenu kuglu i postigne jedan bod (dozvoljeno je ubacivanje više crvenih kugli odjednom). Nakon ubačene crvene kugle, isti igrač nastavlja s igrom pokušavajući ubaciti neku od obojenih. Ako je ubaci, dobija odgovarajući broj poena (vidi prvi pasus) i sudija je vraća na njeno početno mjesto na stolu. Ako je ono zauzeto drugom kuglom, onda se vraća na najvrednije dostupno mjesto (npr. igrač je ubacio crnu i njeno je mjesto zauzeto, a slobodna su mjesta za plavu i smeđu; u tom slučaju crna ide na početno mjesto plave kugle jer je plava vrednija od smeđe). Ako su sva mjesta zauzeta, onda se kugla vraća što je moguće bliže svome mjestu (pritom se ne smije dodirivati s drugom kuglom, iako je tik uz nju). Nakon ubačene obojene kugle, igrač ponovo gađa crvenu, pa obojenu i tako do kraja. Nakon posljednje ubačene crvene kugle ubacuju se obojene, i to redom, po njihovoj vrijednosti. Kada se posljednja kugla ubaci, frejm je gotov, a pobjednik je igrač s većim brojem bodova u tom frejmu. Bodovi se, osim ubacivanjem kugli, mogu ostvarivati tjerajući protivnika na prekršaje. Prekršaj može nastati zbog bezbrojnih razloga, od kojih su najčešći ubacivanje bijele kugle u rupu, ubacivanje ili dodirivanje pogrešne kugle, promašaj svih kugli na stolu ili, pak, tzv. push shot, tj. guranje kugle koje nastaje neprestanim kontaktom vrha štapa i bijele kugle (kontakt vrha štapa i bijele kugle mora biti što je moguće finiji i kraći). Bodovi zarađeni od prekršaja suparnika variraju od četiri do sedam, zavisno od toga na kojoj je kugli prekršaj nastao. Igraču je dozvoljeno predati frejm ako je na stolu dostupno manje bodova od vlastitog zaostatka za protivnikom; ako odluči predati pri rezultatu u kojem je protivnik dostižan bez prisiljavanja na prekršaj, sudija mu je obavezan dodijeliti upozorenje, a za ponavljanje istog djela kaznit će ga oduzimanjem frejma.
Igrači neće svaki put pokušati ubaciti kuglu; nekada će odigrati na sigurno (safety shot, safety play, safety = sigurnosni, tj. odbrambeni udarac) i nastojati zadati problem protivniku te se nadati grešci iz koje će nastati znatno povoljnija prilika za početak ubacivanja. Najbolji safety jest onaj u kojem igrač sakrije zadanu kuglu, tj. onu koju protivnik mora pogoditi (object ball) na način da ne postoji ravna putanja do te kugle, već protivnik mora tražiti zaobilazni put da bi je pogodio. Takva situacija naziva se snooker, a za igrača koji se zatekao u njoj kaže se da je snukerovan (snookered; vidi značenje riječi snooker u prethodnom poglavlju).
mini|desno|200px|Primjer snuker-pozicije Od ostale terminologije vezane za snuker treba spomenuti dodirujuću kuglu, slobodnu kuglu i brejk. Dodirujuća kugla (touching ball) jest situacija kad bijela kugla dodiruje neku od crvenih. U tom slučaju igrač može, ali nije obavezan pogoditi zadanu (crvenu) kuglu nego bijelu jednostavno može poslati kamo želi, a ako pritom dodirne obojenu kuglu, ne sudi se prekršaj. Slobodnu kuglu (free ball) igrač dobija kad njegov protivnik napravi prekršaj, a on nakon toga nema direktnu putanju do zadane kugle ni s jedne strane. Kao slobodna kugla može se označiti bilo koja kugla na stolu i ona ima vrijednost kugle koju je trebalo gađati prije prekršaja (to je najčešće crvena, ali ne uvijek). Brejk (moglo bi se prevesti kao niz) označava broj poena koji je igrač skupio tokom jedne posjete stolu (u brejk se ne računaju prekršaji protivnika). Najteže je ostvariti maksimalni brejk od 147 poena, koji se postiže tako da se naizmjenično 15 puta ubacuju crvena, pa crna kugla, a na kraju sve obojene po već navedenom redoslijedu. Brejk od 147 poena popularno se naziva maximum ili one-four-seven. Postoji jedan slučaj kada se može ostvariti i veći brejk, a to je kad igrač napravi prekršaj dok još nijedna kugla nije ubačena, a njegov protivnik zbog tog prekršaja dobije slobodnu kuglu jer nema direktnu putanju ni do jedne od 15 crvenih kugli. Ako tada protivnik kao slobodnu kuglu nominira neku od obojenih i ubaci je (a nakon nje i "običnu" obojenu), a zatim naizmjenično ubaci 15 crvenih i crnih, pa obojene kugle na kraju, može postići brejk od 150 do 155, zavisno od toga koju je obojenu ubacio nakon slobodne kugle. Iako se to dešava još rjeđe i teže od maksimalnog brejka, postoje zabilježeni slučajevi (uspio je to, npr., Jamie Cope). Najviše maksimalnih brejkova na profesionalnim turnirima ima Ronnie O'Sullivan (15). Inače, trocifreni brejk naziva se century. Najviše takvih brejkova u karijeri ima također O'Sullivan (više od 1.000). mini|desno|200px|Snimak početnog udarca Partiju snukera vodi profesionalni snukerski sudija. Sudija čisti kugle ako igrač zatraži ili ako sam uvidi da je to potrebno, vraća ubačene obojene kugle na stol i naglas govori broj poena koji je igrač ostvario (ili ostvaruje) tokom brejka, dosuđuje prekršaje te određuje kad je slobodna ili dodirujuća kugla. Sudije obično nemaju težak posao jer profesionalni igrači obično igraju na vrhuncu fer-pleja, priznajući čak i prekršaje koje sudija nije vidio, čestitajući protivniku na dobrom udarcu (obično blagim tapšanjem prstima ili štapom po ivici stola) ili dižući ruku u znak izvinjenja zbog sretnog, ali neplaniranog ubačaja () ili snukera.
Uobičajena oprema potrebna za neometanu igru sastoji se od štapa, krede koja se koristi za vrh štapa, pomoćnih štapova (tzv. restova, koji se koriste zbog veličine stola, a ima ih nekoliko vrsta), trokuta za slaganje crvenih kugli te semafora koji označava stanje u frejmovima, trenutni broj poena u frejmu te iznos trenutnog brejka. Minimalan prostor potreban za odigravanje snukera jest onaj mjera 22 × 16 stopa (približno 7 × 5 m). Takva dimenzija prostora u kojem je smješten stol omogućuje igračima neometanu igru, a sudije imaju dovoljno prostora za kretanje. To znatno sužava broj lokacija na kojima se snuker može neometano igrati; dok stolova za klasični bilijar ima u gotovo svakom kafiću, stolovi za snuker nalaze se više u privatnim okruženjima ili dvoranama namijenjenim isključivo snukeru.
Izvršna tijela i turniri
WPBSA (World Professional Billiards and Snooker Association), osnovana 1968. godine kao Professional Billiard Players' Association, najviše je tijelo u snukeru, a podružnica WPBSA-a, World Snooker, smještena u Bristolu, organizira i nadgleda apsolutno sva događanja u profesionalnom snukeru. Sva amaterska događanja nadgleda International Billiards and Snooker Federation (IBSF).
Profesionalni igrači mogu nastupati na turnirima koje organizira World Snooker. Novac zarađen na turnirima u posljednje dvije godine određuje plasman igrača na službenoj rang-listi, koju World Snooker obnavlja nakon svakog takmičenja pod svojim okriljem. Prvih 16 igrača s rang-liste obično se smatraju elitom.
Najvažnije takmičenje u profesionalnom snukeru jest Svjetsko prvenstvo, koje se održava svake godine od 1927, izuzevši prekide tokom Drugog svjetskoga rata te od 1958. do 1963. Takmičenje se od 1977. održava u Crucible Theatreu u Sheffieldu, a glavni je sponzor od 1976. pa sve do zabrane reklamiranja duhanskih proizvoda 2005. bio Imperial Tobacco (Embassy). Novi sponzor postao je online kasino 888.com, a sponzorski ugovor bio je potpisan do 2010. Međutim, 888.com povukao se iz petogodišnjeg ugovora nakon samo tri godine, pa je trenutni sponzor prvenstva druga internetska kladionica BetFred.com. Dana 15. aprila 2009. objavljeno je da će isti kasino biti sponzor prvenstva u sljedeće četiri godine.