Historija Fudbalskog kluba Juventusa pokriva svih 113 godina postojanja kluba iz Torina, Italija. Osnovan 1897. godine klub je postao najtrofejniji klub u Italiji i ušao u red najboljih klubova svijeta.
Najuspješniji je klub iz svoje države a treći po broju osvojenih UEFA trofeja, odnosno šesti u svijetu po trofejima svih kontinentalnih organizacija koje objedinjuje FIFA. Prema IFFHS-uMeđunarodni institut za sport i statistiku Juventus je drugi najbolji klub 20. stoljeća u Evropi. Jedini je klub koji je osvojio sva takmičenja pod okriljem UEFA-e.
Osnivanje
"...1896. godine grupa studenata sa Liceo D'Azeglia, nakon što su poslijepodne završili glasanje, su krenuli prema spomeniku Vojvode od Đenove i sjeli na klupu gdje su ostavili svoje knjige. Interesovala ih je 'nova igra sa stativama i prečkama'; kasnije nazvana nogomet. Neki od njih su već vidjeli tu igru u Valentinu i Piazzi d'Armi i strance koji su osnovali FC Internazionale kasnije preimenovan u TorineseFCB Torinese, kasnije preimenovan u Torino F.C.. Bilo je mnogo želja i odlučeno je da se u jesen 1897. godine osnuje novi klub. Odatle je pravo porijeklo Juventusa..."(Enrico Canfari, Storia del Foot-Ball Club Juventus di Torino, 1915)
Klub je osnovan 1. novembra 1897. godine od strane grupe mladića u školi za književnost Massimimo D'Azeglio Lyceum u Torinu. Svi osnivači su bili u dobi od četrnaest do sedamnaest godina i oni su došli na ideju da osnuju fudbalski tim dok su sjedali na klupi u Corso Re Umberto parku. mini|200px|desno|Orginalna postava Juventusa iz 1898.
Postoji veoma malo pisanih tragova o samom rađanju novog kluba jer u to vrijeme novine nisu previše prostora posvećivale sportu. Jedan od osnivača, Enrico Canfari je kasnije (1914. godine) u jednom dokumentu opisao cijelu stvar<ref>"...1896. godine grupa studenata sa Liceo D'Azeglia, nakon što su završili glasanje za vojvodu od Đenove,su sjeli na klupu i ostavili knjige koje su pisale o 'igri sa stativama i prečkama'; kasnije nazvanu nogomet. Neki od njih su već vidjeli tu igru u Valentinu i Piazzi d'Armi i strance koji su osnovali FC Internazionale kasnije preimenovan u Torinese. Bilo je mnogo želja i odlučeno je da se u jesen 1897. godine osnuje novi klub. Odatle je pravo porijeklo Juventusa..."(Enrico Canfari, Storia del Foot-Ball Club Juventus di Torino, 1915)</ref>. Imena svih osnivača:
Gioacchino Armano Alfredo Armano Enrico Canfari Eugenio Canfari Francesco Daprà Domenico Donna Carlo Ferrero Luigi Forlano Luigi Gibezzi Umberto Malvano Enrico Piero Molinatti Umberto Savoia Vittorio Varetti
Njima su kasnije dodani Pius Crea, Carlo Favero, Gino Rocca i Eugenio Guido Botto, također svi u dobi od četrnaest do sedamnaest godina. Obično su se sastajali nedaleko od univerziteta kod spomenika vojvodi od Đenove. Glavna tema razgovora im je najčešće bio sport, naročito nogomet, koji se počeo širiti po Evropi iz Velike Britanije. Odlučeno je da se kao datum osnivanja kluba odredi 1. novembar 1897. godine.
Na početku nisu mogli naći stalno mjesto za sastanke, ali braća Canfari, jedni od osnivača, su dali svoju prodavnicu u ulici Corso Re Umberto 42. Tu je održan prvi sastanak na kome je za ime kluba uzeto Sport Club Juventus, iako je najmanje članova bilo za to. Oni su željeli ime sa engleskim prefiksom zbog ambicija da njihov klub novi sport promoviše i van granica Italije. Enrico Canfari, autor jedinih autetičnih dokumenata o osnivanju Juventusa je o ovome napisao:"...I došao je odlučujući momenat. Na jednoj strani su bili anglofobi a na drugoj manji dio 'demokrata'. Raspravljali smo o tri imena: Società Via Fort, Società Sportiva Massimo d’Azeglio i Sport Club Juventus. Za ovo poslijednje nas je bilo najmanje ali to je i odlučilo. Sa protivnicima sam bio i ja sam. Mislio sam da "Juventus" ne priliči nama jer smo se smatrali već zrelim. Ali, pogriješio sam: "Juventus" ne može ostariti... možemo samo mi. I tako je klub dobio ime Sport Club Juventus...mini|220px|lijevo|Prvobitno sjedište Sportskog Kluba Juventusa u prodavnici Canfarijevih, ulica Corso Re Umberto 42 1898. godine u klubu je značajno porastao broj članova i igrača pa se tako sjedište premjestilo u Piazzi 4. Od tada već Juventus prerasta u fudbalski klub. 15 marta iste godine je osnovan FIF (Italijanska federacija za fudbal) od koje je kasnije postao današnji Italijanski Fudbalski Savez (FIGC). Juventus se pridružio odmah pridružio FIF-i ali zbog nepoznatih razloga nije mogao učestvovati na italijanskom prvenstvu 8. maja 1898. godine održanom u Torinu. Na tom prvenstvu su učestvovale četiri ekipe: Foot-Ball Club Torinese, Genoa, Società Ginnastica i International Foot-Ball Club Torino.
1899. godine klub je promijenio ime u Foot-Ball Club Juventus. Canfari je bio objasnio i razloge za to:"Tokom vremena fudbal je postao skoro jedini sport koji se igrao kod nas i prvobitno ime Sport Club Juventus je prešlo u Foot-Ball Club Juventus ili jednostavno Juventus. Ovo je ime, kao što vidite sada, postalo vrlo uspješno jer je kod nas dosta sportskih klubova istog imena ali je samo jedan pravi Juventus: naš."Sastanci te godine su se uglavnom odigravali na Piazza d'ArmiU to vrijeme mjesto na kome se skupljala vojska ili veći sastanci. Danas to je park i pješačka zona koja vodi do Olimpijskog stadiona.. Ekipa prima prve pozive za odigravanje utakmica u Alessandriu, Milano i Đenovu. Juventus je prva ekipa koja je ugostila stranu ekipu u Torinu: Montriond iz Lozene. Uskoro, kako klub jača dobija pravo da igra na stadionu Veledrome Umberto I (jednom od najvećih igrališta tada u gradu).Juventini su se razlikovali od ostalih tako što su u početku nosili bijelu košulju i bijele pantalone. Dvije godine kasnije to je uključivalo rozu košulju, bijeli ovratnik, crnu kravatu ili mašnu i crnu kapu.
Prvih dvadeset godina (1900-1920)
Ulazak u Federalno prvenstvo(1900-1902) 230px <tr><td><small> Postava Juventusa koja je igrala prvu službenu utakmicu u historiji protiv F.C. Torinesea, 1900. godine
Juventus, sa prvim predsjednikom Enricom Canfariem, nakon što ih FIF konačno prima u članstvo igra prvi put u Federalnom prvenstvu (treća sezona od njegovog osnivanja). Prvi službeni meč u historiji je odigran 11. marta 1900. godine protiv F.C. Torinesea koji je pobjedio 1-0. Prvi predsjednik je spomenuo i ovo historijsku utakmicu:"F.C. Torinese nas je zovnuo da igramo protiv njih. Mi nismo imali dovoljno samopouzdanja da igramo protiv 'pravih' igrača. Ipak, naša visina i snaga nas je malo ohrabrivala. Dobro smo igrali kao ekipa, ali individualno, posebno u driblinzima smo bili grozni. Tako narednih mjeseci, sa 11 igrača, smo počeli prihvatati pozive za utakmice kako bi se dokazali i pokrenuli novi turnir u Torinu. Htjeli smo nać i dresove, ali kakve. Pamučne ili od druge tkanine? Na kraju je izbor pao na roze kockaste dresove koji su do 1902. potpuno izblijedili..."Sedmicu kasnije, 18. marta su slavili prvu službenu pobjedu od 2-0 nad Gimnastica Torinom. Isti su tim pobjedili i 1. aprila i to opet sa 2-0, ali su izgubili zadnju utakmicu od F.C. Torinesea sa 3-1 te su ispali iz regionalnih kvalifikacija. U međuvremenu su osvojili prvi trofej: Coppa del Ministero della Pubblica (Kup ministarstva prosvjete).
U svom drugom Federalnom prvenstvu, koje se igralo između pet momčadi, pobijedili su u preliminarnoj fazi Societa Gimnasticu 5-0 ali su poraženi od Milano Cricketa s 3-2. Juventus osvaja i po drugi put Kup prosvjete te biva nagrađen zastavom i medaljom grada Torina za pobjedu u turniru između pijemontskih i ligurijskih ekipa.
1902. godine u klub, kojeg su činili isključivo studenti, dolaze i prvi strani igrači i novi predsjednik Carlo Favale. Te godine u ligi su bili još tri tima iz Torina: F.C. Torinese, Societa Gimnastica i Audace Torino. Nakon međusobnog duela, opet je pobjedio F.C. Torinese sa 4-1 i prošao daljeSezona 1902. godine (ital. jezik) . Iste godine je osvojen treći put uzastopno i Kup prosvjete.
Na jesen Juventus je učestvovao u prestižnom turniru koji se odigravao na Velodrome Umberto I stadionu. 24. oktobra je odigrano polufinale protiv Audacea. Prvo poluvrijeme je Juventus pobjedio 3-0 a druga nije ni odigrano jer se Audace predao. U novinama je pisalo da je dominacija jednog tima bila toliko očita da se Audace morao predati (osam mjeseci prije toga Juventus ih je deklasirao 8-0).
U finalu, 2. novembra, se igralo protiv Milan Cricketa. Postava sa tog susreta: Domenico Durante, Gioacchino Armano I Muetzell Hugo, Victor Charles Varetti, John Goccione, Dominic Donna, Alfredo Ferraris, Giovanni Vigo, Luigi Forlano, Enrico Umberto Canfari i Malva. Trener je bio Francesco Cali. Nakon 90 minuta je bilo 2-2 a poslije produžetaka 3-3. Onda je sudija odlučio da se dalje igra do zlatnog golaIzašao iz upotrebe. Zlatni gol se koristio u produžecima kao odlučujući gol. Preteča današnjeg 'srebrenog gola'. ali igrači Milana to nisu prihvatili pa je Juventus na kraju proglašen pobjednikom.
1903: Godina crno-bijelih
Do 1903. godine dresovi su toliko izblijedili da su bili potrebni novi. John Savage, engleski internacionalac, je za svoju tadašnje ekipu ugovorio isporuku iz njegove domovine. Njegov prijatelj je živio u Notthingamu, i iz razloga što je bio pristalica Notts CountyaNajstariji klub na svijetu nazad u Italiju isporučio crno-bijele dresove kakve je tradicionalno nosio Notts County. Od tada Juventus nosi iste boje s tim da su one kluba iz Torina nešto izraženije kao simbol jednostavnosti, skromnosti, agresija i najviše od svega, moći. Sjedište kluba je prebačeno iz ulice Via Gasometro u ulicu Via Pastrengo. mini|210px|lijevo|Ekipa Juventusa iz 1903. godine U ligi te godine Juventus je prvi put stigao do finala ali je izgubio od Genoe. Tada su prvo pobjedili F.C. Torinese i to prvi put u službenim utakmicama (5-0). Zatim Audace (2-1), Andrea Doriu (7-1) i na kraju Milan sa 2-0. U finalu su Đenovljani bili bolji 3-0.
Kao viceprvak zemlje Juventus je pozvan u Trino, blizu Vercellija na turnir. Pored torineza učestvovali su Forza iz Novare i Costanza. Tadašnja ekipa: Mattioli, Carlo Vittorio Varetti, Heinrich Hess, Dalle Case, Giovanni Goccione, Fernando Nice, Alfredo Armano, Frederic Dick, Ugo Rolandi, Walter Streule Umberto i Malva su lagano osvojili turnir i postigli 15 golova bez ijednog primljenog.
Mjesec dana kasnije, na Kupu grada Torina su učestovali Juventus, Milan Cricket, Doria i Audace. Juventus je u polufinalu pobjedio Audace 2-0 i minimalno u finalu Milan Cricket za drugu, uzastopnu, titulu Kupa grada Torina.
1904: Drugo finale u prvenstvu
1904. godina je godina dolaska novih igrača i sa njima, dosta novca koje je iskorišteno za jačanje kluba. Ekipa je konačno sa Piazza d'ArmiMjesto na kojem su se uglavnom održavale vojne parade. prešla na Velodrome Umberto I stadion. Za 1904. se veže i prvi put u inostranstvo na turnir u Lozani, u Švicarsku kao predstavnik Italije. U domaćoj ligi i drugi put uzastopno Juventus igra u finalu i opet gubi od Genoe 1-0Sezona 1904. godine (ital. jezik) .
Na Univerzitetskom kupu na kraju godine igranom na Veledrome Umberto I Juventus je pobjedio deklasiravši u finalu francuski Olympique Lyonnais sa 9-1.
1905: Pokoravanje italijanskog prvenstva
Na mjesto predsjednika dolazi švicarski industrijalizalac Alfred Dick. U klub dovodi i svog sina Frederick Dicka, Paul Arnold Waltya, Ludwiga Webera, Škotlanđane Jack Dimenta i Helscota te Engleza Jamesa Goodleya. Klub premješta sjedište u ulicu Via Donati na broj 1 a Alfred Dick potpisuje ugovor o zakupu stadiona Veledrome.