Stephen Gordon Hendry, MBE, profesionalni je škotski snukeraš. Godine 1990. postao je (i do danas ostao) najmlađi svjetski prvak u snukeru.Hendryjeva biografija na biogs.com Nakon toga je još šest puta bio svjetski prvak te sa sedam titula drži rekord. Osim toga, bio je br. 1 na listi najboljih snukeraša osam uzastopnih godina (od 1990. do 1998) i ponovo u sezoni 2006/2007. Drugi je po broju osvojenih rangirnih turnira (36), a treći po broju postignutih trocifrenih brejkova, u koje spada i 11 maksimalnih. U maju 2012. objavio je da okončava karijeru. Nakon osam godina pauze, u septembru 2020, objavljen je njegov povratak na svjetsku snukersku turneju.
Karijera Amaterske godine (1981-1985) Počeo je igrati snuker s 12 godina (1981). Dvije godine kasnije osvojio je škotsko U-16 prvenstvo. Također se pojavio u BBC-jevoj juniorskoj verziji turnira Pot Black. Naredne godine osvojio je Škotsko amatersko prvenstvo i također postao najmlađi učesnik Svjetskog amaterskog prvenstva ikad. Nakon odbrane titule na Škotskom amaterskom prvenstvu 1985. prelazi u profesionalce. Sa 16 godina i tri mjeseca postao je najmlađi profesionalac u historiji.
Rane profesionalne godine (1986-1988) U svojoj prvoj sezoni došao je do 1/16 finala na Classicu, a postao je i najmlađi prvak Škotske. Također je postao najmlađi igrač u historiji koji se kvalificirao za Svjetsko prvenstvo; taj rekord još nije srušen. Izgubio je 10-8 od Willieja Thornea, koji ga je aplauzom ispratio iz dvorane. Sljedeće godine odbranio je titulu škotskog prvaka i došao do četvrtfinala na Grand Prixu i SP-u (gdje ga je rezultatom 13-12 porazio branilac titule, Joe Johnson), te do polufinala na Classicu. S Mikeom Hallettom osvojio je Svjetsko prvenstvo parova te godine. U sezoni 1987/1988. osvojio je svoje prve rangirne titule: Grand Prix (10-7 u finalu protiv Dennisa Taylora) i British Open. Osim toga, pobijedio je na još tri druga turnira, odbranivši i titulu prvaka Škotske i titulu u parovima (opet sa Hallettom), čemu je dodao i Australian Masters. Do kraja te sezone došao je do četvrtog mjesta na listi najboljih svjetskih snukeraša, a BBC Scotland proglasio ga je za sportsku ličnost godine.
Sljedeće sezone nije osvojio nijedan rangirni turnir iako je osvojio New Zealand Masters i onaj "pravi" Masters u Londonu.
Svjetski prvak i svjetski br. 1 (1989-1999) Sezona 1989/1990. bila je početak Hendryjeve dominacije. Te sezone osvojio je UK Championship, Dubai Classic, Asian Open, Scottish Masters, Wembley Masters i svoje prvo Svjetsko prvenstvo, pobijedivši u finalu Jimmyja Whitea 18-12"1990 - Cue Stephen Hendry", BBC Sport, 12. 4. 2002., što ga je u 21. godini života dovelo na vrh liste najboljih snukeraša. Sljedeće sezone postavio je rekord osvojivši pet rangirnih turnira, uključujući i svoj treći Masters (u finalu je pobijedio Halletta 9-8 nakon zaostataka 0-7 i 2-8). Međutim, nije uspio odbraniti titulu svjetskog prvaka, izgubivši u četvrtfinalu od Stevea Jamesa. U sezoni 1991/1992. ponovo je postao svjetski prvak (opet protiv Whitea), osvojivši 10 uzastopnih frejmova nakon zaostatka 8-14, dodavši tome i titule na Grand Prixu i Welsh Openu. Također je osvojio i Masters, a u Matchroom League postigao je i svoj prvi maksimalni brejk na službenom takmičenju. Godinu kasnije zadržao je titulu svjetskog prvaka i peti put uzastopno osvojio Masters. Sljedeće godine opet je bio svjetski prvak, tijesno pobijedivši u finalu opet Whitea 18-17.
U sezoni 1994/1995., nakon što mu je dodijeljen Red Britanskog carstva, osvojio je 3 rangirna turnira, uključujući SP i UK Championship, koje je odbranio i naredne sezone. U finalu UK Championshipa 1994. pobijedio je Kena Dohertyja 10-5, uz 7 trocifrenih brejkova. Novinar David Hendon opisao je Hendryjevu igru u ovom meču kao "možda najbolje što je iko ikad odigrao". Niz uspjeha u sezoni 1995/1996. nastavio se s 3 titule, uključujući SP, čijim se osvajanjem (pobijedivši u finalu Petera Ebdona 18-12) izjednačio po broju naslova svjetskih prvaka s Reardonom i Steveom Davisom (6). 1997. godine drugi je put osvojio nagradu BBC Scotlanda za sportsku ličnost godine, uz još 3 rangirna turnira, iako ga je Doherty spriječio da 6. put zaredom postane svjetski prvak, pobijedivši ga u finalu 18-12.
U sezoni 1997/1998. izgledalo je da Hendryjeva dominacija u snukeru slabi jer je te sezone osvojio samo 1 rangirni turnir (Thailand Masters). U finalu Mastersa 1998. vodio je protiv svog dobrog prijatelja, Marka Williamsa, 9-6 i trebao mu je još samo 1 frejm za pobjedu. Međutim, propustio je brojne prilike da završi meč i na kraju izgubio 9-10, nakon što je posljednji frejm riješen na vraćenoj crnoj kugli.Ako rezultat u frejmu bude izjednačen nakon što su ubačene sve kugle, crna kugla vraća se na svoju početnu poziciju na stolu i igra se nastavlja dok je neko ubaci ili promaši. Ovaj meč mnogi smatraju jednim od najboljih u historiji snukera. Također je pao i s 1. mjesta liste najboljih snukeraša, prvi put nakon 1990, a izgubio je i u 1. kolu SP-a (4-10 od Whitea). Sezonu 1998/1999. počeo je ponižavajućim porazom 0-9 od nepostavljenog Marcusa Campbella u 1. kolu UK Championshipa. Ipak, krajem sezone ponovo je "živnuo" i osvojio 2 posljednja turnira u takmičarskom kalendaru: Scottish Open i rekordnu 7. titulu svjetskog prvaka. Nakon pobjede u polufinalu 17-13 protiv O'Sullivana, u finalu je bio nešto uvjerljiviji, pobijedivši budućeg dvostrukog svjetskog prvaka, Marka Williamsa, 18-11. To je bila Hendryjeva posljednja titula svjetskog prvaka.
1999-2010. Hendry je izvrsno počeo sezonu 1999/2000. osvojivši 2 od prva 3 turnira te sezone, uključujući British Open, na kojem je ostvario svoj peti službeni maksimalni brejk i prvi u finalu rangirnog turnira. Međutim, doživio je iznenađujući poraz u 1. kolu SP-a 2000, gdje je bolji bio debitant Stuart Bingham. U odnosu na Hendryjeve visoke standarde sezona 2000/2001. bila je razočaravajuća jer prvi put nije uspio osvojiti rangirni turnir još od sezone 1989/1990, plasiravši se u samo jedno finale. Ipak, osvojio je European Open naredne sezone i došao blizu 8. titule svjetskog prvaka. Nakon što je u polufinalu SP-a eliminirao O'Sullivana (17-13), koji je branio titulu, u finalu je tijesno poražen od Ebdona 17-18. Nakon toga je osvojio Welsh Open u sezoni 2002/2003. i British Open sezonu poslije, a posljednju rangirnu titulu osvojio je na Malta Cupu 2005. Međutim, nakon O'Sullivanove odluke da ne nastupi na istom turniru 2006. Hendry se vratio na 1. mjesto liste najboljih snukeraša u sezoni 2005/2006. zbog kontinuiranih plasmana u završne faze turnira, iako, po njegovom priznanju, nije igrao u onoj staroj formi."In-form Carter ends Hendry hopes ", BBC Sport, 30. 4. 2007. Došao je do finala UK Championshipa 2006. Taj je turnir zapamćen po njegovom četvrtfinalnom meču protiv O'Sullivana, koji je Englez neočekivano predao pri Hendryjevom vodstvu 4-1. U polufinalu je nadoknadio zaostatak 5-7 protiv Graemea Dotta (tadašnjeg aktuelnog svjetskog prvaka) i slavio 9-7, ali je u finalu izgubio od Ebdona 6-10. Nakon razočaravajuće sezone 2007/2008, Hendry se neočekivano plasirao u svoje 12. polufinale na SP-u, nadmašivši po tome Steve Davisa (11). S 39 godina postao je najstariji igrač koji je došao do polufinala SP-a još od Terryja Griffithsa 1992. godine.
Sezonu 2008/2009. počeo je porazima u svoja 2 prva meča; na Northern Ireland Trophyju bolji je bio Stephen Lee (1-5), a na Shanghai Mastersu Ricky Walden (4-5). Nešto više uspjeha imao je na Grand Prixu, gdje je u 1. kolu pobijedio Davida Gilberta (5-4), ali je u narednom izgubio od kasnijeg pobjednika, Johna Higginsa (2-5). Ipak, na idućem rangirnom turniru u Bahreinu došao je do polufinala, u kojem ga je porazio Matthew Stevens (4-6). Na sljedeća 3 turnira (UK Championship, Masters i Welsh Open) poražen je u 1. kolu, i to, redom, od Leeja, Neila Robertsona i Martina Goulda. Donekle se vratio u formu na China Openu, gdje je došao do četvrtfinala (preko Roberta Milkinsa i Waldena), u kojem je bolji bio kasniji osvajač turnira, Peter Ebdon. Na SP-u 2009. u 1. kolu porazio je Williamsa 10-7, što mu je osiguralo plasman među 16 najboljih snukeraša naredne sezone. Idući protivnik bio mu je Ding Junhui, koga je pobijedio 13-10. U ovom meču Hendry je zabilježio jubilej: 1000. frejm koji je osvojio u Crucible Theatreu (u tom frejmu nanizao je 140 poena). 28. aprila Hendry je ostvario maksimalni brejk u četvrtfinalnom meču protiv Shauna Murphyja."Hendry behind despite 147 break ", BBC Sport, 28. 4. 2009. Na kraju je ipak poražen 11-13."" "Murphy ousts Hendry to make semis", BBC Sport, 29. 4. 2009. Sa 40 godina postao je najstariji igrač koji je postigao maksimalni brejk na nekom rangirnom turniru i tek drugi igrač (nakon O'Sullivana) s više od 1 maksimuma u Crucibleu. Sezonu je završio na 10. mjestu liste, ispavši iz prvih 8 prvi put od sezone 1987/1988.
U sezoni 2009/2010. Hendry je dobio mečeve 1. kola na svim turnirima, ali nije uspio doći do četvrtfinala sve do China Opena, gdje ga je savladao Mark Allen 4-5, iako je Hendry imao vodstvo od 4-2. Na Mastersu je izgubio u 1. kolu. U istoj fazi SP-a protivnik mu je bio Kinez Anda Zhang. Zhang je vodio 7-9 i bio na frejm do velike pobjede, ali je Hendry dobio 3 posljednja frejma i prošao u 2. kolo. Na pres-konferenciji nakon ovog meča priznao je da bi, u slučaju da je izgubio, ozbiljno razmislio o povlačenju iz snukera. U 2. kolu deklasirao ga je Mark Selby rezultatom 5-13. Osim turnira iz službenog takmičarskog kalendara, nastupio je i na pozivnom turniru za seniore pod nazivom Legende snukera, koji je i osvojio, savladavši u finalu Dohertyja 5-3. Još jedan važan događaj bio je izazivački meč u Pekingu protiv Junhuija, u kojem je Hendry poražen 6-13.
2010-2012. Na početku sezone 2010/2011. Hendry je izgubio u 1. kolu Shanghai Mastersa od Goulda (2-5).Mečevi i rezultati Shanghai Mastersa 2010 , Global Snooker. Na World Openu u Glasgowu pobijedio je Bjorna Haneveera i Marka Davisa, da bi zatim izgubio 1-3 od O'Sullivana.Rezultati World Opena 2010 , Global Snooker. Na UK Championshipu u Telfordu prvi protivnik bio mu je White. Iako se tokom cijelog meča mučio sa svojom igrom, uspio je pobijediti 9-8, nanizavši pobjednički brejk u odlučujućem frejmu. No već u narednom kolu porazio ga je Williams 6-9."2010 12BET.com UK Championship", WWW Snooker. Hendry je kasnije rekao da je frustriran svojom formom i otkrio da posljednjih 10 godina pati od tzv. jipsa, tj. nevoljnih pokreta ili manjih grčeva koji utječu na slabljenje fine motorike mišića, zbog čega nije u mogućnosti gađati "kroz kuglu" i zbog čega promašuje i najjednostavnije udarce."Hendry reveals 10-year battle with the 'yips'", BBC Sport, 8. 12. 2010. Naredni turnir na kojem je nastupio bio je Masters, gdje je izgubio 3-6 od tada aktualnog svjetskog prvaka Robertsona.Masters 2011, WWW Snooker. Ostvario je svoj 10. maksimalni brejk (na službenim takmičenjima) na Welsh Openu u 1. frejmu meča osmine finala protiv Stephena Maguirea, ali je na kraju izgubio taj meč. Na China Openu "pomeo" je Stevensa 5-0 u 1. kolu, ali ga je u narednom porazio Junhui (2-5).China Open 2011 , Global Snooker. U 1. kolu SP 2011. pobijedio je Joea Perryja u odlučujućem frejmu, no u narednom ga je deklasirao Selby 4-13.Rezultati sa SP 2011., BBC Sport, 22. 4. 2011.
Sezonu 2011/2012. počeo je na 1. turniru iz serije Players Tour Championship i izgubio 3-4 od Kyrena WilsonaRezultati s PTC-a 1, World Snooker, 16. 6. 2011., zbog čega je pao na 17. mjesto WPBSA-liste, što je bio prvi put nakon sezone 1987/1988. da Hendry nije među prvih 16."Hendry Targets Top Eight", World Snooker, 13. 7. 2011. Ipak, vratio se među top 16 nakon plasmana u 2. kolo Australian Goldfields Opena."Bingham climbs to 12th", Sky Sports, 25. 7. 2011. U septembru je poražen u 1. kolu Shanghai Mastersa od Milkinsa (1-5).Shanghai Masters 2011, WWW Snooker., zbog čega je opet ispao iz prvih 16 (na 21. mjesto).Rejting-lista nakon PTC-a 6, World Snooker; preuzeto: 21. 11. 2011.