Raúl González Blanco, poznatiji jednostavno kao Raúl, nekadašnji je španski nogometaš. Igrao je na poziciji napadača. Najveći dio karijere proveo je u madridskom Realu, čiji je rekorder po broju nastupa, a dugo je bio i najbolji strijelac kluba u historiji. Triput je osvojio UEFA-inu Ligu prvaka i peti je strijelac tog takmičenja u historiji sa 71 golom. Napustio je Real 25. jula 2010. postigavši 323 gola u 741 utakmici (u svim takmičenjima).
Klupska karijera Omladinske godine Karijeru je počeo u malom lokalnom klubu San Cristóbal de los Ángeles (južno predgrađe Madrida). Tu su ga uočili skauti Atlética i doveli ga u svoje redove. S njima je Raúl osvojio kadetsko prvenstvo Španije. Nakon što je predsjednik kluba Jesús Gil zbog rezanja troškova donio odluku da se zatvori Atléticova omladinska akademija, Raúl je prešao u kadete Reala. Naredne sezone prebačen je u Omladinski C tim, iz kojeg je dalje napredovao u Omladinski B i Omladinski A tim.
Real Madrid mini|upright|lijevo|215px|Raúl u El Clásicu 2007. Profesionalnu karijeru počeo je u sezoni 1994/1995, u Real Madridu C. Tu je u samo 7 utakmica postigao 13 golova, pa ga je tadašnji trener Reala Jorge Valdano odmah prebacio u prvi tim, u kojem je zamijenio legendarnog Butragueña. Sa 17 godina i 124 dana postao je najmlađi igrač prvog Realovog tima u historiji (ovaj je rekord kasnije srušio Alberto Rivera krajem iste sezone), a 29. oktobra 1994. na gostovanju kod Reala Zaragoze asistirao je za gol Ivánu Zamoranu, impresioniravši svestranom igrom i najavivši Butragueñov odlazak iz kluba. Već sljedeće sedmice, u debiju pred domaćom publikom, postigao je svoj prvi seniorski gol u svojoj drugoj profesionalnoj utakmici, i to upravo protiv Atlética, u ljutom gradskom derbiju. Ustalivši se u prvom timu u svojoj prvoj sezoni u klubu, pomogao je Realu da osvoji prvenstvo Španije te sezone.
S Realom je osvojio i prvenstva u sezonama 1996/97 (postigavši 21 gol), 2000/01 (24 gola) i 2002/03 (16 golova; u jednom dijelu ove sezone nije nastupao zbog oporavka od upale slijepog crijeva). U periodu od 1998. do 2002. Raúl je s Realom osvojio i 3 trofeja Lige prvaka (1998, 2000, 2002). Većinu ovog vremena Raúl je u napadu odlično sarađivao s Fernandom Morientesom (kasnije i s Ronaldom). Preuzeo je kapitensku traku 2003. nakon što je iz kluba otišao Fernando Hierro i nosio ju je sve do prelaska u Schalke. Iako je nastupio u 2 finala Kupa kralja (2002, kad je bio i strijelac, te 2004), nikad nije podigao taj trofej.
mini|210px|Raúl u utakmici Lige prvaka protiv Zenita iz St. Peterburga Postao je prvi igrač s 50 golova u Ligi prvaka kad je 28. septembra 2005. bio strijelac u pobjedi 2-1 protiv Olympiacosa."Fifty not out for Raul Gonzalez" , The Hindu, 30. 9. 2005. Osim toga, prvi je igrač koji je bio strijelac u dva finala Lige prvaka (protiv Valencije na Stade de Franceu 2000. i protiv Bayera iz Leverkusena na Hampden Parku 2002). Kasnije su istu stvar uspjeli postići Samuel Eto'o (protiv Arsenala 2006. i protiv Manchester Uniteda 2009) i Messi (također 2009. i 2011. protiv istog kluba).
Raúl se odlikuje po tome što nikad nije dobio crveni karton; štaviše, u prvih 13 sezona dobio je samo 19 žutih."The captain hasn't been booked in two and a half years" (Raúl, a gentleman of fair play), RealMadrid.com, 24. 4. 2007. 11. novembra 2008. postigao je svoj 300. gol u Realovom dresu (u svim takmičenjima) het-trikom u Kupu kralja protiv Real Unióna (Real Madrid je dobio utakmicu 4-3, ali je Real Unión ukupnim rezultatom 6-6 ipak prošao dalje zbog više golova u gostima)."Raúl alcanza los 300 goles" , RealMadrid.com, 12. 11. 2008 Ukupno je za Real postigao 323 gola, srušivši dugogodišnji klupski rekord od 227 (koji je držao Alfredo di Stéfano) golom iz voleja protiv Sportinga iz Gijóna 15. februara 2009. Također je najbolji strijelac od aktivnih igrača u historiji La Lige sa 228 golova i nalazi se na 4. mjestu vječne liste strijelaca (ispred njega su samo Messi, Telmo Zarra i Hugo Sánchez).
Godine 2008. Raúlu i njegovom dugogodišnjem saigraču, Ikeru Casillasu, dodijeljeni su "doživotni" ugovori s Realom (čiji su uvjeti određivali da će svake godine biti obnavljani dokle god njih dvojica odigraju svaki po 30 utakmica u sezoni)."Raul and Casillas commit to Real" , FIFA.com, 14. 2. 2008. Raúl se 23. septembra 2009. izjednačio po broju nastupa za Real u La Ligi s još jednom Realovom legendom, Manuelom Sanchísom (523)"Sanchis comments on Raul's record" , RealMadrid.com, 4. 9. 2009.; na kraju je došao do brojke od 550 utakmica u Realovom dresu, a po broju nastupa u La Ligi na šestom je mjestu."Raúl mit Einsatzrekord", Transfermarkt.de, 24. 9. 2009.
mini|upright|lijevo|210px|Raúl u svom posljednjem nastupu za Real Madrid protiv Reala Zaragoze Posljednji kontakt s loptom u Realovom dresu prije nego što ga je povreda udaljila s terena do kraja te sezone bio je 24. aprila 2010. kad je postigao vodeći gol u pobjedi 1-2 protiv Reala Zaragoze, na istom stadionu na kojem je prije 16 godina debitirao u španskom prvenstvu. Gol je pao u 50. minuti nakon što je Raúl, koji je i sam u 15. minuti zamijenio Rafaela van der Vaarta, signalizirao da ne može odigrati utakmicu do kraja i već se pripremao da umjesto njega uđe Benzema. No, samo minutu prije te izmjene Real je krenuo u kontranapad. Iako se Raúl više "vukao" po terenu nego što je trčao, dovukao se u šesnaesterac i ugurao loptu u mrežu nakon asistencije Cristiana Ronalda."Real maintain pressure at summit", ESPN Soccernet, 24. 4. 2010.
Nakon što je ostatak sezone proveo oporavljajući se od ove povrede, Real je 25. jula 2010. potvrdio da će Raúl napustiti klub, dan nakon što je Guti potvrdio da i on odlazi iz Reala nakon 15 godina. Iako je novi Realov trener José Mourinho želio da Raúl ostane, sam Raúl nije želio provesti narednu sezonu kao Mourinhov treći ili četvrti izbor za napadača i mislio je da je bolje da ode iz Reala jer je još mogao pružiti dobre igre u drugom klubu.
Schalke 04 mini|110px|desno|Raúl u Schalkeovom dresu
Raúl je 28. jula 2010. potpisao dvogodišnji ugovor sa Schalkeom, čiji je trener Magath pozdravio transfer, izjavivši za klupsku web-stranicu: "To je velika vijest za Schalke 04; zadovoljan sam što smo uspjeli dovesti takvog izvrsnog igrača i napadača svjetske klase u Schalke i Bundesligu.""Raul signs for Schalke" , FIFA.com, 28. 7. 2010. Prvi gol za novi klub postigao je već u svojoj prvoj utakmici 1. augusta 2010. u pobjedi 3-1 u finalu njemačkog LIGA total! Cupa protiv Bayerna. Naredne sedmice, tačnije, 7. augusta, Raúl je imao službeni debi, i to u njemačkom Superkupu, također protiv Bayerna, koji se ovog puta revanširao, pobijedivši 2-0. Bundesligaški debi imao je 21. augusta, u porazu 2-1 od HSV-a"Van Nistelrooy brace sinks Schalke" , ESPN Soccernet, 21. 8. 2010., a bundesligaški prvijenac postigao je 25. septembra u remiju 2-2 protiv Borussije iz Mönchengladbacha, i to izjednačujući gol u 87. minuti."Raul rescues Schalke late on" , ESPN Soccernet, 25. 9. 2010. Nakon nešto mirnijeg starta vratio se u golgetersku formu 5. novembra sa dva gola u pobjedi 3-0 protiv St. Paulija, a 20. novembra postigao je svoj prvi bundesligaški het-trik u pobjedi 4-0 protiv Werdera iz Bremena. 18. decembra postigao je drugi het-trik u pobjedi 3-0 protiv Kölna.
Bio je strijelac još jednog ključnog gola u polufinalu Njemačkog kupa protiv Bayerna 2. marta 2011, kad je Schalke slavio 0-1 na Allianz Areni i tako se nakon šest godina pauze plasirao u finale, gdje ih je čekao drugoligaš MSV Duisburg. Raúl, koji nikad nije osvojio Kup kralja u Španiji, sa Schalkeom je konačno došao do pandanskog trofeja u Njemačkoj nakon uvjerljive pobjede u finalu od 5-0 na Olimpijskom stadionu u Berlinu, što je i njegov prvi trofej s novim klubom. Dva mjeseca nakon ovog trofeja stigao je još jedan, ovog puta u Superkupu protiv prvaka, Borussije iz Dortmunda.
Dana 22. oktobra 2010. postigao je dva gola protiv Hapoela iz Tel Aviva, čime se izjednačio na prvom mjestu liste strijelaca u evropskim takmičenjima s legendarnim Gerdom Müllerom, a rekord je srušio 15. februara 2011, postigavši ključni gol u gostima u osmini finala Lige prvaka protiv Valencije (1-1). U četvrtfinalu protiv milanskog Intera postigao je dva gola, po jedan u obje utakmice (2-5 na San Siru i 2-1 u Veltins-Areni). Tako je Schalke prvi put u svojoj historiji ušao u polufinale Lige prvaka, ali je u njemu bolji bio Manchester United (0-2 u Gelsenkirchenu i 4-1 na Old Traffordu). Dana 19. novembra 2011. prvi je put predvodio Schalke kao kapiten nakon što Höwedes nije mogao nastupiti zbog povrede. To je bila utakmica protiv Nürnberga, a Schalke je uvjerljivo slavio 4-0 (Raúl je bio strijelac za 2-0 i asistent za 4-0).
Zanimljivo, 17. decembra 2011, 13 mjeseci nakon što je protiv Werdera postigao svoj prvi bundesligaški het-trik, Raúl je postigao još jedan het-trik protiv istog kluba. Bio je strijelac prva tri gola u visokoj pobjedi 5-0"Schalke 04 5-0 Werder Bremen", ESPN Soccernet, 17. 12. 2011., koja je Schalkeu osigurala treće mjesto prije zimske pauze."Five-goal Schalke sink Bremen" , FIFA.com, 17. 12. 2011.
Dana 19. februara 2012. postigao je svoj 400. gol u karijeri (323 za Real, 44 za Španiju i 33 za Schalke, u tom trenutku)."Raúl firma su gol 400 en sus 18 años de profesional", as.com, 20. 2. 2012 Početkom aprila 2012. bio je strijelac u revanš-utakmici četvrfinala Evropske lige protiv Athletica iz Bilbaa, što mu je bio 77. gol u UEFA-inim takmičenjima.
Na konferenciji za štampu 19. aprila 2012. objavio je da napušta Schalke nakon što mu u junu istekne ugovor rekavši da mu "budućnost nije u Evropi"."Raúl set to leave Schalke and Europe" , UEFA.com, 19. 4. 2012.
Al Sadd Dana 12. maja 2012. objavljeno je da je Raúl potpisao ugovor s katarskim klubom El Sadd za sezonu 2012/13.
Prvu utakmicu za novi klub odigrao je 5. augusta 2012. u Kupu šejha Jassema, postigavši gol iz penala u produžecima i osiguravši pobjedu 2-0 protiv El-Mesaimeera."راؤول يتأهل بالسد لمواجهة العربي في لكأس الشيخ جاسم " , El-Kass Preuzeo je i kapitensku traku nakon što je zamijenjen Abdulla Koni."Real Madrid legend Raul scores on Al Sadd debut", Goal.com, 5. 8. 2012. 13. aprila 2013. bio je kapiten u utakmici u kojoj je Al Sadd došao do titule prvaka Katara. Postigao je 9 golova u 22 utakmice, pomogavši Al Saddu već u svojoj prvoj sezoni u klubu da nakon 5 godina osvoji prvenstvo.
Dana 22. augusta iste godine na Trofeju "Santiago Bernabéu" igrao je prvo poluvrijeme u Realovom dresu i postigao gol u 23. minuti. Zatim je u drugom poluvremenu igrao u dresu Al Sadda. Real je uvjerljivo slavio rezultatom 5–0. 5. marta 2014. Raúl je objavio da će se povući iz nogometa na kraju katarske nogometne sezone, označavajući kraj 20-godišnje seniorske karijere.
New York Cosmos Ipak, 30. oktobra iste godine Raúl se vratio u profesionalni nogomet i potpisao ugovor s američkim klubom New York Cosmosom.
Reprezentacija Reprezentativnu karijeru počeo je u juniorskom periodu i bio je član mlade reprezentacije Španije na SP za juniore 1995, na kojem je u 5 utakmica postigao tri gola. Ukupno je postigao 17 golova za razne španske omladinske reprezentacije. U seniorskoj je nastupao dugo vremena i postigao 44 gola u 102 utakmice i do 25. marta 2011, kad ga je pretekao David Villa, bio je najbolji strijelac Furije u historiji.
Od ta 44 gola 32 je postigao u takmičarskim utakmicama (od toga šest na svjetskim ili evropskim prvenstvima), a 12 u prijateljskim susretima. Dana 27. marta 1999. u kvalifikacijama za Euro 2000. postigao je četiri gola (jedan od njegova dva het-trika za reprezentaciju) u visokoj pobjedi nad Austrijom 9-0. Samo četiri dana kasnije postigao je i drugi het-trik protiv San Marina.
Nakon što se 2002. dotadašnji kapiten Hierro povukao iz reprezentacije, Raúl je preuzeo kapitensku traku i nosio ju je četiri godine.