Hrvatska Republika Herceg-Bosna (osnovana kao Hrvatska zajednica Herceg-Bosna) bila je samoproglašena, međunarodno nepriznata paradržava od 1991. do 1994. kao i za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini koju je osnovao politički i vojni vrh Hrvata u Bosni i Hercegovini (HDZ BiH i HVO). Nastala je kao proizvod secesionističke politike i dogovora o podjeli Bosne i Hercegovine.
Proglasio ju je prvi predsjednik Mate Boban 28. augusta 1993. donošenjem Temeljne odluke o uspostavi i proglašenju Hrvatske Republike Herceg-Bosne. HR Herceg-Bosna je potpisivanjem Vašingtonskog sporazuma prestala postojati formalnim ulaskom u sastav Federacije Bosne i Hercegovine u martu 1994, a službeno je ukinuta 14. augusta 1996.
Haški sud je dokazao da je Herceg-Bosna bila u funkciji ostvarivanja udruženog zločinačkog poduhvata koji je imao cilj formirati hrvatski entitet u Bosni i Hercegovini, sa apsolutnom većinom Hrvata u njemu, te takav entitet priključiti Republici Hrvatskoj. Dio ratnog rukovodstva Herceg Bosne je optuženo ili osuđeno pred MKSJ za najteže zločine po međunarodnom pravu, što uključuje etničko čišćenje, zločine protiv čovječnosti, ratne zločine.Komšić, Ivo, (2021), Tuđmanov haški profil - Udruženi zločinački poduhvat na BiH, str. 30-33, Synopsis Zagreb-Sarajevo
Historija Stvaranje mini|Hrvatske zajednice u Bosni i Hercegovini (1991) mini|desno|216x216px|Herceg-Bosna u najvećem obimu 214x214px|mini|desno|Karta Owen - Stoltenbergov plana, o podjeli BiH na tri republike Nakon dogovora u Karađorđevu 25. marta 1991. između Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića o podjeli Bosne i Hercegovine, politički predstavnici hrvatskih partija, odlučio se na formiranje hrvatske zajednice od dijelova BiH. 18. novembra 1991. osnovana je Hrvatska zajednica Herceg-Bosna, koja je kasnije, preimenovana u Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu. U hrvatskom političkim krugovima postojala su i druga strujanja, koja je djelomično zastupao Blaž Kraljević, kao zapovjednik paramilitarnog HOS-a, koji je bio za pružanje zajedničkog otpora s bošnjačkim političkim predstavnicima i susprostavljanja JNA, te novoformirajućoj Vojsci Republike Srpske.
Ideja i ciljevi Početak stvaranja Zajednice, bio je već u maju 1991, kada se na sastanku u Busovači, hrvatskom stanovništvu Srednje Bosne, kao i hercegovačkim općinama preporučuju udruživanje u Hrvatsku regionalnu zajednicu Bosne i Hercegovine. Na sastanku su prisustvovali politički predstavnici hrvatskih političkih partija (uglavnom HDZ BiH) iz općina: Kreševo, Kiseljak, Fojnica, Busovača, Vitez, Novi Travnik i Travnik. Osim preporuke o osnivanju zajednice, donesene su i odluke o proglašavanju izvanrednog stanja u toj regiji, te o stupanju u kontakt sa strankama SDA i MBO u Cazinskoj krajini, o zajedničkom djelovanju na tom području. Razlog formiranja zajednice bilo je ratno stanje u Hrvatskoj, te pokreti JNA, rezervista i paravojnih srpskih jedinica, koje su borbeno djelovale sa područja Bosne i Hercegovine. Nezadovoljstvo je inicirano i činjenicom da Predsjedništvo SFRJ, nije poduzelo jasne mjere oko povlačenja jedinica JNA iz Slovenije, koje su premještane u garnizone u Bosni i Hercegovini, te nejasnom stavu SDA i Alije Izetbegovića o budućnosti Bosne i Hercegovine, o tome da li će država ostati u tzv. "krnjoj Jugoslaviji". Sastanak je vodio Dario Kordić, a zapisnik je vodio Ignac Koštroman. Cilj je bio, osim Travničke regije (sa 9 općina) i dvije hercegovačke (18 općina), osnovati slične regije i u Sarajevu (12 općina), Dobojsko-zeničkoj regiji (7 općina), Bihaćko-kladuškoj (2 općine), Banjalučkoj (9 općina), Posavskoj (8 općina) i Tuzlanskoj regiji (5 općina), što je dogovoreno na II. redovnoj sjedinici Glavnog odbora HDZ-a, 6. augusta 1991 te na zasjedanju 23. augusta 1991.
Osnivanje Hrvatske zajednice H-B Prva takva zajednica bila je Hrvatska zajednica Bosanska Posavina, koja je osnovana 12. novembra 1991. U Hrvatsku zajednicu Bosansku Posavinu ušle su općine: Bosanski Brod, Modriča, Bosanski Šamac, Brčko, Derventa, Odžak, Orašje i Gradačac, a sjedište je bilo u Bosanskom Brodu. Istoga dana, u Grudama su se sastale Hercegovačka i Travnička regionalna zajednica i donijele zaključke da u slučaju raspada Bosne i Hercegovine, hrvatski narod mora povesti odlučnu aktivnu politiku, koja treba dovesti do zajedničke hrvatske države, te da treba pristupiti formiranju nove Hrvatske banovine u BiH, kao prve faze do konačnog rješenja pitanja.
U Grudama, 18. novembra 1991, uspostavljena je Hrvatska zajednica Herceg-Bosna, sa sjedištem u Mostaru. U njen sastav ušlo je 30 općina: Jajce, Kreševo, Busovača, Vitez, Novi Travnik, Travnik, Kiseljak, Fojnica, Dobretići, Kakanj, Vareš, Kotor Varoš, Tomislavgrad, Livno, Kupres, Bugojno, Uskoplje, Prozor, Konjic, Jablanica, Posušje, Mostar, Široki Brijeg, Grude, Ljubuški, Čitluk, Čapljina, Neum, Stolac i Ravno.
Owen - Stoltenbergov plan Donošenjem Owen - Stoltenbergovog plana, predviđeno je da se Bosna i Hercegovina podijeli na tri republike, u kojima bi jedan od tri naroda bio konstitutivni narod. Dogovor nije prihvaćen, uglavnom zbog neprihvaćanja dodjela nekih općina u kojima je jedan od naroda bio u relativnoj većini, dok bi drugi narod, sa neznatno manjim udjelom pripao republici u kojoj nije konstitutivni narod.
Politika Glavni grad Herceg-Bosne bio je Mostar, dok je sjedište Vlade bilo u Grudama. Predsjednik Predsjednik Hrvatske zajednice, (kasnije Hrvatske Republike Herceg-Bosne) je predstavljao i zastupao Herceg-Bosnu u Bosni i Hercegovini i inostranstvu. Bio je nadležan za teritorijalnu cjelovitost i opstanak Herceg-Bosne. Predsjednik se nije birao nego su ga birali članovi Predsjedničkog vijeća. Predsjedničko vijeće Hrvatske Republike Herceg-Bosne uz predsjednika imalo je glavnu izvršnu vlast u Hrvatskoj zajednici. Prvi predsjednik je bio Mate Boban, a drugi i posljednji Krešimir Zubak.
Vlada Na temelju članka 7. Temeljne odluke o uspostavi i proglašenju Hrvatske Republike Herceg-Bosne i članku 4. Zakona o Vladi HR H-B, Zastupnički dom HR H-B na trećem zasjedanju, 20. novembra 1993, donio je odluku o izboru Vlade HR H-B.Mostar: Ljudi, kultura civilizacija, Anto Augustinović, Mostar, 1999., str. 80-86.
DužnostMinistarPočetak mandataNapomenaPredsjednik VladeJadranko Prlić20. novembra 1993.Dopredsjednik VladeIvan ČuljakDrago Bilandžija13. januara 1995.Mile AkmadžićValentin ĆorićPero Marković28. juna 1995.Ministar obranePerica Jukić20. novembra 1993.Ujedno i dopredsjednik VladeVladimir Šoljić23. veljače 1994.Ministar financija Jozo Martinović20. novembra 1993.Drago Bilandžija14. listopada 1994.Neven Tomić13. januara 1995.Ministar unutarnjih poslovaValentin Ćorić20. novembra 1993.Ivan VrankićMinistar pravosuđa i upraveKrešimir Zubak20. novembra 1993.Stjepo PranjićMato Tadić13. januara 1995.Ministar prometa i vezaIlija Kožulj20. novembra 1993.Ministar energetike, rudarstva i industrije Vladimir ŠoljićMarinko Bošnjak7. aprila 1994.Ministar trgovine, turizma i poduzetništvaIle Krezo20. novembra 1993. Nikola Grabovac13. januara 1995.Ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivredeMarko Božanović20. novembra 1993.Ministar zdravstva Ivan ŠaracBožo Ljubić13. januara 1995.Ministar rada, socijalne skrbi i obiteljiIlija Žuljević20. novembra 1993.Ministar prosvjete, znanosti, kulture i športaJozo MarićMinistar obnove i razvojaZulfo RobovićBožo Rajić28. juna 1995.Ministar za međurepubličku suradnju i međunarodne odnoseMile Akmadžić20. novembra 1993. Vladislav Pogarčić13. januara 1995.Ministar prostornog uređenja, graditeljstva i zaštite okolišaŽeljko Obradović23. februara 1993.Zulfo Robović28. juna 1995.
Odluku o razrješenju Vlade donijelo je Predsjedničko vijeće HR H-B, 15. juna 1996, te istovremeno imenovalo novu, suženu Vladu sa sljedećim članovima: Pero Marković, predsjednik; Vladimir Šoljić, ministar odbrane; Ivan Vrankić, ministar unutarnjih poslova; Frano Franić, ministar financija; Valentin Ćorić, ministar društvenih djelatnosti; Nikola Antunović, ministar gospodarstva. Državne dužnosti ove vlade prestale su krajem 1996. godine
Obilježja 164x164px|mini|Zastava HR Herceg-Bosne
Zastava Zastava Hrvatske Republike Herceg-Bosne se sastojala od tri boje: crvene, bijele i plave, s grbom Herceg-Bosne u sredini. Omjer širine i dužine zastave je 1 : 2. Boje zastave su položene vodoravno i to ovim redom s gornje strane: crvena, bijela i plava. Svaka boja čini jednu trećinu širine zastave. Grb Hrvatske Republike Herceg-Bosne je smješten u sredini zastave tako da gornji dio grba (pleter) zalazi u crveno polje zastave, a donji dio grba (u visini jednog kvadratnog polja) zalazi u plavo polje zastave. Središnja točka grba poklapa se s točkom u kojoj se sijeku dijagonale zastave. Zastava je bila korištena u Posavskom,Zapadnohercegovačkom kantonu i kantonu 10. Ustavnim sudom zastava je skinuta iz upotrebe. 150p|mini|Grb HR Herceg-Bosne
Grb Grb Hrvatske Republike Herceg-Bosne je historijski hrvatski grb u obliku stiliziranog štita, podijeljen vodoravno i okomito u 25 crvenih i bijelih kvadrata, tako da je prvo polje u lijevom gornjem kutu stiliziranog štita crvene boje. Iznad stiliziranog štita nalazi se pleter vodoravno položen na štit iznad tri središnja polja. Omjer visine tropleta i visine kvadratnog polja je 1:1, a omjer dužine tropleta i dužine kvadratnog polja je 3:1. Grb je obrubljen zlatnom crtom.
Ukidanjem Herceg-Bosne i osnivanjem Federacije Bosne i Hercegovine grb se prestao koristiti, a danas je samo u upotrebi u nekim učionicama škola u BiH koje svoju nastavu izvode po hrvatskom nastavnom planu i programu te u Zapadnohercegovačkom kantonu i Kantonu 10, gdje se koristio kao službeni grb tih dvaju kantona. Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine već nekoliko puta proglasio je grb nelegalnim.
Oružane snage mini|255x255piksel|Logo HVO-a HVO Hrvatsko vijeće odbrane (hrvatski: Hrvatsko vijeće obrane, HVO) bila je paravojna organizacija u BiH koju je osnovao HDZ, a kontrolisao i finansirao vojno-politički vrh Republike Hrvatske. Početkom rata u BiH, HVO u nekim područjima BiH se stavio u odbranu Republike Bosne i Hercegovine, ali nakon dogovora u Grazu između Mate Bobana i Radovana Karadžića, veći dio HVO-a se okrenuo protiv Armije RBiH. Nakon što se general HOS-a, Blaž Kraljević stavio pod zapovjedništvo Predsjedništva RBiH upozoravajući na dogovor o podjeli BiH, HVO je 9. augusta 1992. likvidirao generala Kraljevića, s gotovo kompletnom zapovijednom strukturom. Nedugo nakon toga HOS u kojem su se zajedno borili Hrvati i Bošnjaci, protiv srpskih vojnih jedinica se raspao. U isto vrijeme Tomislav Dretar je spojio jedinice bihaćkog HVO-a sa snagama Općinskog štaba TO Bihać što je kasnije preraslo u Peti korpus Armije RBiH.
HOS mini|200x200piksel|Logo HOS-a Hrvatske odbrambene snage bile su hrvatska paravojna organizacija, koja je postojala od 1991-93, za vrijeme rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. HOS je bio među prvim organizovanim vojnim jedinicama koje su bile dio otpora srpskim snagama u Bosni i Hercegovini te su uz Teritorijalnu odbranu BiH (TO BiH) i Hrvatsko vijeće odbrane (HVO), činile glavninu tog otpora. HOS u BiH je službeno činio dio Armije BiH ali se raspao nakon ubistva zapovjednika HOS-a general-majora Blaža Kraljevića.
U Domovinskom ratu u Hrvatskoj su djelovali kao paravojna jedinica sve do integrisanja u Hrvatsku vojsku početkom 1992. prilikom rekonstruisanja vojnih snaga unutar Republike Hrvatske. Glavna ideja HOS-a bila je stvaranje Velike Hrvatske sa granicama Nezavisne države Hrvatske iz Drugog svjetskog rata
Stanovništvo mini|282x282piksel|Stanovništvo Bosne i Hercegovine po naseljima prema popisu iz 1991. godine; Srbi - plava, Muslimani - zelena, Hrvati - narandžasta. Na području koje je proglašeno dijelom Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, 18. novembra 1991. prema popisu stanovništva izvršenom u martu 1991, živjelo je 1.238.512 stanovnika, sljedećeg nacionalnog sastava:
Hrvati - 556.274 ili 44,91 % Bošnjaci - 398.092 ili 32,14 % Srbi - 203.612 ili 16,44 %