Judd Trump profesionalni je engleski snukeraš. Prije prelaska u profesionalce (2005) imao je dosta uspjeha na turnirima za mlađe uzraste. Zbog izrazito napadačkog stila igre postao je popularan među publikom. Svoj prvi rangirni turnir osvojio je 3. aprila 2011, pobijedivši Marka Selbyja u finalu China Opena (10–8). Nakon ovog uspjeha došao je i do finala Svjetskog prvenstva iste godine, u kojem ga je porazio John Higgins, a krajem godine osvojio je i UK Championship, savladavši u finalu Marka Allena (također 10–8). U novembru 2012, nakon ulaska u finale International Championshipa, na pet sedmica preuzeo je prvo mjesto na listi najboljih snukeraša od Marka Selbyja, nakon čega je Selby osvojio tri uzastopna turnira (dva rangirna) i vratio se na vrh, da bi ga Trump ponovo prestigao nakon Welsh Opena 2013.
U sezoni 2018/2019. osvojio je i Masters i Svjetsko prvenstvo, postavši 11. igrač u historiji koji je osvojio trostruku krunu, tj. tri najvažnija snukerska turnira.
Amaterska karijera Bio je U-13 i U-15 prvak Engleske, a sa 14 godina plasirao se i u polufinale SP-a U-21. Također sa 14 godina postao je najmlađi igrač u historiji koji je ostvario maksimalni brejk na nekom takmičenju, srušivši rekord Ronnieja O'Sullivana iz 1991.
Profesionalna karijera U profesionalce je prešao u sezoni 2005/2006. i na Welsh Openu postao je najmlađi igrač ikad koji se kvalificirao za glavni dio nekog rangirnog turnira.
Trump je 2007. postao i treći najmlađi igrač ikad koji se plasirao na SP (mlađi od njega bili su Stephen Hendry i O'Sullivan, a na listi 17-godišnjaka koji su se plasirali na SP još su Liu Chuang i Luca Brecel), pobijedivši u posljednjem kolu kvalifikacija Jamesa Wattanu 10–5. U prvom kolu igrao je protiv svjetskog prvaka iz 2005, Shauna Murphyja, i izgubio 6–10 iako je vodio 6–5.
Nije nastavio u takvoj formi u sezoni 2007/2008, plasiravši se jedino u šesnaestinu finala na Welsh Openu pobjedom protiv Joea Swaila. Nije se uspio plasirati ni na SP 2008. nakon što mu se Swail revanširao u kvalifikacijama pobijedivši ga 9–10 iako je Trump vodio 9–7.
Stvari su se promijenile u sljedećoj sezoni, u kojoj se Trump plasirao u glavni žrijeb na prva četiri turnira sezone. Na Grand Prixu je profitirao nakon što se s turnira povukao Graeme Dott. U osmini finala savladao je Joea Perryja 5–2 unatoč tome što je priznao da nije igrao dobro i što je Perry osjećao da je nadigrao Trumpa. Zatim je došla njegova najveća pobjeda u dotadašnjoj karijeri: savladao je O'Sullivana 5–4 i plasirao se u polufinale, u kojem je ipak bolji bio Higgins 4–6. U kvalifikacijama za turnir u Bahreinu pobijedio je dvostrukog svjetskog prvaka Marka Williamsa. Također je osvojio kvalifikacijski turnir za Masters 2009, ali ga je već u prvom kolu porazio Mark Allen. Opet se nije uspio plasirati na SP, izgubivši u kvalifikacijama od Stephena Leeja 8–10 iako je vodio 6–3. Lee je ovaj meč smatrao lokalnim derbijem jer je on iz obližnjeg Trowbridgea. Također je primijetio da Trump nije slijedio običaj izvinjavanja prilikom slučajnih ubačaja i zaključio: "Sve što sam čuo o njemu u posljednjih pet godina jest koliko je dobar. Danas je upropastio prednost od 6–3 i nadam se da će biti zapamćen po tome." Trump je završio sezonu unutar top 32 igrača, prvi put u karijeri. Kratko vrijeme trenirao ga je Tony Chappel.
Osvojivši Championship League 2009, Trump se kvalificirao za Premijer ligu te godine. Pobijedio je u četiri od šest mečeva, uključujući i pobjedu 4–2 protiv O'Sullivana, i završio na drugom mjestu na tabeli. Ipak, u polufinalu mu se O'Sullivan uvjerljivo revanširao (1–5).
Sezona 2009/2010. opet je donijela pad u formi i rezultatima na rangirnim turnirima jer se nije uspio plasirati u glavni žrijeb ni na jednom od njih. U januaru 2010. pridružio se snukerskoj agenciji Grove Leisure, čije je sjedište u Romfordu.
2010/2011. U ovoj sezoni došao je do svog prvog profesionalnog finala na rangirnom turniru, i to na China Openu. Tu ga je čekao Selby. Na kraju je Trump slavio 10–8, osvojivši tako svoju prvu veću titulu i probivši se među top 16 na listi najboljih snukeraša. Na putu do titule postigao je i svoj 100. takmičarski trocifreni brejk.
Trump se već bio kvalificirao za SP kad je osvojio China Open, a u prvom kolu žrijeb mu je dodijelio branioca titule, Australijanca Neila Robertsona. Trump je, kao i protiv Selbyja, pobijedio 10–8 i izbacio svjetskog prvaka već u prvom kolu. U sljedećim kolima savladao je Martina Goulda (13–6), Dotta (13–5) i Dinga Junhuija (17–15), plasiravši se u svoje prvo finale na SP-u. Protivnik mu je bio iskusni Higgins, inače trostruki svjetski prvak. Iako je Trump tri puta imao prednost od tri frejma (posljednji put pri rezultatu 12–9), na kraju je Higgins pobijedio 15–18, postavši tako svjetski prvak četvrti put.
2011/2012. Sezonu je počeo porazom 3–5 od Marka Davisa u prvom kolu Australian Goldfields Opena. Ipak, ovo razočarenje uskoro je zaboravljeno nakon što je osvojio drugi turnir iz PTC-serije te sezone, pobijedivši u finalu Junhuija 4–0. Nakon toga je izgubio 1–5 od Stuarta Binghama u prvom kolu Shanghai Mastersa. Na osmom PTC-turniru u sezoni došao je do finala, u kojem je bolji bio Robertson, ali je trijumfirao odmah na sljedećem, u Antwerpenu, pobijedivši u finalu O'Sullivana 4–3 nakon tek nešto više od sata igre. Nakon posljednjeg, 12. PTC-turnira, završio je na prvom mjestu u ukupnom poretku, čime se kvalificirao za finalni PTC-turnir za ovu sezonu.
Dana 11. decembra Trump je osvojio svoj drugi rangirni turnir u karijeri, i to UK Championship, koji je održan u Yorku. Prvo je bio bolji od Dominica Dalea 6–4, zatim je savladao O'Sullivana 6–5 u tijesnoj završnici, nakon zaostatka 4–5. Poslije ovog meča Trump je izjavio da je bio "nadigran" i da je "imao sreće" što je prošao dalje. Zatim ga je čekao okršaj sa Stephenom Maguireom, koji je dobio 6–3. U polufinalu mu je protivnik bio Robertson. Meč je bio tijesan i nervozan, a Trump je nakon njega izjavio kako je vjerovao da je Robertson pokuša(va)o ugušiti njegov prirodni stil igre "usporavanjem" i "pravljenjem nezgodnih situacija", ali je na kraju Trump slavio 9–7. U finalu ga je čekao Mark Allen, koji je odmah napravio prednost od 1–3. Međutim, Trump je tada nanizao sedam frejmova, došavši na dva frejma od prestižne titule. Uprkos Allenovom snažnom povratku u meč (osvojio je pet od sljedećih šest frejmova i smanjio zaostatak na 8–9), Trump je brejkom od 91 poena osvojio 18. frejm, a time i meč (10–8). Šestostruki osvajač ovog turnira Steve Davis rekao je da je Trumpova igra tokom turnira pokazala da je on "predvodnik svoje generacije" snukeraša. Ova pobjeda dovela je Trumpa na peto mjesto WPBSA-liste, što mu je dotad bio plasman karijere.
Nastavio je s dobrom formom i došao do polufinala na Mastersu. U prvom kolu pobijedio je Binghama, a nakon toga je još jednom bio bolji od O'Sullivana (6–2), čime je međusobni omjer protiv O'Sullivana poboljšao na 5–2. U drugom polufinalu na drugom uzastopnom velikom turniru čekao ga je ponovo Robertson, koji mu se revanširao za poraz od prošlog mjeseca, pobijedivši ga 6–3.
U prvom kolu SP 2012. pobijedio je Dominica Dalea 10–7 iako je u prvoj sesiji igrao pod utjecajem trovanja hranom. Ipak, u drugom kolu porazio ga je Ali Carter 12–13 iako je vodio 12–9, čime je izgubio šanse da sezonu završi na prvom mjestu liste najboljih snukeraša.
2012/2013. Sezonu je počeo na Wuxi Classicu. U drugom kolu savladao je Dalea 5–1, ali ga je zatim porazio Robert Milkins 3–5.Rezultati s Wuxi Classica 2012, World Snooker, 3. 7. 2012. Na Shanghai Mastersu stigao je do finala, u kojem ga je čekao Higgins. Bila je to repriza finala SP-a 2011. Trump je silovito krenuo i došao do prednosti 7–2, tako da su mu nedostajala samo tri frejma do titule, ali se Higgins ko zna koji put vratio iz mrtvih i na kraju dobio meč u odlučujućem frejmu (9–10).
Sljedeći rangirni turnir bio je International Championship u Chengduu. Trump je igrao dosta uvjerljivo; nešto više problema imao je tek u četvrtfinalu protiv Allena (6–5), te u finalu protiv Robertsona. Finale je bilo veoma zanimljivo, s dosta preokreta i propuštenih prilika na obje strane. Na kraju je ipak slavio Trump 10–8, osvojivši nagradu od 125.000 funti."Trump preko Robertsona do nove titule" , bilijar.info, 4. 11. 2012.
Nakon toga su uslijedili manji rangirni turniri: 4. turnir PTC-serije (Kay Suzanne Memorial Trophy) i Bulgarian Open. Na oba je došao do finala i oba puta protivnik mu je bio Higgins, u razmaku od samo četiri dana. Prvo finale dobio je Higgins (2–4), a drugo Trump (4–0).
U Premijer ligi Trump je bio pobjednik svoje grupe i plasirao se u polufinale, u kojem je dobio Robertsona 5–4."Trump edges scrappy semi" , premierleaguesnooker.com, 24. 11. 2012. Međutim, u finalu je bolji bio Bingham 2–7."Super Stu takes Premier League title" , premierleaguesnooker.com, 25. 11. 2012.
Na UK Championship došao je kao branilac titule. Žrijeb mu je u prvom kolu dodijelio Marka Joycea, 50. na WPBSA-listi. Iako je vodio 3–0 i 5–2, Trump je izgubio posljednja četiri frejma i doživio iznenađujući poraz (5–6). Razočarenje je dodatno povećao Selby, koji je osvojio turnir i tako se vratio na prvo mjesto WPBSA-liste nakon samo pet sedmica.
Sljedeći turnir bio je Masters. U prvom kolu, tj. osmini finala tijesno je pobijedio Barryja Hawkinsa 6–5, ali ga je u četvrtfinalu iznenađujuće lahko savladao Graeme Dott 1–6. Ni na German Mastersu u Berlinu nije postigao zapažen rezultat; izgubio je već u prvom kolu od Anthonyja Hamiltona 4–5.
Na Welsh Openu došao je do polufinala, pobijedivši Dalea, Higginsona te iznenađenje turnira, Indijca Pankaja Advanija, ali ga je tu zaustavio Maguire (4–6), koji je na kraju i osvojio turnir. Ipak, ovaj rezultat bio je dovoljan Trumpu da se vrati na broj 1 WPBSA-liste s obzirom na to da je Selbyja već u prvom kolu iznenađujuće lahko porazio Perry (4–0). On, međutim, nije u tome vidio neku utjehu, rekavši da je osvajanje titula važnije od broja 1: "Ne nalazim utjehu večeras zbog vraćanja na broj 1. Želim osvajati turnire i titule, zato sam tu." Na World Openu revanširao se Joyceu "pomevši" ga 5–0 i pobijedivši zatim i Nigela Bonda 5–1, da bi ga zatim porazio Matthew Stevens 3–5. Trump se kvalificirao za PTC-finale završivši drugi u ukupnom poretku, ali je izgubio u prvom kolu od Alfieja Burdena 3–4. Također je poražen u prvom kolu China Opena 3–5 od svog dobrog prijatelja, Jacka Lisowskog, predavši ponovo poziciju broj 1 Selbyju i otišavši na Svjetsko prvenstvo u ne baš dobroj formi.
Izjavio je da se za ovo prvenstvo pripremio bolje nego ikad i u prvom kolu pobijedio je Dalea drugu godinu uzastopno, ovog puta 10–5. Pri vodstvu 8–7 protiv Marca Fua nanizao je pet frejmova i prošao u četvrtfinale, u kojem ga je čekao Murphy. Trump se iz zaostatka 3–8 vratio na 8–8 na kraju druge sesije. Meč je otišao u odlučujući frejm, koji je trajao 53 minute, a dobio ga je Trump na žutoj kugli. U polufinalu je igrao protiv O'Sullivana, ali nije uspio kapitalizirati šanse koje su se pojavljivale: iako je ubacio makar jednu kuglu u 24 od 28 odigranih frejmova, uspio je napraviti samo četiri brejka veća od 50 poena u porazu 11–17. Nakon meča je rekao: "Vjerovatno sam u ovom meču igrao najgore na cijelom turniru. Vjerovatno bih s ovakvom igrom izgubio od bilo koga."
2013/2014. Na početku ove sezone bio je na trećem mjestu rang-liste. Krenuo je slabim rezultatima, izgubivši u prvom kolu na Wuxi Classicu, Shanghai Mastersu i International Championshipu, a nije se uspio kvalificirati ni za Indian Open. U novembru je ušao u finale Kay Suzanne Memorial Cupa, koji spada u manje rangirne turnire, ali je izgubio 1–4 od Marka Allena. Kasnije istog mjeseca postigao je svoj prvi službeni maksimalni brejk u porazu od Selbyja u šesnaestini finala Antwerp Opena. Plasirao se u četvrto kolo UK Championshipa, gdje ga je ponovo savladao Allen (4–6), da bi zatim izgubio od Fua u prvom kolu Mastersa (5–6).