Hrvatske odbrambene snage je hrvatska paramilitarna organizacija, koja je postojala od 1991-93. godine, za vrijeme rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. HOS je bio među prvim organizovanim vojnim jedinicama koje su bile dio otpora srpskim snagama u Bosni i Hercegovini te su uz Teritorijalnu odbranu BiH (TO BiH) i Hrvatsko vijeće odbrane (HVO), činile glavninu tog otpora.Vjesnik:13 Croatian Defence Forces in B&H HOS u BiH je službeno činio dio Armije BiH ali se raspao nakon ubistva zapovjednika HOS-a general-majora Blaža Kraljevića.
U Domovinskom ratu u Hrvatskoj su djelovali kao paravojna jedinica sve do integrisanja u Hrvatsku vojsku početkom 1992. prilikom rekonstruisanja vojnih snaga unutar Republike Hrvatske. Glavna ideja HOS-a bila je stvaranje Velike Hrvatske sa granicama Nezavisne države Hrvatske iz Drugog svjetskog rata.Mi smo apsolutno za jedinstvo hrvatskog naroda i za njegovu zajedničku odbranu, ali smo isto tako za jedinstvo sa muslimanskim narodom. Mi od naše politike cjelovite Bosne i Hercegovine, odn. Hrvatske do Drine ne odustajemo. Svaka druga politika značila bi komadanje Herceg-Bosne i stvaranje nove srpske države s ovu stranu Drine, što bi bila propast za hrvatski muslimanski narod. - Dobroslav Paraga 21. augusta 1992. u uputstvima bojniku Darku Kraljeviću
HOS tokom rata HOS u Hrvatskoj (1991.) Dana 26. februara 1990. u Hrvatskoj je obnovljena Hrvatska stranka prava i za predsjednika je izabran Dobroslav Paraga. Potpredsjednik je bio Ante Paradžik. Kako se srpsko stanovništvo u Hrvatskoj sve više protivilo hrvatskim vlastima i radikaliziralo, mnogi su se Hrvati samoinicijativno naoružavali radi odbrane svojih domova u slučaju rata. Nakon pobune hrvatskih Srba 21. decembra 1990, otvorenog stavljanja Jugoslavenske narodne armije na stranu paramilitarnih srpskih jedinica i jedinica Srpske vojske Krajine, i slabih reakcija vodstva Republike Hrvatske, vrh HSP-a počinje razmatrati osnivanje vlastitih oružanih jedinica radi odbrane Hrvatske.
Nastanak HOS (Hrvatske obrambene snage) je službeno osnovan 25. juna 1991. od strane Dobroslava Parage, Ante Paradžika, Alije Šiljka i još nekih članova tadašnjeg vodstva HSP-a. Odmah je osnovan i Ratni štab HOS-a a Ante Paradžik je bio njegov prvi načelnik. Ratni štab HOS-a je bio smješten u zagrebačkim prostorijama HSP-a tj. Starčevićevom domu u Zagrebu.
Isprva slabo naoružani pješačkim naoružanjem koje su sami nabavili, prvi HOS-ovci su se istakli u borbama sa srpskim pobunjenicima i JNA i tako privukli pažnju hrvatske javnosti na HOS i HSP. Kasnije je zahvaljujući donacijama iseljenih Hrvata i članova HSP-a iz Australije i Kanade, vodstvo HSP-a u Hrvatskoj nabavilo veću količinu oružja te je broj HOS-ovaca rastao. HOS-ovci su pred Starčevićev dom postavili jedan top zarobljen u borbama s JNA.
Nisu se svi u vodstvu HSP-a slagali sa osnivanjem HOS-a. Sekretar stranke, Krešimir Pavelić je smatrao da je nepotrebno stvarati paralelnu vojsku uz već postojeće jedinice Zbora Narodne Garde. Kada je HOS ipak osnovan, Pavelić je iz protesta napustio stranku.
Jačanje i širenje HOS-a U jedinice HOS-a dolazili su Hrvati iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine kao i Hrvati iz emigracije. Nakon što je borba Hrvatske za nezavisnost privukla pažnju svjetske javnosti, i neki strani državljani, profesionalni vojnici, su napuštali svoje zemlje i pristupali HOS-u. Oni su uvježbavali vojnike HOS-a, koji je time postao jedna od najboljih jedinica koje su pružale otpor srpskoj agresiji.
O organiziranju jedinica HOS-a Ante Paradžik je rekao sljedeće:
HOS na ratištima Hrvatske 250px|mini|desno|Oznaka HOS-a iz 1991. Broj HOS-ovaca u Hrvatskoj se povećao na 6000 i borili su se na svim ratištima. Djelovali su polunezavisno u odnosu na regularne jedinice Zbora narodne garde i slušali su samo naređenja svojih oficira. Zbog tzv. nepisanog pravila da u HOS mogu pristupiti samo članovi HSP-a, HOS je u dijelu hrvatske javnosti smatran stranačkom vojskom HSP-a.
Ispočetka HOS učestvuje zajedno sa jedinicama ZNG-a u osvajanju kasarni JNA u Zagrebu i ostalim dijelovima Hrvatske. Preko HOS-a, HSP-u je rasla popularnost. HOS se počinje osnivati u svim mjestima Hrvatske u kojima djeluje i HSP.
U augustu 1991, Paraga i Paradžik sa jednom satnijom HOS-a, na glavnom zagrebačkom trgu održavaju demonstraciju tj. predstavljanje Hrvatskih odbrambenih snaga pred 10.000 građana Hrvatske. Satnija je odmah nakon toga pod zapovjedništvom Roberta Šilića upućena na ratište u Vukovar.Satnija HOS-a Vukovar
U isto vrijeme, jedinice HOS-a se osnivaju i u Dalmaciji. Do maja 1991, jedinice HOS-a u Dalmaciji su prerasle na nivo satnije. Dogovorom Dobroslava Parage i tadašnjeg ministra odbrane Slovenije Janeza Janše, dio njenih pripadnika prošao je specijalističku obuku u Sloveniji. Do oktobra 1991. ta jedinica raste i dobija status bojne. Prozvana je IX. bojna "Rafael vitez Boban" a zapovjednik joj je bio major Jozo Radanović, dotadašnji predsjednik podružnice HSP-a u Splitu. IX. bojna HOS-a je uskoro postala jedna od najpoznatijih jedinica HOS-a u Hrvatskoj.
HOS djeluje i u Vinkovcima i okolini. U okolini Vinkovaca (Komletinci, Jarmina, Nušar, Mala Bosna, Nijemci, Vrbanja, Tordinci i Đeletovci) položaje je držala 6. bojna HOS-a koja je krajem februara 1992. brojala 800 ljudi.
21. septembra 1991. Ante Paradžik je ubijen u okolini Zagreba od strane hrvatske policije. Policijsko objašnjenje je bilo da su "dobili anonimnu dojavu da su u autu martićevci". Dobroslav Paraga slučajno izbjegava atentat kada je dignut u zrak štab HOS-a u Vinkovcima pri čemu je poginulo 5 osoba a ranjeno 8.
Početkom novembra 1991, vodstvo okupiranog Vukovara traži pomoć od Parage. 13. novembra 1991, Paraga iz Zagreba šalje 200 vojnika HOS-a pod zapovjedništvom majora Eugena Meindorfera u pomoć opkoljenom gradu. U Vinkovcima ih zaustavlja Tomislav Merčep, zamjenik ministra policije Ivana Vekića. Poslao ih je u Osijek gdje su zatvoreni u Crvenu kasarnu. 16. novembra, ministar odbrane general Martin Špegelj je izvršio smotru nad tom jedinicom i naredio Merčepu proboj prema Vukovaru pravcem Nuštar-Bogdanovci kako bi se bar stanovništvo spasilo kad se grad više ne može braniti. Merčep je odbio napasti pod izgovorom: HOS-ovci nisu pušteni da pomognu Vukovaru i grad pada u srpske ruke.
Nakon toga vodstvo HSP-a i zapovjednik odbrane Vukovara Mile Dedaković su uhapšeni i optuženi za pripremanje državnog udara. Specijalna policija provaljuje u Starčevićev dom gdje su pronađene velike količine oružja i municije. Tokom boravka u zatvoru, Dedaković je često premlaćivan.Dedaković:'Svi su mi se ispričali osim Manolića' Hapšenje Parage i njegovih kolega izaziva veliki protest građana Hrvatske na glavnom zagrebačkom trgu. Na vojnom sudu, vodstvo HSP-a i Dedaković su oslobođeni svih optužbi. Nakon toga Dedaković napušta Hrvatsku vojsku i pristupa HSP-u. Paraga ga ubrzo imenuje Glavnim inspektorom HOS-a.
Nakon što je 23. novembra 1991. objavljen proglas o općoj mobilizaciji, jedinice HOS-a se postupno uklapaju u redove Hrvatske vojske. Taj proces je u najvećoj mjeri završen do marta 1992. No neke jedinice HOS-a prelaze u BiH jer i tamo započinju sukobi Srba i JNA s jedne strane, te Hrvata i Bošnjaka s druge strane.
HOS u BiH 1992. mini|lijevo|Oznaka koju su koristili neki vojnici HOS-a u BiH Uspostavom parlamentarne demokratije u Bosni i Hercegovini 1990. se počinju osnovati političke stranke, među njima i HSP BiH. Nakon što se i u Bosni i Hercegovini počeo ponavljati scenariji srpske pobune kako se već dogodilo u Hrvatskoj, HSP BiH počinje osnivati jedinice HOS-a i u BiH. Zapovjedništvo Ratnog štaba HOS-a za Hercegovinu je ustanovljeno 18. decembra 1991. dok je sam štab službeno osnovan 3. januara 1992. u Ljubuškom. Prva jedinica HOS-a u Bosni i Hercegovini je osnovana već krajem oktobra 1991. u Ljubuškom. Ratni štab HOS-a za Bosnu bio je u Zenici.
Već na početku rata, HOS-ovci su djelovali na najkritičnijim tačkama svih ratišta, od Sarajeva, preko zapadne Hercegovine do Bosanske Posavine. HOS je odigrao važnu ulogu u oslobađanju Mostara, Čapljine, Neuma i Stoca. Cilj HOS-a bio je zajednička borba Hrvata i Bošnjaka protiv Vojske Republike Srpske. Zbog toga se "natjecao" sa jedinicama Hrvatskog vijeća odbrane (HVO) za uticaj među bosanskohercegovačkim Hrvatima. Krajem jula 1992. u Čapljini je samo u jednom danu 700 vojnika HVO-a prešlo u HOS, a slično se događalo i u Tomislavgradu, Livnu i Mostaru.
HOS u BiH je do svog raspada bio mješovitog sastava, činili su ga Hrvati, a bilo je do 40% Bošnjaka. Po službenim dokumentima HOS-a, u HOS-u BiH je bilo 5134 vojnika. Službeno se nalazio pod vrhovnim zapovjedništvom Predsjedništva BiH i činio sastavni dio Armije BiH ali je na ratištima djelovao samostalno. Neki HOS-ovci u BiH su također, pored oznaka HOS-a, na uniformama nosili i oznake Armije BiH. No, dok je HOS u Hrvatskoj bio donekle zavisan od Hrvatske vojske i saradnje sa vlastima Republike Hrvatske, HOS u BiH je bio u potpunosti samostalan. Nisu primali naređenja od HVO-a, koji je imao podršku vlasti RH, i djelovali su poput prave državne vojske. Osnovali su i vlastitu vojnu policiju.
HOS u srednjoj Bosni je djelovao u Zenici, Novom Travniku i Vitezu a vodio je borbe sa srpskim paravojnim snagama oko Jajca i Travnika. Zapovjednik srednjobosanskog HOS-a je bio bojnik Darko Kraljević. 6. juna 1992. snage HOS-a Hercegovine započinju akciju kojom su za nekoliko sati oslobođena mjesta Klepci, Tasovčići i Prebilovci u općini Čapljina, što je bio uvod u Operaciju Lipanjske zore, kojom je oslobođen Mostar i dolina Neretve.
Najpoznatiji zapovjednik HOS-a u BiH je bio general-bojnik Blaž Kraljević, koji je 15 dana prije smrti postao član glavnog štaba Armije BiH u Sarajevu. Kraljević je bio hrvatski povratnik iz emigracije i javno je pozivao vojnike HVO-a da se priključe HOS-u te uskrate poslušnost Mati Bobanu, predsjedniku samoproglašene Hrvatske zajednice Herceg-Bosne i povjereniku Franje Tuđmana.
Snage HOS-a Hercegovine pod zapovjedništvom majora Stanka Primorca "Ćaneta" su 7. augusta 1992. ušle na područje općine Trebinje, a dva dana kasnije, Blaž Kraljević je na povratku sa sastanka sa Matom Bobanom ubijen na kontrolnoj tački HVO-a u Kruševu. Ubice su pokušali baciti tijela u more kako bi sakrili zločin ali je vozilo sa tijelima otkriveno u Omišu. Za to je ubistvo Paraga iste godine podnio kaznenu prijavu protiv vodećih ljudi HVO-a. Istraga o ubistvu nije pokrenuta.
Nakon ubistva Blaža Kraljevića prijetila je opasnost otvorenog sukoba HVO-a i bosanskohercegovačkog HOS-a tj. hrvatskog građanskog rata u BiH. Zbog toga je u Grudama 10. augusta 1992, održan sastanak predstavnika HOS-a i HVO-a. HOS su predstavljali general Ante Prkačin (načelnik Glavnog štaba HOS-a), bojnik Stanko Primorac "Ćane" i Krešimir Pavičić "Pava"; dok su HVO predstavljali Vice Vukojević, Mate Boban (predsjednik HZ Herceg-Bosne) i general-major Slobodan Praljak (načelnik Glavnog štaba HVO-a).
Na tom sastanku nije učinjeno ništa radi smirivanja odnosa HOS-a i HVO-a. Vice Vukojević je od predstavnika HOS-a otvoreno tražio da se HOS rasformira u roku od 24 sata a ljudstvo pređe u HVO. Nikakav dogovor nije postignut.
23. augusta, Ante Prkačin u Grudama održava sastanak s Bobanom gdje je potpisao dokument kojim je pristao na rasformiranje HOS-a. Prkačin je zbog toga isti dan isključen iz HSP-a.
Početkom septembra, vodstvo HVO-a zahtjeva premještaj najelitnijih jedinica HOS-a iz Hercegovine u Bosansku Posavinu. Tome je udovoljeno i HOS-ovci su ondje većinom izginuli tokom pada Bosanske Posavine dok se HOS u Hercegovini, bez odlučnog vodstva, ubrzo rasuo. Dobroslav Paraga je poslao u Hercegovinu Milu Dedakovića da spriječi rasipanje HOS-a ali on to nije uspio poslije čega je napustio HSP.