Posljednji kineski car biografski je film snimljen 1987. o životu Puyija, posljednjeg kineskog cara, čija je autobiografija bila osnova za scenarij koji su napisali Mark Peploe i Bernardo Bertolucci. Film je napravljen u nezavisnoj produkciji Jeremyja Thomasa, a režirao ga je Bertolucci; distribuirao ga je Columbia Pictures 1987. Puyijev život opisan je od njegovog dolaska na tron kao dječaka, pa sve do njegovog zatvaranja i političke rehabilitacije od strane kineskih komunističkih vlasti. Glavne uloge tumače John Lone, Joan Chen, Peter O'Toole, Ruocheng Ying, Victor Wong, Dennis Dun, Ryuichi Sakamoto, Maggie Han, Ric Young, Vivian Wu i Chen Kaige. To je bio prvi dugometražni film za koji su producenti dobili odobrenje od kineske vlade da snimaju u Zabranjenom gradu u Pekingu. Osvojio je 9 Oscara, uključujući i one za najbolji film i režiju. http://movies.amctv.com/movie/1987/The+Last+Emperor Radnja Vlak dolazi na stanicu u sjevernoj Kini. Godina je 1950. Vojnici su posvuda. Vlak je zatvorski i svi koji se voze u njemu su ratni kriminalci. Zatvorenici su ugurani u staničnu zgradu da bi čekali. Nakon kratkog vremena, četiri zatvorenika iznenada ustaju, skupljaju se po sobi, i u znak poštovanja liježu ničice pred dobro odjevenim čovjekom u naočalama (John Lone). Čovjek kojeg obožavaju gleda oko sebe nelagodno. Stražari odvode četiri poštovaoca daleko od njega. Čovjek odlazi u kupatilo i zaključava vrata za sobom. Nakon što je napunio umivaonik sa toplom vodom on reže vene te ih uranja u vodu. Kratko vrijeme kasnije zatvorski upravnik (Ruocheng Ying) dolazi do vrata kupatila. Pošto su zaključana guverner lupa na vrata i u više navrata viče: "Otvorite vrata!" Unutar kupatila, zatvorenik gleda svoju krv koja se širi umivaonikom. Čovjekovo ime je Pu Yi. On je posljednji car Kine.
Car Kine, 1908. Buka guvernerovog lupanja i galame prebacuje Pu Yi u mislima u vrijeme, 42 godina ranije, kad su vojnici u sličnim okolnostima zahtijevali ulazak na njegovo porodično imanje. Po naredbi carice Cixi Dowager, tri godine starom Pu Yi (Richard Vuu) je naređeno da ide u Zabranjeni grad, sjedište vlasti i prebivalište kineskih careva. Dok dječak jeca, Pu Yi majka (Dong Liang) ga predaje medicinskoj sestri, Ar Mo (Jade Go), rekavši: "Moj sin je tvoj sin." Kada je povorka stigla u Zabranjeni grad, Pu Yi i njegov otac (Basil Pao) bili su prisutni na samrtnoj postelji umiruće carice. Njen posljednji službeni akt je bio proglasiti dječaka da bude nasljednik prethodnog cara, koji je umro tog istog dana. "Mali Pu Yi. Odlučila sam da ćeš ti biti novi gospodar Deset hiljada godina. Ti ćeš biti Sin Neba." S tim riječima, carica Dowager umire. Pu Yi se okreće svom ocu i pita ga hoće li ići kući. Bez odgovora, njegov otac se poklanja pred svojim sinom. Ubrzo, Pu Yi sjedi na carskom tronu u Dvorani Vrhovne Harmonije. Pošto se carski pečat utisnuo na dokumentu o proglašenju, Pu Yi izlazi iz dvorane i ulazi u ogromno dvorište iza. Hiljade državnih službenika i kućnih sluga su se poredali u redovima u dvorištu, i na trgu. Na zvuk ritmičkih napjeva i naredbi, svi oni se klanjaju novom caru u naizgled beskrajnim redovima poklanjanja. Kad su završili i tišina je napokon zavladala, zvuk cvrčka dospio je do Pu Yi ušiju. Visoki tutor (Victor Wong), uzima cvrčka i kaže: "Ah vidi i on je došao da se pokloni Vašem Veličanstvu, sada on može biti carev cvrčak.?.." Kasnije, dječak car je u društvu carskih eunuha. Oni ga kupaju i zabavljaju dok carski liječnik (Zhendong Dong) provjerava njegovu stolicu. Ar Mo stiže i Pu Yi joj leti u naručje govoreći: "Ja želim ići kući!" Te noći Pu Yi i Ar Mo su u krevetu zajedno. Ona pjeva mu uspavanku.
Neuspjelo samoubistvo. Sjećanje na Ar Mo-inu uspavanku je prekinuto od strane zatvorskog guvernera. On šamara Pu Yi. "Gdje sam ja?" Pu Yi pita dok leži na podu kupatila. "U Narodnoj Republici Kini," guverner ljutito odgovara. Pu Yi-jev pokušaj samoubistva nije uspio. Zatvorenici su prevezeni kamionima do Sekretarijata javne bezbjednosti u pritvorskom centru u Fushun. Oni su dobili sitne potrepštine i saopštena su im pravila ponašanja. Dok Pu Yi sjedi na daskama kreveta u svojoj ćeliji kasnije taj dan, njegov brat, Pu Chieh (Guang Fan), stiže.
Braća, 1914. Scena njegovog brata vraća Pu Yi u sjećanje. U njemu, osam godina star Pu Yi (Tsou Tijger) je posjećen od svoje porodice. Iako ih on nije vidio od njegove krunidbe, Pu Yi ne izgleda jako zainteresiran i ali ga Visoki tutor opominje. Kao sedam godina star Pu Chieh (Henry Kyi) klanja se bratu, Pu Yi bezosjećajno prelazi preko njega, pozivajući Ar Mo da ga prati, i prilazi svojoj majci. Sasvim površno, on pita o njenom zdravlju, a kada je podigla veo, priznaje da joj se ne sjeća lica. Njihov otac ignorira Pu Chiehov uzvik "Papa!" i naglo odlazi. Pu Chieh je ostavljen u Zabranjenom gradu da služi kao pratilac svoga brata. Kasnije, dva dječaka imaju manju svađu koja vodi do otkrića. Svađa je bila oko toga da li Pu Chieh može da nosi žutu boju koja je rezervisana za cara. Kada Pu Chieh govori bratu da on nije car više, i da ima novi car, Pu Yi pokušava osporiti njegovu tvrdnju te naređuje eunuhu (Liangbin Zhang) da popije zdjelu zelene tinte. Nakon dosta pauze i sa puno strepnje on pije tintu, ali Pu Chieh ne prihvaća to kao dokaz te i dalje insistira. On vodi brata na vrh novosagrađenog zida koji dijeli sjeverni stambeni dio od ostatka Zabranjenog grada. Pu Chieh pokazuje na čovjeka koji se vozi u automobilu i viče: "On je predsjednik republike." Pu Yi je uzdrman. Kad je došao na ulicu, on pita Visokog tutora da li je on još uvijek car. Visoki tutor odgovora: "Vi ćete uvijek biti car unutar Zabranjenog grada, ali ne i vani." "Vani", on nastavlja "Kina je sada republika, s predsjednikom." Tražeći utjehu, Pu Yi pokušava pronaći Ar Mo, ali ona je nestala. Rečeno mu je da je poslata daleko u zdraviju klimu.
Zatvorska orijentacija. Pu Yi i Pu Chieh, zatvorenici broj 981 i 920, zajedno sa stotinama drugih ratnih zatvorenika su se okupili u zatvorskom dvorištu. Zatvorski guverner im drži govor. Od njih se očekuje da se suoče sa istinom i da pišu autobiografije u kojima će da priznaju sve svoje zločine. U svojoj kancelariji nakon orijentacije, zatvorski guverner otvara paket da bi otkrio knjigu pod nazivom Sumrak u Zabranjenom gradu, koju je napisao Reginald F. Johnston. On se zadržava na sredini knjige i počinje sa čitanjem.
Obrazovanje, 1919. Reginald Johnston (Peter O'Toole) ulazi u carsku službu kao učitelj tokom nemira 1919 koje je predvodio studentski pokret pod nazivom 4. maj. Godine raspusnosti su ostavile petnaest godina starog Pu Yi (Tao Wu) u neznanju, naivnog, i dosta arogantanog. Johnston odmah shvata da ako želi da ima utjecaj na njega on mora biti carev prijatelj, a ne njegov podanik. Pu Yi koristi Johnstona kao njegovog jedinog izvora za prave informacije o životu izvan Zabranjenog grada. Johnston daje Pu Yi bicikl sa kojim car pokušava pobjeći. Kada to ne uspijeva, Pu Yi pokušava bijeg preko krova i ponovo ne uspijeva. Kada Johnston otkriva da dječaku trebaju naočale, on prijeti da će objaviti tužne činjenice o carskom zatočeništvu i prisiljava lorda Chamberlaina da dopusti da car nosi naočale.
Brak, 1922. Vlada odlučuje da Pu Yi treba biti u braku. Pokazuje mu se niz slika maloljetnih princeza ali samo je vlada ta koja će odabrati caricu. Pu Yi, međutim, odlučuje da odabere dvanaest godina staru Wen Hsiu (Jun Wu) kao svoju drugu ženu. Nakon ceremonije vjenčanja, on sjedi na krevetu s Wan Jung (Joan Chen), carica koja je odabrana za njega. On sklanja veo koji pokriva njeno lice i unatoč tome što je starija od njega - ona je prekrasna.
Svjedočenje. Zatvorski guverner prestaje čitati. Pu Yi je izveden iz njegove ćelije i doveden u sobu gdje treba da prizna svoje zločine. Rečeno mu je da prvo napiše svoje ime. Budući da mu je dao samo kredu, on piše svoje ime na podu. Njegov ispitivač (Ric Young) utvrđuje osnovna pravila, a zatim pita Pu Yi zašto on misli da je u zatvoru. Pu Yi odgovora da u svojoj autobiografiji tvrdi da je on nevini posmatrač kineske novije historije. Ispitivač figurativno baca njegovu autobiografiju nazad u lice. On zahtijeva ozbiljno priznanje. Pisar (Hongchang Yang) je spreman da zabilježi njegovo svjedočenje. Zatvorski guverner je ušao i sjedi na stražnjem dijelu sobe za ispitivanje.
Priznanje, 1923. Pu Yi počinje svoje priznanje. Sjeća se da je sjedio na zlatnoj fotelji zalažući se za reforme. On siječe svoj rep kose koji označava Manchu dominaciju, a čin rezanja se donedavno smatrao izdajničkim. Tada smjenjuje lorda Chamberlaina i predlaže reviziju carskih skladišta. Te noći su eunusi spalili skladišta kako bi spriječili otkrivanje njihovih krađa. Sljedeći dan, Pu Yi izbacuje eunuhe sa dvora uz pomoć republikanskih vojnika. Pu Yi završava svoje "priznanje" i zuri u svoje ime na podu. Zatvorski guverner pita ga o japancima. Oni su svi jako željeli da znaju kako i kada je Pu Yi otpočeo prijateljstvo sa japancima.
Protjerivanje iz Zabranjenog grada, 1924. Pu Yi nastavlja svoj iskaz. Carska porodica igra tenis u dvorištu. Pucnji su se začuli u daljini. Odjednom, dvorište je ispunjeno vojnicima ratnog vođe Feng Yuxianga. Jedan od njegovih kapetana (Xu Tongrui) daje carskoj porodici jedan sat da napuste Zabranjeni grad. Oni odlaze u prinudno izgnanstvo na imanje njihovih predaka. Johnston sugerira da bi on mogao srediti azil u britanskoj ambasadi. Nakon što Pu Yi po prvi put u šesnaest godina ostavlja ono što mu je predstavljalo zlatom okovani zatvor, on je miran ali vrlo prestrašen. Carska porodica odlazi automobilom dok je petobojna republikanska zastava podignuta iznad Zabranjenog grada.
Objašnjenja. Ispitivač ističe da oni nisu otišli u britansku ambasadu, ali su umjesto toga otišli u japansku ambasadu. Pu Yi objašnjava da su japanci bili spremni pomoći, da su oni imali cara skoro njegove dobi, i da, budući da je on mandžurijskog porijekla, mnogi Kinezi ga smatraju strancem. On izlaže ove činjenice da bi objasnio zašto je carska porodica otišla živjeti u japansku koncesiju u Tientsinu. On dalje objašnjava da ga nisu plaćali japanci, i da je morao platiti svoj put u Tientsin prodajom porodičnog blaga, i da je sanjao da ode na Zapad.
Noćna ptica, 1927. Pu Yi provodi opušten život u Tientsinu. To je bio kosmopolitski grad s velikom međunarodnom zajednicom. Na plesnoj zabavi, odjeven u smoking Pu Yi pjeva pjesmu Am I Blue? u pratnji jazz banda. On završava pjesmu, i pridružuje se plesačima. Odrasla Wen Hsiu (Vivian Wu), njegova druga supruga, pleše s amerikancem dok Masahiko Amakasu (Ryuichi Sakamoto), Pu Yi-jev japanski pokrovitelj i zavjerenik, samo posmatra. Dok plešu, Pu Yi i Wan Jung raspravljaju gdje žele živjeti. Ona favorizira Monaco, ali njemu se više sviđa San Francisco. Ona pita da li oni ovaj put stvarno odlaze. Amerikanac koji je plesao sa Wen Hsiu vidi carski par i pita ko su oni. Wen Hsiu ih identificira kao Henry i Elizabeth. Dok su se vozili do svog prebivališta u japanskoj ambasadi nakon zabave, Wen Hsiu najavljuje da želi razvod. Henry joj se ruga rekavši da se niko ne može razvesti od njega. Ubrzo nakon što su stigli u rezidenciju Wen Hsiu odlazi i nikada se više nije vratila. Kasnije te večeri Eastern Jewel (Maggie Han) stiže. U svojoj spavaćoj sobi, ona i Elizabeta se upuštaju u razgovor, a zatim Eastern Jewel vadi lulu sa opijumom. Dok priprema lulu, ona ležerno objašnjava da radi kao špijun za japansku obavještajnu službu. Elizabeth joj se naivno povjerava. Ona se također brine o Henryju i njegovom odnosu s japancima. Henry je poslao svog brata, Pu Chieh, na vojnu akademiju u Tokyo. Henry oslovljava Eastern Jewel kao "rođaku". On je još uvijek tužan zbog odlaska Wen Hsiu. Eastern Jewel obavještava Henryja o nedavnim oskvrnućim grobova njegovih predaka u Manchu od strane vojnika Kuomintanga. Henry ostaje bez riječi.