Bosna i Hercegovina je smještena na jugoistoku Evrope, u zapadnom dijelu Balkana. Ukupna površina države iznosi 51.209,2 km2 gdje je od toga 51.197 km2 kopno, a 12,2 km2 je površina mora. Ukupna granica Bosne i Hercegovine iznosi 1.538 km, od čega je suhozemna granica dužine 774 km, riječna 751 km, a morska 13 km.
Graniči s Hrvatskom na sjeveru, sjeverozapadu i jugu (ukupna dužina: 932 km), Srbijom na istoku (357 km) i Crnom Gorom na jugoistoku (248 km). Na krajnjem jugu izlazi na Jadransko more, u dužini od 20 km,Field Listing – Coastline , The World Factbook, 22. 8. 2006. na teritoriji općine Neum. Granice Bosne i Hercegovine uglavnom su prirodnog porijekla i većinom ih čine rijeke Drina, Sava i Una, te planine, kao Dinara na jugozapadu.
Glavni grad je Sarajevo (275.524 - 2013), a od većih gradova izdvajaju se Banja Luka (199.191), Tuzla (120.441), Zenica (115.134), Mostar (113.169), Bihać (43.007), Bijeljina (42.278), Brčko (39.893), Prijedor (27.970), Doboj (24.349) i Trebinje (22.987).
Geološka građa Sve stijene koje grade današnji prostor Bosne i Hercegovine istaložene su u marinskoj sredini nekadašnjeg mora Tetis i u različitim geološkim razdobljima. Geosinklinala Tetis ležala je između Afričke ploče na jugu i Evrosibirske na sjeveru. U geološki najstarije stijene ovih prostora ubrajaju se one koje potječu iz paleozoika, odnosno silurske periode. Ove stijene grade bosanskohercegovačko škriljavo gorje koje čine Vranica, Bitovnja, Pogorjelica i Zec.
Uslijed dugotrajnih djelovanja endogenih potisaka, kao i magmatske aktivnosti, naslage škriljavog gorja metamorfizirane su i sada ih čine mramor, škriljac, metamorfizirani dolomit i krečnjak. Ove naslage čine osnovnu podlogu ostalim naslagama iz paleozojskog geološkog razdoblja.
Osim Srednjobosanskog škriljavog gorja, postojale su i druge zone razvoja paleozojskog kompleksa. Na istoku i jugoistoku Bosne u poriječju Drine i njenih pritoka Prače, Jadra i donjem slivu Drinjače nastale su mlađe paleozojske naslage, koje se u geološkoj literaturi ozačavaju kao pračanski i drinski paleozoik. Paleozojske naslage prekrivaju i veliki dio sliva Sane, od Ključa do Sanskog Mosta, i manji dio sliva Une, oko Novog Grada.
U geološkoj hronologiji razvoja zemljine kore na teritoriji Bosne i Hercegovine, nakon istaloženih paleozojskih naslaga, nastaje nov - mezozojski geološki ciklus. Sedimentacija mezozojskih naslaga na teritoriji Bosne i Hercegovine ima potpuno razviće u tri geološke periode: trijasu, juri i kredi.
Mezozojske naslage imaju najveće teritorijalno razviće i grade unutrašnju, centralnu i vanjsku zonu Dinarida. Mezozojsko geološko razdoblje u Dinaridima predstavljeno je pretežno karbonatnim i klastičnim naslagama. Karbonatne naslage grade pretežno vanjsku zonu, a klastične naslage učestvuju u građi središnjih i unutrašnjih Dinarida.
Tla Tla su sastavni element fizičko-geografske sredine. Njih čine površinski rastresiti slojevi. Tla Bosne i Hercegovine su izuzetno heteogena i čine pravi pedološki mozaik. Ona se mogu razvrstati u nekoliko skupina od kojih su dvije najbitnije, i to: automorfna tla i hidromorfna tla. Osnovna razlika među ovim grupama je u tome što se pri formiranju automorfnih tala, kao osnovni faktor, pojavljuje samo padavinska voda, a pri nastanku hidromorfnih tala, osim padavinske vode, učestvuju podzemne i poplavne vode.
Automorfna tla su najrasprostranjenija vrsta tala u Bosni i Hercegovini. S obzirom na debljinu humusnog sloja, ona se dijele na razvijena i nerazvijena tla. Hidromorfna tla se takođe mogu podijeliti na razvijena i nerazvijena tla. U razvijena hidromorfna tla spadaju glejna i tresetna zemljišta. Glejna su nastala u nizijskim predjelima i pobrđima, pretežno u sjevernim dijelovima zemlje. Među njima su najraširenija pseudoglejna tla, koja prekrivaju ravničarske krajeve u sjevernoj Bosni. Tresetna se stvaraju u uvjetima stalnog prisustva vode u zemljištu. Najviše ih je u Hutovom blatu i Livanjskom polju.
Reljef mini|lijevo|280px|Topografska karta Bosne i Hercegovine Reljef Bosne i Hercegovine veoma je različit, i po izgledu i po starosti i po načinu postanka. Najveći dio reljefa zemlje čine planine različite visine. Ostatak je ravničarski, a čine ga dijelovi Panonske nizije, velikih kotlina i riječnih dolina, kao i uzak pojas Jadranskog primorja.* http://www.znanje.org/i/i26/06iv06/06iv0608/reljef%201.htm
Bosna i Hercegovina sastoji se od dvije geografske i historijske cjeline: većeg bosanskog dijela na sjeveru (oko 42.000 km2) i manjeg hecegovačkog na jugu. Bosna je mahom planinska zemlja, a isto se odnosi i na Hercegovinu, s tom razlikom da je riječ o različitim karakterima tla. Bosna i Hercegovina pripada zapadnom dijelu sredozemne zone mlađih vjenačnih planina. Ova zona je dala osnovni, pretežno gorski karakter reljefu zemlje. Kroz najmlađe geološke epohe na teritoriji Bosne i Hercegovine stvorena je prostrana visija predstavljena brdsko-gorsko-planinskim reljefom, međuplaninskim i predplaninskim depresijama – kotlinama. Najznačajnije depresije su: panonska depresija na sjeveru jadranska depresija na jugozapadu.* http://www.visitmycountry.net/bosnia_herzegovina/bh/index.php/geografija/27-vmc/geografija/227-reljef-bosne-i-hercegovine
Od ukupne površine Bosne i Hercegovine na područja do 200 metara nadmorske visine otpada 14,2%, na područja između 200 metara i 500 metara nadmorske visine gotovo 29%, a na visine između 500 metara i 1.000 metara otpada otprilike 31% državne teritorije. Na nadmorske visine između 1.000 metara i 1.500 metara otpada 21%, a na visine od 1.500 metara do 2.000 metara 3,5% ukupne bosanskohercegovačke teritorije.
Reljef Bosne i Hercegovine čine i podzemni krški oblici u karbonatnim stijenama, što zemlju svrstava u bogata holokarstna područja svijeta. Bosna i Hercegovina je prostor s velikim brojem istraženih i neistraženih pećina i jama, a najpoznatije među njima su Vjetrenica u Popovom polju, Glavičanska kod Foče, Mračna pećina u dolini Prače, Bijambarska pećina u općini Ilijaš i Orlovača kod Sumbulovca.
Planine
Najviše planine u BiH * http://fbl.ba/10-najvisih-planina-bosne-i-hercegovine/ Planina (vrh) Visina (m)Maglić (Veliki vitao) 2386Volujak (Studenac) 2296 Čvrsnica (Pločno) 2228Vranica (Nadkrstac) 2110Prenj (Velika glava) 2103Treskavica (Đokin toranj) 2086 Vran (Veliki Vran) 2074Bjelašnica (Bjelašnica) 2067Lelija (Velika Lelija) 2032Zelengora (Bregoč) 2014Cincar (Cincar) 2005Velež (Botin) 1969Vlašić (Paljenik) 1933Jahorina (Ogorjelica) 1916
Bosna i Hercegovina većinom je planinska zemlja – planine čine 4/5 površine. Planine u Bosni i Hercegovini obiluju rudnim i šumskim bogatstvom, čistim izvorima vode, raznolikim biljnim i životinjskim svijetom.http://www.24sata.info/vijesti/bosna-i-hercegovina/215180-babic-planine-u-bih-obiluju-rudnim-i-sumskim-bogatstvom-cistim-izvorima-vode-moramo-ih-cuvati.html
Preko cijele Bosne i Hercegovine proteže se Dinarski pojas, koji predstavlja izdignuto i blago, prema sjeveru, svedenu visiju koja se prema jugu strmo spušta. Ona, prema najvišim planinskim vijencima, ima asimetričan izgled. Dinarska planinska asimetrija odrazila se na položaj orografskog razvođa, koje je više primaknuto Jadranskom moru. Dinarska planinska morfostruktura je visoka i vjenačna. Ona se pruža od sjeverozapada prema jugoistoku. To je glavni pravac pružanja dinarskih bora. Sadašnji dijelovi geosinkale su izdignuti i naborani, a bokovi su joj spušteni. Zbog toga se između Jadranskog i Panonskog bazena dižu dugački Dinarski planinski vijenci.
Najviši vrh Bosne i Hercegovine je planina Maglić (2.386 m). Bosna i Hercegovina ima četiri olimpijske planine: Jahorina, Bjelašnica, Igman i Trebević. Pored njih još se ističu Volujak, Čvrsnica, Prenj, Zelengora, i Treskavica.
Oko planina ili preko njih prostiru se visoravni i površi, koje su nastale egzogenim procesima sa kraško-korozionim i fluvijalnim porijeklom. One se postepeno spuštaju prema Jadranskom i Panonskom bazenu. Najznačajnije visoravni Bosne i Hercegovine su: glasinačka, klekovačka, dubrovačka.
Rijetki zemljotresi jedina su ozbiljna prirodna opasnost u Bosni i Hercegovini. Među najvažnije probleme s prirodom spadaju zagađenje zraka izazvano industrijskim djelovanjem i krčenje šuma.
Depresije, kotline i kraška polja Naspram Dinarske planinske mase na sjeveru Bosne prostire se Panonska, a na jugozapadu Jadranska depresija. Jadranska depresija pokazuje opću i kontinuiranu tendenciju tonjenja i u geološkoj današnjici. Za razliku od ove, Panonska depresija jednim dijelom blago se epirogeno izdiže.
Između Dinarskih planina spuštene su kotline i kraška polja. Kotline su, kao i planine, u osnovi tektonski reljefni oblici. Kotline u bosanskohercegovačkoj planinskoj oblasti javljaju se u nizovima (linearno) ili pojedinačno (izolovano). Linearne kotline u Bosni Hercegovini najčešće su smještene u riječnim dolinama. Najveća i najpoznatija među njima je Sarajevsko-zenička kotlina. U dolini Vrbasa nalazi se prostrana Skopaljska i sjevernije od nje Banjalučka kotlina. U dolini Une nalazi se Bihaćka, a u dolini Sane smještena je prostrama Prijedorska kotlina. U slivu i dolini Spreče nalazi se Tuzlanska kotlina, a u dolini Neretve smještena je Mostarska kotlina. mini|lijevo|300px|Pogled na Livanjsko polje Kraška polja predstavljaju najveće i najrazvijenije površinske oblike u kršu, koji se mogu pojaviti u suhom ili močvarnom obliku.* http://kraskapolja.ptice.ba/index.php/bs/ Specifični tokovi orogeneze, geogeneze i hidrogeneze u klimatski raznolikim uslovima uslovili su formiranje brojnih kraških polja, koja bosanskohercegovačkom biološkom i ekološkom diverzitetu daju prepoznatljivost na evropskom i globalnom nivou. S obzirom na ekoklimatske karakteristike, kraška polja Bosne i Hercegovine se diferenciraju na grupe:* http://www.fmoit.gov.ba/bh_chm/16%20-%20Specificni%20pejzazi%204.pdf Kraška polja zapadne Bosne (Glamočko, Livanjsko, Kupreško, Duvanjsko, Šuićko, Petrovačko i Bravsko ) Kraška polja zapadne Hercegovine (Posuško, Grudsko) Kraška polja donje zapadne Hercegovine (Lištićko, Ljubuško i Mostarsko Blato) Donja kraška polja istočne Hercegovine (Popovo polje) Srednja kraška polja istočne Hercegovine (Ljubinsko, Dabarsko, Fatničko i Plansko) Visoka kraška polja istočne Hercegovine (Nevesinjsko i Gatačko)
Klima Klima Bosne i Hercegovine određena je kompleksom fizičko-geografskih faktora od kojih su najznačajniji: geografska širina, reljef, blizina velikih okeanskih i morskih površina i velikih kopnenih masa.
Najveći dio bosanskohercegovačke teritorije pripada krajnjim južnim ograncima sjevernog umjerenog pojasa i krajnjim sjevernim dijelovima suptropskog pojasa. Granica između ovih pojaseva povučena je na osnovu radijacionog bilansa i opće šeme zračne cirkulacije koja je karakteristična za oba toplotna pojasa. Osim toga, prostor Bosne i Hercegovine sektorno pripada uplivu zimskog zapadnog ciklona i ljetnjeg azorskog anticiklona sa pojačanim tropskim utjecajima.
Na podneblje Bosne i Hercegovine značajno utiči prodori suptorpskih zračnih masa, poznati kao topli i suhi afrički zrak. One često, posebno tokom ljeta, preplave prostore zemlje. Pri strujanju preko Mediterana ove zračne mase ovlaže i uzlaznim strujanjem uz dinarske planine se rashlađuju. Iz njih se izlučuju obilne padavine. Ukoliko ovaj topli zrak prodire duboko na sjever, tada u zemlji vlada dugi i veoma topli period.* https://www.scribd.com/doc/86631379/Klima-Bosne-i-Hercegovine
Kada sa sjevera prema jugu struji hladni arktički zrak, tada se nad teritorijom Bosne i Hercegovine uspostavlja stabilno i hladno vrijeme. Značajniji upliv hladnog arktičkog zraka nad zemljom odvija se tokom zime. U tom razdoblju nad Evroazijskim kopnom uspostavlja se zona visokog zračnog pritiska, pa zrak struji prema jugu u prostore Mediterana nad kojim se, u isto vrijeme, obrazuje zona niskog zračnog pritiska.
Klimatski tipovi