Bosanci je ime za stanovnike Bosne i Hercegovine ili za osobe koje su porijeklom iz Bosne i Hercegovine. Kao Bosanci (i Hercegovci) se u kolokvijalnom govoru smatraju državljani Bosne i Hercegovine, koji nacionalno pripadaju jednom od naroda Bosne i Hercegovine. U drugim državama bivše SFRJ, izraz Bosanci se koristi za osobe čije porijeklo ili mjesto rođenja se nalazi u Bosni i Hercegovini. Po zvaničnim podacima iz popisa stanovništva u Crnoj Gori je moguće izjašnjavanje kao Bosanac.Zvanični rezultati popisa na web stranici Zavoda za statistiku Crne Gore

Bosanci nisu samo one osobe koje smatraju Bosnu i Hercegovinu svojom domovinom (nego i oni koji imaju njeno državljanstvo ili su rođeni u Bosni i Hercegovini). Naziv Bosanci je glavni pojam za pripadnike stanovnika zemlje (tj. državljane) Bosne i Hercegovine, što po etničkom opredjeljenju može da uključuje svaku etničku grupu/narod, konstitutivne narode BiH: Bošnjake, Srbe i Hrvate, te druge ljude ne u samoj Bosni i Hercegovini, već i u inostranstvu, pod uslovom da su rođeni u BiH, tj. da im je nacionalnost bosanskohercegovačka (Bosanac i Hercegovac).

Ime se odnosi na sve državljane Bosne i Hercegovine, pripadnike zemlje Bosne i Hercegovine, bez obzira na regionalnu, vjersku ili etničku/narodnu pripadnost.

Mnogi građani Bosne i Hercegovine se nazivaju Bosancima uglavnom u nezvaničnom govoru te tamo gdje je takvo opredjeljenje prihvaćeno kao zvanično (u većini inostranih država). Neki se čak izjašnjavaju samo kao Bosanci i često kad ne žele izraziti svoju etničku pripadnost, ili ako potječu iz miješanog braka. Neki od primjera ljudi koji se izjašnjavaju tako su: Sergej Barbarez, Branko Đurić, Josip Katalinski i Danis Tanović. Oni koji žive u manjoj geografskoj regiji Hercegovine se radije izjašnjavaju samo kao Hercegovci u lokaliziranom, regionalnom smislu.

Osim toga, znatan broj stanovnika u Bosni i Hercegovini vjeruje da termin Bosanci daje ime onim ljudima koji čine određenu grupu (kulturni identitet) ili etničku grupu.

Historija

Najraniji zapisi Najraniji kulturni i jezički korijeni bosanske historije mogu se pratiti unatrag do Seobe naroda u ranom Srednjem vijeku. U to vrijeme, Slaveni iz Jugoistočne Evrope su izvršili invaziju na Istočno Rimsko Carstvo i naselili se na Balkanski poluotok. Tamo su se pomiješali s autohtonim paleo-balkanskim narodima, poznatijim kao Iliri. Od 800. Slaveni su počeli osnivati rane kneževine. Kako su se kneževine širile, oni su pripajali i druga slavenska plemena i teritorije, a kasnije su se razvili u centralizovane kraljevine.

U Bosni nije bilo istaknutih slavenskih plemena, a nezavisna Bosanska država se neće uspostaviti sve do srednjeg vijeka.

Prije toga, srž bosanskih zemalja (između rijeka Drine i Bosne) je bila u skoro stalnom stanju borbe između Bizantijaca, Srba, Hrvata, Bugara i Mađara. U 12. vijeku Bosanska država se počinje uzdizati stvarajući nezavisnu religijsku zajednicu. Razvija se u moćno Bosansko kraljevstvo u 14. vijeku, a naziv Bošnjani je bio korišten za opisivanje stanovnika Kraljevstva. Pretpostavlja se da je taj naziv potječe od naziva rijeke Bosne, koja teče kroz srce Bosanskog kraljevstva. Prije raspada Rimskog Carstva, rijeka se zvala Bosona po autohtonim Ilirima, a neki naučnici nagađaju da je ime Bosna izvedeno iz tog pojma.

Srednji vijek thumb|Teritorijalno širenje Bosanskog kraljevstva u Srednjem vijeku