Miranda je prirodni satelit planete Uran, najmanji i najbliži planeti od svih njenih većih satelita.
Otkrio ju je Gerard Kuiper 2. februara 1948 u Fort Davisu, koristeći 2,080 mm (82-inčni) "Otto Struve Teleskop" Opservatorije McDonald Kuiper, G. P., The Fifth Satellite of Uranus, Publications of the Astronomical Society of the Pacific, Vol. 61, No. 360, p. 129, June 1949. "Otto Struve Telescope". MacDonald Observatory. 2014. Retrieved 2014-10-21. Dobila je ime po kćerki Prospera u Šekspirovom komadu The Tempest. Također je nazvana Uran V.
Dosada, jedine slike Mirande izbliza su one koje je načinio Voyager 2, koji je prošao pored Urana u januaru 1986, i tom prilikom izvršio i osmatranje njegovih satelita. Prilikom prolijetanja južna hemisfera mjeseca je bila okrenuta prema Suncu, tako da je samo ona i bila predmet istraživanja. Sretna okolnost je to da je Miranda prošla jako blizu Voyagera pokazujući da se radi o geološki najaktivnijem tijelu u Uranovom sistemu.
Fizikalne karakteristike mini|lijevo|180px|Pogled izbliza na Verona Rupes, veliki kosi rasjed na Mirandi; sa svojih 20 km visine je najviša litica u solarnom sistemu Miranda je građena od vodenog leda i silikatnih stijena, male gustoće (procjene ukazuju da vodeni led čini oko 60% zapremine satelita B. A. Smith et al. (4 July 1986). "Voyager 2 in the Uranian System: Imaging Science Results". Science 233: 55.). Površina joj je ispresijecana sa velikim kanjonima i do 20 km dubokim, te živopisnim regijama izrovljenog tla što ukazuje na živu geološku aktivnost ovog mjeseca u prošlosti. Na Mirandi se nalazi i najveći klif u Sunčevom sistemu, Verona Rupes, visine od preko 5 km.
Velike brazde, zvane korone (coronae), mogle bi biti rezultatom uzlaznih struja zagrijanog leda. Smatra se da je ova aktivnost pokretana privlačnom silom Urana. Druga teorija, sada smatrana ko manje vjerovatna, predlaže da se Miranda, u jednom trenutku u prošlosti, sudarila sa velikim objektom. Dijelovi tih tijela su se onda presložili u različite pozicije formirajuči sadašnji čudan uzorak tla.
Mirandina orbitalna inklinacija (4.34°) je neuobičajeno velika za tijelo koje je tako blizu matičnoj planeti. Moguće je da je u jednoj tački imao orbitalnu rezonancu 3:1 sa Umbrielom. Nadmetanje između njihovih sila privlačenja moglo je uzrokovati zagrijavanje unutar mjeseca i to bi mogao biti uzrok geoloških aktivnosti. Naučnici razlikuju sljedeće geološke oblike na Mirandi: Kratere Korone (veliki jajoliki oblici) Regije (geološke regije) Rupes (latinska riječ za liticu ili klisuru) Sulcus (lat. riječ za paralelnu brazdu ili jarak)
Reference
Vanjski linkovi Kuiper, Gerard P., "The fifth satellite of Uranus", PASP 61 (1949) 129 http://www.solarviews.com/eng/miranda.htm http://www.nineplanets.org/miranda.html
Kategorija:Prirodni sateliti Kategorija:Uran