Mohandas Karamchand Gandhihttp://books.google.ba/books?id=svxDMQZ7fakC&pg=PA8&hl=en#v=onepage&q&f=false Mohandas Gandhi (en) (Porbandar, 2. oktobra 1869 – New Delhi, 30. januara 1948) bio je indijski aktivista, političar i državnik.
Biografija Indijski nacionalistički vođa koji se izborio za nezavisnost Indije putem nenasilne revolucije. Gandhi, znan i kao Mahatma Gandhi ('mahatma' na indijskom znači 'dobra duša'), rođen je u hinduskoj porodici u mjestu Porbandar u današnjoj državi Gujarat dana 2. oktobra 1869. godine. Studirao je pravo na univerzitetu u Londonu. Nakon što je 1891. završio studij prava (1889. - 1891.) Gandhi se vratio u Indiju i pokušao raditi u struci, ali u tome nije imao uspjeha. Dvije godine kasnije indijska firma koja je imala poslovne odnose s Južnom Afrikom zaposlila ga je kao svog pravnog savjetnika u uredu u Durbanu.
Kada je došao u Durban Gandhi je otkrio kako ga tamo smatraju pripadnikom niže rase. Istovremeno je bio zapanjen nepriznavanjem građanskih i političkih sloboda indijskih imigranata u Južnoj Africi. To ga je potaklo da se pridruži borbi za priznavanje osnovnih ljudskih prava za Indijce. Gandhi je ostao u Južnoj Africi 20 godina, često vrijeme provodeći u zatvoru. Godine 1896. napali su ga i pretukli Južnoafrikanci. Od tada se zalaže za politiku pasivnog otpora i nekooperacije s južnoafričkim vlastima. Djelom mu je za takvu vrstu politike uzor bio ruski pisac Lav Tolstoj, koji je na Gandhija imao značajan utjecaj. Uzor je također pronašao i u djelima američkog pisca iz 19. vijeka Henrya Davida Thoreaua, posebno u djelima u kojima on piše o Kristovim učenjima. Gandhi je smatrao kako su izrazi pasivni otpor i građanska neposlušnost neadekvatni za njegove svrhe te je on pronašao drugi izraz - Satyagraha. Za vrijeme Burskog rata Gandhi je organizirao sanitetsku jedinicu unutar britanske vojske i zapovijedao istom. Nakon rata vratio se borbi za prava Indijaca. Godine 1910. osnovao je Gandhi farmu, blizu Johannesburga, kooperacijsku koloniju za Indijce. Četiri godine poslije (1914) južnoafrička vlada učinila je bitne ustupke Gandhijevim zahtjevima (priznavanje indijskih brakova). Kada je završio svoje djelovanje u Južnoj Africi vratio se u Indiju. Po povratku u domovinu aktivirao se u indijskoj politici 1919. i pretvorio prijašnji nedjelotvorni Indijski nacionalni kongres u moćnu masovnu organizaciju te postao vođa borbe za samostalnu Indiju.
Kada su 1919. godine u parlamentu izglasani takozvani Rowlatt Acts koji su davali indijskim kolonijalnim vlastima zakonske ovlasti da oružano djeluju protiv takozvanih revolucionarnih aktivnosti. Satyagraha se proširila Indijom privlačeći milione sljedbenika. Demonstracije protiv Rowlatt Acts-a rezultirale su masakrom Britanskih vojnika nad Indijcima kod Amritsara. Godine 1920. kada britanska vlada nije uspjela popraviti situaciju, Gandhi je proklamirao politiku nekooperativnosti. To je imalo za posljedicu da su Indijci koji su radili u javnim ustanovama podnijeli ostavke, državne institucije kao naprimjer: sudovi su bili bojkotirani, a Indijska djeca nisu pohađala vladine škole. U cijeloj Indiji ulice su bile blokirane Indijcima koji su sjedili na njima, a kada su se odbili ustati policija ih je tukla. Gandhi je bio uhapšen, ali je uskoro zbog pritiska javnosti bio pušten. U okviru borbe za ekonomsku nezavisnost Indije, uključujući bojkot britanske robe, Gandhi je osmislio swaraj (sanskritski: samovladavina) pokret. Ekonomski aspekti pokreta bili su veoma važni jer je britansko iskorištavanje indijskih seljaka dovodilo do siromašenja sela i destrukcije kućnih obrta. Gandhi se stoga zalagao za oživljavanje obrta obrade vune te je stoga izabrao točak na kojem se obrađuje vuna kako bi jasnije ukazao na potrebu vraćanja vrijednostima seoskog života i oživljavanju tradicionalnih indijskih obrta. Uskoro je Gandhi postao simbol borbe za slobodnu Indiju širom svijeta. mini|200p|Gandhi u vrijeme Boerskog rata Živio je spiritualnim i asketskim životom propovjednika često provodeći vrijeme u meditaciji. Odnosi u njegovu braku između njega i njegove supruge, prema njegovim vlastitim riječima, bili su poput odnosa brata i sestre. Odbijajući bilo kakvo posjedovanje materijalnih dobara odjevao se u tradicionalnu odjeću najsiromašnijih Indijaca i hranio se samo povrćem, voćnim sokovima i mlijekom. Indijci su ga proglasili svecem i počeli ga nazivati Mahatma (na sanskritskom: velika duša), nazivom koji je namijenjen samo za najveće mudrace. Gandhijevo zalaganje za nenasilje, znano još i kao ahimsa (na sanskritskom: nepovrijeđivanje), bilo je izraz životnog puta koje propovijeda hinduizam. Gandhi je smatrao kako će nenasilnim metodama pokazati Britancima kako je upotreba nasilja beskorisna te da će oni nakon toga napustiti Indiju. Gandhijev politički i duhovni utjecaj na Indiju s vremenom je postao toliko velik da se britanske vlasti nisu usudile prema njemu poduzimati nikakve protumjere. Godine 1921. Indijski nacionalni kongres, grupa koja je širila pokret Indijom, dala je Gandhiju potpunu izvršnu vlast, uključujući čak i pravo da imenuje svog nasljednika. Međutim, indijsko stanoviništvo nije u potpunosti slijedilo Gandhijevu politiku nenasilja te je došlo do serije oružanih revolta protiv britanskih vlasti dovodeći do toga da je Gandhi priznao kako je njegova politika doživjela krah. Godine 1922. britanske vlasti su ga privele i utamničile.
Nakon što je 1924. pušten iz zatvora Gandhi se povukao iz aktivne politike i posvetio se propagiranju općeg jedinstva. Međutim, opet je bio uvučen u borbu za nezavisnost Indije. Godine 1930. Mahatma je proglasio novi val građanske neposlušnosti pozivajući Indijce da ne plaćaju porez. Neposluh je počeo maršom ka moru u kojem su hiljade Indijaca pratile Gandhija od mjesta Ahmadabad do Arapskog mora, gdje su pravili so iz morske vode. Gandhi je ponovo uhapšen, ali je pušten već 1931. godine nakon što je pristao zaustaviti val neposlušnosti kad su Britanci učinili neke ustupke njegovim zahtjevima. Iste godine Gandhi je predstavljao Indijski nacionalni kongres na konferenciji u Londonu. Godine 1932. Gandhi je započeo novi val građanske neposlušnosti protiv Britanaca. Bio je hapšen dva puta kada je pribjegao štrajku glađu što je bila veoma uspješna metoda borbe protiv Britanaca. Naime, ukoliko Gandhi umre postojala je mogućnost da dođe do revolucije i izvan Indje. Iako je i sam bio pripadnik Vaisya (trgovačke) kaste, Gandhi se posvetio i ukidanju nepravednih socijalnih i ekonmskih aspekata kastinskog sistema. Godine 1934. Gandhi je formalno napustio politiku, a na mjestu lidera Indijskog nacionalnog kongresa zamijenio je Jawaharlal Nehru. Gandhi se posvetio putovanju po Indiji, ali se 1939. ponovo vratio aktivnom političkom životu jer su temelji indijske federacije bili uzdrmani. Prvi potez koji je učinio ponovnim izlaskom na političku scenu bio je da još jednim postom, to jeste štrajkom glađu, prisilio vladara države Rajkot da modificira svoj autokratski način vladavine. Javni nemiri postali su toliko jaki da su kolonijalne vlasti morale intervenirati i prisliti vladara Rajkota da popusti Gandhijevim zahtjevima. Mahatma je ponovo postao najznačanija politička figura Indije.
Nakon što je izbio Drugi svjetski rat Kongresna stranka i Gandhi nisu se željeli uplitati u konflikt sve dok Britanci ne udovolje njihovom zahtjevu za momentalnu nezavisnost Indije. To su Britnaci dakako odbili nudeći neke druge kompromise što su opet Indijci odbili. I nakon ulaska Japana u rat i širenja rata na azijski kontinent Gandhi je i dalje odbijao Indiju uvesti u rat. Konačno 1942. Indijci su pristali ući u ratni sukob na strani Britanaca. Godine 1944. indijska borba za nezavisnost došla je u svoju završnu fazu, britanska vlada pristala je na nezavisnost Indije pod uvjetom da dvije suprostavljene nacionalističke grupe: Muslimanska liga i Kongresna stranka, riješe svoje razlike. Gandhi se oštro suprostavio cjepanju Indije na dvije države (što je zahtijevala Muslimanska liga), ali je na kraju ipak morao pristati nadajući se kako će mir između dvije vjerske skupine biti postignut nakon što muslimani zadovolje svoje sepratističke težnje. Indija i Pakistan postale su zasebne države kada su Britanci priznali Indiji njenu nezavisnost 1947. godine. Dana 30. januara, dok je bio na putu prema mjestu gdje je vršio večernju molitvu, napao ga je i usmrtio Nathuram Godse, hindu fanatik. Gandhijeva smrt širom svijeta doživljena je kao katastrofa.
Smrt U 17:17h 30. januara 1948. Gandhi je bio sa svojim unukama u bašti kuće Birla (sada Gandhi Smriti), na putu da se obrati molitvenom skupu, kada je Nathuram Godse, hinduistički nacionalista, iz pištolja je ispalio tri metka u Gandhijeve grudi izbliza. Prema nekim izvještajima, Gandhi je umro odmah. U drugim izvještajima, kao što je onaj koji je pripremio novinar očevidac, Gandhi je odveden u kuću Birla, u spavaću sobu. Tamo je umro oko 30 minuta kasnije dok je jedan od članova Gandhijeve porodice čitao stihove iz hinduističkih spisa.
Premijer Jawaharlal Nehru obratio se svojim sunarodnjacima preko All-India radia rekavši:
Godse, hindu nacionalista, sa vezama sa Hindu Mahasabhom i Rashtriya Swayamsevak Sanghom, nije pokušao da pobjegne; ubrzo je uhapšen zajedno s nekoliko drugih zavjerenika. Optuženi su bili Nathuram Vinayak Godse, Narayan Apte, Vinayak Damodar Savarkar, Shankar Kistayya, Dattatraya Parchure, Vishnu Karkare, Madanlal Pahwa i Gopal Godse.
Suđenje je počelo 27. maja 1948. i trajalo je osam mjeseci prije nego što je sudija Atma Charan donio svoju konačnu naredbu 10. februara 1949. Tužilaštvo je pozvalo 149 svjedoka, odbrana nijednog. Sud je proglasio krivim sve optužene osim jednog. Osam muškaraca osuđeno je za zavjeru za ubistvo, a ostali su osuđeni zbog kršenja Zakona o eksplozivnim tvarima. Savarkar je oslobođen i pušten na slobodu. Nathuram Godse i Narayan Apte osuđeni su na smrt vješanjem dok je preostalih šest (uključujući Godseovog brata, Gopala) osuđeno na doživotni zatvor.
Sahrana i spomen obilježja
Gandijeva smrt je oplakivana širom zemlje.: "Uprkos i zaista zbog njegovog osjećaja bespomoćnosti, Delhi je trebao biti poprište onoga što je nazvao svojim najvećim postom. ... Njegova odluka je donesena iznenada, iako nakon dugog razmišljanja – nije dao ni nagoveštaja čak ni Nehruu i Patelu koji su bili s njim neposredno prije nego što je objavio svoju namjeru na molitvenom skupu 12. januara 1948. Rekao je da će postiti dok se ne uspostavi mir u zajednici, pravi mir, a ne mir mrtvog grada nametnutog od strane policije i trupa. Patel i vlada su brzo shvatili djelimično kao osudu svoje odluke da zadrže značajnu svotu gotovine koja je još uvijek neplaćena Pakistanu kao rezultat dodjele nepodijeljene indijske imovine zbog neprijateljstava koja su izbila u Kašmiru; ... Ali čak i kada je vlada pristala da isplati gotovinu, Gandhi nije prekinuo post: to će učiniti tek nakon što se veliki broj važnih političara i čelnika komunalnih organa složi sa zajedničkim planom za obnovu normalnog života u grad." Preko milion ljudi pridružilo se pet milja dugoj pogrebnoj povorci kojoj je trebalo više od pet sati da stigne do Raj Ghata od kuće Birla, gdje je Gandhi ubijen, a još milion je posmatralo povorku kako prolazi. Njegovo tijelo je prevezeno na nosaču oružja, čija je šasija demontirana preko noći kako bi se omogućilo postavljanje visokog poda kako bi ljudi mogli baciti pogled na Gandhijevo tijelo. Motor vozila nije korišten; umjesto toga, četiri konopca koje je držalo po 50 ljudi su vukli vozilo. Sve ustanove u vlasništvu Indijaca u Londonu su zatvorene u znak žalosti jer su se hiljade ljudi iz svih vjera i denominacija i Indijaca iz cijele Britanije okupile u Indijskoj kući u Londonu.