desno|mini|250px|Ruđer Josip Bošković
Ruđer Josip Bošković (Dubrovnik, 18. maj 1711 – Milano, 13. februar 1787) bio je hrvatskiDadić, Žarko. Ruđer Bošković (paralelan tekst na hrvatskom i engleskom). Zagreb: Školska Knjiga, 1987.Harris, Robin. Dubrovnik, A History. London: Saqi Books, 2003. matematičar, astronom, geodet, fizičar, polihistor i filozof iz Dubrovačke Republike. Bio je italijanskog i slavenskog porijekla. Studirao je i živio u Italiji i Francuskoj gdje je objavio i mnoga svoja djela.James, I. (2004). Remarkable Physicists: From Galileo to Yukawa. Cambridge University Press. p. 47. ISBN 9780521017060.
Bošković je, kao preteča, doprinio razvoju atomske teorije i dao mnoge doprinose astronomiji, uključujući prvi geometrijski postupak za određivanje ekvatora rotirajuće planete na osnovu tri posmatranja površinskih karakteristika i za izračunavanje orbite planete iz tri posmatranja njenog položaja. Godine 1753. otkrio je i odsustvo atmosfere na Mjesecu.Энциклопедия для детей (астрономия). Москва: Аванта+. 1998. ISBN 978-5-89501-016-7.
Biografija Rane godine
Bošković je rođen 18. maja 1711. u Raguzi (Dubrovnik), Republika Dubrovnik, od dubrovačkog trgovca Nikole Boškovića i Paole Bettere (1674–1777), kćerke lokalnog plemića italijanskog porijekla. Boškovićev otac je bio Hrvat (neki izvori kažu Srbin)"Britannica Ruggero Boscovich". Pristupljeno 17 February 2020. Ime Ruđer/Ruggiero je, možda, dobio jer su se i njegov pradjed Agostino Bettera i brat njegove majke zvali Ruggiero, a kum je bio njegov amidža Ruggiero Bettera. Bio je sedmo dijete u porodici i drugo najmlađe. Njegov otac je rođen u selu Orahov Do kod Ravnog, u to vrijeme u sastavu Osmanskog Carstva (danas Bosna i Hercegovina)"Roger Joseph Boscovich'" SJ FRS, 1711–1787 Studies of his life and work on the 250th anniversary of his birth, edited L L Whyte, George Allen and Unwin, London, 1961.Kutleša, Stipe, 2011, Tko je zapravo Ruđer Bošković? {Bošković i njegova obitelj Obitelj mu s očeve strane potječe iz Hercegovine, ţupe Ravno u Popovu polju, iz katoličkog sela Orahova Dola. Njegovog amidžu don Iliju Boškovića ubili su uskočki razbojnici na misi 1692.Domagoj Vidović, 2011, Toponymy of the village Orahovi Do in Popovo https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=124987 #page=540-544 Dok je njegov otac Nikola nekada bio uspješan trgovac koji je putovao kroz Osmansko Carstvo, Ruđer ga je poznavao samo kao invalida prikovanog za krevet; umro je kada mu je sin imao 10 godina. Boškovićeva majka Paola, zvana "Pavica", bila je članica kultivirane italijanske trgovačke porodice osnovane u Dubrovniku od ranog XVII vijeka, kada se njen predak Pietro Bettera nastanio iz Bergama u sjevernoj Italiji. Opisana je kao snažna i aktivna žena sretnog temperamenta koja je doživjela 103 godine.
Paola Betera nije ostavila ništa napisano, ali Boškovićeva tetka, njena sestra, pisala je poeziju na italijanskom. Imala je sinove, koji su bili Ruđerovi rođaci i drugovi, Antun Bošković i Franjo Bošković. Njegova braća i sestre su svi bili stariji od njega, osim dvije godine mlađe sestre Anice Bošković (1714–1804). Njegova najstarija sestra Mare Bošković, devetnaest godina starija od njega, bila je jedini član porodice koji je stupila u brak; njegova druga sestra Marija Bošković zamonašila se u samostanu svete Katarine u Raguzi. Njegov najstariji brat Božo Bošković (Boško, kojeg Ruđer u privatnoj prepisci zove Natale,See the two volumes Edoardo Proverbio (cur.), Carteggio con Natale Boscovich, Edizione Nazionale delle Opere e della Corrispondenza di Ruggiero Giuseppe Boscovich, Milan 2009 ISBN 978-8896700204) trinaest godina stariji, stupio je u službu Dubrovačke republike. Njegov brat Bartolomej (Baro) Bošković, rođen 1700. godine, školovan u isusovačkoj školi u Dubrovniku, napustio je dom kada je Ruđer imao 3 godine da bi postao učenjak i jezuitski svećenik u Rimu. Također je pisao stihove i na latinskom i na "ilirskom" (renesansni naziv za srpskohrvatski), ali je na kraju spalio neke od svojih rukopisa iz skrupulozne skromnosti. Njegov brat Ivan (Đivo) Bošković postao je dominikanac u dubrovačkom samostanu iz šesnaestog vijeka, čiju je crkvu Ruđer poznavao od djetinjstva sa slikama Tiziana i Vasarija, koje su tu i danas. Njegov šest godina stariji brat Petar (Pero) Bošković postao je pjesnik kao i njegov djed. I njega su školovali jezuiti, a zatim je služio kao republički službenik i stekao reputaciju kao prevodilac Ovidija, Corneilleovog Sida i Molijera. Svezak njegovih vjerskih stihova, Hvale Duhovne, objavljen je u Veneciji 1729.
Osnovno obrazovanje je stekao u Dubrovniku. U dobi od 8 ili 9 godina, nakon što je stekao osnove čitanja i pisanja od svećenika Nikole Ničeija iz crkve sv. Nikole, Ruđer je poslan na školovanje u lokalni jezuitski Collegium Ragusinum. Tokom svojih ranih studija Roger Boscovich je pokazao izrazitu sklonost daljem intelektualnom razvoju. U školi je stekao dobru reputaciju zbog lakog pamćenja i brzog i dubokog uma.
Dana 16. septembra 1725. Ruđer Bošković odlazi iz Dubrovnika u Rim. Bio je pod brigom dvojice jezuitskih svećenika koji su ga odveli u Družbu Isusovu, poznatu po obrazovanju mladih i koja je u to vrijeme pod nadzorom imala oko 800 ustanova i 200.000 učenika širom svijeta. Od samog Boškovića ništa ne saznajemo do njegovog ulaska u novicijat 1731. godine, ali je uobičajena praksa da iskušenici prve dvije godine provode ne u Collegium Romanum, već u Sant'Andrea delle Fratte. Tamo je studirao matematiku i fiziku; i toliko je briljantan bio njegov napredak u ovim naukama da je 1740. imenovan za profesora matematike na koledžu.
Bio je posebno prikladan za ovu funkciju zbog poznavanja nedavnih napretka nauke i njegove vještine u klasičnoj strogosti demonstracije, stečenoj temeljnim proučavanjem djela grčkih geometara. Nekoliko godina prije ovog imenovanja stekao je reputaciju elegantnim rješenjem problema pronalaženja Sunčevog ekvatora i određivanja perioda njegove rotacije posmatranjem mrlja na njegovoj površini.
Srednje godine Bez obzira na brojne dužnosti profesora, našao je vremena za istraživanja u različitim oblastima fizičke nauke i objavio je veliki broj disertacija, od kojih su neke bile značajne dužine. Među temama su bili tranzit Merkura, Aurora Borealis, lik Zemlje, posmatranje nepokretnih zvijezda, nejednakosti u zemaljskoj gravitaciji, primjena matematike na teoriju teleskopa, granice sigurnosti u astronomskim posmatranjima, čvrsto tijelo najveće privlačnosti, cikloida, logistička kriva, teorija kometa, plime i oseke, zakon kontinuiteta, mikrometar dvostrukog prelamanja i razni problemi sferne trigonometrije.
Papa Benedikt XIV ga je 1742. konsultovao sa drugim naučnicima o najboljem načinu da se obezbijedi stabilnost kupole Svetog Petra u Rimu, u kojoj je otkrivena pukotina. Usvojen je njegov prijedlog postavljanja pet koncentričnih željeznih traka.
Godine 1744. zaređen je za rimokatoličkog svećenika.
Godine 1745. Bošković je objavio De Viribus Vivis u kojem je pokušao pronaći srednji put između teorije gravitacije Isaaca Newtona i metafizičke teorije monadnih tačaka Gottfrieda Leibniza. Razvio je koncept "neprobojnosti" kao svojstva tvrdih tijela koja je objasnila njihovo ponašanje u smislu sile, a ne materije. Oduzimajući atome njihove materije, neprobojnost se odvaja od tvrdoće, a zatim stavlja u proizvoljan odnos prema elastičnosti. Neprobojnost ima kartezijanski smisao da više od jedne tačke ne može zauzeti istu lokaciju odjednom .The Conflict between Atomism and Conservation Theory 1644–1860 by Wilson L. Scott, London and New York, 1970
Bošković je rodni grad posjetio samo jednom, 1747. Pristao je da učestvuje u portugalskoj ekspediciji za istraživanje Brazila i lučno merenje stepena geografske širine (meridijanski luk), ali ga je Papa ubijedio da ostane u Italiji i da tamo izvrši sličan zadatak sa Christopherom Maireom, engleskog jezuite koji je izmjerio luk od dva stepena između Rima i Riminija. Operacija je započela krajem 1750. godine, a završena je za otprilike dvije godine. Izveštaj je objavljen 1755. pod nazivom De Litteraria expedition per pontificiam ditionem ad dimetiendos duos meridiani gradus a PP. Maire et Boscovicli. Vrijednost ovog rada uvećana je pažljivo pripremljenom mapom zemalja Crkve. Francuski prijevod pojavio se 1770. koji je kao dodatak uključio neki materijal koji je prvi put objavljen 1760. u kojem je prikazan objektivni postupak za određivanje odgovarajućih vrijednosti za parametre prilagođenog modela iz većeg broja opservacija. Varijanta ove procedure prilagođavanja sada je poznata kao L1-norma ili procedura najmanjih apsolutnih odstupanja i služi kao robusna alternativa poznatoj L2-normi ili proceduri najmanjih kvadrata.
Nastao je spor između Franje Velikog vojvode od Toskane i Republike Lucca u vezi s odvodnjavanjem jezera. Kao agent Lucce, Bošković je 1757. upućen u Beč i uspio je u tom pitanju postići zadovoljavajuće rješenje.
thumb|desno|Prva stranica slika iz Theoria Philosophiæ Naturalis iz 1763. Slika 1 je kriva sile koja je privukla toliko pažnje kasnijih prirodnih filozofa kao što su Joseph Priestley, Humphry Davy i Michael Faraday. Ordinata je sila, pri čemu su pozitivne vrijednosti odbojne, a apscisa je radijalna udaljenost. Njutnova gravitaciona privlačna sila jasno se vidi krajnje desno na slici 1.
U Beču 1758. objavio je prvo izdanje svog poznatog djela, Philosophiæ naturalis theoria redacta ad unicam legem virium in natura existentium (Teorija prirodne filozofije izvedena iz jedinstvenog zakona sila koji postoji u prirodi), koji sadrži njegovu atomsku teoriju i njegovu teorija sila.Rowlinson, J.S. (2002). Cohesion: A Scientific History of Intermolecular Forces. Cambridge University Press. ISBN 9781139435888. Drugo izdanje objavljeno je 1763. u Veneciji, a treće ponovo u Beču 1764. Godine 1922. objavljeno je u Londonu, a 1966. u Sjedinjenim Državama. Drugo izdanje izašlo je u Zagrebu 1974.
Ubrzo se pojavila još jedna prilika da iskoristi svoje diplomatske sposobnosti. Britanska vlada je sumnjala da su u Dubrovniku bili opremljeni ratni brodovi za službu Francuske i da je time narušena neutralnost republike. Bošković je izabran za ambasadora u Londonu 1760. godine, kako bi uvjerio Britance da se ništa od toga nije dogodilo i pružio dokaz o neutralnosti Raguse. Ova misija se pokazala kao potpuni uspjeh. Tokom boravka u Engleskoj izabran je za člana Kraljevskog društva.
Godine 1761. astronomi su se pripremali da posmatraju tranzit Venere preko Sunca. Pod uticajem Kraljevskog društva, Bošković je odlučio da otputuje u Carigrad. Stigao je kasno, a zatim je otputovao u Poljsku preko Bugarske i Moldavije, potom je otišao u Sankt Peterburg gdje je izabran za člana Ruske akademije nauka. Loše zdravlje ga je natjeralo da se uskoro vrati u Italiju.
Bošković je posjetio Laibach, glavni grad Kranjske (danas Ljubljana, Slovenija), barem 1757, 1758. i 1763. godine, te stupio u kontakt sa jezuitima i franjevcima u gradu. Jezuiti su njegova učenja uključili u svoja predavanja na jezuitskom koledžu Laibach. Njegova fizika postala je temelj fizikalnih predavanja i u drugim dijelovima Habsburške monarhije i uticala je na misao Carla Scherffera, Gabriela Grubera i Jurija Vege, istaknutih fizičara tog perioda. I Vega i racionalistički filozof Franz Samuel Karpe obrazovali su svoje studente u Beču o Boškovićevim idejama u duhu njegove misli.Južnič, Stanislav (24 April 2012). "Dobro vidne Boškovićeve sledi v Ljubljani" [Well-visible Traces of Bošković in Ljubljana]. Delo.si (in Slovenian). ISSN 1854-6544.
Zrelo doba Godine 1764. pozvan je da služi kao šef katedre za matematiku na Univerzitetu u Paviji, i šest godina je bio na toj funkciji kao i na funkciji upravnika opservatorije Brera u Milanu. Tamo ga je Charles Burney upoznao; pošto Burneyjev italijanski u to vrijeme nije bio dobar, Bošković je s njim govorio francuskim jezikom.