Nicolás Maduro Moros (rođen 23. novembra 1962) venecuelanski je političar i bivši sindikalni lider koji je postao predsjednik Venecuele 2013. Dana 3. januara 2026. američke snage su zarobile Madura i njegovu suprugu Ciliju Flores, nakon čega su prevezeni u SAD i optuženi za trgovinu drogom, za što su se izjasnili da nisu krivi. Iako je de facto uklonjen s vlasti, prema venecuelanskoj vladi i v. d. predsjednici Delcy Rodríguez, Maduro je i dalje de jure predsjednik Venecuele. Također je obavljao funkciju potpredsjednika Venecuele pod predsjednikom Hugom Chávezom od 2012. do 2013. godine, te funkciju ministra vanjskih poslova od 2006. do 2012.
Općenito se smatra da je Maduro vodio autoritarnu vladu, koju su karakterizirale izborne prevare, kršenje ljudskih prava, korupcija, cenzura i teške ekonomske poteškoće. Ujedinjene nacije i Human Rights Watch tvrde da su pod Madurovom administracijom hiljade ljudi umrle u vansudskim ubistvima, a sedam miliona Venecuelanaca je bilo prisiljeno da pobjegne iz zemlje zbog ekonomskog kolapsa.Venezuela Events of 2022. Human Rights Watch. 2022. Maduro je negirao sve optužbe za nedolično ponašanje i tvrdio da su SAD kovale zavjeru protiv Venecuele kako bi izazvale krizu radi promjene režima.
Rani život Potiče iz ljevičarske porodice i kao sin vođe sindikata, Maduro je započeo svoju političku karijeru kao predsjednik Unije studenata u srednjoj školi Jose Avalos u El Valle, radničkom dijelu na rubu Caracasa. Podaci pokazuju da nikada nije diplomirao. U tinejdžerskim godinama bio je entuzijast rock muzike, a Led Zeppelin je bio među njegovim omiljenim grupama; navodno je imao želju za karijerom u rock muzici. Umjesto toga, on se pridružio redovima Socijalističke lige i radio kao vozač autobusa za autobusno preduzeće iz Caracasa, gdje je krenuo očevim stopama i osnovao jedan od prvih nezvaničnih sindikata preduzeća u vrijeme kada su oni bili zabranjeni.
Tokom ranih 1990-ih Maduro je postao član MBR-200, civilnog krila pobunjeničkog vojnog pokreta Huga Cháveza, koje je vodilo kampanju za oslobađanje Cháveza, koji je bio u zatvoru zbog predvođenja propalog državnog udara 1992. Maduro je počeo da se sve više uvezuje s drugim članovima rastućeg Chávista političkog pokreta, te je pomogao u osnivanju Pokreta pete republike sa kojim se Chávez kandidirao za predsjednika 1998. Za to vrijeme je upoznao Ciliju Flores, koja je bila na čelu pravnog tima koji je oslobodio Cháveza 1994, a ona je kasnije je postala Madurova supruga.
Politička karijera Nakon što je Chávez 1998. došao na vlast, Madurov politički uspon je postao nezaustavljiv. Godine 1999. bio je dio tima koji je izradio novi ustav i zatim je postao poslanik u Narodnoj skupštini sve do 2000, kada je prešao da predsjedava zakonodavnim tijelom.
Godine 2006. Chávez imenuje Madura za ministra vanjskih poslova, pozicija na kojoj je s vremena na vrijeme nastavio Chávezovu zapaljivu retoriku. Na regionalnom samitu 2007. je nazvao tadašnju američkog državnu sekretarku, Condoleezu Rice, licemjerkom i izjavio je da se strahote koje su počinjene u vojnom zatvoru Guantánamo nisu desile još od Hitlerovog vremena. Rice je kritikovala Chávezovu vladu zbog zatvaranja privatne TV stanice.
U oktobru 2012. Chávez je imenovao Madura za potpredsjednika neposredno prije njegovog odlaska na Kubu radi hitne operacije raka. U decembru 2012. Chávez je pružio podršku Maduru:
Također, Madurov potencijalni rival, kao što je Diosdado Cabello, tadašnji glasnogovornik parlamenta koji je imao bliske veze sa vojskom, podržao je njegovu kandidaturu.
Maduro je 5. marta 2013. objavio Venecuelancima da je Chávez preminuo, te mu je organizovana sahrana. Tokom predsjedničke utrke, Maduro je tvrdio da ga je duh njegovog "oca" Cháveza posjetio u obliku ptice i da je prizvao drevnu plemensku magiju na njegove političke neprijatelje. Sa malom prednošću dobija izbore i proglašava političku, emocionalnu i duhovnu vezu sa prethodnikom Chávezom. Maduro je započeo postChávezovsku eru protjerivanjem američkih diplomata, optužujući ih da su "historijski neprijatelji" i da su otrovali predsjednika, dok je domaću opoziciju nazvao "fašistima" koji žele da podijele zemlju.
Napomene
Reference
Vanjski linkovi
Kategorija:Rođeni 1962. Kategorija:Živi ljudi Kategorija:Venecuelanski političari Kategorija:Venecuelanski predsjednici Kategorija:Generalni sekretari Pokreta nesvrstanih