Košarkaška reprezentacija Francuske () predstavlja Francusku na međunarodnim košarkaškim takmičenjima i njom upravlja Košarkaški savez Francuske. Francuska je trenutno peta reprezentacija na FIBA svjetskom poretku.
Francuska je redovna na EuroBasketu, kvalifikujući se 39 puta. Najbolji nastup su imali 2013, kada su osvojili zlatnu medalju. Također su do sad osvojili tri srebrne (1949, 2011, 2022) i šest bronzanih medalja (1937, 1951, 1953, 1959, 2005, 2015). Francuska je također osvojila dvije bronzane medalje na svjetskim prvenstvima 2014. i 2019. Dok su na Olimpijskim igrama uspjeli osvojiti četiri srebrne medalje (1948, 2000, 2020, 2024).
Historija thumb|right|Francuska reprezentacija 1919 Uspon i pad (1919-1979) Tokom svoje historije, francuska košarkaška reprezentacija je iskusila mnoge uspone i padove.
U Evropi, reprezentacija Francuske je počela kao žestoki takmičar. Tim je osvojio pet medalja na EuroBasketu između 1937. i 1959. godine. 1937: Bronzana medalja; ukupno 3 pobjede i 2 poraza, drugi u preliminarnoj grupi, izgubljeno polufinale, osvojena utakmica za bronzanu medalju. 1949: Srebrna medalja; ukupno 5 pobjeda i 1 poraz, bez doigravanja. 1951: Bronzana medalja; ukupno 6 pobjeda i 3 poraza, drugi u preliminarnoj grupi pri 3 pobjede i 1 poraz, pobijedili u polufinalnoj grupi u trojnom tie-breakeru sa rezultatom 2-1, izgubili polufinale, pobijedili meč za bronzanu medalju. 1953: Bronzana medalja; ukupno 6 pobjeda i 4 poraza, drugi u preliminarnoj grupi sa rezultatom 2–1, druga pozicija 4-way tiebreaker-a za 2. mjesto u finalnoj rundi sa rezultatom 4-3. 1959: Bronzana medalja; ukupno 6 pobjeda i 3 poraza, drugi u preliminarnoj grupi sa rezultatom 3–1, prvi u polufinalnoj rundi sa rezultatom 3–0, treći u finalnom kolu sa rezultatom 1–2.
Njihov period slave na svjetskoj sceni započeo je kasnih 1940-ih / ranih 1950-ih. Na Olimpijskim igrama 1948. u Londonu, francuski tim predvođen Robertom Busnelom osvojio je srebrnu olimpijsku medalju, prvu olimpijsku medalju u njihovoj historiji. Francuska je završila na drugom mjestu nakon Sjedinjenih Država Amerike.
Nakon ove olimpijske medalje, Francuska, predvođena kapitenom Andréom Vacheresseom, osvojila je tri uzastopne medalje. Uključujući srebro na EuroBasketu 1949. i bronzu 1951. i 1953. godine.
Naredne godine su bile manje slavne. Francuska košarkaška reprezentacija je postepeno opadala, da bi u potpunosti izgubila šanse da osvoji medalje na velikim međunarodnim takmičenjima tokom 1960-ih i 1970-ih. Generacija nade (1980–1989) Nakon razočaravajućih 60-ih i 70-ih godina, 1980-te su obilježene generacijom nade, računajući u svoje redove francuske košarkaške ikone kao što su Richard Dacoury, Stéphane Ostrowski i Hervé Dubuisson. Tokom ove decenije, Francuska se vratila na Olimpijske igre 1984. i Svjetsko prvenstvo 1986. godine. Uspjeh i borba (1990–2000) Tokom 1990-ih Francuska je imala svoje trenutke blistanja, uprkos nekim unutrašnjim problemima i mnogim povrijedama ključnih igrača. Na Evropskom prvenstvu ekipa nije osvojila medalju iako su igrali dobro. Međutim godine 1999. i 2000., su označile preokret za francusku košarku. Tim izgrađen oko Antoinea Rigaudeaua, Tariqa Abdul-Wahada, Laurent Sciarra, Jim Bilba i Laurent Foiresta završili su među 4 najbolja tima na EuroBasketu 1999, kojem je Francuska bila domaćin. Njihov prvi poraz bio je u polufinalu, a zatim drugi poraz u meču za bronzanu medalju od SR Jugoslavije 74–62, uprkos nekim unutrašnjim problemima koji su poremetili grupu igrača. 2000. reprezentacija Francuske se kvalifikovala za Ljetne olimpijske igre 2000. u Sidneju. Na kraju njihovog boravka u Australiji, izbor trenera Jean-Pierre de Vincenzi je doveo tim do srebrne medalje, to je bila njihova prva olimpijska medalja u 52 godine. Tony Parker se pridružuje timu (2001) Nakon Olimpijskih igara 2000., francuski fenomen Tony Parker izabran je od strane San Antonio Spursa na NBA draftu 2001. godine. No, na EuroBasketu 2001., bez Antoinea Rigaudeaua, koji se iznenađujuće odlučio povući iz reprezentacije, samo 19-godišnji Parker nije bio dovoljan jer Francuska nije uspjela ponoviti sjajan učinak s Olimpijskih igara 2000. godine. Francuska je izgubila u četvrtfinalu od Njemačke 77-81 i završila na ukupnom 6. mjestu. Neuspjeh unatoč mnogo talenta (2003) Na EuroBasketu 2003. Francuska se natjecala s neizmjerno talentiranom ekipom, koja je uključivala NBA igrače Tonyja Parkera, Jérôme Moïso i Tariqa Abdul-Wahada. Kao i budući profesionalac Boris Diaw i europski istaknuti Laurent Foirest, Cyril Julian i Florent Piétrus. No unatoč natjecanju s jednim od popisa igrača koji najviše obećava ikada, Francuska je izgubila u polufinalu od Litvanije, a zatim izgubila tijesnu bitku u borbi za bronzanu medalju od Italije 67-69. Poboljšane performanse (2005) U nadi da neće ponoviti razočaravajući učinak iz 2003. godine, francuski tim je još jednom doživio značajne promjene pred EuroBasketu 2005. Rekonstrukcija spiska reprezentacije napravljena je na osnovu timske hemije umjesto velikih imena; Između ostalih, Jérôme Moïso i Tariq Abdul-Wahad su nestali sa spiska sa novoformiranim timom koji se sastoji od trojice NBA igrača Tonyja Parkera, Boris Diaw i Mickaëla Piétrusa, kao i veterana reprezentacije Antoinea Rigaudeaua koji se vraća. Novi trener Claude Bergeaud iznenađujuće je odabrao i Frédérica Weisa, igrača koji je bio nedovoljno uspješan na draftu 1999. godine u NBA ligi, i koji nije učestvovao u pripremama tima. Nakon slabog pretkola, Francuska je pokazala zapanjujuće performanse u nokaut fazi. Francuske je prvo eliminisala Srbiju i Crnu Goru na svom terenu, a zatim je tim savladao evropskog šampiona Litvaniju iz 2003. godine. U polufinalnom meču protiv Grčke, gdje su se obje strane međusobno borile čvrstom odbranom, Francuska je pala u posljednjoj minuti nakon što je vodila sa sedam poena razlike uz 45 sekundi do kraja utakmice. Taj poraz reprezentaciju je još jednom izbacio u meč za bronzanu medalju. Međutim, za razliku od 2003. godine Francuska se oporavila i osvojila bronzanu medalju pobjedivši Španije sa 98-68. Stalne težnje za titulom (2006–2010) Na FIBA Svjetskom prvenstvu 2006. Francuska se takmičila bez Tonija Parkera, koji je dva dana prije takmičenja uvrnuo prst. Zbog toga mu San Antonio Spursi, koji su upravo potpisali ugovor sa Parkerom od 51 milion eura, nisu dozvolili da učestvuje. Nakon pretkola u kojima su obilježili tri pobjede i dva poraza, uključujući šokantan poraz od Lebanona, Francuska je pobijedila Angolu u utakmici osmine finala rezultatom 68–62, prije nego što je u četvrtfinalu izgubila od Grčke 56–73. Dvije pobjede u klasifikacionim utakmicama konačno su donijele Francuzima peto mjesto.
Na EuroBasketu 2007. Francuska ponovno nije uspjela da ispuni svoja očekivanja. Nakon jakog pretkola, tim je eliminisan u četvrtfinalu od konačnog šampiona Rusije 75–71, a zatim je u mečevima za plasman poražen od Hrvatske 86–69 i Slovenije 88–74, završio je na osmom mjestu, promašivši Olimpijske igre drugi put zaredom. U narednim mjesecima, tim je morao proći kroz kvalifikacije za učešće na sljedećem EuroBasketu koji je trebao biti održan 2009. Godine 2008. bivši selektor reprezentacije Michel Gomez vratio se da vodi tim, na poziciji koju je imao između 1993. i 1995. Ali Gomez nije uspio pomoći Francuskoj da se direktno kvalifikuje za Evropsko prvenstvo i morao je da učestvuje na repesaž turniru. U augustu 2009. zamijenio ga je Vincent Collet, trener ASVEL Lyon-Villeurbannea.
Pod Colletovim vodstvom, Les Bleus je zgrabio posljednju kartu za EuroBasketu 2009. porazivši Belgiju rezultatom 92-54 u posljednjoj utakmici repesaža. Na Evropskom prvenstvu, Francuska je pobijedila u prvih šest utakmica u prva dva kola, ali nije uspela u četvrtfinalu protiv konačnog šampiona Španije. Francuzi su na kraju završili na petom mjestu, učinak koji bi timu omogućio direktne kvalifikacije za naredna dva velika takmičenja, FIBA Svjetskom prvenstvu 2010. i EuroBasketu 2011. Uspon u svjetsku elitu (2011–danas)
Nakon razočaravajućih utakmica Francuske tokom FIBA Svjetskog prvenstva 2010., u kojem su ispali u osmini finala, tim je čekao na EuroBasket 2011 s velikim očekivanjima nakon impresivnog nastupa 2009. godine. Francuska je stavljena u Grupu B, a Latvija je bila njihov prvi protivnik. Francuska je polako počela utakmicu zbog toga zaostajali su nakon prve četvrtine 18–25. Iako su pojačali tempo u drugoj četvrtini, na poluvremenu zaostajali su 40-41. U drugom poluvremenu Francuska je pokazala zašto su bili jedan od favorita na turniru, završili su utakmicu snažno i izvukli pobjedu 89-78. U svom drugom meču protiv Izraela, Francuska nije imala problema tokom utakmice, jer su cijelo vrijeme vodili i na kraju pobijedili 68-85. Sa rekordom (2-0), sljedeći za Francusku bio je sastanak s Dirkom Novickim i Njemačkom. Slično kao u svom prvom meču, Francuska je još jednom imala spori početak gdje je tim zaostajao nakon prve trećine. Ali vratili su se u drugoj četvrtini i poveli sa 29-28 na poluvremenu. Francuska je eksplodirala u trećoj četvrtini, što je reprezentaciji dalo prednost od 18 poena u četvrtoj četvrtini. Ova prednost je bila previsoka da bi ga Njemačka prevazišla. Francuska je predvođena Tonyjem Parkerom sa 32 poena uz 55% šuta, i šest asistencija prešla na (3–0) rezultat.
I dalje neporažena, Francusku je čekao još jedan težak test, s Italijom na putu. Francuska se tri četvrtine borila protiv guste odbrane Italijana, gdje su u četvrtoj četvrtini izgubili rezultatom 67-60. S obzirom da je Tony Parker imao očajno šutersko veče, drugi vođe tima kao što su Boris Diaw (21 poen) i Nicolas Batum (20 poena) dali su timu potreban potpor da prevlada Italiju rezultatom 84–91. Pobjeda je takođe pomogla Francuskoj da izbori mjesto u drugu grupnu fazu. Francuska, koja je već izborila mesto za napredovanje, izišla je protiv neporažene Srbije u svom finalnom meču Grupe B. U veoma konkurentnom meču između ova dva neporažena tima, gdje je bio potreban produžetak da bi se odredio pobednik; Francuska je sa rezultatom 96-97 donijela Srbiji prvi poraz.
thumb|230px|left|Reprezentacija Francuske nakon osvajanja srebrne medalje na EuroBasketu 2011
U drugoj grupnoj fazi Francuska je pobijedila u prva dva meča protiv Turkse i Litvanije, nakon te dvije pobjede ispali su od Španije. Rezultat je bio dovoljan za plasman u četvrtfinale. Tamo se Francuska borila protiv Grčke sa šansom za plasman u polufinale. Na kraju pobijedili su 64-56. Francuskoj kojoj je bila potrebna još jedna pobeda da bi se dovela u poziciju da igra za titulu, ali morala je prvo da preskoči Andreja Kirilenka i Rusiju. Ova dva tima su odigrala veoma tijesnu utakmicu, ali Francuska na kraju učinila je dovoljno da pobijedi utakmicu.
Francuska je stigla do finala EuroBasketa prvi put od 1949. godine, gdje su se borili protiv Španije. Nažalost, izgubili su u finalu, Španija je postala prvak Evrope. Međutim, vođena izvanrednim nastupima legendarnog Tonyja Parkera, Francuska je dokazala da će biti prijetnja na međunarodnoj sceni u budućnosti.
Ljetne olimpijske igre 2012. došle su i prošle bez dobrih utakmica od strane Francuza, pošto je tim ispao već u četvrtfinalu. Na putu ka EuroBasketu 2013, Francuska je bila željna da preokrene scenario i pokaže da imaju potreban kvalitet da odu daleko u turnir. Međutim, u svom prvom meču na finalu Eura u Grupi A Francuska je poražena od Njemačke rezultatom 74–80. Poraz je brzo preusmjerio tim za naredna dva meča, protiv Velike Britanije i Izraela, pošto su oba protivnika pobijedili velikom razlikom. Francuska je takođe pobijedila u naredne dvije utakmice u preliminarnoj fazi protiv Ukrajine i Belgije, da bi završila na vrhu Grupe A.