Republika Kenija jest država u istočnoj Africi. Sa 580.367 km2, Kenija je 48. najveća država na svijetu po ukupnoj površini. Sa nešto više od 47.6 miliona ljudi, Kenija je 29. zemlja po broju stanovnika. Glavni i najveći grad Kenije je Nairobi, dok je njegov najstariji grad i prvi glavni grad obalni grad Mombasa. Grad Kisumu je treći po veličini grad, a ujedno je i kopnena luka na jezeru Victoria. Ostala važna urbana središta uključuju Nakuru i Eldoret. Od 2020. Kenija je treće najveće gospodarstvo u subsaharskoj Africi nakon Nigerije i Južnoafričke republike. Graniči sa Etiopijom, Somalijom, Tanzanijom, Ugandom i Južnim Sudanom, a izlazi na Indijski okean.
Etimologija Republika Kenija je dobila ime po planini Kenya. Najraniju zabilježenu verziju modernog imena napisao je njemački istraživač Johann Ludwig Krapf u 19. vijeku. Dok je putovao Kamba kamp prikolicom koju je vodio legendarni trgovac Kivoi, Krapf je spazio planinski vrh i pitao kako se zove. Kivoi mu je rekao "Kĩ-Nyaa" ili "Kĩĩma-Kĩĩnyaa", vjerovatno zato što ga je uzorak crne stijene i bijelog snijega na vrhovima posjetio na perje muškog noja. Agikuyu, koji naseljavaju obronke planine Kenya, u Kikuju ga zovite Kĩrĩma Kĩrĩnyaga, dok ga Embu zovu "Kirenyaa". Sva tri imena imaju isto značenje.
Ludwig Krapf je to ime zabilježio i kao Kenia i kao Kegnia. Neki su rekli da je ovo bila precizna nota afričkog izgovora /ˈkɛnjə/. Karta iz 1882. godine koju je nacrtao Joseph Thompsons, škotski geolog i prirodoslovac, ukazivao je na planinu Kenya kao Kenia. Ime planine je prihvaćeno, a pars pro toto, kao ime države. Nije ušao u široku službenu upotrebu tokom ranog kolonijalnog perioda, kada se o zemlji govorilo kao o istočnoafričkom protektoratu. Službeno ime promijenjeno je u Kolonija Kenija 1920. godine.
Historija
U starom vijeku u nju su dolazile ekspedicije,trgovci iz Egipte,Fenikije,,.Arabljani su imali trgovačke veze pa su se naseljavali na primorju uz uski dio.Zauzela ju je Engleska.Nacionalno oslobođenje je počelo 1952 pod vodstvom organizacije Mau-Mau.Nezavisna od 1963 godine.
Prahistorija
Fosili pronađeni u Keniji pokazali su da su Primati naseljavali to područje više od 20 miliona godina. Nedavna otkrića u blizini jezera Turkana ukazuju da su hominidi poput Homo habilisa (prije 1.8 do 2.5 miliona godina) i Homo erectusa (prije 1.9 miliona do 350 000 godina) mogući izravni preci modernog Homo sapiensa, a živjeli su u Keniji u doba pleistocena.
Istočna Afrika, uključujući Keniju, jedno je od najranijih područja u kojima se vjeruje da su živjeli moderni ljudi (Homo sapiens). Pronađeni su dokazi 2018. godine, koji datiraju prije otprilike 320.000 godina, u mjestu Olorgesailie, o ranoj pojavi modernog ponašanja, uključujući: trgovačke mreže na velike udaljenosti (koje uključuju robu poput opsidijana)i upotrebu pigmenata. Autori tri studije iz 2018. godine primjećuju da su dokazi o tim ponašanjima datirani u približno isto vrijeme kao i najraniji poznati fosilni ostaci Homo sapiensa (kao što su Jebel Irhoud u Maroku i Florisbad u JAR-u) i ukazuju na to da su kompleksne moderne karakteristike ponašanja vjerovatno već započele u Africi za vrijeme pojave Homo sapiensa.
Neolitik Prvi stanovnici današnje Kenije bile su skupine lovaca-sakupljača, slične modernim govornicima Khoisan grupe jezika (Bušmeni).Ehret, C. (1980) The historical reconstruction of Southern Cushitic phonology and vocabulary, Kölner Beiträge zur Afrikanistik 5, Bd., Reimer, Berlin. Tokom ranog holocena, klima u regiji promijenila se iz suhih uvjeta na vlažnije, pružajući priliku za razvoj kulturnih tradicija poput poljoprivrede i stočarstva, u povoljnijem okruženju.Ehret, C. (1983) Culture History in the Southern Sudan, J. Mack, P. Robertshaw, Eds., British Institute in Eastern Africa, Nairobi, pp. 19–48, .
Otprilike 500. pne., grupe stočara koje su govorile nilotskim jezicima počele su migrirati iz današnjeg južnog Sudana u Keniju.Ambrose, S.H. (1982). "Archaeological and linguistic reconstructions of history in East Africa." In Ehert, C., and Posnansky, M. (eds.), The archaeological and linguistic reconstruction of African history, University of California Press, .Ambrose, S.H. (1986) Sprache und Geschichte in Afrika 7.2, 11. Nilotske skupine u Keniji uključuju grupu Kalenjin, Samburu, Luo, Turkana i Maasai.
Do prvog milenija nove ere, poljoprivrednici koji su govorili Bantu jezicima doselili su se u to područje, u početku uz obalu.Ehret, C. (1998) An African Classical Age : Eastern and Southern Africa in World History, 1000 B.C. to A.D. 400., University Press of Virginia, Charlottesville, pp. xvii, 354, . Bantu crnci originalno dolaze iz zapadne Afrike duž rijeke Benue u današnjoj istočnoj Nigeriji i zapadnom Kamerunu.Smith, C. Wayne (1995) Crop Production: Evolution, History, and Technology, John Wiley & Sons, p. 132, . Migracija Bantu naroda donijela je novi razvoj u poljoprivredi i obrađivanju željeza u regiju. Bantu grupe u Keniji, između ostalih, uključuju Kikuyu, Luhya, Kamba, Kisii, Meru, Kuria, Aembu, Ambeere, Wadawida-Watuweta, Wapokomo i Mijikenda.
Svahili razdoblje trgovine
Kenijska je obala bila dom zajednicama željezara i Bantu uzgajivačima, lovcima i ribarima koji su gospodarstvo održavali poljoprivredom, ribarstvom, proizvodnjom metala i trgovinom sa stranim zemljama. Te su zajednice formirale najranije gradove-države u regiji, koji su bili zajednički poznati kao Azanija.
Do 1. stoljeća nove ere mnogi gradovi-države kao što su Mombasa, Malindi i Zanzibar počeli su uspostavljati trgovinske odnose s Arapi. To je dovelo do povećanog gospodarskog rasta Svahili država, uvođenja islama, arapskog utjecaja na jezik svahili, širenja kulture, kao i do toga da su Svahili gradovi postali članovi veće trgovačke mreže. Mnogi historičari dugo su vjerovali da su gradove-države uspostavili arapski ili perzijski trgovci, ali arheološki dokazi naveli su znanstvenike da Svahili gradove-države prepoznaju kao autohtoni izum koji je, iako podvrgnut stranom utjecaju zbog trgovine, zadržao kulturnu jezgru Bantu naroda.
Sultanat Kilwa bio je srednjovjekovni sultanat sa središtem u Kilwi, u današnjoj Tanzaniji. Na njegovom vrhuncu autoritet Kilwe protezao se cijelom dužinom obale Svahilija, uključujući Keniju. Rečeno je da ga je u 10. stoljeću osnovao Ali ibn al-Hassan Shirazi,شاكر مصطفى, موسوعة دوال العالم الأسلامي ورجالها الجزء الثالث, (دار العلم للملايين: 1993), p. 1360 perzijski sultan iz Shiraza u južnom Iranu.Hastings, James (2003) Encyclopedia of Religion and Ethics Part 24, Kessinger Publishing, p. 847 Međutim, znanstvenici pretpostavljaju da su tvrdnje arapskog ili perzijskog porijekla gradova-država pokušaji svahilija da se legitimišu i na lokalnom i na međunarodnom nivou. Od 10. stoljeća, vladari Kilwe nastavili su graditi složene koraljne džamije i uvoditi bakrene kovanice.
Svahili, bantu jezik s arapskim, perzijskim i drugim bliskoistočnim i južnoazijskim posuđenicama, kasnije se razvio kao lingua franca za trgovinu između različitih naroda. Svahili sada ima i posuđenice iz engleskog jezika.
Rani period portugalske kolonizacije
Svahili su Mombasu pretvorili u glavnu luku te su uspostavili trgovinske veze s drugim obližnjim gradovima-državama, kao i trgovačkim centrima u Perziji, Arabiji, pa čak i Indiji. U 15.-om vijeku, portugalski putnik Duarte Barbosa tvrdio je da je "Mombasa vrlo prometno mjesto i ima dobru luku u kojoj su uvijek vezana mala plovila raznih vrsta, a također i sjajni brodovi, koji vode iz Sofale i drugih koji dolaze iz Cambaya i Melinde i drugi koji plove na otok Zanzibar. ""
Kasnije u 17. vijeku , svahilijska je obala osvojena i došla je pod izravnu vlast omanskih Arapa, koji su proširili trgovinu robovima kako bi udovoljili zahtjevima plantaža u Omanu i Zanzibaru."Slavery (sociology)". Encyclopædia Britannica Online. U početku su ti trgovci uglavnom dolazili iz Omana, no kasnije su mnogi dolazili iz Zanzibara.Swahili Coast . National Geographic. Usto su i Portugalci počeli kupovati robove od omanskih i zanzibarskih trgovaca kao odgovor na prekid transatlantske trgovine robljem od strane britanskih abolicionista.
Vjekovima je kenijska obala bila domaćin mnogim trgovcima i istraživačima. Među gradovima na kenijskoj obali nalazi se i grad Malindi. Malindi je ostao važno naselje sve od 14. stoljeća i jednom je konkuriralo Mombasi za dominaciju u regiji afričkih Velikih jezera. Malindi je tradicionalno bio prijateljski lučki grad za strane sile. 1414. godine kineski trgovac i istraživač Zheng He, zastupajući dinastiju Ming, posjetio je istočnoafričku obalu na jednom od svojih posljednjih 'Putovanja blagom'. Vlasti Malindija također su dočekale portugalskog istraživača Vasca da Gamu 1498. godine.
Britanska Kenija (1888-1962)
Kolonijalna historija Kenije potječe od uspostavljanja njemačkog protektorata nad obalnim posjedom sultana Zanzibara 1885. godine, nakon čega je uslijedio dolazak Imperijalne British East Africa Company 1888. godine. Rivalstvo između sila spriječeno je kad je Njemačka predala Britaniji svoje obalne posjede 1890. godine. Nakon toga je uslijedila izgradnja ugandske željeznice koja je prolazila kroz zemlju.
Izgradnji željeznice opirale su se neke etničke skupine - osobito Nandi, koje je deset godina od 1890. do 1900. vodio Orkoiyot Koitalel Arap Samoei - no Britanci su na kraju izgradili željeznicu. Nandi su prva etnička skupina koja je smještena u zavičajni rezervat da bi ih se spriječilo da ometaju izgradnju željeznice.Encyclopædia Britannica
Tokom perioda izgradnje željeznice došlo je do značajnog priliva radnika iz Indije koji su osigurali glavninu kvalifikovane radne snage potrebne za izgradnju željeznice.R. Mugo Gatheru (2005) Kenya: From Colonization to Independence, 1888–1970, McFarland, Oni i većina njihovih potomaka kasnije su ostali u Keniji i predstavljaju srž nekoliko različitih zajednica Indijaca u zemlji.
Pred početak Prvog svjetskog rata u avgustu 1914., guverneri Britanske istočne Afrike (kako je protektorat bio općenito poznat) i njemačke Istočne Afrike u početku su se dogovorili o primirju pokušavajući držati mlade kolonije podalje od neposredne borbe. Potpukovnik Paul von Lettow-Vorbeck preuzeo je zapovjedništvo nad njemačkim vojnim snagama, odlučan u namjeri da osigura što više britanskih resursa. Potpuno odsječen od Njemačke, von Lettow izveo je učinkovitu kampanju gerilskog rata, živjeći od zemlje, osvajajući britanske zalihe i ostajući neporažen. Na kraju se predao u Sjevernoj Rodeziji (danas Zambija) četrnaest dana nakon potpisivanja primirja 1918.
Da bi progonili von Lettowa, Britanci su rasporedili trupe britanske indijske vojske iz Indije, ali im je trebao velik broj nosača kako bi prevladali zastrašujući logistički problem prevoženja zaliha daleko u unutrašnjost pješke. Osnovan je Carrier Corps koji je na kraju mobilizirao preko 400.000 Afrikanaca, doprinoseći njihovoj dugoročnoj politizaciji.
1920. godine Istočnoafrički protektorat pretvoren je u koloniju i preimenovan u Keniju po najvišoj planini.
Tokom prvog dijela 20. vijeka, unutrašnjost središnjeg gorja naselili su britanski i drugi evropski poljoprivrednici, koji su postali bogati uzgajajući kafu i čaj."We Want Our Country" . Time. 5 November 1965 Do 1930-ih, oko 30.000 bijelaca doseljenika živjelo je na tom području i steklo politički utjecaj zbog svog doprinosa tržišnoj ekonomiji.
Središnje gorje već je bilo dom za preko milion pripadnika naroda Kikuyu, od kojih većina nije imala vlasništvo nad zemljištem u evropskom smislu te su živjeli kao nomadski poljoprivrednici. Kako bi zaštitili svoje interese, doseljenici su zabranili uzgoj kafe, uveli porez na kolibe, a bezemljaši su dobivali sve manje zemlje u zamjenu za svoj rad. Uslijedio je masovni egzodus u gradove kako se njihova sposobnost da žive od zemlje smanjivala. Do 1950-ih u Keniji je živjelo 80.000 doseljenika bijelaca.