Sherlock Holmes privatni je detektiv koji se pojavljuje kao glavni lik u nizu književnih djela škotskog pisca i ljekara sir Arthura Conana Doylea. Holmes je čuven po rješavanju slučajeva pažljivim posmatranjem i logičkim zaključivanjem, te se često bavi problemima koji su za druge istražitelje preteški, koristeći se pritom forenzičkim naukama. Čuven je i kao majstor prerušavanja i često koristi tu sposobnost u rješavanju slučajeva.
Holmes se pojavljuje u 4 romana i 56 pripovijetki, a prvi se put pojavio 1887. u romanu Studija u grimizu. Godine 1890. objavljen je drugi roman, Znak četverice. Holmes je stekao ogromnu popularnost nakon prve serije pripovijetki objavljivanih u magazinu Strand, počevši sa "Skandalom u Češkoj" (1891). Do 1927. Doyle je objavio još jednu seriju pripovijetki i 2 romana. Pripovijetke obuhvataju period od oko 1880. do 1914.
U svim pripovijetkama, osim u četirima, pripovjedač je Holmesov prijatelj, kolega i biograf dr. John Watson; od te 4, u dvjema je pripovjedač sam Holmes ("Blijedi vojnik" i "Lavlja griva"), a 2 su napisane u 3. licu ("Mazarinov dijamant" i "Njegov posljednji naklon"). U dvjema pripovijetkama Holmes pripovijeda Watsonu glavnu priču iz svojih memoara, a Watson postaje pripovjedač uokvirene priče ("Musgraveov ritual" i "Brod Gloria Scott"). U 1. i 4. romanu (Studija u grimizu i Dolina straha) nalaze se duži odlomci koje pripovijeda tzv. sveznajući pripovjedač, a koji govore o događajima nepoznatim i Holmesu i Watsonu.
Holmesov najveći protivnik je prof. Moriarty, Napoleon zločina, koji se pojavljuje u dvjema pripovijetkama. U borbi s njim Holmes pada niz liticu vodopada Reichenbach u Švicarskoj i umalo gine.
Inspiracija za lik Holmesa Doyle je lik Holmesa osmislio prema dr. Josephu Bellu, za koga je Doyle radio kao činovnik u Edinburškoj kraljevskoj bolnici. Poput Holmesa, Bell bi na temelju sitnih detalja znao izvesti velike zaključke o zanimanju i životu slučajnih prolaznika.Andrew Lycett, The Man Who Created Sherlock Holmes: The Life and Times of Sir Arthur Conan Doyle, "Free Press", 2007, str. 53–54, 190. . Sir Henry Littlejohn, predavač iz oblasti forenzičkih nauka i javnog zdravstva na Kraljevskom hirurškom koledžu, također se navodi kao model za Holmesa. Littlejohn je služio kao policijski hirurg i šef zdravstva u Edinburghu, pruživši Doyleu vezu između medicinskih istraga i otkrivanja zločina.A. Conan Doyle, The Boys' Sherlock Holmes, novo i prošireno izdanje, "Harper & Row", 1961, str. 88.
Život mini|lijevo|160px|Prvo Holmesovo pojavljivanje 1887. Rane godine Detalji o Holmesovom životu izvan pustolovina koje je zabilježio dr. Watson malobrojni su u Doyleovim originalnim djelima. Ipak, neki sporadični detalji o njegovom životu prije detektivske karijere i porodici daju približan biografski portret Holmesa.
Procjena Holmesove dobi u Njegovom posljednjem naklonu datira njegovo rođenje u 1854. godinu; priča se dešava u augustu 1914, a Holmes je opisan kao 60-godišnjak. Kao datum rođenja obično se navodi 6. januar.Leslie Klinger, The New Annotated Sherlock Holmes, "W.W. Norton", New York, 2005, str. XLII. . Ipak, argument da je Holmes rođen nešto kasnije ponudila je Laurie R. King, zasnovano na Studiji u grimizu i "Brodu Gloria Scott". Neki detalji u potonjoj pripovijetki ukazuju na to da je Holmes završio svoju drugu i posljednju godinu na univerzitetu ili 1880. ili 1885. Watsonovo vlastito pripovijedanje o ranjavanju u Drugom englesko-afganistanskom ratu (1878-1880) i povratak u Englesku odmah nakon toga u Studiji u grimizu smještaju njegovo useljavanje kod Holmesa na početak 1881. ili 1882. Sve skupa sugerira da je Holmes napustio univerzitet 1880; ako je počeo studirati u dobi od 17 godina, godina njegovog rođenja vjerovatno bi bila 1861."LRK on: Sherlock Holmes: Laurie R. King: Mystery Writer" , laurierking.com
Holmes navodi da je prvi put počeo koristiti deduktivne metode kao student. Dorothy L. Sayers sugerirala je da, kad se uzmu u obzir detalji iz navedenih dviju pripovijetki, Holmes morao biti student na Cambridgeu prije nego na Oxfordu i da je "od svih koledža na Cambridgeu, koledž 'Sidney Sussex' nudio najviše prednosti čovjeku u Holmesovom položaju i da bismo ga, u nedostatku tačnijih informacija, uvjetno mogli smjestiti tamo".Dorothy L. Sayers, "Holmes’ College Career" za Baker Street Studies (ur. H.W. Bell), 1934. Sayersina analiza bila je donekle šaljivog tona. U predgovoru Nepopularnih mišljenja, gdje se pojavio njen esej, Sayers kaže da je "igra primjenjivanja metoda historijskog kriticizma na kanon Sherlocka Holmesa... postala hobi nekih lakrdijaša ovdje i u Americi".
Holmesovi najraniji slučajevi, na kojima je radio kao amater, došli su od njegovih kolega studenata.Arthur Conan Doyle, The Original illustrated "Strand" Sherlock Holmes (izdanje iz 1989), Ware, England: Wordsworth, 1893, str. 354–355. . Prema Holmesovim riječima, susret s ocem jednog od njegovih kolega naveo ga je da detektivski posao uzme kao profesijuBrod "Gloria Scott". i nakon odlaska s univerziteta proveo je 6 godina radeći kao detektiv savjetnik prije no što su ga finansijske poteškoće natjerale da uzme Watsona za sustanara, što je tačka odakle počinje naracija u Doyleovim pripovijetkama.
Od 1881. Holmes živi u stanu na londonskoj adresi Ulica Baker 221BU stvarnom životu Ulica Baker nije do 1930-ih imala kućne brojeve, pa ni 221B., odakle i vodi svoj detektivski posao. Stan je na spratu i do njega vodi 17 stepenica, a u ranijem rukopisu navedeno je da je na "gornjem kraju" ulice. Do Watsonovog useljavanja Holmes je radio sam, tek povremeno angažirajući pomoćnike iz nižih slojeva društva, uključujući i čitavu malu "vojsku" doušnika i grupu ulične djece (Baker Street Irregulars). Djeca se pojavljuju u Znaku četverice i dvjema pripovijetkama: "Studija u grimizu" i "Grbavac".
Malo je rečeno o Holmesovoj porodici. Njegovi roditelji nisu spomenuti u pričama i on samo kaže da su njegovi preci bili "seoski zemljoposjednici". U "Prevodiocu sa grčkog" Holmes tvrdi da je njegov praujak bio francuski slikar Horace Vernet. Njegov 7 godina stariji brat Mycroft službenik je u vladi i pojavljuje se u trima pripovijetkama"Prevodilac sa grčkog", "Posljednji problem" i "Planovi za podmornicu Bruce-Partington"., a spomenut je u još jednoj."Prazna kuća". Mycroft ima jedinstvenu poziciju u civilnoj službi služeći kao svojevrsna baza podataka za sve aspekte vladine politike. Opisan je kao nadareniji od Sherlocka u posmatranju i zaključivanju, ali nema Sherlockovu motivaciju i energiju i više voli provoditi vrijeme u tišini u klubu "Diogenes", koji je opisan kao "klub za najnedruželjubivije ljude u Londonu".
Život sa dr. Watsonom mini|desno|190px|Pagetov portret S. Holmesa u magazinu Strand 1891. u pripovijetki "Čovjek s iskrivljenom usnom"
Holmes je većinu svojih profesionalnih godina dijelio sa svojim dobrim prijateljem i hroničarem, dr. Johnom Watsonom, koji je živio s njim neko vrijeme prije no što se oženio 1887, ali i kasnije, nakon suprugine smrti. Stan je održavala gđa Hudson.
Watson ima 2 uloge u Holmesovom životu. Kao prvo, pruža mu praktičnu pomoć tokom slučajeva; on je Holmesova desna ruka i djeluje kao njegov izviđač, mamac za odvraćanje pažnje, saradnik i izaslanik. Kao drugo, on je Holmesov hroničar (njegov "Boswell", kako ga je Holmes jednom nazvao). Većina pripovijetki o Holmesu po vrsti su uokvirene priče, napisane iz Watsonove perspektive kao sažeci Holmesovih najzanimljivijih slučajeva. Holmes se često kritično odnosi prema stilu Watsonovih zapisa smatrajući da su senzacionalistički i populistički, sugerirajući da ne prikazuju precizno i objektivno čistu analitičku "nauku" njegovog zanata.
Uprkos tome, Holmesovo prijateljstvo s Watsonom njegovo je najznačajnije prijateljstvo. U nekoliko pripovijetki otkriva se Holmesova naklonost prema Watsonu, često skrivena ispod njegove hladne, intelektualne vanjštine. Naprimjer, u "Tri Garrideba" Watson je ranjen u sukobu s negativcem; iako se rana od metka čini "prilično površinskom", Watson je dirnut Holmesovom reakcijom:
Sveukupno je Holmes radio 23 godine, a Watson je dokumentirao slučajeve u 17 od 23.Stanarka pod velom.
Povlačenje U "Njegovom posljednjem naklonu" Holmes se 1903-1904. povukao na malu farmu u Sussex Downsu (današnji South Downs), kao što je zabilježio Watson u uvodu serije pripovijetki pod istim naslovom. Tu je Holmesu glavni hobi postalo pčelarstvo, iz čega je na kraju nastao njegov Praktični priručnik o pčelarstvu, uz neka opažanja u vezi s odvajanjem matice. U ovoj pripovijetki Watson i Holmes vraćaju se iz "penzije" posljednji put kako bi pomogli u dešavanjima povodom Prvog svjetskog rata. Samo jedna pripovijetka, "Lavlja griva", u kojoj je pripovjedač Holmes koji radi na slučaju kao obični građanin, dešava se tokom Holmesove "penzije". Detalji o njegovoj smrti nisu poznati.
Navike i osobnost Watson opisuje Holmesa kao "boema" po navikama i stilu života. Prema Watsonu, Holmes je ekscentričan i ne obazire se na savremene standarde u vezi s urednošću. U "Musgraveovom ritualu" Watson kaže:
Ono što se drugima čini kao haos, Holmesu je bogat izvor korisnih informacija. U pričama se on često "baci" u sav taj nered od papira i artefakata i nađe tačno određeni dokument ili predmet koji je tražio.
Watson često bilježi Holmesove nepravilne prehrambene navike. Holmes je često opisan kako se izgladnjuje u periodima intenzivne intelektualne aktivnosti, kao u "Norvudskom graditelju", gdje, prema Watsonu:
Watson ne smatra porokom Holmesovo uobičajeno korištenje lule ili, nešto rjeđe, cigara i cigareta niti osuđuje njegovu spremnost da izokrene istinu ili prekrši zakon u ime klijenta (tj. da slaže policiji, sakrije dokaz ili provali u kuće) kad on to smatra moralno opravdanim."Majstor ucjene", "Slavni klijent". Čak i pored toga, vidljivo je da Watson ima strožija ograničenja od Holmesa i povremeno ga kudi zbog stvaranja "otrovne atmosfere" od duhanskog dima.Baskervilski pas. Sam Holmes u "Đavoljem stopalu" aludira na Watsonovu umjerenost: "Mislim, Watsone, da ću nastaviti s tim trovanjem duhanom koje tako često i tako opravdano osuđujete." Watson, također, ne oprašta Holmesu planove u kojima manipulira nevinim osobama, kao kad se poigrao srcem jedne djevojke u "Majstoru ucjene", iako je to uradio s plemenitom namjerom da spasi mnoge druge djevojke iz zločinačkih kandži Charlesa Milvertona.
Holmes je prikazan kao patriot djelujući u ime vlade u stvarima od nacionalne sigurnosti u mnogim pripovijetkama."Pomorski mirovni sporazum", "Planovi za podmornicu Bruce-Partington". On, također, izvodi kontraobavještajni posao u "Njegovom posljednjem naklonu", koji je smješten na početak Prvog svjetskog rata. Kao vježba gađanja, Holmes je "ukrasio" zid u svom stanu rupama od metaka u obliku slova "VR" (Victoria Regina).
Holmes ima ego koji ponekad graniči s arogancijom, iako s opravdanjem; on pronalazi zadovoljstvo kad zbunjuje policijske inspektore svojim superiornim zaključivanjem. Ipak, ne traži slavu i obično je zadovoljan time da dozvoli policiji da preuzme zasluge za njegov rad. Često njegova uloga u nekom slučaju postane vidljiva tek kad Watson objavi svoje priče.U "Pomorskom mirovnom sporazumu" Holmes iznosi primjedbu da je u njegova posljednja 53 slučaja policija preuzela potpune zasluge u 49. Međutim, zbog novinskih članaka i Watsonovih priča Holmes je dobro poznat kao detektiv i mnogi klijenti traže njegove usluge umjesto policijskih ili uporedo uz njih.Primjeri za to jesu "Rejgejtska zagonetka" i "Slavni klijent".
Zadovoljan je kad bude priznat zbog svojih superiornih vještina i odgovara na laskanje, kako primjećuje Watson, kao djevojka na komentare o njenoj ljepoti.