Muhammed Fethullah Gülen bio je turski propovjednik, bivši imam,Helen Rose Fuchs Ebaugh, The Gülen Movement: A Sociological Analysis of a Civic Movement Rooted in Moderate Islam, p 26. i pisac. Osnivač je Gülen pokreta (ponekad poznatog i kao Hizmet). Živio je u dobrovoljnom egzilu u Saylorsburgu u Pennsylvaniji, Sjedinjene Države.
Gülen uči anadolijsku (hanefijsku) verziju islama, koja proizilazi iz učenja sunitskog muslimanskog učenjaka Saida Nursîja. izjavio je da vjeruje u nauku, međuvjerski dijalog među Ljudima Knjige i višepartijsku demokratiju. Započeo je sličan dijalog s VatikanomHelen Rose Fuchs Ebaugh, The Gülen Movement: A Sociological Analysis of a Civic Movement Rooted in Moderate Islam, p 38. i nekim jevrejskim organizacijama.
Aktivno je bio uključen u socijalne debate koje se tiču budućnosti države Turske i islama u modernom svijetu. U medijima na engleskom jeziku je opisan kao "jedna od najvažnijih muslimanskih ličnosti". Njegov Gülen pokret je opisan kao da "ima karakteristike kulta" a njegova tajnovitost i utjecaj u Turskoj politici se uspoređuje sa "islamskim Opus Dei-om". U turskom kontekstu, Gülen se čini religijski konzervativnim.
Biografija Rođen je u selu Korucuk, u blizini Erzuruma.M. Hakan Yavuz, John L. Esposito, Turkish Islam and the Secular State: The Gülen Movement, p. 20 Njegov otac, Ramiz Gülen, je bio imam. Njegova majka je učila Kur'an u svom selu, unatoč zabrani vjeronauke od strane kemalističke vlade.Helen Rose Fuchs Ebaugh, The Gülen Movement: A Sociological Analysis of a Civic Movement Rooted in Moderate Islam, p. 24. Gülen je započeo osnovno obrazovanje u svom rodnom selu, ali ga nije i nastavio nakon što se njegova porodica preselila. Sudjelovao je u islamskom obrazovanju u istoj džamiji u Erzurumu u kojoj je i otac radikalnog islamiste Metina Kaplana učio. On je svoju prvu propovijed dao kada je imao 14 godina. Gülen je bio pod utjecajem ideja Saida Nursîja i Maulana Jalaluddeena Rumija (Dželaludin Rumi).
Kako bi usporedio Gülena sa liderima u pokretu Nur, Hakan Yavuz je kazao: "Gülen je više turski nacionalist u svome razmišljanju. Također, on je nešto više orijentiran ka državi, te mu je više stalo do tržišne ekonomije i neoliberalne ekonomske politike."
Njegov profesionalni stav doveo je neke autsajdere da nazovu njegovu teologiju islamskom verzijom kalvinizma. Oxford Analytica kaže:
"Gülen je primijenio Nursîjeve ideje u praksi, kada je prebačen u džamiju u Izmiru 1966. g. Izmir je grad u kojem se politički islam nikada nije ukorijenio. Međutim, poslovna i profesionalna srednja klasa je počela izvikivati ograničenja državne birokratije pod čijim krilima je i narasla, a podržavati prijateljsku tržišnu politiku, uz očuvanje barem nekih elemenata konzervativnog načina života. Takvi biznismeni su uglavnom pro-zapadnjački, jer je to i bio ustvari zapadnjački utjecaj (prvenstveno utjecaj SAD-a), koji je uvjerio vladu da omogući slobodne izbore (elekciju) prvi put u 1950. i američku pomoć, što je postalo pokretač bujajućeg ekonomskog rasta."
Gülen se povukao iz formalnih dužnosti propovijedanja 1981. Od 1988. do 1991. je držao niz propovijedi u poznatim džamijama u većim gradovima. U 1994, je sudjelovao u osnivanju "Fondacije novinara i pisaca" te je dobio titulu "Počasni Predsjednik" od strane fondacije. On nije iznio bilo kakav komentar u vezi sa zatvaranjem Socijalističke stranke 1998. g. ili Virtuelne partije 2001. g. Upoznao je neke političare poput Tansua Çillera i Bülenta Ecevita, ali izbjegava susrete s čelnicima islamskih političkih partija.
Godine 1999, Gülen je emigrirao u SAD, tvrdeći da je to putovanje zbog liječenja, iako je vjerovatno da je očekivao da bude veoma zapažen (nakon emigracije u SAD) što se činilo favoriziranjem islamske države. U junu 1999. nakon što je Gülen napustio Tursku, nekim turskim televizijskim stanicama su poslane video-snimke Gülena gdje govori:
"Postojeći sistem je još uvijek moćan. Naši prijatelji koji imaju pozicije u zakonodavnim i upravnim tijelima trebaju naučiti njihove detalje i biti na oprezu cijelo vrijeme, tako da ih mogu transformirati i učiniti više plodonosnim u korist islama, u cilju provođenja restauracija širom zemlje. Međutim, oni bi trebali pričekati dok uslovi ne postanu povoljniji. Drugim riječima, oni ne bi trebali izaći na svjetlo prerano."
Gülen se žalio da su primjedbe istrgnute iz konteksta, a oni koji ga podržavaju su podigli pitanja o autentičnosti snimke,Dogan Koc, Strategic Defamation of Fethullah Gülen: English Vs. Turkish, p. 24. za koju on [Gülen] kaže da je "izmanipulirna". Suđeno mu je u odsutnosti u 2000. a oslobođen je 2008. pod novom vladom Stranke pravde i razvitka (AKP), premijera Recepa Tayyipa Erdoğana.
Gülen je dobio Zelenu kartu 2001.
Teologija Gülen ne zagovara novu teologiju nego se vodi klasičnim autoritetima vlasti teologije, uzimajući njihovu liniju argumenata.Erol Nazim Gulay, The Theological thought of Fethullah Gulen: Reconciling Science and Islam (St. Antony's College Oxford University May 2007). p. 1 Njegovo razumijevanje islama teži konzervatizmu i konvencionalizmu. Iako nikada nije bio član sufijskog tarekata i nije vidio članstvo u tarekatu kao nužno za muslimane, on uči da "sufizam predstavlja unutarnju dimenziju islama" i da "unutarnje i vanjske dimenzije nikada ne smiju biti razdvojene".
Njegova se učenja razlikuju u naglasku od onih drugih glavnih islamskih učenjaka u dva aspekta, oba na temelju njegovih tumačenja određenih stihova iz Kur'ana. On uči da muslimanska zajednica ima dužnost servisa. za "opće dobro", zajednice i nacije, kao i muslimana i nemuslimana širom svijeta; i da je muslimanska zajednica dužna provesti međuvjerski dijalog sa Sljedbenicima Knjige (Jevreji i kršćani), iako se to ne odnosi na druge religije kao što je ateizam. Gülen se čini netolerantnim prema ateizmu, komentirajući 2004. da je "terorizam preziran kao i ateizam". U follow-up intervjuu, on je tvrdio da ne namjerava izjednačiti ateiste i ubice; umjesto toga, on je htio istaknuti činjenicu da je, prema islamu, obojima suđeno da pate vječnu kaznu.
Aktivnosti Gülen pokret je transnacionalni građanski društveni islamski pokret inspiriran Gülenovim učenjima. Njegova učenja o hizmetu (nesebično služenje za "opće dobro") privukla su veliki broj pristaša u Turskoj, Centralnoj Aziji, a sve više i u drugim dijelovima svijeta.In Lester Kurtz's (of University of Texas, Austin) words, "One of the most striking operationalizations of Gulen's fusion of commitment and tolerance is the nature of the Gulen movement, as it is often called, which has established hundreds of schools in many countries as a consequence of his belief in the importance of knowledge, and example in the building of a better world. The schools are a form of service to humanity designed to promote learning in a broader sense and to avoid explicit Islamic propaganda." Kurtz also cites in the same work the comments of Thomas Michel, General Secretary of the Vatican Secretariat for Inter-religious Dialogue, after a visit to a school in Mindanao, Philippines, where the local people suffered from a civil war, as follows: "In a region where kidnapping is a frequent occurrence, along with guerrilla warfare, summary raids, arrests, disappearances and killings by military and para-military forces, the school is offering Muslim and Christian Filipino children, along with an educational standard of high quality, a more positive way of living and relating to each other." Kurtz adds: "The purpose of the schools movement, therefore, is to lay the foundations for a more humane, tolerant citizenry of the world where people are expected to cultivate their own faith perspectives and also promote the well being of others... It is significant to note that the movement has been so successful in offering high quality education in its schools, which recruit the children of elites and government officials, that it is beginning to lay the groundwork for high-level allies, especially in Central Asia, where they have focused much of their effort." See, Lester R. Kurtz, "Gulen's Paradox: Combining Commitment and Tolerance," Muslim World, Vol. 95, July 2005; 379–381.
Edukacija U svojim propovijedima, je navodno izjavio: "Studiranje fizike, matematike i hemije je bogosluženje/obožavanje Allaha." Gülenovi sljedbenici su izgradili više od 1000 škola širom svijeta.Helen Rose Fuchs Ebaugh, The Gülen Movement: A Sociological Analysis of a Civic Movement Rooted in Moderate Islam, p 4. U Turskoj, se njegove škole smatraju da su među najboljima: skupi moderni objekti i učenje engleskog jezika od prvog razreda. Međutim, bivši učitelji koji su izvan Gülenove zajednice, doveli su u pitanje postupanje prema ženama i djevojčicama u Gülenovim školama, navodeći da su ženski učitelji isključeni iz administrativnih odgovornosti, dopuštena im je mala autonomija, i – zajedno s djevojkama šestih razreda i naviše – oni su odvojeni od muških kolega i učenika tokom pauza i odmora za ručak.
Međureligijski i međukulturalni dijalog thumb|240px|Gülen sa papom Ivanom Pavlom II 1998. Sudionici Gülen pokreta su osnovali veliki broj institucija širom svijeta za koje se tvrdi da promoviraju aktivnosti međuvjerskog i međukulturalnog dijaloga. Njegova su ranija djela (prema riječima Bekima Agaia) "puna anti-misionarskih i anti-zapadnjačkih odlomaka", i "žestokih" kleveta protiv Židova, kršćana i ostalih. Tokom 1990-ih, on je počeo zagovarati međureligijsku toleranciju i dijalog. Lično se susretao s čelnicima drugih religija, uključujući i papu Ivana Pavla II, grčkog pravoslavnog patrijarha Bartolomeja, te izraelskog sefardskog glavnog rabina Eliyahua Bakshi-Dorona.
Gülen je rekao da favorizira kooperaciju između sljedbenika različitih religija, kao i vjerskih i sekularnih (svjetovnih) elemenata u društvu.
Pogledi na suvremene probleme Sekularizam Kritizirao je sekularizam u Turskoj kao "redukcionističi materijalizam". Međutim, on je u prošlosti rekao da sekularni pristup koji "nije anti-religiozni" i "dopušta slobodu vjere i uvjerenja, je kompatibilan s islamom".
Prema jednom Gülenovom saopćenju, u demokratski-sekularnim državama, 95% od islamskih principa su dopušteni i praktički izvedivi, i nema problema s njima. Za preostalih 5% se "ne vrijedi boriti".
Pripajanje Turske EU Podupire kandidaturu Turske za ulazak u Evropsku uniju, te je rekao da se ni Turska ni EU nemaju čega bojati, a imaju mnogo za dobiti, iz budućnosti punog članstva Turske u EU.
Uloge žene Prema Arasu i Cahai, Gülenovi pogledi na žene su "progresivni" ali "moderne profesionalne žene u Turskoj još uvijek smatraju njegove ideje daleko od toga da su prihvatljive". Gülen kaže da je dolazak islama spasio ženu, koja "apsolutno nije bila zatvorena u svom domu i ... nikada potlačivana" u ranim godinama religije. On smatra da je feminizam zapadnjačkog stila, međutim, "osuđen na neravnoteže poput svih drugih reakcionarskih pokreta" i na kraju da je "pun mržnje prema ljudima".
Njegovi pogledi su osjetljivi na optužbe za mizoginiju. Kao što je navedeno od strane Berne Turam, Gülen je tvrdio: "Čovjek se koristi za zahtjevnije poslove ... a žena mora biti isključena tokom određenih dana u mjesecu. Nakon poroda, ona ponekad ne može biti aktivna i dva mjeseca. Ona ne može sudjelovati u različitim segmentima društva cijelo vrijeme. Ona ne može putovati bez svoga muža, oca, ili brata."Berna Turam, Between Islam and the State: The Politics of Engagement (Stanford, CA: Stanford University Press, 2007), 125.
Terorizam Gülen osuđuje terorizam. On upozorava na pojavu proizvoljnog (arbitrarnog) fenomena nasilja i agresije protiv civilnog stanovništva i rekao je da "tome nema mjesta u islamu". Napisao je članak osude u Washington Postu 12. septembra 2001, dan nakon Napada 11. septembra, te je naveo da "musliman ne može biti terorist, niti može biti terorist pravi musliman". Gülen je oplakivao "iskorištavanje (otmicu) islama" od strane terorista.
Flota Gaze