Napoléonovo otvaranje je nepravilno šahovsko otvaranje koje počinje potezima: 1. e4 e5 2. Df3. Kao i u sličnom Parhamovom napadu (2. Dh5), bijeli se nada da će uspjeti dati školski mat (2. Df3 Sc6 3. Lc4 Lc5?? 4. Dxf7#), ali crni može lahko izbjeći zamku.
Historija Nazvano je po francuskkom generalu i caru Napoléonu Bonaparteu, koji je imao duboku ljubav prema šahu iako je za njega rečeno da je bio tek osrednji igrač.Murray, H. J. R, A History of Chess, Štamparija Univerziteta u Oxfordu, London, 1913, str. 877. Ime je ušlo u upotrebu nakon pojave nekih publikacija sredinom 19. vijeka u kojima se navodi da je Napoléon igrao ovo otvaranje 1809. u porazu protiv "Turčina", šahovskog automata, kojim je tada upravljao Johann Allgaier.Murray, H. J. R, A Short History of Chess, Štamparija Univerziteta u Oxfordu, London, 1963 (posthumno), str. 79. Ime može biti i omalovažavajuća referenca na Napoléonovu suprugu Josephine i njena skandalozna nevjerstvaJohn Schneider, "Napoleon Himself", 2005., pa otud Napoléonova nemoć da zadrži svoju kraljicu "kod kuće".
Ocjena Ovo je otvaranje slabo jer bijeli prerano razvija damu i izlaže je napadu, istovremeno oduzimajući kraljevom skakaču najbolje polje za njegov razvoj. U poređenju s ovim Parhamov napad je jači i zahtijeva od crnog da prvo odbrani e-pješaka (obično sa 2...Sc6), a zatim ga, nakon 3. Lc4, prisiljava da ne odigra optimalan potez (3...g6, praktično tjerajući crnog na fjanketo umjesto agresivnijeg položaja za lovca; 3...De7, blokirajući lovca; ili 3...Df6, oduzimajući skakaču najbolje polje). 2. Df3 ne stvara crnom takve prepreke u razvoju figura.
Reference
Vanjski linkovi
Kategorija:Bonaparte Kategorija:Otvorene partije