Fra Jozo Garić (krsnog imena Stjepan) (Vitez, 28. oktobra 1870 - Graz, 30. juna 1946.) bio je franjevac, pripadnik Reda male braće () i banjalučki rezidencijalni biskup od 1912. do 1946.
Biografija Rođen je 28. oktobra 1870. u Vitezu. U fojničkom samostanu 1886. stupa u franjevački red. Od 1887-89. studira filozofiju u franjevačkom samostanu Kraljevoj Sutjesci, a bogosloviju od 1889. do 1893. u Pečuhu. Sveti red prima 27. juna 1893. u Potočanima. Službu kapelana obavlja u Zenici i Vitezu. Od maja 1899. obavlja službu župnika u Vrbanjcima i Kotor-Varoši. Bio je i tajnik te generalni vikar biskupa Marijana Markovića, te definitor redovničke provincije.
Smrću biskupa Markovića postaje apostolskim administratorom Banjalučke biskupije da bi 14. decembar 1912. postao rezidencijalni banjalučki biskup. Posvećen je u Rimu 20. februara 1913, a službu je preuzeo 30. marta 1913. Zaslužan je za pokretanje službenog časopisa "Glasnik biskupije banjolučke". Od 5. do 8. augusta 1924. je u Banjoj Luci održao prvi biskupijsku sinodu u BiH. Za vrijeme biskupske službe osnovao je šest novih župa.
Zbog bolesti napušta biskupiju 1945. i polazi na liječenje u Zagreb. U to vrijeme se događalo i povlačenje domobrana, ustaša i civila (Križni put) tako da je i biskup Garić pošao u Graz, gdje je preminuo 30. juna 1946. i pokopan na groblju u St. Leonhardu.
Također pogledajte Banjalučka biskupija
Izvor Fra Jozo GARIĆ, rezidencijalni biskup od 1912. do 1946. Pristupljeno 14. lipnja 2013.
Kategorija:Ordinariji Banjalučke biskupije Kategorija:Bosanskohercegovački biskupi Kategorija:Biografije, Vitez Kategorija:Rođeni 1870. Kategorija:Umrli 1946.