Pakistan (Urdu: پاكستان ), zvanično Islamska Republika Pakistan je suverena država u Južnoj Aziji. Sa 212.742.631 stanovnikom (popis iz 2017) peta je najmnogoljudnija država na svijetu. Prostire se na površinu od 796.096 kvadratnih kilometara, što je čini 33. najvećom državom na svijetu. Pakistan se prostire 1.046 kilometara duž obala Arapskog mora i Omanskog zaliva na jugu. Graniči sa Indijom na istoku, Afganistanom na zapadu, Iranom na jugozapadu, te sa Kinom na jugozapadu i krajnjem sjeveroistoku.
Područje koje danas zauzima država Pakistan je bilo dom velikog broja drevnih naroda i kultura, uključujući Mehrgarh u neolitu i bronzanom dobu, te kasnije Hindusa, Indo-grka, Muslimana, Mongola i Sika. Područjem je vladao veliki broj carstava i dinastija, kao što su: Indijsko Mauryan carstvo, Perzijsko, Durrani i Siki carstvo. Kao rezultat borbe za nezavisnost Pakistanskog pokreta na čelu sa Muhammadom Ali Jinnahom, Pakistan je 1947. postao samostalna država. Godine 1956, Pakistan je proglašen prvom islamskom republikom na svijetu. Građanski rat 1971. rezultirao je secesiju istočnog dijela Pakistana, danas poznatog kao nezavisna država Bangladeš.
Historija Na ovom području su oko 2600. p. n. e. nastale prve visoke kulture, propale devetsto godina kasnije. Noviju pakistansku historiju su obilježili kolonijalno razdoblje (do 1906. u sklopu Britanske Indije) te tri rata s Indijom (1947, 1965. i 1971).
Geografija mini|desno|250px|Topografska karta Pakistana mini|desno|250px|Vrh K2 (8611 m), najviša tačka Pakistana Pakistan se nalazi u južnom dijelu Azije. Prostire se između 24. i 37. sjeverne geografske širine, te između 61. i 77. istočne geografske dužine na površini od 796.095 km2 čime je deveta po veličini država u Aziji. Podijeljen u tri velike geografske cjeline: pojas visokih planina na sjeveru, visoravan Balokistan i ravnica oko rijeke Ind koja formira dvije subregije - Pandžab i Sindh.
Reljef Sjeverni pojas visokih planina u Pakistanu čine planine Hindukuš, Karakoram i dijelovi planinskog lanca Himalaja. Ove planine ujedno predstavljaju i prirodne granice Pakistana na sjeveru, jer se Himalaje prostiru u pravcu sjeveroistoka i razdvajaju teritoriju Pakistana i Kine, dok se planina Hindukuš prostire prema sjeverozapadu od planine Karakorum, prodire duboko u teritoriju Afganistana i prirodno formira nekoliko prolaza između dvije zemlje. U ovom planinskom području ima preko 35 planinskih vrhova koji su viši od 7.000 metara. Od 50 najviših svjetskih planinskih vrhova, njih 40 se nalazi u Pakistanu. Najviši od njih je vrh K2, od kojeg je viši jedino Mount Everest. Ako se izuzmu Sjeverni i Južni pol, planinska oblast Pakistana je i područje sa najvećim brojem lednika.
Visoravan Balokistan se nalazi na istočnom dijelu Iranskog platoa i preko nje prelaze putevi koji spajaju Jugozapadnu, Centralnu i Južnu Aziju. Ova oblast je uglavnom pustinjska i u njoj dominira pustinja Kharan. Sa druge strane, oblast je bogata prirodnim resursima: naftom, gasom, bakrom i zlatom.
Oblast oko rijeke Ind je plodno ravničarsko zemljište koje se koristi za poljoprivredu. Sve veće rijeke u zemlji se ulivaju u rijeku Ind, koja protiče cijelim Pakistanom. Za vrijeme britanske kolonijalne vlasti u Pakistanu izgrađene su dvije brane na rijeci Ind i irigacioni sistem, jedan od najvećih takvih sistema na svijetu. Danas ove brane imaju značajnu ulogu u sprječavanju poplava, a irigacioni sistem obezbjeđuje navodnjavanje poljoprivrednim kulturama.
Klima Klima Pakistana je umjerena, a u nekim dijelovima zemlje varira od tropske do umjerene. Iako se Pakistan nalazi u regiji monsuna, klima je pretežno suha sa malo padavina. Zime su obično hladne i suhe, a traju od decembra do februara. Proljeća su topla i suha, te traju od marta do maja nakon čega počinje ljetno monsunsko razdoblje koje traje do septembra. Drugo monsunsko razdoblje traje od oktobra do novembra.
Značajnije padavine (preko 1.000 mm godišnje) se događaju u sjevernom Pandžabu. Lahore godišnje prima oko 500 mm, dok u južnom Pandžabu i Sindhu je taj prosjek manji od 200 mm. Izuzetno sušno područje je Beludžistan, gdje u zapadnim područjima godišnje padne manje od 100 mm padavina. Najveći broj padavina ovdje padne zimi. Najviša zabilježena temperatura u Pakistanu je izmjerena u Multanu u junu 1993, kad je temperatura narasla do 54 °C.
Politika mini|lijevo|250px|Liaquat Ali Khan, prvi premijer Pakistana Prema Ustavu, Pakistan je unitarna, nezavisna i nedjeljiva republika. Ustav države definira Pakistan kao islamsku republiku. Od 1973. do danas, osnovni tekst Ustava nije značajno mijenjan, ali je do sada usvojeno devetnaest amandmana, kojima se dodatno uređuje političko-pravni sistem zemlje. Oblik vladavine u Pakistanu je parlamentarni sistem u kojem postoji snažna povezanost između Vlade i Parlamenta, dok predsjednik predstavlja dio izvršne vlasti, ali s ograničenim ovlaštenjima. U Pakistanu postoje tri grane vlasti: izvršnu granu vlasti čine predsjednik države i Vlada na čelu sa predsjednikom Vlade, zakonodavnu vlast vrši dvodomi Parlament, dok treću granu vlasti čini nezavisno sudstvo.
Izvršna vlast u Pakistanu je podijeljena između predsjednika i Vlade. Predsjednik se smatra šefom države, on predstavlja jedinstvo države i bira se na svakih 5 godina od strane izbornog tijela koje je sastavljeno od članova dvodomnog parlamenta i članova pokrajinskih skupština. S obzirom na to da je islam proglašen državnom religijom Pakistana, predsjednik mora biti musliman i imati najmanje 45 godina. Predsjednik Pakistana nema široka ovlaštenja, on predlaže predsjednika Vlade u dogovoru sa parlamentarnom većinom. Na prijedlog predsjednika Vlade, ili na osnovu svoje procjene „da Vlada ne može da nastavi dalji rad u skladu sa Ustavom", on može da raspusti Parlament i raspiše parlamentarne izbore. U svim ostalim slučajevima, predsjednik postupa prema savjetima predsjednika Vlade. Trenutni predsjednik je Mamnoon Hussain.
Zakonodavnu vlast ima parlament (medžlis). On se sastoji od dva doma, nacionalne skupštine (gornji dom) i senata (donji dom). Nacionalna skupština sastoji se od 342 zastupnika, od kojih se 272 bira direktno na izborima na petogodišnji mandat.
Administrativna podjela
Pakistan je federacija od 7 administrativnih jedinica različito ranga pri čemu je 4 pokrajina, dvije autonomne teritorije i teritorije glavnog grada Islamabada.
Pakistan vrši faktičku vlast nad dijelom sporne regije Kašmir, za koji vodi spor s Indijom. Ova regija je organizirana u dva posebna politička entiteta: Azad Kašmir i Sjeverna područja. Pokrajine se dalje dijele na distrikte.
{| border="0" cellpadding="5" cellspacing="0" align="center" | Beludžistan Hajber-Pahtunva Pandžab Sindh || <ol start="5"> Islamabad Gilgit-Baltistan Azad Kašmir ||200px|right|Numbered map of Governorates of Iraq
Privreda mini|desno|300px|Izvoz u 2005. Pakistan je u brzorastućem razvoju i jedna od 'Sljedećih jedanaest' zemalja, zajedno sa zemljama BRICSa, koje imaju potencijal da postanu najveće svjetske ekonomije u 21. stoljeću.
Pakistan ima razvijenu poljoprivredu. Glavna poljoprivredna područja su u Pandžabu duž rijeke Ind i u Pešavarskoj kotlini. S obzirom na klimatske prilike, poljoprivreda zavisi od natapanja koje ima dugu tradiciju, a intenziviranje proizvodnje nije moguće zbog već raširene salinizacije tla. Usprkos reformama, još uvijek su nepovoljne vlasničke strukture. Glavne poljoprivredne kulture, po kojima je Pakistan veliki proizvođač u svjetskim razmjerima, jesu pšenica, riža, pamuk i šećerna trska. Još se proizvode konoplja, duhan, mahunarke, slanutak, uljarice, krompir i drugo povrće, te voće. Stočarstvo je manje značajno, bivoli se uzgajaju i za rad, a u brdovitim područjima najviše se uzgajaju ovce i koze. Stočarstvo je izvor sirovina za tekstilnu i kožarsku indudstriju.
Iako raspolaže raznolikim rudama, one su uglavnom slabije kvalitete i iskorištavanje je skromno. Najdužu tradiciju ima iskorištavanje uglja. Od ostalih prirodnih izvora iskorištavaju se cement, barit, antimon, gips, kamena so, željezna i bakrena ruda. Otkrivena su skromna nalazišta nafte, a najvažnije bogatstvo je gas, koji uglavnom zadovoljava domaće potrebe. Hidroelektrane daju oko trećinu proizvodnje elektične energije, ostalo se većinom dobija u termoelektranama. Industrija je slabo razvijena, iako posljednjih godina brzo napreduje.
Izvoz još zaostaje za uvozom. Dvije trećine vrijednosti izvoza daju tekstilni proizvodi (pamučne tkanine, vunena roba, posteljina, odjeća), a izvoze se poljoprivredni proizvodi (riža), sportska oprema (lopte, oprema za jahanje), kožarski proizvodi i dr. Uvoze se nafta i derivati, mašine, različita industrijska oprema, roba široke potrošnje, prehrambeni proizvodi. Najvažnji su partneri SAD, Saudijska Arabija, Kina, Njemačka i Malezija. Slabo razvijena saobraćajna infrastruktura jedan je od otežavajućih faktora razvoja privrede.
Stanovništvo mini|lijevo|200px|Demografija Pakistana Stanovnici Pakistana pripadaju indoevropskoj grupi. Prema procjenama iz jula 2012, ukupan broj stanovnika Pakistana iznosi oko 190 miliona. Pakistan je država sa velikim procentom mladog stanovništva, jer čak 35% stanovništva pripada populaciji mlađoj od 14 godina. Etnički sastav stanovništva Pakistana je veoma raznovrstan. Najbrojniji su Pandžabi 55%, Paštuni 11%, Saraiki 11% i Urdi 8%. Pandžabi žive u regionu Punjab na istoku Pakistana. Paštuni čine naseljavaju oblast zapadno od rijeke Ind, ali također naseljavaju i veće pakistanske gradove između ostalog i Karachi, a pripadnici etničke grupe Sindi žive u pokrajini Sindh na jugoistoku Pakistana.
Pripadnici drugih etničkih grupa čine 6% od ukupnog broja stanovnika u Paksitanu, i oni uglavnom naseljavaju sjever zemlje. Gustoća naseljenosti varira, ali je uočljivo da je stanovništvo većinskim dijelom smješteno u istočnom dijelu zemlje, te tako u pokrajinama Pandžab i Sind živi čak 78 % od ukupnog broja stanovnika.
Religija mini|desno|250px|Džamija Fasail, izgrađena 1986. Prema odredbama pakistanskog Ustava islam je proglašen za državnu religiju i svi zakoni u Pakistanu moraju biti u skladu sa propisima i vjerovanjima islama. Od ukupnog broja stanovnika Pakistana, 95% čine pripadnici islamske vjeroispovijesti, od kojih su 75% suniti, a 25 % šiiti.
Ostalih 5% nemuslimanskog stanovništva čine kršćani, hindusi, ahmadi i siki. Pripadnici ahmadi zajednice (ahmadi su muslimanska vjerska grupa osnovana 1889. Pakistanski muslimani je smatraju heretičkom grupom, jer ahmadi propovjedaju da su postojali poslanici i poslije Muhammeda) su članovi Islamskog reformističkog pokreta, frakcije unutar islama, ali im je prema Krivičnom zakonu Pakistana zabranjeno da se izjašnjavaju kao muslimani, kao i da ispovjedaju islam.
Jezik Zvanični jezici su urdu i engleski. Urdu kao prvi jezik, zajedno sa engleskim govori 8% od ukupnog broja stanovništva. Urdu je, osim toga što je zvanični jezik, i jezik štampanih medija. Urdu jezik je u širokoj upotrebi u regiji Punjab, na jugoistoku Pakistana, i njime kao primarnim jezikom govore pripadnici etničke grupe Mohadžir, koji se takođe nazivaju i ljudi koji govore urdu jezikom.
Iako samo 8% pakistanskog stanovništva govori jezikom urdu kao svojim primarnim jezikom, on je 1947. proglašen za nacionalni jezik sa ciljem promoviranja nacionalnog jedinstva. Naime, urdu jezik se piše modificiranim perzijsko-arapskim pismom, njegova osnova je hindu jezik, a obogaćen je riječima iz arapskog, turskog, perzijskog i engleskog jezika. Engleski jezik se u Pakistanu smatra jezikom pakistanske elite i Vladinih institucija.