Campeonato Sudamericano Copa América, poznatije kao Copa América je međunarodno nogometno takmičenje nacionalnih nogometnih ekipa članica CONMEBOL-a za određivanje kontinentalnog prvaka Južne Amerike. Ovo je najstarije međunarodno kontinentalno nogometno takmičenje.CONCACAF and CONMEBOL Announce Agreement to Bring Copa America 2016 to the United States, concacaf.com ; pristupljeno: 11. 12. 2014.THE OLDEST CONTINENTAL TOURNAMENT IN THE WORLD, conmebol.com ; pristupljeno: 11. 12. 2014.
Sadašnji format turnira uključuje dvanaest ekipa. Konfederacija CONMEBOL ima samo deset članova pa se dodatne dvije reprezentacije pozivaju iz drugih FIFA-inih konfederacija; Kostarika, Meksiko i Sjedinjene Američke Države su redovno dobivale pozivnicu za učešće na prvenstvu. Prvi put pozivanja ostalih reprezentacija koje nisu članice CONMEBOL-a se desio 1993. godine. Na 43. prvenstva Južne Amerike sedam nacionalnih timova je uspjelo osvojiti naslov. Argentina je trenutni prvak i najuspješnija ekipa na turniru sa 16 titula.
Copa América jedan je od najprestižnijih i najgledanijih sportskih događaja u svijetu.50 Reasons Why World Football Is the Best and Biggest Sport in the World, bleacherreport.com; pristupljeno: 11. 12. 2014. Prvak Copa Américe stiče pravo da učestvuje u narednom izdanju FIFA Kupa konfederacija.
Historija 260px|mini|desno|<center>Urugvaj, prvak 1917. mini|desno|260px|<center>Brazil, prvak 1919. Počeci Prvu nogometnu utakmicu u Južnoj Americi odigrali su u Argentini 1867. britanski željeznički radnici. Prvi nogometni tim u Južnoj Americi Club de Gimnasia y Esgrima La Plata je nastao u Argentini 1887, a Nogometni savez Argentine osnovan je 1893. Do početka 20. vijeka nogometu je rasla popularnost, a održano je i prvo međunarodno takmičenje između nacionalnih ekipa 1910, kada je Argentina organizirala događaj u spomen stogodišnjice majske revolucije. Argentina, Čile i Urugvaj su učestvovali na turniru, ali ovaj događaj se ne smatra službenim od strane CONMEBOL-a. Slično tome, za proslavu stogodišnjice nezavisnosti Argentine održan je turnir od 2. do 17. jula 1916, na kojem su, uz domaćina, učestvovali Čile, Urugvaj i Brazil. Prvo prvenstvo zvalo se Campeonato Sudamericano de Football; Urugvaj je pobijedio nakon odigranih 0-0 sa domaćinom Argentinom u odlučujućoj utakmici na prvenstvu na stadionu u Avellanedi.
Vidjevši uspjeh turnira, član upravnog odbora nogometnog saveza Urugvaja, Héctor Rivadavia predložio je osnivanje udruženja saveza Argentine, Brazila, Čilea i Urugvaja, te je 9. jula 1916. godine, na dan nezavisnosti Argentine, osnovan CONMEBOL. Sljedeće godine, prvenstvo Južne Amerike se opet igralo, ovog puta u Urugvaju. Urugvaj je i ovog puta uspio da osvoji prvenstvo te kao i prije godinu dana pobijedivši u zadnjem kolu turnira Argentinu rezultatom 1-0. Nakon izbijanja gripe u Rio de Janeiru turnir je otkazan 1918. te je Brazil bio domaćin turnira sljedeće godine. Nakon prva dva šampionata gdje je Urugvaj uspio da osvoji šampionsku titulu ovog puta Brazil je pobijedio prvi put na prvenstvu. Zbog istog broja poena nakon odigranih svih utakmica igrao se baraž za prvaka u kojem je Brazil bio uspješniji rezultatom 1-0 od aktulenog prvaka Urugvaja. Čileanski grad Viña del Mar je ugostio sljedeće prvenstvo 1920. koje je osvojio Urugvaj.
Na prvenstvu 1921. Paragvaj je učestvovao po prvi put nakon pristupanja nogometnog saveza u članstvo CONMEBOL-a. Argentina je osvojila turnir po prvi put najviše zahvaljujući najboljem strijelcu šampionata Julio Libonattiju. U narednim godinama, Urugvaj je dominirao na turniru, koji je u to vrijeme bio najveći nogometni turnir na svijetu. Međutim, Argentina nije bila daleko da preuzme primat. Nakon što je izgubila finale 1928. na OI 1928. u Amsterdamu, Argentina je uspjela djelomično da preuzme primat osvojivši prvenstvo 1929. pobijedivši Urugvaj u posljednjoj odlučujućoj utakmici. U međuvremenu, Bolivija i Peru su debitovali na turniru 1926. i 1927. godine.
Reorganizacija i prekidi 260px|mini|desno|260px|<center>Carasucias (Prljave face), nadimak za Argentinu koja je pobijedila na prvenstvu 1957. u Peruu. Nakon prvog Svjetskog prvenstva održanog u Urugvaju 1930. godine, neprijateljstvo između nogometnih saveza Urugvaja i Argentine je bilo povećano te su se nadmetale u broju osvojenih šampionskih titula. 1939. godine Peru je prvi put u historiji osvojio šampionsku titulu pobijedivši 2-1 Urugvaj u posljednjoj odlučujućoj utakmici te na taj način prekinuli dominaciju Urugvaja i Argentine u posljednjih osam šampionata. Ekvador je debitirao na tom turniru.
Godine 1941. Čile je bio organizator prvenstva u proslavi 400-godišnjice od osnivanja Santiaga za koje je kapacitet novoizgrađenog stadiona Nacional proširen sa dosadašnjih 30.000 na 70.000 gledatelja. Uprkos velikim investicijama i početnom uspjehu nacionalnog tima, Čileanci su poraženi u posljednje dvije utakmice i novim šampionom je postala Argentina. Sljedeće prvenstvo Urugvaj je bio domaćin gdje je i osvojio prvenstvo. Ključna utakmica se odigrala u posljednjoj utakmici gdje je Urugvaj bio uspješniji od Argentine rezultatom 1-0. Čile je ponovo ugostio prvenstvo 1945. te porazom u posljednjoj utakmici od Brazila prvo mjesto na tabeli prepustao Argentini.
Nakon prvenstva igranog u Čileu šampionat je ušao u period velikih poremećaja. Prvenstvo se nije igralo na redovnoj osnovi i mnoga izdanja su se smatrala neslužbenim, samo ih je CONMEBOL smatrao zvaničnim. Argentina je jedini tim koja je uspjela da osvoji tri uzastopna naslova osvajanjem prvenstva 1945, 1946. i 1947. godine. Nakon ova tri turnira, takmičenje se vratilo održavanju svake druge godine, nešto kasnije svake treće a od 1959. održavanje turnira se odigravalo svake četvrte godine. 1959. šampionat je odigran dva puta; prvi u Argentini a zatim u Ekvadoru. U ovom periodu neke reprezentacije su bile nezainteresirane za takmičenje. Neki ekipe nisu učestvovale svake godine, dok su neke na takmičenje slale i rezervni tim; na prvenstvu 1959. godine održanog u Ekvadoru, Brazil je poslao ekipu sastavljene od nogometaša iz regije Pernambuco. Bolivija je 1963. kao organizator osvojila šampionsku titulu, a 1967. godine Venecuela je debitirala na šampionatu. Osnivanjem Copa Libertadores 1959. godine prvenstvo je postalo gledanije i zanimljivije od strane učesnika.
Nakon osam godina odsustva prvenstva, šampionat je nastavljen 1975. godine i službeno dobio ime Copa América. Prva tri održana prvenstva 1975, 1979 i 1983. nisu imala fiksno mjesto održavanje, nego su se sve utakmice igrale tokom cijele godine u svakoj zemlji. Devet timova je učestvovalo u grupnoj fazi te se aktuelni prvak uključio u učestvovanje tek u polufinalu. Turnir je ovakav sistem takmičenja upotrebljavao svake četvrte godine sve do 1987.
Novije doba 260px|mini|desno|260px|<center>Nakon utakmice polufinala Copa Américe Brazil - Urugvaj igranog u Venecueli 2007.
CONMEBOL je 1986. godine odlučio da se vrati organizaciji turnira u jednoj zemlji kao domaćinu turnira i da se prvenstvo održava svake druge godine. U periodu od 1987. do 2001. prvenstvo je organizirala jedna od 10 članica konfederacije. Format takmičenja je ostao konstantan sa prvim krugom grupne faze, te je primijenjen Bergerov sistem u periodu 1989-1991, te nakon 1993. je sa promjenama takmičenja nakon grupne faze primijenjen jednokružni eliminacijski sistem takmičenja koji je odlučivao o novom prvaku. Ovakav sistem turnira privukao je pažnju te se počeo i televizijski prenositi u Evropi i Sjevernoj Americi. Nakon 28 godina Argentina je 1987. bila domaćin kontinentalnom prvenstvu. Uprkos činjenici da je Argentina bila glavni favorit za osvajanja šampionata, kao aktuelni svjetski prvaci te domaćini, a ujedno i tim koji je predvodio legendarni Diego Maradona, Argentina je ipak razočarala te u konačnici osvojila tek četvrto mjesto nakon što su u polufinalu poraženi od Urugvaja te i u utakmici za treće mjesto od Kolumbije. Urugvaj je u finalu pobjedio iznenađujuće jak Čileanski tim koji je u grupnoj fazi pobijedio Brazil 4-0.
Brazil je svoju prvu zvaničnu međunarodnu titulu nakon 1970. godine osvojio 1989. kao organizator prvenstva. Argentina je 1991. godine u Čileu osvojila je Copa Américu nakon 32 duge godine bez kontinentalne šampionske titule najviše zahvaljujući osvježenom sastavu prije svega izvanrednom strijelcu Batistuti. Copa América 1993. igran u Ekvadoru je igran u sadašnjem obliku. Uz uobičajenih deset timova, CONMEBOL je pozvao dvije zemlje iz CONCACAF-a da učestvuju; Meksiko i Sjedinjene Američke Države.
Urugvaj je kao domaćin 1995. godine uspio pobijediti te tako prekinuti pad Urugvajskog nogometa. Nakon 1995. Brazil je upisao niz dobrih rezultata na prvenstvima osvojivši četiri od pet kontinentalnih naslova između 1997. i 2007. godine. Prvobitno je 1997. godine prvenstvo osvojio nakon pobjede protiv domaćina Bolivije 3-1. Ključni nogometaši na prvenstvu su bili Leonardo, Denílson i Ronaldo uzimajući u obzir teškim uslovima igranja na velikim nadmorskim visinama. Brazil je uspješno odbranio titulu 1999. pobijedivši Urugvaj 3-0 u Asuncionu. Međutim, 2001. godine se desio jedan od najvećih iznenađenja u historiji Copa Américe kada je Honduras eliminisao Brazil u četvrtfinalu. Kolumbija, tadašnji domaćin, je uspjela prvi put u historiji osvojiti šampionsku titulu pobijedivši u finalu Meksiko.
Nakon prvenstva odigranog 2001. Brazil je 2004. godine, na šampionatu igranog u Peruu nakon boljeg izvođenja jedanaesteraca pobijedio Argentinu. Tri godine kasnije, ova dva tima su se ponovo susrela u finalu, ovaj put u Venecueli. Još jednom, Brazil je izašao kao pobjednik nakon ubjedljive pobjede nad Argentinom rezultatom 3-0. Na prvenstvu 2011. godine igranog u Argentini Urugvaj je nakon što je na jedanaesterce bio bolji od domaćina u četvrtfinalu, te u polufinalu od Perua rezultatom 2-0 pobijedio je i u finalu Paragvaj rezultatom 3-0. To je bila 15. rekordna titula nekog tima, čak treća koju je Urugvaj osvojio u Argentini i druga u nizu. Na ovom šampionatu se prvi put desilo da Argentina i Brazil ne učestvuju u polufinalu. Četiri godine poslije u Čileu domaća reprezentacija je po prvi put uspjela da osvoji šampionsku titulu Copa Américe. U finalu Čile je bio uspješniji boljim izvođenjem jedanaesteraca od Argentine. U regularnom dijelu utakmice te i u produžecima nije bilo golova. U čast stogodišnjice osnivanja Copa Américe u Sjedinjenim Američkim Državama održano je takmičenje Copa Americe pod nazivom Copa América Centenario. Takmičenje je i ovog puta osvojio Čile na identičan način kao i godinu dana ranije nakon uspješnijeg izvođenja jedanaesteraca protiv Argentine.
Domaćini CONMEBOL je 1984. godine usvojio politiku rotiranja domaćina Copa Américe između deset članica konfederacija. Prva rotacija domaćinstva je završena nakon Copa Américe 2007. koja je održana u Venecueli. Početak druge rotacije je dogovoren da počne u 2011. godini, sa zemljama domaćinima rotirajući ih abecednim redom, počevši s Argentinom.Copa America: a new cycle begins and the revolving calendar remains, conmebol.com; pristupljeno: 12. 12. 2014. Čile, Meksiko i Sjedinjene Američke Države su izrazile interes za domaćinstvo narednog turnira, ali izvršni odbor CONMEBOL-a je odlučio da nastavi izvršenje rotacije, dajući prioritet organizaciji svakoj od svojih članica. Svaka nogometna asocijacija potvrđuje da li će biti domaćin ili ne, bez obaveze da to učini. Argentina je 24. novembra 2008. godine potvrdila domaćinstvo za 2011. godinu.