mini|desno|Sandrine Bailly, Kati Wilhelm i Albina Ahatova Svjetski kup u biatlonu je niz takmičenja u biatlonu, koja se organiziraju u zimskom periodu pod okriljem Međunarodnog biatlonskog saveza (IBU). Prvo službeno takmičenje održano je u konkurenciji muškaraca 1978, a u ženskoj 1987. Osim vrednovanja u ukupnom plasmanu, od 1998. vode se rezultati i određuju pobjednici u pojedinim disciplinama, kao i u Kupu nacija, tabeli sa zbirom svih bodova po nacionalnim biatlonskim savezima.
Organizacija Svjetski kup sastoji se od 9 takmičenja, na kojima se održavaju utrke u najmanje dvije, obično tri discipline. U sezoni se prosječno održavaju 22 pojedinačne i 4 štafetne utrke. Za Svjetski kup boduju se i takmičenja na Zimskim olimpijskim igrama, kao i na svjetskim prvenstvima. U usporedbi s prvim godinama kupa, broj takmičenja postepeno se povećavao, sve do sezone 2008/09, kad je u kalendaru bilo 10 takmičenja, nakon čega je IBU, zbog protesta trenera, smanjio broj na trenutnih devet.Viktoria Franke: Weltcupkalender für nächste Saison wird überarbeitet, Biathlon-Online.de, 17. mart 2008, pristupljeno: 15. august 2012.
Kvalifikacioni kriteriji Za nastup u pojedinačnoj utrci i štafeti u Svjetskom kupu, te na Svjetskim prvenstvima i Olimpijskim igrama, potrebno je ostvariti određene kvalifikacione kriterije, koji se odnose na tekuću i proteklu sezonu Kupa. Biatlonac stječe pravo nastupa u kupu, ako u sprintu ili pojedinačnoj utrci u Evropskom kupu ili na Evropskom prvenstvu, ostvari vrijeme, koje prosječno vrijeme trojice prvoplasiranih, ne prelazi više od 20% ili, alternativno, ako je biatlonac na Juniorskom prvenstvu ostvario plasman u prvoj polovini tabele.
Za održanje prava nastupa u tekućoj sezoni, svaki biatlonac mora u takmičenjima Kupa, u sprintu i pojedinačnoj konkurenciji ostvariti vrijeme, koje nije veće od 20% od prosječnog vremena trojice prvoplasiranih. U ženskoj konkurenciji ova je granica 25%. Izuzetno, a na zahtjev nacionalnog biatlonskog saveza, u slučajevima kada je npr. biatlonac ozlijeđen, ili je biatlonka trudna, može se dodijeliti pravo nastupa nekom drugom biatloncu, da bi se ispunila maksimalna kvota u broju biatlonaca u pojedinoj utrci.
Startna mjesta Od sezone 2015/16. Raspodjela startnih mjesta se od strane IBU stalno mijenja, tako da su od sezone 2015/16. određene nove kvote i pravila za odabir takmičara. Od ove sezone pravo stalnog nastupa ima sama 25 najboljih nacionalnih saveza, dok najbolji savezi iz IBU kupa, ako nisu među prvih 25, dobijaju jedno startno mjesto. Umjesto tri, od ove sezone dodjeljuju se četiri pozivnice (). Ukupan broj takmičara povećan je sa 108 na 110 u disciplinama sprint i pojedinačno. Maksimalan broj učesnika po nacionalnom savezu od sezone 2015/16. Plasman u Kupu nacija 1–5. 6–10. 11–17. 18–23. 24+25. IBU Broj startnih mjesta 6 5 4 3 2 1
Pravilo do sezone 2014/15. Svakom biatlonskom nacionalnom savezu, na prvom takmičenju u sezoni u disciplinama sprint i pojedinačnoj utrci, pripadaja dva mjesta, dok po tri mjesta dobijaju 22 najbolja saveza po rezultatima iz prošle sezone. Osim toga svaki savez može prijaviti onaj broj biatlonaca, koji su u protekloj sezoni bila među prvih 50 na listi Svjetskog kupa. Pri tome ne smiju biti prekoračena sljedeća ograničenja: Maksimalan broj učesnika po nacionalnom savezu Plasman u Kupu nacija 1–5. 6–10. 11–15. 16–20. 21–25. 26–30. Broj startnih mjesta 6 5 4 3 2 1 Od sezone 2007/08, usporedno s bodovanjem takmičara u Svjetskom kupu, razvijen je dodatni bodovni sistem, sa ciljem određivanja i ograničavanja učesnika u takmičenjima Kupa. Po tom se modelu u disciplinama sprint, potjera i pojedinačna utrka dodjeljuju tzv. IBU bodovi po sljedećim kriterijima:
Zadnji takmičar dobija 1 bod, predzadnji 2 itd. sve do devetog mjesta, svaki takmičar dobija bod više od prethodnog. Između devetog i petog mjesta dva boda više, plasman na četvrto mjesto se boduje sa 3 boda više nego peto mjesto, a razlika između četvrtog i trećeg mjesta je 5 bodova, te 6 bodova između trećeplasiranog, drugog i pobjednika.
Na osnovu ovih rezultata prvog takmičenja, na drugom i trećem takmičenju, samo prvih 90 takmičara, na osnovu zbira IBU bodova imaju pravo nastupa. Preostali takmičari prelaze u takmičenje Evropskog kupa, u kojem se bodovi računaju po istim bodovnom sistemu.
Prvih 85 takmičara nakon tri takmičenja imaju automatski pravo nastupa u takmičenjima u januaru, a njima se pridružuju 8 najboljih iz Evropskog kupa, ako ograničenja o maksimalnom broju takmičara po nacionalnim savezima nije prekoračeno.
Nakon šestog takmičenja pravo nastupa na daljim takmičenjima ima samo 80 najboljih. Tri najbolje plasirana biatlonca iz Evropskog kupa stiču pravo na start i ne podliježu limitu nacionalnih saveza. Takmičari od četvrtog do desetog mjesta mogu nastupiti u utrkama, ali maksimalno jedan po nacionalnom savezu, ali samo ako broj učesnika ne prelazi limit nacionalnog saveza i ako oni ne pripadaju nekima od triju prvoplasiranih saveza.
Za utrke u potjeri, pravo nastupa imaju 60 najboljih iz prošle kvalifikacijske utrke (sprinta ili pojedinačne utrke).
U utrkama masovnog starta pravo nastupa ostvaruje prvih 25 sa ljestvice Svjetskog kupa, te pet najboljih s prošlih utrka održanih na tom takmičenju. Kod odustajanja kvota od 30 takmičara se popunjava na osnovu ljestvice Svjetskog kupa.
U štafetnim utrkama pravo nastupa imaju 30 nacionalnih saveza, po plasmanu u Kupu nacija iz protekle sezone.
Bodovanje Sistem bodovanja u utrkama Svjetskog kupa određuje plasman u pojedinim disciplima u ženskoj i muškoj konkurenciji. Za razliku od takmičenja koje organizuje FIS u alpskom i nordijskom skijanju, sistem bodovanja IBU-a je prilagođen i podoban za sportaše, koji kontinuirano osvajaju bodove, te podstiče takmičare na učestvovanje u Svjetskom kupu. Tako na primjer, jedan biatlonac, koji od ukupno deset utrka pobijedi u pet, a u 5 ostalih izostane, u odnosu na drugoga, koji je u svih deset utrka osvojio 10 mjesto, može imati slabiji plasman na ljestvici (300 u odnosu na 310) - dok bi po sistemu FIS-a imao gotovo dvostruko više bodova nego skijaš, koji je učestvovao u svih deset takmičenja (500 osvojenih bodova za 5 pobjeda u odnosu na 260 bodova).
Po uzoru na biciklističke utrke Tour de Francea, u Svjetskom kupu postoje žuta i crvena majica, koje se dodjeljuju za vodećeg u pojedinoj disciplini, odnosno za vodećeg u svjetskom kupu. Osim ovih dviju, postoji i žuto-crvena kombinacija, koju u utrci nosi biatlonac, koji je vodeći u ukupnom plasmanu i u nastupajućoj disciplini. Na kraju takmičenja, biatonci dobijaju tzv. male ili velike kristalne kugle, za pobjedu u pojedinoj disciplini ili u za pobjedu u ukupno plasmanu.
Takmičenja na Svjetskim prvenstvima i na Olimpijskim igrama se također boduju po istom principu, mada sa pojedinim izuzecima, kada utrke nisu bodovane:
Svjetsko prvenstvo u biatlonu : 1984, 1985, 1986, 1987, 1988, 1989 i 1993 Zimske olimpijske igre do uključivo 1994. i od 2014;
Način bodovanja
Poništavanje bodova desno|mini|Andrea Henkel, višestruka pobjednica u takmičenjima Svjetskog kupa Specifičnost obračuna bodova u Svjetskom kupu jest poništavanje najslabijih rezultata. Na kraju sezone tri najslabija rezultata svakog biatlonca poništavaju se te se nakon toga određuje ljestvica Kupa. U plasmanu po disciplinama u kojima su bila samo 4 nastupa briše se samo jedan najniži plasman. Ovaj način računanja plasmana u pravilu ne mijenja plasman na ljestvici jer se obično brišu rezultati utrke koju je biatlonac propustio ili osvojio vrlo mali broj bodova. Međutim, ako biatlonac nije osvojio nijedan bod u manje od 3 utrke, postoji mogućnost da se konačni plasman pokvari jer se onda briše 1 plasman. Budući da je gubitak plasmana direkno vezan za prihode biatlonaca, ova metoda je diskutabilna i nije od svih takmičara prihvaćena kao pozitivna.
Tako je, npr, u sezoni kupa 2004/05. norveški biatlonac Ole Einar Bjørndalen, dobrovoljno odustao od nastupa u 7 utrka, dok je njegov direktni protivnik, Nijemac Sven Fischer, po ovom pravilu izgubio 17 bodova, što je omogućilo Bjørndalenu da osvoji Svjetski kup.Ukupni rezultati Svjetskog kupa za muškarce (sezona 2004/05) (PDF; 147 kB) Sa druge strane, ovo pravilo omogućava biatloncima koji iz opravdanih razloga ne mogu nastupiti u jednoj ili više utrka da ostvare dobar plasman na ljestvici ako imaju dobre plasmane u nastupu.
U sezoni kupa 2006/07. Andrea Henkel, iako je zbog bolesti propustila četiri utrke, ali nakon obračuna i oduzimanja slabih rezultata, zbog boljeg prosjeka bodova, te oduzetih bodova Kati Wilhelm i Anna Carin Olofsson, osvojila je Svjetski kup.Ukupni rezultati Svjetskog kupa za žene (sezona 2006/07) (PDF; 198 kB)
Bodovi se više ne oduzimaju od sezone kupa 2010/11, dok su izuzetno u sljedećoj sezoni kupa 2011/12, oduzeta samo dva najslabija plasmana. Nasuprot tome, rezultati u pojedinačnim disciplinama se i dalje oduzimaju.
Kup nacija Pored bodova, koji odlučuju o plasmanu biatlonaca, u takmičenjima se dodijeljuju bodovi za Kup nacija. Ukupan broj bodova i plasman određuje broj biatlonaca iz pojedinog nacionalnog saveza, koji imaju pravo nastupa u Svjestkom kupu. Za Kup nacija broje se rezultati u sprintu, pojedinačnoj utrci, štafeti i mješovitoj štafeti, ali se bodovi računaju po posebnom modelu. Bodovi iz mješovite štafete, dijele se na bodove za mušku i na bodove za žensku konkurenciju.
Novčane nagrade Plasman Disciplina(sprint, pojedinačno, potjera, masovni start) Štafeta(muškarci, žene, mješovito) Svjetska prvenstva(muškarci, žene) Ukupni poredak(muškarci, žene) Novčane nagrade za sezonu 2014/15. 1.13.000 €20.000 €28.000 €44.000 €2.10.000 €14.000 €23.000 €39.000 €3.7.000 €11.000 €18.000 €34.000 €4.5.000 €15.000 |€29.000 €5.4.000 € 6.000 €13.000 €24.000 €6.3.500 €4.000 €10.000 €19.000 €7.3.000 € 9.000 €17.000 €8.2.000 € 8.000 €14.000 €9.1.500 € 7.000 € 11.000 €10.1.000 € 6.000 € 9.000 € Fond nagrada 50.000 € 63.000 € 137.000 € € 240.000 Fond nagrada(za sezonu) 2.500.000 € 882.000 € 274.000 € 480.000 €
Discipline Pregled Sprint Sprint je najčešća disciplina u Svjetskom kupu i održava se skoro na svakom takmičenju. Biatlonci startuju svakih 30 sekundi, a staza je duga 10 km za muškarce, a 7,5 km za žene. Gađa se dva puta najprije iz ležećeg, zatim iz stojećeg stava, ukupno 10 meta. Svaki promašaj donosi kazneni krug trčanja od 150 m, što iznosi dodatno oko 20 sekundi. U sprintu biatlonac sam odabire mjesto na strelištu od kojeg gađa u metu.
Potjera Potjera je druga disciplina po učestalosti u Svjetskom kupu. Vezana je direktno na prethodnu utrku, koja je obično sprint, a ponekad i pojedinačna utrka. U potjeri takmičari počinju trku po plasmanu iz prethodne trke, u vremenskom zaostatku iz trke, zaokruženog na cijelu sekundu. Biatlonci su sami odgovorni za pravila start, te ako startuju ranije, dobijaju kaznene sekunde. Ako se rezultati uzimaju iz pojedinačne utrke, zaostatak se polovi. Dužina staze je 12,5 km za muškarce, odnosno 10 km za žene. Gađa se 4 puta, a prva dva gađanja su ležeća, posljednja dva iz stojećeg stava. Za svaki promašaj se trči dodatnih 150 m u kaznenom krugu. Kako ne bi bilo gužve na stazi i na gađanju, po pravilima svjetskog kupa, učestvuje samo 60 prvoplasiranih iz prethodne trke. Ako neko od kvalificiranih biatlonaca, odustane, njegovo mjesto ostaje upražnjeno. Mjesto na strelištu je po redosljedu stizanja do meta.
Pojedinačno Pojedinačna utrka je pored masovnog starta najrjeđa u Svjetskom kupu, ali u njoj nastupa najviše takmičara. Trka duga 20 km u muškoj konkurenciji (15 km za žene) je najstarija disciplina. Gađa se 4 puta naizmjenično u ležećem i stojećem stavu, ukupno 20 meta. Svaki promašaj donosi dodatno vrijeme od 1 minute, koje se dodaje na vrijeme trčanja. Takmičari počinju trku uobičajeno s 30 sekundi razmaka. Masovni start