Leopard 2 je njemački glavni borbeni tenk kojeg je razvila njemačka firma Krauss-Maffei Wegmann. Tenk je razvijen 1970. godine s ciljem da zamijeni stariji Leopard 1 tenk, a u serijsku proizvodnju je ušao 1979. godine. Osim Njemačke vojske ovaj tenk danas koristi još više od 10 zemalja u svijetu, pored toga Leopard 2 se smatra standardnim tenkom NATO-a i često se uzima kao primjer za komparaciju s drugim modernim tenkovima. Također pozitivna strana tenka je ta što nudi široke mogućnosti nadogradnje i modernizacije, a njegova najnovija verzija Leopard 2A7 danas se smatra najboljim evropskim tenkom i trećim najboljim tenkom svijeta.
Razvoj thumb|lijevo|Prototip Leopard 2 tenka thumb|Leopard 2 prototip PT 19 (1978.) Leopard 2 svoje porijeklo vodi još iz zajedničkog američko-njemačkog projekta glavnog borbenog tenka MBT-70.William W. Keller/Janne E. Nolan: Mortgaging Security for Economic Gain: U.S. Arms Policy in an Insecure World. In: International Studies Perspectives. Nr. 2, 2001, S. 182. Obje zemlje su nastojale da razviju zajedničko rješenje s ciljem suprostravljanja velikoj sovjetskoj tenkovskoj mašineriji. Od ovog se skupog projekta odustaje zbog velikih zahtjeva koji su bili ispred svojeg vremena. Projekat je prekinut 1969. godine, nakon proizvedenih 7 prototipova i 830 miliona DM troškova. Nakon prekida projekta Amerikanci su odlučili razvijat svoj tenk poznat kao M1 Abrams, a Nijemci su krenuli u razvoj svojeg Leopard 2 tenka.
Pravim početkom razvoja ovog tenka smatra se godina 1970. kada je odlučeno da se razvije novi tenk, koji bi bio modernizovaniji od Leopard 1 tenka, ali bi bio pokretan pomoću novih MTU motora koji su razvijeni u MBT-70 programu. Za glavnog konstruktora je izabran Krauss-Maffei Wegmann. Prvi prototipovi su razvijeni u periodu 1972. - 1974. i nosili su oznaku Leopard 2K (Kanone, njem. top). Izgrađeno je 17 kupola označenih brojevima od 1 do 17, prvih deset je bilo naoružano topom kalibra 105 mm, ostalih sedam topom kalibra 120 mm, topove je izgradio Rheinmetall. Prototipovi su bili slični veriji Leopard 1A4, ali s klinastim prednjim djelom i ventilnom rešetkom postavljenom na kraju tenka. Osovinski kotači su preuzeti s MBT-70 tenka. Motor je također preuzet s MBT-70 tenka, višegorivi 12-cilindrični MTU MB-873 Ka-500 s vodenim hlađenjem, zajedno s njegovim 20 kW generatorom, prijenosom, zračnim filtrima itd. Motor je bilo moguće zamijeniti u 15 minuta.
Godine 1973. vrše se prva ispitivanja s borbenim jedinicama na poligonu u Munsteru sa dva prototipa. Daljnja ispitivanja na dodatna 4 protipa vrše se u ljeto 1974. godine. Kasnija ispitivanja su vršena i u SAD-u i Kanadi. Prototip PT 7 je prodan SAD-u.
Druga serija prototipova je dobila naziv Leopard 2 AV. Analize iz Jom Kipurskog rata pokazale su da bi se na tenkove trebao ugrađivati deblji i jači oklop, pa je donešena odluka za nadogradnju Leopard 2 tenka na MLC 60 (Military Loading Class 60 tons), što je rezultiralo redizajniranjem trupa i kupole tenka. Tijekom 1973., počeli su pregovori između SAD-a i Njemačke za standardizaciju glavnih borbenih tenkova obije države do 1980tih. Kao rezultat toga, do 1976. dogovoreno je da će se Leopard 2 prilagoditi američkim performansama i ograničenjima. Na osnovi njemačkih i američkih zahtijeva, Porsche, Krauss-Maffei i Wegmann je dizajnirao i izgradio Leopard 2 AV.
Promijene su uključivale novi višeslojni oklop (vrlo sličan britanskom „Chobham“ oklopu, koji se sastojao od slojeva čelika i keramike) i novi, jači SUP. Izgrađena su dva tijela i tri kupole do 1976. godine. Prvi prototip je imao kupolu s Hughes sistemom za uspravljanje paljbom (SUP) i L7A3 105 mm top. Drugi je bio opremljen s istim topom, ali izmijene su bile napravljene kako bi se omogućio brzi prelazak na 120 mm top. Treća kupola je imala njemački SUP, uključujući EMES 13 i bila je korištena u njemačkom testnom programu. Napravljena je još jedna dodatna kupola koja je bila identična trećoj, samo je imala ugrađeni 120 mm Rheinmetall glatkocijevni top.
Planirano je da se Leopard 2 AV i američki XM1 testiraju u isto vrijeme, međutim Nijemcima su modifikacije trajale duže,, nego što je planirano. Američka vojska je odlučila da se XM1 prototipovi izgrađeni od strane Chryslera i General Motorsa uđu u serijsku proizvodnju po dizajnu Chryslera. Nijemci su svoje prototipove Leoparda 2 poslali u SAD na testiranja u augustu 1976. Američka vojska je nakon testiranja izjavila da su XM1 i Leopard 2 AV kompatibilni u vatrenoj moći i pokretljivosti, ali da je XM1 superioran u oklopnoj zaštiti, zbog čega je XM1 odabran kao bolji, a Leopard 2 AV prototipovi su vraćeni u njemačku na daljnja testiranja.
U septembru 1977. Nijemci su odlučili da će krenuti s planom proizvodnje 1.800 Leoparda 2 od toga Krauss-Maffei je proizvodio 55 % tenkova, koji će biti dostavljeni u 5 serija. MaK je postao pomoćni konstruktor i proizvodnja se trebala podijelit na te dvije tvrtke po ugovoru tako da Krauss-Maffei radi 55%, a Mak 45%. Wegmann, kao oprematelj kupole je preuzeo cjelokupno opremanje i ugradnju EMES 15 sustava za uspravljanje paljbom. EMES 15 je bio proizveden od strane Hugesa zajedno s Krupp Atlas Elektronik, a 120 mm glatkocijevni top je radio Rheinmetall zajedno s kupolom.
Opis i serijska proizvodnja thumb|lijevo|Rheinmetallov top 120 mm thumb|Leopard 2A4 EMES 15 termovizija thumb|lijevo|Leopard 2A4 EMES 15 vizor thumb|leopard 2 MTU motor Prva serija Leoparda 2 sastojala se od 380 izgrađenih tenkova, 209 je proizveo Krauss-Maffei (broj šasije od 10001 do 10210) i 171 proizveo je MaK (broj šasije od 20001 do 20171), a prvih šest serijskih primjeraka je dostavljeno 1979. Ostalih 100 tenkova je dostavljeno 1980., zamijenjijući tako M48 Patton tenkove u njemačkoj vojsci. Jedinice koje su prve imale Leopard 2 u upotrebi u njemačkoj vojsci su bile 31., 33. i 34. bataljon Prve njemačke tenkovske garde (1 panzerdivision), s paralelnom otpremom u Panzerbattalions 81, 85 i 84 koji su dijelovi 5. Panzerdivision, gdje su zamjenjivali stare američke M48A2G tenkove. Do 1982. godine tenkovi su se proizvodili brzinom od 300 tenkova na godinu.
Tenk je imao borbenu masu od 55 tina, a prazan je težio 52 tone. Vozač se nalazio u prednjem dijelu trupa pomaknut malo udesno, vozač je bio opremljen s dva periskopa, plus jedan s lijeve strane tenka. Šasija se oslanjala na sedam osovinskih kotača na obje strane. Na osovinskim kotačima nalazile su se Diehl 570F gusjenice s 82 pregiba na svakoj gusjenici.
Kupola tenka se nalazila na srednjem dijelu trupa, komandir tenka i nišandžija su se nalazili u desnom dijelu kupole, a punilac topa na lijevoj strani. Oklop kupole je bio višeslojni. Komandir i punilac topa imaju kružni otvor na kupoli, koji se otvara prema nazad i šest periskopa koji pružaju pogled oko cijelog tenka za komandira. Oba otvora imaju postolja za montiranje 7,62 mm MG3 mitraljeza za zračnu obranu.
Osnovno naoružanje tenka predstavlja Rheinmetallov 120 mm glatkocijevni top je u potpunosti stabiliziran u obje ravnine, a WNA-H22 elektro-hidraulični pokretač topa se brine za stabilizaciju. Top može ispaljivati dvije vrste streljiva, razvijene od strane Rheinmetalla APFSDS-T, znan kao DM-33 KE (Kinetishe Energy) i HEAT-MP-T, znan kao DM-12 MZ (Mehrzweck = višenamjenski). Borbeni komplet se sastoji od 42 granate, od kojih su 27 smještene u poseban odjeljak u prednjoj strani tijela lijevo od vozača, a ostalih 15 na lijevoj strani kupole, odvojeno od posade s elektro pokretanim vratim. u slučaju ako bi došlo do pogotka spremnika za municiju, eksplozija bi bila usmjerena pomoću ispusta na krov kupole. Sekundarno oružje tenka predstavlja suspregnuti mitraljez MG3 koji se nalazi lijevo od topa, kapacitet municije mitraljeza je 4.750 metaka. Verzije tenka za holandsku i singapursku vojsku su opremljene mitraljezima 7.62 mm FN MAG, a švicarske verzije tenka su opremljene mitraljezom MG 87 7.5 mm.
Pored tenkovskog naoružanja posada tenka je naoružana ličnim oružjem za samoodbranu, a to su dva automata MP2A1, dva pištolja P8 i četiri ručne bombe.Frank Lobitz: Kampfpanzer Leopard 2. Entwicklung und Einsatz in der Bundeswehr. Tankograd Publishing – Verlag Jochen Vollert, Erlangen 2009, , Leopard 2 Technische Beschreibung, S. 75 bis 102.
Termovizija koja je namijenjena nišandžiji nije bila spremna za upotrebu na prvoj seriji Leoparda, ali su kasniji tenkovi bili opremljeni s time. Kako bi se povećala učinkovitost djelovanja noću, Panzer-Ziel-und-Beobachtungsgarat (PZB) 200ow svjetlosni TV sistem (LLLTV) je bio privremeno postavljen na 200 Leoparda 2.
Nišandžija tenka je opremljen pomoćnim teleskopom FERO-Z18 sa mogućnosti uvećanja 8 puta koji se nalazi s desne strane topa. Neovisan i u potpunosti stabiliziran PERI R-17 primarni panoramski vizir, napravljen od strane Carl Zeiss sa zumom od 2 od 8 puta, je postavljen ispred komandirovog mjesta. Vizir ima pregled od 360 stepeni oko tenka. Dvije grupe od četiri 76 mm Wegmann bacača dimnih granata koji su postavljeni na obije strane kupole. Mogu se ispaljivati pojedinačno ili u grupi od 4. Dva SEM 25/SEM35 radio sustava su postavljeni iza komandirovog mjesta u stražnjem dijelu kupole. Radio antene su montirane na lijevu i desnu stranu iza otvora za posadu.
Leopard 2 tenk se pokreće pomoću dizelskog motora MTU MB 873 Ka-501 koji osigurava snagu od 1.500 KS (1.103 kW). Radi se o vodom hlađenom motorom 47,6 litreni V-12 motor razvija 1500 KS (1,100 kW) na 2600 okretaja u minuti. Pali se uz pomoć osam 12 voltnih/125 AB baterija i ima 24 voltni sustav. Maksimalna brzina Leoparda 2 po cesti je 68 km/h. leopard 2 ima četiri spremnika goriva koji imaju ukupni kapacitet od 1.160 litara goriva, što osigurava cestovni doseg kretanja tenka do 500 km. Potrošnja goriva kreće se na oko 300 litara na 100 km po cesti i 500 litara na 100 km po terenu. Četiri tanka benzina imaju ukupni kapacitet od 1160 litara što je dovoljno za oko 500 km vožnje. Ukupna težina motora i prijenosa teži 6120 kg.
thumb|Unutrašnjost Leopard 2 A4 tenka thumb|Švicarski Pz 87 Druga serija proizvodnje kreće u martu 1982. i završava u novembru 1983. godine. Izgrađeno je 450 tenkova, 248 od strane Krauss-Maffei (broj šasije od 10211 do 10458) i 202 od strane MaK-a (broj šasije od 20173 do 20347). Glavne promjene na ovoj seriji su uključivale pomjeranje senzora za vjetar, zaštita za optički blok i komandirovu kupolu. Postavljena je i termovizija. Benzinski filteri su premješteni kako bi smanjili vrijeme koje je potrebno za tankanje benzina. Okviri za smještaj municije su bili identični onima na M1A1 Abramsu. Nova verzija tenka nazvana je Leopard 2 A1. Druga inačica Leoparda 2 dobila je nastavak A1.
U periodu od 1983. do 1984. proizvedeno je 300 temkova Leopard 2A1. Promjene su uključivale uređaj za otklanjanje, koji je povišen za 50 mm na komandirovom PERI R-17 panoramskom vizoru i poklopac koji je postavljen na vrh NBC sistema.
Četvrta serija tenkova je izgrađena u periodu od decembra 1984. do decembra 1985., serija je bila veličine 300 tenkova. Promjena je uključivala izgradnju novog digitalnog radija SEM 80/80 VHF i poboljšavanje punjenja topa. Tenkovi iz ove serije nazvani su Leopard 2 A3.
Leopard 2 A4 se gradio od decembra 1985. do marta 1987. Izgrađeno je ukupno 370 tenkova, prmjene su uključivale novi SUP n s digitalnom jezgrom kako bi se omogućilo korištenje nove municije i povećale šanse posade za preživljavanje na ratištu. Povećana je oklopna zaštita kupole koja daje efektivnu zaštitu od 700 mm za KE (probojna granata) i 1000 mm za HEAT (visokoeksplozivna granata).
U junu 1987. naručena je šesta serija tenkova, nakon planiranih pet serija. Proizvodila se od januara 1988. do maja 1989. godine. 83 tenka je izgradio Krauss-Maffei i 67 MaK. Na tenkove su ugrađene nove gusjenice Diehl 570FT, centralno svijetlo za opasnost postavljeno je na kupolu ispred vozača, za bolju preglednost vozača kad ima glavu vani. Otvor za opskrbu municijom na lijevoj strani kupole je uklonjen. Ova serija je isto ostala nazvana Leopard 2 A4.