Wimbledon Football Club je bivši nogometni klub iz Londona, Engleska. Osnovan je 1889. godine kao Wimbledon Old Centrals i igrao je u stadionu Plough Lane od 1912. do 1991. Klub je bio član nižih liga za veći dio svoje historije. Imali su nadimak "Donsi" i kasnije "Womblesi", osvojili su Isthmiansku Ligu osam puta, FA Amateur kup jednom i Southern League tri puta zaredom između 1975. i 1977. nakon čega su postali član English Football League. Klub je brzo rasla iz nepoznanice tokom 1980tih i bili su promovisani u First Division 1986. god, samo četiri godine nakon što su bili u Fourth Division.
Wimbledonova "Crazy Gang"—tako nazvana zbog ekscentričnog ponašanja igrača—je osvojila finale FA kupa 1988, pobjeđujući pobjednike lige te sezone, Liverpool FC i postali treći klub koji je osvojio FA kup i FA Amateur kup. 1991. nakon izdanja Taylorovog izvještaja koje je preporučilo stadione sa samo sjedećim mjestima za klubove u prvoj ligi, Wimbledon je napustio Plough Lane da dijeli teren Selhurst Park sa Crystal Palaceom—prvobitno privremeni aranžman koji je trajao više od decenije. Klub je ostala u prvoj ligi i kasnije Premijer ligi dok nisu ispali 2000.
2001. nakon što su odbili više lokalnih mjesta, klub je najavio namjeru da preseli klub 90 kilometara sjeverno u Milton Keynes. Plan da Wimbledon napusti južni dio Londona je bio nepopularan sa navijačima kluba i fudbala uopšte, ali nezavisna komisija Nogometnog saveza Engleske je dopustila preseljenje 27. maja 2002. Navijači kluba su stvorili novi klub, AFC Wimbledon koji je dobio veliku podršku. Wimbledon FC je odigrao prvu utakmicu u Milton Keynesu 2003. i promijenili su ime u Milton Keynes Dons 2004.
Historija
Amaterski početak Wimbledon Old Central Football Club je formiran 1889, uzevši ime od Old Central School (Stara centralna škola) na parku Wimbledon Common gdje su igrači bili učenici. Prva utakmica kluba je bila pobjeda 1-0 protiv Westminstera, I trebalo je sedam godina da Wimbledon doživi uspjeh kada su osvojili Claphamsku ligu i Heraldsku ligu u sezoni 1895/96. Wimbledon je osvojio Claphamsku ligu 1900/01 i dva manja trofeja. 1. maja 1905, klub je odlučio da promijeni naziv u Wimbledon Football Club, i pod novim imenom klub je osvojio takmičenje "South London Charity Cup" u istoj godini – ali veliki dugovi su izazvali zatvaranje kluba 1910. Godinu dana kasnije klub je opet započeo pod imenom Wimbledon Borough, ali se vratilo ime Wimbledon Football Club nakon manje od godinu dana. Klub je igrao u parku Wimbledon Common ili u drugim dijelovima Wimbledona do 1912, kada je klub odabrao da igra u Plough Laneu. Wimbledon se pridružio Athenian League za sezonu 1919/20, i u njihovoj drugoj sezoni u toj ligi završili su drugo mjesto. Wimbledon je onda postao član Isthmian League. Wimbledon je osvojio titulu četiri puta tokom 1930tih i bili u finalu FA Amaterskog kupa 1934/35. Wimbledon je došao do još jednog finala FA Amaterskog kupa 1946/47, i završili u drugom mjestu dva puta u nekoliko godina.
Wimbledon je osvojio Isthmian League peti put 1958/59. i onda osvojio titulu tri puta zaredom u sezonama 1961/62, 1962/63 i 1963/64. Wimbledon je isto osvojio FA Amaterski kup u sezoni 1962/63, pobijedivši Sutton United 4–2: Eddie Reynolds, ko je zabio najviše golova za Wimbledon ikada je zabio sva 4 gola Wimbledona glavom, što više nikada nije postignuto na stadionu Wembley. Wimbledon se priključio Southern League 1964/65 i završili su u drugom mjestu u njihovoj prvoj sezoni. Wimbledon je postao poznat u Engleskoj kada su u sezoni 1974/75 pobijedili veliki broj utakmica u FA kupu i došli do četvrte runde. Wimbledon je počeo u prvoj rundi kvalifikacija gdje su pobijedili Bracknell Town, pa Maidenhead United, Wokingham Town, Doking, Bath City i Kettering Town pa su se kvalifikovali u treću rundu kupa. U trećoj rundi oni su pobijedili tadašnje prvoligaše Burnley kod njihovog stadiona Turf Moor. Oni su postali prva amaterska ekipa koja je pobijedila prvoligaše u gostovanju u 20. vijeku. U četvrtoj rundi su gostovali kod Leeds Uniteda, pobjednika prve lige prošle sezone. Golman Wimbledona Dickie Guy je odbranio penal škotskog reprezentativca Peter Lorimera u zadnjim minutama utakmice, poslije čega je utakmica završila 0–0. Drugo kolo je odigrano pred 40,000 gledaoca u Selhurst Parku i završilo je 1–0 za Leeds zbog postignutog autogola. Nakon što je Wimbledon tri puta zaredom osvojio titulu Southern League od 1974/75. do 1976/77, Wimbledon je zamijenio Workington u Football League za sezonu 1977/78.
Football League Sezona 1977/78. je bila zadovoljavajući prvi nastup za Wimbledon, koji je završio u 13. mjestu u Fourth Division. Allen Batsford je dao ostavku za poziciju menadžera 2. januara 1978. i zamijenio ga je Dario Gradi, koji je promovisao klub u Third Division u sezoni 1978/79. Wimbledonova prva sezona u Third Division nije bila uspješna. Klub se borio za opstanak, i završili su u zadnjem mjestu i osvojili samo 10 utakmica u cijeloj sezoni. Na kraju sezone, premještanje je bilo predloženo – predsjednik kluba Ron Noades je imao razgovore sa razvojnim poduzećem Milton Keynes Development Corporation o mogućnosti da se klub preseli u novi grad, ali plan nikada nije bio izvršen.
Još u južnom dijelu Londona, sezona 1980/81. je vidjela ponovnu promociju u Third Division i na kraju sezone predsjednik kluba Ron Noades je napustio Wimbledon i preuzeo rivale Crystal Palace, i uzeo menadžera Dario Gradi od Wimbledona u Selhurst Park. U Plough Laneu, asistent menadžera Dave Bassett je postao novi menadžer. Pod njihovim vodstvom, Wimbledon je sljedeće sezone završio u 21. mjestu od 24 i ispao u niži rang. Prije kraja sezone, odbrambeni igrač Wimbledona sa povredom, Dave Clement je izvršio samoubistvo. Wimbledon je opet dobio pravo da se takmiči u Third Division, pobijedivši Fourth Division u sezoni 1982/83. U sljedećoj sezoni Wimbledon je nastavio da postiže uspjehe, završavajući sezonu drugim mjestom i 97 postignutih golova.
Sezona 1984/85. je bila prva sezona Wimbledona u Second Division, i svako u klubu je bio pripremljen za borbu da ostanu u ligi. 12. mjesto je bilo zadovoljavajuće za klub koji je prvi put igrao fudbal u ovom rangu. Sljedeća sezona je dobro počela sa pobjedom 3–0 protiv Middlesbrougha u prvoj utakmici sezone i klub je brzo počeo da izgleda kao kandidat za promociju. Promocija je bila potvrđena na zadnjem danu sezone sa pobjedom u gostima protiv Huddersfield Towna, što je osiguralo 3. mjesto. Wimbledon je postao član First Division, samo četiri godine nakon što su bili u četvrtoj ligi Fourth Division i devet godina nakon što su postali član Football League.
Prva liga Glavni članak: Finale FA kupa 1988.
Mnogi posmatrači su rekli da će Wimbledon odmah ispasti u sezoni 1986/87, ali nakon što su izgubili gostujuću utakmicu protiv Manchester Citya, Wimbledon je osvojio sljedeće četiri utakmice i bili su prvo mjesto 1. septembra. Na kraju sezone, Wimbledon je završio na šestom mjestu i menadžer Dave Bassett je otišao u Watford. Njegov nasljednik je bio menadžer Bristol Roversa, Bobby Gould. Nazvani "Crazy Gang" zbog ekscentričnog ponašanja igrača, navijača i vlasnika Sam Hammama, najvažniji momenat kluba desio se 1988. kada je bez puno očekivanja ekipa osvojila FA kup i pobijedili favorite Liverpool FC 1–0 sa golom koji je postigao Lawrie Sanchez. 37.000 navijača Wimbledona je svjedočilo kako je kapiten ekipe Dave Beasant postao prvi golman koji je odbranio penal u finalu FA kupa, i odbranio udarac John Aldrigdea. Jedina loša strana ove pobjede je bila da klub se ne bi mogao da takmiči u Kupu pobjednika kupova, jer zabrana takmičenja za engleske klubove u Evropi nakon tragedije u Heyselu je još bila u efektu.Nekoliko dana nakon trijumfa u FA kupu, direktori Wimbledona su najavili planove da izgrade stadion sa samo sjedećim mjestima u domaćoj općini kluba Merton. U sezoni nakon pobjede FA kupa, Gould je doveo Wimbledon do 12. mjesta u prvoj ligi, i sezone nakon toga osmo mjesto. Uprkos ovim uspjesima, Bobby Gould je bio zamijenjen Ray Harfordom, ko je u sezoni 1987/88. doveo Luton Town do pobjede Engleskog Liga-kupa. Pod vodstvom Harforda, Warren Barton je kupljen za 300.000 funti dok je Wimbledon imao jaku sezonu, i završili na sedmom mjestu.
Ništa nije došlo od planova za novi stadion i na kraju sezone 1990/91. odbor kluba je odlučio da je Plough Lane u nepopravljivom stanju u vezi sa novim pravilom Nogometnog saveza Engleske koji je tražio stadione sa samo sjedećim mjestima. Kao posljedica, klub se preselio u Selhurst Park prije početka sezone 1991/92. i dijelili teren sa Crystal Palaceom. Harford je neočekivano dao otkaz u oktobru 1991. i zamijenio ga je Peter Withe. Withe je trajao do preloma nove godine, kada ga je zamijenio Joe Kinnear, prijašnji trener omladinske selekcije, i inicijalno postao privremeni menadžer. Nakon što je doveo Wimbledon do 13. mjesta u prvoj ligi i potvrdio mjesto u prvoj sezoni Premijer lige Engleske.
Sezona 1992/93. je počela loše za Wimbledon – klub je bio predzadnji na tabeli za Dan darova. Ali forma kluba se oporavila tokom sljedeće godine i završili su u 12. mjestu. Sljedeća sezona je bila jedna od Wimbledonovih najboljih sezona jer je klub završio na 6. mjestu i došao u četvrt-finale Liga-kupa. Wimbledon je ostala nepobjediva ekipa u sezoni 1994/95, završavajući na 9. mjestu. U zatvaranju sezone Donsi su prvi i jedini put bili u UEFA evropskom takmičenju, Intertoto kup. Ali, nakon što su poslali slabije ekipe pune rezerva i omladinskih igrača, Wimbledon i Tottenham Hotspur su bili zabranjeni u sudjelovanju u evropskim takmičenjima za sljedeću sezonu. Suspenzija nije bila važna; nakon što su izgubili Warren Bartona koji je otišao u Newcastle, sezonu 1995/96. su završili u 14. mjestu. Wimbledon je dobro počeo sezonu 1996/97. Nakon što su izgubili prve tri utakmice, klub je osvojio sljedećih sedam utakmica i bili su 2. mjesto u Premijer ligi. Tu je isto bilo radovanja kada je ekipa izbacila Manchester United iz FA kupa – Wimbledon je došao do polufinala FA kupa i Liga-kupa. Zadnja nada kvalifikacije za evropsko takmičenje je ležalo u finišu u top pet mjesta, ali je klub završio u 8. mjestu.
Pad, premještanje, preimenovanje i stvaranje AFC Wimbledon Glavni članci: Relokacija Wimbledona FC u Milton Keynes, AFC Wimbledon i Milton Keynes Dons FCJoe Kinnear, menadžer Wimbledona za sedam godina je dao otkaz prije početka sezone 1999/2000. zbog zdravstvenih problema (koje bi opet imao kada je postao menadžer Newcastle Uniteda) i bio je zamijenjen sa selektorom nogometne reprezentacije Norveške, Egil Olsenom, što je dalo nadu Donsima da prežive još jednu sezonu u Premijer ligi. Napadač Wimbledona John Hartson koji se pridružio klubu prošlog januara nije uspio da potvrdi transfer u Tottenham Hotspur, što je isto bilo pozitivno za klub ali nisu mogli da zaustave osam izgubljenih utakmica zaredom, što ih je dovelo u zonu ispadanja. Olsen je izgubio posao nakon što je Wimbledon izgubio 3–0 u gostovanju kod Bradford Citya, i zamijenio ga je bivši trener i asistent menadžeru Terry Burton za zadnje dvije utakmice u sezoni. Izjednačenje 2–2 protiv Aston Ville je dalo nadu preživljavanja kada su krenuli u njihovu zadnju utakmicu, gostovanje kod Southamptona. Bili su jedno mjesto iznad zone ispadanja zbog gol razlike, ali gubitak 2–0 kod stadiona The Dell i pobjeda Bradforda 1–0 protiv Liverpoola je poslala Wimbledon u nižu ligu i označila kraj 14 sezona u najvišem rangu engleskog nogometa.
U augustu 2001, klub je najavio želju da se preseli u Milton Keynes. Iako je bilo opozicije od navijača Wimbledona, English Football League i Nogometnog saveza Engleske, dobili su dopuštenje nakon što je nezavisna tročlana komisija koju je odabrao FA glasala 2–1 za preseljenje. Potvrđenje odluke da se preseli klub je izazvalo burnu reakciju navijača Wimbledona nakon čega su osnovali novi klub AFC Wimbledon, gdje je većina navijača promijenila podršku.