Tramvaj zvan čežnja jest američki dramski film, s elementima film noira, snimljen 1951. kao adaptacija istoimenog pozorišnog komada Tennesseeja Williamsa za koji je 1947. osvojio Pulitzerovu nagradu. To je priča o južnjačkoj ženi, Blanche Dubois, koja nakon što doživljava niz ličnih gubitaka, ostavlja svoje aristokratsko okruženje i pronalazi utočište sa sestrom i zetom u trošnom stanu u New Orleansu. Brodvejska produkcija je pretvorena u film sa manjim promjenama. Dosljedan pozorišnoj predstavi, film je lirski i neumoljiv, sa složenim i kontradiktornim likovima. Glavni lik među njima je bila Blanche Dubois koja je postala legendarna i kultna figura u historiji filma.
Tennessee Williams je sarađivao na scenariju s Oscarom Saulom i Elijom Kazanom. Kazan, koji je režirao Brodvejsku fazu produkcije također je režirao i crno-bijeli film. Marlon Brando, Kim Hunter i Karl Malden, bili su svi u prvobitnoj glumačkoj ekipi s Broadwaya. Iako je Jessica Tandy imala ulogu Blanche DuBois na Broadwayu, Vivien Leigh, koja se pojavila u pozorišnoj predstavi u Londonu, dobila je filmsku ulogu zbog svoje reputacije zvijezde.Manvell, Roger. Theatre and Film: A Comparative Study of the Two Forms of Dramatic Art, and of the Problems of Adaptation of Stage Plays into Films. Cranbury, New Jersey: Associated University Presses Inc, 1979. 133
Po izlasku filma, Marlon Brando, gotovo nepoznat u vrijeme prikazivanja predstave, postao je značajan kao velika holivudska filmska zvijezda. Film je označen kao prvi od ukupno četiri uzastopne nominacije Marlona Branda za Oscara za najboljeg glumca. Film je zaradio, kako se procjenjuje 4.25 miliona dolara na kino blagajnama u SAD-u i Kanadi 1951. godine, što ga je činilo petim najvećim hitom te godine.'The Top Box Office Hits of 1951', Variety, 2. 1. 1952 Dijalog iz filma: "Stella! Hej, Stella!" izabran je od strane Američkog filmskog instituta kao 45. od ukupno 100 na listi najboljih filmskih dijaloga. Tramvaj zvan čežnja je 1999. godine bio izabran za očuvanje u američkom Nacionalnom filmskom registru pri Kongresnoj biblioteci kao "kulturno, historijski i estetski značajan".
Radnja Pod nerazjašnjenim okolnostima, Blanche DuBois, starija učiteljica srednje škole, ostavlja svoj dom u Auriolu, Mississippi i putuje u New Orleans da živi sa svojom sestrom, Stellom Kowalski. Ona stiže vozom i ukrcava se na tramvaj pod nazivom "Čežnja" i stiže u dom njene sestre u Francuskoj četvrti gdje otkriva da njena sestra i zet, Stanley Kowalski, žive u skučenom i dotrajalom dvosobnom stanu u staroj oronuloj četvrti New Orleansa. Blanche i Stella su jedini preživjeli iz stare aristokratske porodice. Blanche otkriva da je porodično imanje, Belle Reve, preuzeto od strane povjerilaca, i da želi ostati sa Stellom i Stanleyjem neko vrijeme. Blanche izgleda izgubljena i bez novca, i bez mogućnosti da živi bilo gdje drugdje. Stella je prima otvorenog srca.
Od samog početka, Blanche i Stanley su međusobno netrpeljivi. Blanche govori nježno i učtivo; Stanley je grub i glasan. Čini se da je njegovo prisustvo samo više straši. Boreći se da bude pristojna, Blanche kaže da je u mladim godinama bila udata i da je sada udovica. Kaže da je uzela odsustvo s posla kako bi smirila svoje živce. Kako bi zadovoljila Stanleyjev skepticizam u vezi sa gubitkom imanja, Blanche mu pokazuje papire koji se odnose na Belle Reve. Ali Stanley grabi neke od njenih privatnih papira koje ona skriva, i onda ih razbaciva po podu. Plačući, ona ih skuplja sve nazad, rekavši da su to pjesme od njenog preminulog muža. On se brani govoreći da se on samo brine za svoju porodicu, a potom najavljuje da će Stella imati bebu.
Ubrzo nakon njenog dolaska, Stanley igra poker cijelu noć sa svojim prijateljima. Na istom mjestu Blanche se upoznaje sa Mitchom. Njegov uljudan način ponašanja ga izdvaja od ostalih Stanleyjevih prijatelja. Oni su se na prvi pogled svidjeli jedno drugom. Ovo je početak njihove romanse. Ali Stanley eksplodira i u pijanom bijesu, udara Stellu, i rastjeruje sve svoje prijatelje oko sebe, dok Blanche i Stella bježe gore kod komšinice, Eunice. Kada se njegov bijes stišao, Stanley očajnički vapi za Stellom da mu se vrati. "Stella, Stella, hej Stella," derao se on, sve dok ona nije sišla, a Stanley je odnosi do kreveta. U jutarnjim satima, Blanche kaže Stelli da je ona udata za čovjekoliku životinju. U emotivnom monologu, ona poziva svoju sestru da napusti Stanleyja. Stella je užasnuta sa otvorenošću svoje sestre i uvjerava Blanche da je sve dobro, i da ne želi da ode.
Kako vrijeme prolazi, napetost raste između Blanche i Stanleyja. Ali Blanche gaji nadu prema Mitchu, i govori Stelli da želi da ode s njim i da ne želi biti nikome na smetnji. Ona je na ivici mentalnog kolapsa, očekujući da je Mitch zaprosi. Konačno, on joj kaže da su potrebni jedno drugom i da treba da budu zajedno. Ali Stanley, još uvijek skeptičan, počinje da istražuje njenu prošlost i otkriva ormar pun kostura. On otkriva Stelli ono šta Blanche prikriva od njih, da ona ima reputaciju zbog duševne nestabilnosti i seksualnih prohtjeva zbog kojih je dobila otkaz kao učiteljica u Auriolu i praktično je morala da pobjegne iz grada. On je tada izjavio da Mitch više neće dolaziti. Stanley je ogovarao Blanche pre Mitchom i ispričao mu sve o njenoj prošlosti i tako sabotirao njenu romansu. Stella puna bijesa govori Stanleyju da je uništio šanse Blanche da se uda za Mitcha. Ali utom svađa prestaje, pošto je rekla Stanleyju da je odvede u bolnicu jer beba dolazi.
Dok Blanche čeka kod kuće na vijest o bebi, Mitch stiže i suočava je s pričama koje mu je Stanley ispričao. Isprva, ona sve negira. Zatim, ipak sve priznaje i u dugotrajnom monologu, opisuje svoju problematičnu prošlost. Dok sve to govori Mitchu, njena maska južnjačke ljepotice pada; glas joj postaje umoran i dubok; lice joj postaje grublje i starije. Ona ga moli za oproštaj. Ali Mitch se osjeća povrijeđenim i poniženim i odbija je. Blanche počinje da vrišti, a Mitch zatim bježi. Kasnije te večeri, dok se Stellini trudovi nastavljaju, Stanley se vraća iz bolnice da se naspava, ali zatiče Blanchu obučenu u otrcanoj staroj haljini i pretvara se da odlazi na putovanje sa starim obožavaocem. Ona mu se podrugljivo suprotstavlja, tvrdeći ima osjećaj superiornosti nad njim, i nabraja priče o njenim planovima za budućnost. On vidi da je ona u zabludi, ali ne osjeća sažaljenje prema njoj. Umjesto toga, on traži način kako da uništi njene iluzije. Zatim nastaje svađa koja se završava sa silovanjem.
Sedmicu dana kasnije, dok je Kowalski igrao pokera u stanu, Stella i njena susjeda Eunice, pakuju stvari Blanche. Stella i Eunice su rekli Blanche da ona ide na odmor; ali, u stvarnosti Blanche se sprema za mentalnu bolnicu. Ona je pretrpila potpuni nervni slom. Rekla je Stelli šta se dogodilo, ali Stella ne može da povjeruje šta Blanche priča. Stella, očigledno pod stresom ne zna šta da radi. Jedan stariji gospodin i žena dolaze na vrata; to su doktor i sestra koji dolaze da odvedu Blanche. Blanche ih ne prepoznaje i opire se da ide sa njima; ona se ruši na pod sva izbezumljena. Mitch, koji je bio prisutan na pokeru, počinje da plače. Doktor prilazi i pomaže Blanche da se pridigne. On joj pruža svoju ruku, a ona dobrovoljno odlazi s njim, govoreći: "ko god da si, ja sam uvijek zavisila od ljubaznosti stranaca." Dok automobil odlazi dalje s Blanche, Stella uzima bebu i odlazi gore do stana Eunice, i kaže da se više nikada neće vratiti Stanleyju.
Uloge thumb|250px|Vivien Leigh kao Blanche DuBois u filmu Tramvaj zvan čežnja. Vivien Leigh - Blanche DuBois Mickey Kuhn - mornar Peg Hillias - Eunice Hubbel Kim Hunter - Stella Kowalski Marlon Brando - Stanley Kowalski Rudy Bond - Steve Hubbel Nick Dennis - Pablo Gonzales Karl Malden - Harold "Mitch" Mitchell Wright King - novinski izvještač Edna Thomas - Flower Lady Richard Garrick - doktor Ann Dere - medicinska sestra
Razlike između pozorišne predstave i filma Predstava se u potpunosti dešava u stanu Kowalskog. Film nakratko spominje mjesta koja su nepostojeća u predstavi, kao što su željeznička stanica, ulica Francuske četvrti, kuglana, plesni kazino, i fabrika mašina.
Dijalog je skraćen ili isječen u nekim scenama, na primjer, kada je Blanche pokušavala uvjeriti Stellu da napusti Stanleyja, ili kada se Mitch suočio s Blanche zbog njene prošlosti.
Ime grada odakle je došla Blanche je promijenjeno od Laurel, Mississippi, što je stvarno mjesto, u Auriol, Mississippi, kao izmišljeno mjesto.
Teme predstave bile su kontroverzne, što je moralo da se izmijeni u skladu sa holivudskim normama. U originalnoj predstavi, suprug Blanche je izvršio samoubistvo nakon što je bila otkrivena njegova homoseksualna afera. Ova referenca je uklonjena iz filma. Umjesto toga, Blanche kaže da je ona pokazala prezir prema svom mužu koji je bio osjetljive prirode, što ga je odvelo u samoubistvo.
Na kraju predstave, Stella, uznemirena zbog sudbine Blanche, dopušta Stanleyju da joj priđe. U filmu, ova scena se pretvara u "holivudski završetak", u kojem Stella krivi Stanleyja za sudbinu Blanche, i odlučuje da ga ostavi.Williams, Tennessee, Memoirs, 1977
Nakon što je Warner Brothers 1993. godine otkrio cenzurisane snimke tokom rutinskog popisa arhiva,Warner Archive Podcast (3. 6. 2014). nekoliko minuta cenzurisanih scena bile su obnovljene u originalnoj verziji režisera prilikom ponovnog video izdanja.Censored Films and Television at University of Virginia online
Neobični uglovi snimanja izmijenili su dramatične kvalitete predstave, na primjer, u dugim scenama eskalacije sukoba između Marlona Branda i Vivien Leigh, ili kada Karl Malden osvjetljava lice Vivien Leigh da vidi koliko je stara, ili kad kamera lebdi iznad Leigh kada se srušila na pod, s njenom glavom koja se vidi na dnu ekrana, ostavljajući dojam kao da se okrenula naglavačke.
U filmu, Blanche se zapravo vozila historijskom tramvajskom linijom u New Orleansu, koja se samo spominje u predstavi. Do trenutka kad je film bio u fazi snimanja, međutim, tramvajska linija pod nazivom "Čežnja" pretvorena je u autobusku liniju. Filmska ekipa morala je dobiti dozvolu od vlasti da se uvede tramvaj a imenom "Čežnja".
Filmska muzika, koju je komponirao Alex North, napisana je u kratkim dijelovima kako bi podražavala psihološku dinamiku likova. Za svoj rad na filmu North je nominiran za Oscar za najbolju muziku, kao jedna od ukupno dvije nominacije koje je dobio u toj kategoriji te godine.
Kritike Odmah po izlasku film je dobio vrlo visoke pohvale. Filmski kritičar The New York Timesa Bosley Crowther izjavio je da su "unutrašnja previranja rijetko kada bila projektovana sa takvom dozom osjetljivosti i jasnoće na ekranu", a pohvalio je nastupe Vivien Leigh i Marlona Branda. Filmski kritičar Roger Ebert je također izrazio pohvale za film, nazivajući ga "velikim ansamblom od filmova." Film ima 98% pozitivnih ocjena na Rotten Tomatoesu na osnovu 50 recenzija.
Slijedi izabrana kritika američkog filmskog kritičara Rogera Eberta:
Zanimljivosti Devet članova originalne brodvejske glumačke postave (Marlon Brando, Kim Hunter, Karl Malden, Rudy Bond, Nick Dennis, Peg Hillias, Richard Garrick, Ann Dere i Edna Thomas) ponovili su svoje uloge u filmu, što je bila vrlo neobična odluka u to vrijeme a čak i danas, kada se originalna postava predstave često potpuno mijenja za filmsku verziju. Kompozitor Alex North je bio prvi koji je napisao i snimio filmsku muziku sa orijentacijom na jazz. Muzika je služila da zvukom dočara atmosferu New Orleansa u filmu. U historiji filmske muzike to je obilježilo početak i utrlo je put za brojne filmske jazz doprinose.