Seoča je naseljeno mjesto u sastavu Grada Visoko u Zeničko-dobojskom kantonu, Bosni i Hercegovini. U historijskim izvorima područje Seoče vezuje se za rimsko doba, osmanski administrativni sistem i kasnije upravne promjene na području visočkog kraja.
Historija Antika Na širem području Visokog zabilježeni su ostaci rimske ceste koja je pratila tok rijeke Bosne i povezivala zenički i sarajevski kraj. Prema podacima Zavičajnog muzeja Visoko, jedna od dionica te komunikacije prolazila je i kroz Donju Seoču.
U arheološkoj literaturi evidentiran je i lokalitet Veliki Grad na Gradini u području Seoča–Gerdečići, opisan kao rimski kastel iz perioda od 1. do 3. stoljeća. Na lokalitetu su zabilježeni vidljivi temelji manje rimske utvrde dužine oko 30 metara.
Grad Visoko navodi Veliki Gradac kod Seoče među značajnijim arheološkim lokalitetima iz rimskog perioda na području grada.
Rimske utvrde i komunikacije na području Visokog bile su dio šireg sistema koji je povezivao naselja i strateške tačke u unutrašnjosti rimske provincije. Položaj Visokog na raskrsnici prirodnih komunikacija pogodovao je razvoju naselja i vojnih objekata, a arheološki nalazi potvrđuju prisustvo rimske kulture na širem području.
Šire područje današnjeg Visokog bilo je naseljeno i prije rimskog perioda. Grad Visoko navodi arheološke nalaze koji svjedoče o kontinuitetu života na ovom prostoru od prahistorije, preko antike i srednjeg vijeka, do osmanskog i novijeg perioda.
Srednji vijek U srednjem vijeku Seoča je pripadala širem području koje je gravitiralo srednjovjekovnom Visokom. Prostor današnjeg Visokog bio je jedno od najvažnijih političkih središta srednjovjekovne Bosne.
Na području Visokog nalazili su se kraljevski grad Visoki, trgovište Podvisoki, Mile, Biskupići i Moštre. Ovi lokaliteti činili su jednu od najvažnijih političkih i kulturnih cjelina srednjovjekovne Bosne.
Iako nema dovoljno podataka da se Seoča direktno poveže s konkretnim događajem iz srednjovjekovne historije Bosne, njen položaj u neposrednom širem području Visokog znači da je pripadala prostoru koji je imao veliki značaj za razvoj srednjovjekovne bosanske države.
Osmanski period Najstariji do sada sačuvani osmanski popis koji neposredno bilježi naselje vezano za današnju Seoču jeste katastarski popis visočke nahije iz 1468/1469. godine, u kojem se mjesto javlja kao Selce (Seoca). Isti izvor pokazuje da je naselje tada bilo dio šire upravne cjeline visočke nahije.
U istom radu navodi se da se Selce pojavljuje i u kasnijim popisima visočke nahije krajem 15. i početkom 16. stoljeća, što svjedoči o kontinuitetu naselja u osmanskom administrativnom okviru.
19. i 20. stoljeće U literaturi o islamskim sakralnim spomenicima visočkog kraja navodi se džamija u Seoči s godinom 1900, što pokazuje da je naselje i u austrougarskom periodu imalo razvijen vjerski život i lokalnu zajednicu.
Novija istraživanja kulturnohistorijskog naslijeđa Visokog bilježe i mezarje sa turbetom u Seoči (Donja Seoča), čime je potvrđeno prisustvo vrijednih osmanskih i postosmanskih sepulkralnih spomenika na prostoru naselja.
U periodu Kraljevine SHS i Kraljevine Jugoslavije Seoča je bila u sastavu neorganizirane seoske općine Mokronoge, zajedno s Buzićima, Džindićima i Hlapčevićima.
Stanovništvo
Reference
Vanjski linkovi
Zvanični sajt grada Visokog