Beširevići su naseljeno mjesto u općini Srebrenica, Bosna i Hercegovina.

Opći podaci Smješteni su u jugoistočnom dijelu općine Srebrenica, u regiji Osat. Od grada Srebrenice udaljeni su 25 kilometara, a povezani su dijelom asfaltnog puta do Kragljivode (21,5 km) i makadamom (3,5 km). Veći dio naselja smješten je u gornjem lijevom slivu vodotoka Rijeka, na zapadnoj padini Vijenca. Nadmorska visina je između 420 i 700 metara. Naselje je razbijenog tipa sa tri zaseoka: Muhića Ravan, Skejići i Šljivica. Površina katastarske općine iznosi oko 5,2 km2, od čega je 55,7% u privatnom vlasništvu. Do 1992. postojala je četverorazredna osnovna škola koju su pohađala i djeca iz Gladovića i Sulica. Ostali razredi osnovne škole pohađani su u centralnoj OŠ Osatica. Vjerske obaveze izvršavane su u džamiji u Osatici, koju su 1993. srušili pripadnici VRS.

Historija Pod sadašnjim imenom naselje se ne spominje u ranijim historijskim izvorima. U osmanlijskom defteru iz 1604. spominje se selo Šljivica, zaseok današnjih Beširevića, u kojem je živjelo 11 muslimana s baštinama i jedan nemusliman sa polovinom čifta uz 12 neoženjenih muslimana.

Do jula 1995, ubijene su 24 osobe iz Beširevića, prosječne starosti 33,2 godine, uključujući pet žena i dvije maloljetne osobe. Tokom Srebreničkog genocida, ubijeno je 110 osoba iz Beširevića, prosječne starosti 36,1 godinu.

Do kraja 2005. u Bešireviće se vratilo samo 11 domaćinstava s 33 člana, a obnovljeno je 10 kuća. Više od 250 prijeratnih stanovnika živi na području Federacije BiH, u općinama Banovići, Gračanica, Ilijaš, Kalesija, Lukavac, Novi Grad, Srebrenik, Tuzla, Vogošća, Zenica i Živinice, dok više od 50 živi izvan granica Bosne i Hercegovine.

Stanovništvo Bošnjačko stanovništvo uglavnom čine potomci muhadžira koji su tokom 19. vijeka protjerani iz zapadne Srbije, uglavnom iz Užica i Valjeva.

Po popisu 1879. Beširevići su imali 156 stanovnika (155 Bošnjaka i jedan Srbin), 1885. 170 (svi Bošnjaci), 1895. 159 (svi Bošnjaci), 1910. 195 (178 Bošnjaka i 17 Srba), 1921. 151 (130 Bošnjaka, 18 Srba i tri ostala), 1948. 262, 1953. 300, a 1961. 353 (306 Bošnjaka, 34 Srbina i 13 ostalih).

Rast ukupnog stanovništva u periodu od 1879. do 1991. iznosio je 253%, dok je rast domaćinstava od 1895. bio 197%. Prosječna veličina domaćinstava povećala se sa 4,1 člana na 4,8 članova. Broj kuća se povećao 4,8 puta. Do 1991. većina stanovništva bavila se djelatnostima sekundarnog sektora, uglavnom građevinarstvom (47 osoba) i industrijom i rudarstvom (16 osoba). 39 osoba, 33% ukupnog aktivnog stanovništva, bavilo se poljoprivredom. Pismenost je 1953. iznosila 22,3%, a 1991. preko 87%. Osnovno obrazovanje završilo je 135 osoba (45 žena), srednje 31 osoba (pet žena), a više i visoko dva muškarca. Kod 19 osoba nije bila poznata školska sprema.

Literatura Jahić Sead, Kulenović Salih i Suljić Alija (2012). Bošnjačko-muslimanske familije Osata nekad i danas. 150 godina od protjerivanja muslimana iz Kneževine Srbije: Zbornik radova. Orašje: Medžlis IZ Orašje i Muftijstvo tuzlansko.

Reference

Vanjski linkovi

Zvanični sajt općine Srebrenica